Poslovni broj: Us II-170/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PATRLJI d.o.o., Imotski, Ulica Fra Rajmunda Rudeža 1, kojeg zastupa odvjetnik Krešimir Biočić, Imotski, Bruna Bušića 37, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 23/V, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijske uprave za ceste na području Splitsko- dalmatinske županije, Split, Ruđera Boškovića 19 i Gradina Mont d.o.o., Vučipolje, Vučipolje 64, kojeg zastupa odvjetnik Ivan Bandić, Zagreb, Boškovićeva 8, radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-034-02/25-01/227, URBROJ: 354-02/9-25-8 od 22. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe Gradina Mont d.o.o. za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbija se kao neosnovana žalba tužitelja (točkom I. izreke), odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka (točka II. izreke) te se nalaže tužitelju da u roku od 8 dana od dana javne objave rješenja na internetskim stranicama tuženika nadoknadi zainteresiranoj osobi kao odabranom ponuditelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 €, dok se njezin zahtjev odbija u preostalom iznosu od 3.475,00 €.

1.1. Osporeno rješenje tuženika doneseno je povodom žalbe tužitelja na odluku o odabiru zainteresirane osobe Županijske uprave za ceste na području Splitsko- dalmatinske županije (dalje - naručitelj), KLASA: 340-09/24-21/0174 URBROJ: 2181- 164-000/23-25-0017, donesenoj u otvorenom postupku javne nabave za izvođenje radova rekonstrukcije i djelomičnog izmještanja ŽC 6098 i ŽC 6115, Dionica 3, kojom je kao ekonomski najpovoljnija, odabrana ponuda zainteresirane osobe Gradina Mont d.o.o. (dalje - odabrani ponuditelj).

2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja podnio tužbu u kojoj ističe da je naručitelj zahtijevao ugradnju zdenca određenih karakteristika i to tip MZD1, proizvođača Samoborka, što odabrani ponuditelj u svojoj ponudi nije naveo, a to je neotklonjiv nedostatak troškovnika i ponude, koji se ne može otkloniti primjenom članka 293. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj: 120/16. i 114/22. – dalje ZJN). Pojašnjava da se ne radi o pogrešnom podatku u ponudi, odnosno troškovniku, već odabrani ponuditelj nije unio nikakve podatke zbog čega je naručitelj prekoračio granice postupanja po navedenom zakonskom članku traženjem i prihvaćanjem pojašnjenja ponude da se radi o zdencu tipa MZD1, proizvođača Samoborka. Takvo postupanje naručitelja dovelo je do pregovaranja vezano za predmet nabave, odnosno do izmjene ponuđenog predmeta nabave, što je protivno odredbi članka 280. stavka 8. ZJN-a. U odnosu na navedenu povredu, poziva se na stajalište tuženika u predmetu KLASA: UP/II-034-02/19-01/975, URBROJ: 354-01/19-12 od 28. studenoga 2019. te presudu ovog Suda, poslovni broj: Us II-597/19-5. Ističe da se naručitelj nije pridržavao načela jednakog tretmana, tržišnog natjecanja i transparentnosti iz članka 4. stavka 1. ZJN-a, kada je pozvao odabranog ponuditelja na ponovnu dostavu obrasca analize cijena, zbog nepodudarnosti u njoj iskazane cijene u odnosu cijene koje sadrži troškovnik. Smatra da se takav nedostatak također nije mogao otkloniti primjenom članka 293. ZJN-a. Ukazuje da je tuženik protivno dokumentaciji o nabavi (dalje DON) uzeo u obzir umjesto dvije, tri reference o tehničkoj i stručnoj sposobnost odabranog ponuditelja. Pojašnjava da je priložena potvrda o uredno izvedenim radovima zajednici ponuditelja Inero d.o.o., Goran i Zoran d.o.o. i Kavelj d.o.o., izdana od VODOVOD I ODVODNJA CETINSKE KRAJINE d.o.o. identična za oba podugovaratelja i nema tražene i propisane uvjete iz DON-a te ne obuhvaća tražene (minimalne) radove. Osim toga, navodi da iz potvrde ne proizlazi da su podugovaratelji izveli radove koji su isti ili slični predmetu nabave, što potvrđuje i uz tužbu dostavljeni nalaz i mišljenje Željka Jelinića, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo od 2. rujna 2025. Dodaje da bi svaki od navedenih podugovaratelja izvodio radove u vrijednosti približno 1%, a taj postotak u odnosu na referencu stručnosti je zanemariv te grubo izigrava taj institut. Iznosi da naručitelj također nije pravilno i zakonito postupio tražeći ispravku računske pogreške od odabranog ponuditelja obzirom da je takvim postupanjem došlo do izmjene same ponude. Prema članku 295. ZJN-a naručitelj je obvezan odbiti ponudu za koju, na temelju rezultata pregleda i ocjene ponuda i provjere uvjeta iz članka 291. ZJN-a, utvrdi da je nepravilna, neprikladna ili neprihvatljiva. Računske pogreške u troškovniku ili ponudbenom listu ispravljaju se matematičkim operacijama, a u konkretnom slučaju računske pogreške nije niti ni bilo. Slijedom navedenog, predlaže poništenje rješenja tuženika i odluke o odabiru naručitelja uz naknadu troška upravnog spora. Također predlaže određivanje odgodnog učinka tužbe i određivanje privremene mjere obzirom da će mu radi nezakonite odluke tuženika nastati materijalna šteta i potpuni gubitak radnika kao i gubitak očekivanog prihoda i zarade.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, iznosi da je obrazac analize cijena pomoćni dokument u kojem ponuditelj detaljno opisuje na koji način i od kojih elemenata je sastavljena jedinična cijena iz troškovnika. Razliku u jediničnim cijenama pojedinih stavki troškovnika i obrasca analize cijena, odabrani ponuditelj je, nakon traženja razjašnjenja, uskladio bez da je mijenjano opis stavke i količinu navedenu u troškovniku. Prigovor tužitelja o razlici u jediničnoj cijeni materijala, prvi put je istaknut u tužbi što predstavlja „beneficium novorum“ i ne može biti predmetom razmatranja u upravnom sporu što potvrđuje sudska praksa ovog Suda. Ne spori da je došlo do izmjene cijena navedenih u obrascu analize cijena, ali takvim postupanjem nije došlo do izmjene ponude, kako to smatra tužitelj. Pojašnjava da odabrani ponuditelj dostavljanjem ispravljenih obrazaca analize cijena nije izmijenio ponuđeni predmet nabave u spornim stavkama niti je izmijenio cijenu ponude navedenu u troškovniku i ponudbenom listu pa takvim postupanjem nije došlo do povrede načela jednakog tretmana niti do povrede načela transparentnosti. Budući da je od samo odabranog ponuditelja zatraženo razjašnjenje, nema povrede načela jednakog tretmana, a nema ni povrede načela transparentnost, jer je naručitelj podatke o pojašnjenju. odnosno upotpunjavanju naveo u zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda u točki 9., uz koji je priložen zahtjev za razjašnjenje kao i dobiveni odgovor (sa ispravljenim obrascima analize cijena). Skreće pozornost da je institut pojašnjenja/upotpunjavanja propisan ZJN-om, kojeg svaki naručitelj, postupajući sukladno načelu dobrog upravljanja, može primijeniti ako za to postoji valjana zakonska osnova. Prema tome, primjena navedenog instituta nikako se ne može tumačiti kao pogodovanje određenom ponuditelju na štetu ostalih koji sudjeluju u postupku, već služi otklanjanju otklonjivih nedostataka ponude, a sve s krajnjim ciljem odabira ekonomski najpovoljnije ponude. Ne osporava da odabrani ponuditelj u troškovniku nije naveo tip proizvoda i proizvođača za nuđenu stavku, kako je to bilo traženo. Međutim, predmetna stavka troškovnika odnosi se na prefabricirano kabelsko okno (zdenac) koji je nesporno standardiziran proizvod s karakteristikama određenim tehničkim propisima, jasno navedenim u troškovniku. Te je karakteristike poput dimenzija, nosivosti i dr., propisao naručitelj uz oznaku tipa MZD1, navodeći da se radi o proizvodu kojeg nude različiti proizvođači pod istom oznakom. Stoga zaključuje da se ne može uzeti kao točna tvrdnja tužitelja da predmet nabave u spornoj stavci nije definiran tipom i tehničkim karakteristikama. Osim toga, odabrani ponuditelj je za spornu stavku troškovnika s propisanim tehničkim karakteristikama u ponudi naveo jediničnu i ukupnu cijenu, čime je već u ponudi jasno potvrdio da nudi prefabricirano kabelsko okno (zdenac) zahtijevanih tehničkih karakteristika pri čemu naknadna oznaka proizvođača ni na koji način posebno ne specificira ponuđeni proizvod u pogledu njegovih karakteristike, već samo predstavlja dodatnu tehničku informaciju o proizvodu koji je nedvojbeno već ponuđen u ponudi. Odbijanje ponude ponuditelja koje bi uslijedilo bez primjene instituta upotpunjavanja iz članka 293. ZJN-a, u konkretnom slučaju bilo bi protivno i načelu dobrog upravljanja i načelu razmjernosti, jer bi opisani nedostatak troškovnika onemogućio odabir ekonomski najpovoljnije ponude, a što je krajnji cilj svakog postupka javne nabave s obzirom na nužnost ekonomičnog trošenja javnih sredstava. U odnosu na navode tužitelja kojima osporava da je odabrani ponuditelj oslanjajući se na sposobnost drugih gospodarskih subjekata dokazao tehničku i stručnu sposobnost, u cijelosti ostaje pri iscrpnom i detaljnom obrazloženju iz osporenog rješenja. Ističe činjenicu da se u predmetnoj potvrdi navode radovi odvodnje i vodoopskrbe koji su slični predmetu nabave (izvođenje radova rekonstrukcije i djelomičnog izmještanja županijske ceste). Smatra da vještačenje stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo predstavlja nedopušteni „beneficium novorum“. Podredno ističe da dostavljenim vještačenjem tužitelj nije uspio osporiti ocjenu stručnosti odabranog ponuditelja, jer vještak svoj zaključak temelji na činjenici da se radovi koji su predmet ove nabave odnose na prometnicu. Međutim, radovi odvodnje se kao i radovi vodoopskrbe, mogu odnositi na ceste (prometnice), jer odvodnja pomaže u sprječavanju nakupljanja vode na površini, koje može dovesti do oštećena ceste, smanjenja sigurnosti prometa ili stvaranja poplava u okolnim područjima. Isto tako, radovi vodoopskrbe se često izvode ispod cestovnih površina, tako da se niti u ovom slučaju ne može tvrditi da radovi vodoopskrbe nemaju veze s radovima koji se odnose na ceste (prometnice). Smatra odlučnim da iz ponude odabranog ponuditelja proizlazi da će gospodarski subjekti Inero d.o.o. i Goran i Zoran d.o.o. u fazi izvršenja ugovora izvoditi radove za koje se sposobnost traži, čime je udovoljeno uvjetima iz točke 8. DON-a i uvjetu iz članka 273. stavka 2. ZJN. Prema tome, opisani način sudjelovanja navedenih gospodarskih subjekata u izvršenju ugovora ni na koji način ne predstavlja povredu smisla i svrhe instituta oslanjanja na sposobnost drugog gospodarskog subjekta, kako to neosnovano smatra tužitelj, što potvrđuje presuda ovog Suda poslovni broj: Us II-74/25 od 29. travnja 2025. Pregledom dokumentacije predmetnog postupka nedvojbeno je utvrdio da se u ponudi odabranog ponuditelja nije radilo o računskoj pogrešci, već je naručitelj uočivši razliku u cijeni ponude iz troškovnika u odnosu na cijenu navedenu u ponudbenom listu odabranog ponuditelja, a uzimajući u obzir članak 21. stavak 3. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave („Narodne novine“, broj 65/17. i 75/20. dalje Pravilnik), pravilno pozvao odabranog ponuditelja na pojašnjenje kako bi dobio jasnu potvrdu da je cijena iz troškovnika mjerodavna. Prema tome, ne radi se o izmjeni ponude, već o zakonitoj primjeni instituta iz članka 293. ZJN- a, a sve kako bi se cijena ponude iz ponudbenog lista uskladila s cijenom ponude iz troškovnika. Prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe kao i određivanje privremene mjere smatra neosnovanim radi neispunjavanja pretpostavki iz članka 42. stavaka 2. i 3. ZUS-a pa predlaže odbijanje tih prijedloga. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva, da Sud sam riješi stvar u skladu sa člankom 117. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. dalje ZUS) i člankom 434. stavkom 4. ZJN-a.

4. U odgovoru na tužbu naručitelj ostaje kod razloga iz odluke o odabiru te u cijelosti prihvaća i podržava pravna stajališta i zaključke iz osporenog rješenja. Iznosi da predmet javne nabave nije bila isporuka prefabriciranog kabelskog okna, već radovi sveobuhvatne rekonstrukcije i izmještanja javne ceste s pripadajućom komunalnom infrastrukturom, (elektroenergetske vodovi, vodovod, DTK kabeli). U okviru tako kompleksnog zahvata, kabelsko okno na koje se tužitelj poziva, predstavlja tek marginalnu i pomoćnu stavku, čiji udio u ukupnoj vrijednosti ponude iznosi svega 0,17 % kod odabranog ponuditelja, odnosno 0,14 % kod tužitelja. Ukazuje da je odabrani ponuditelj u svom pojašnjenju naveo da nudi upravo kabelsko okno tip MZD1 „Samoborka“ Samobor, čime je samo potvrdio ono što je već proizlazilo iz ponude, troškovnika, projektne i tehničke dokumentacije. Dopuna podatka o proizvođaču imala je isključivo deklaratorni karakter te ona nije mijenjala predmet ni cijenu ponude, već je samo dodatno razjasnila ono što je već bilo jasno iz same dokumentacije i ponude. Stoga je tuženik pravilno zaključio da se u ovom slučaju ne radi o izmjeni ponude niti o pregovaranju o predmetu nabave, već o dopuštenom pojašnjenju u smislu članka 293. ZJN, čija je svrha upravo sprječavanje da zbog formalnosti i irelevantnih podataka budu isključene zakonite i povoljne ponude. Ukazuje da se navodi tužitelja u pogledu obrazaca analize cijena odnose na očit tehnički propust. Ukupna cijena ponude bila je jasno naznačena i nije se mijenjala, a pojašnjenjem je otklonjena tek formalna neusklađenost. Obrazac analize cijena nije troškovnik, nego pomoćno sredstvo transparentnosti, kojim se prikazuje struktura jediničnih cijena i troškovnih elemenata, ali ne predstavlja bitan dio ponude u smislu određivanja predmeta, cijene ili tehničkih specifikacija, pa se eventualne formalne pogreške u popunjavanju ne mogu odraziti na zakonitost niti na valjanost ponude. Iznosi da je odabrani ponuditelj svoju sposobnost dokazao u skladu s DON-om i člankom 273. ZJN-a, oslanjajući se na podugovaratelje. Takav institut je zakonit, dopušten i široko prihvaćen u praksi, a tuženik je s pravom zaključio da priložene reference ispunjavaju postavljene uvjete. Naglašava da predmet nabave nisu pojedinačni proizvodi ili roba, već radovi rekonstrukcije i izmještanja ceste s pripadajućom infrastrukturom, složen zahvat u kojem pojedini formalni podatak, poput naziva proizvođača standardiziranog betonskog elementa, nema i ne može imati odlučujuću važnost. Predlaže da ovaj Sud, temeljem članka 116. ZUS-a, tužbu odbije kao neosnovanu. Ističe da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu izvršenje osporenog rješenja prouzročilo teško popravljivu štetu, a sama činjenica da njegova ponuda nije odabrana u postupku javne nabave ne predstavlja pravno relevantnu štetu, već poslovni rizik koji je prirodan, neizbježan i sastavni dio svakog postupka javne nabave. Suprotno tome, određivanje privremene mjere imalo bi za posljedicu ozbiljnu štetu za javni interes, jer bi blokirao izvođenje infrastrukturnih radova od općeg značaja, nužnih za prometnu i komunalnu funkcionalnost predmetnog područja. Određivanje zabrane sklapanja ugovora išlo bi isključivo u korist tužitelja, dok bi javni interes i sredstva poreznih obveznika bili ozbiljno ugroženi. Stoga predlaže da Sud odbije prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere, odgodnog učinka i zabrane sklapanja ugovora, kao neosnovane.

5. U odgovoru na tužbu odabrani ponuditelj navodi da je predmet nabave definiran tehničkim karakteristikama, a ne markom. Prema članku 209. i 210. ZJN-a, tehničke specifikacije mogu se opisati funkcionalnim i izvedbenim zahtjevima, dok se marka i tip mogu spomenuti samo kao primjer uz dodatak „ili jednakovrijedno“. Budući da je naručitelj u MAPI 6 naveo prefabricirano kabelsko okno (zdenac) „kao tip MZD1“ „Samoborka“ Samobor, zapravo je uputio na „MZD1 ili jednakovrijedno“, a ne na zahtjev za određenim proizvođačem. Ističe da je ponudio jednakovrijedan proizvod, sukladno tehničkim karakteristikama iz tehničkog opisa projekta (MAPA VI), gdje su jasno propisane dimenzije, nosivost, materijal i kvaliteta. Time je ispunjen zahtjev da predmet nabave bude „minimalno kao MZD1“, jer su sve tražene vrijednosti postignute ili nadmašene. Smatra da je pojašnjenje ponude bilo zakonito, u skladu s člankom 293. ZJN-a, jer je služilo identifikaciji već ponuđenog proizvoda bez promjene ponude. Zaključuje da je tuženik pravilno utvrdio da pojašnjenje nije promijenilo bit ponude. Ni opis, ni količina, ni ukupna cijena nisu mijenjani, pa nije došlo do povrede načela jednakog tretmana. Tvrdi da analiza cijena nije kontrolni dokument obzirom da su prema Pravilniku kontrolni dokumenti troškovnik i ponudbeni list. Analiza cijena ima pomoćnu narav i koristi se za razumijevanje strukture cijene ili kasnije korekcije cijena u ugovoru (indeksna metoda), ali ne određuje „ponuđenu cijenu“ u fazi ocjene ponuda. Pojašnjenje analize nije mijenjalo ponudu, već je uskladilo pomoćnu tablicu s već ponuđenim iznosom. Dakle, nije došlo ni do promjene predmeta, ni do promjene ukupne cijene, što isključuje povredu članka 293. ZJN-a. Prema članku 21. Pravilnika, naručitelj mora provjeriti i ispraviti računske pogreške, što nije izmjena ponude nego zakonska obveza. Ističe kako ZJN izričito dopušta oslanjanje na sposobnosti drugih subjekata (čl. 268. ZJN), uz uvjet da će ti subjekti stvarno sudjelovati u izvršenju ugovora, što je jasno dokazano. Niti ZJN, niti DON ne propisuju minimalni postotak sudjelovanja kao uvjet valjanosti oslanjanja na reference. Bitno je stvarno izvođenje radova za koje se reference koriste, a što je u ponudi jasno navedeno. Smatra da je tuženik pravilno zaključio da su dostavljeni dokazi o sposobnosti potpuni i vjerodostojni, a tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz koji bi pokazao suprotno. Ističe da je privatno vještačenje privatna isprava, iako je sačinjeno od vještaka, ali je izrađen po zahtjevu i na trošak tužitelja, a ne nalogom suda pa takvi se nalazi mogu cijeniti samo kao tvrdnje stranke, a ne kao dokaz. U odnosu na prijedlog za odgodnim učinkom tužbe, iznosi da nije ispunjen niti jedan uvjet iz članka 42. ZUS-a, odnosno tužitelj u tužbi nije dokazao postojanje nikakve konkretne, stvarne ni nenadoknadive štete, već se poziva na općenite tvrdnje o mogućim posljedicama, bez ikakvog činjeničnog ili financijskog uporišta. Takve paušalne tvrdnje ne mogu predstavljati osnovu za određivanje odgode izvršenja upravnog akta. Isto tako odgoda izvršenja bi bila izravno protivna javnom interesu, jer bi dovela do zaustavljanja izvođenja radova na cestovnoj infrastrukturi od značaja za lokalnu zajednicu i prometnu sigurnost. Svako zadržavanje projekta uzrokovalo bi ne samo materijalnu štetu naručitelju i izvođaču, već i društvenu štetu zbog neizvršavanja radova od javnog značaja. Predlaže odbiti tužbu uz naknadu troška za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 €.

6. Sukladno odredbi članka 6. ZUS-a, odgovori na tužbu dostavljeni su tužitelju, koji se na iste očitovao dodatno obrazlažući osnovanost svojih prigovora istaknutih u tužbi.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odlučujući o zakonitosti osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva, ovaj Sud nalazi da je tuženik pravilno postupio kada je odbio žalbu tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

9. Naime, razmatrajući sadržaj tužiteljeve tužbe i tužbenog zahtjeva, te odgovore na tužbu tuženika, naručitelja i odabranog ponuditelja, kao i dokaze priložene svezu spisa, ovaj Sud nalazi da se osporeno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim iz razloga na koje tužitelj upire u tužbi. To stoga jer je tuženik svoju odluku utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnih odredaba ZJN-a, osnovano zaključio da naručitelj prilikom donošenja odluke o odabiru nije povrijedio odredbe članaka 293. i 273. stavka 2. ZJN-a niti je povrijedio načela jednakog tretmana i transparetnosti propisanih odredbom članka 4. stavka 1. ZJN-a.

10. Pritom je, argumentirano obrazlažući stajališta istaknuta u osporenom rješenju, tuženik dao dostatnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio zaključujući da žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba primijenjenog materijalnog prava.

11. Kod toga, Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti, na što je već uputio i tuženik u odgovoru na tužbu, da je odabrani ponuditelj u stavci 10. troškovnika nudio DON-om tražene karakteristike kabelskog okna - zdenca, (tip MZD1, materijal, dimenzije, nosivost, oznaka HEP), te je na zahtjev naručitelja za pojašnjenjem potvrdio da se radi o tipu MZD1 te kao proizvođača naveo Samoborku. Stoga pravilno zaključuje tuženik da je odabrani ponuditelj ponudio prefabricirano kabelsko okno (zdenac) zahtijevanih tehničkih karakteristika pa naknadna oznaka proizvođača ni na koji način posebno ne specificira ponuđeni proizvod u pogledu njegovih karakteristika, već samo predstavlja dodatnu tehničku informaciju o proizvodu koji je već ponuđen u ponudi s iskazanom jediničnom i ukupnom cijenom. Uzimajući u obzir navedeno tužitelj neosnovano smatra da je na predmetni nedostatak u stavci 10. troškovnika naručitelj nezakonito primijenio odredbu članka 293. stavka 1. ZJN traženjem pojašnjenja ponude što je dovelo do nedopuštenog pregovaranja u vezi s ponuđenim predmetom nabave i posljedično do izmjene ponude.

12. Ne utječe na zakonitost osporenog rješenja prigovor tužitelja da je razlika u iskazanim jediničnim cijenama u obrascu analize cijena i troškovnika, neotklonjivi nedostatak te da je naručitelj, tražeći za utvrđenu razliku pojašnjenje primjenom članka 293. stavka 1. ZJN-a, omogućio odabranom ponuditelju izmjenu cijene navedene u obrascu analize cijena čime se utjecalo na ukupnu cijenu ponude i izmjenu predmeta nabave. To stoga što je naručitelj uočivši razliku u navedenim dokumentima, zatražio razjašnjenje kako bi otklonio očite pogreške nastale prilikom popunjavanja obrasca analize cijena. Budući da je odabrani ponuditelj, povodom zahtjeva naručitelja, ispravljenim obrascima analize cijena uskladio jedinične cijene s onima iskaznim u troškovniku bez da je mijenjao opis stavki i količinu navedenu u troškovniku, nije izmijenio ponuđeni predmet nabave u spornim stavkama niti je izmijenio cijenu ponude navedenu u troškovniku i ponudbenom listu. Stoga je naručitelj pravilno primijenio članak 293. ZJN-a u situaciji u kojoj se dokument ponude (obrazac analize cijena) radi pogrešno navedenih podataka usklađuje s već ponuđenim iznosom.

13. I po ocjeni ovoga Suda, tuženik je u skladu s člankom 273. stavkom 1. ZJN-a ispravno ocijenio i valjanim razlozima obrazložio da je odabrani ponuditelj, oslanjajući se na sposobnost drugih gospodarskih subjekata, dokazao tehničku i stručnu sposobnost iz točke 5.4.1.3. DON-a. Ovo iz razloga što je odabrani ponuditelj tehničku i stručnu sposobnost, dokazao dostavom dvije reference dane od subjekata na koje se odabrani ponuditelj oslanja (Inero d.o.o. te Goran i Zoran d.o.o.), jer su u tim referencama navedeni isti ili slični radovi kao što su predmet nabave u ovome postupku i u traženoj vrijednosti (4.500.000,00 €), s tim da su navedeni gospodarski subjekti, koji su bili u zajednici ponuditelja, predmetne radove izvršavali na istom Projektu integralnog sustava Vodoopskrbe i odvodnje Cetinske krajine aglomeracije Trilj i Otok. U konkretnom slučaju odlučno je to što iz ponude odabranog ponuditelja proizlazi da će gospodarski subjekti Inero d.o.o. te Goran i Zoran d.o.o. u fazi izvršenja ugovora izvoditi radove za koje se sposobnost traži, čime je udovoljeno uvjetima iz točke 8. DON i uvjetu iz članka 273. stavka 2. ZJN-a. Uzimajući u obzir da je navedeno u skladu i sa shvaćanjem izraženim u presudi ovog Suda, poslovni broj: Us II-74/25 od 29. travnja 2025., nije povrijeđen smisao i svrha instituta oslanjanja na sposobnost drugog gospodarskog subjekta, kako to neosnovano smatra tužitelj, niti je povrijedio načelo jednakog tretmana propisano odredbom članka 4. stavka 1. ZJN-a.

13.1. Tužitelj nije uspio osporiti ni ocjenu tuženika da se reference odabranog ponuditelja ne odnosi na iste ili slične radove koji su predmet nabave. Naime, kako to a osnovano navodi tuženik, izvođenje radova rekonstrukcije i djelomičnog izmještanja županijske ceste povezano je s radovima odvodnje i vodoopskrbe na koje se potvrda odnosi, jer se upravo ti radovi izvode na cestama radi sprječavanje njihovog oštećenja, nakupljanja vode koja utječe na sigurnost te sprječavanje poplavljnjanja okolnog područja, dok se vodoopskrba izvodi ispod površine ceste. Sud nije uzeo u obzir priloženo vještačenje obzirom da ono nije izrađeno po nalogu suda po ovlaštenom sudskom vještaku.

14. Sud prihvaća i razloge tuženika kojima se otklanja prigovor tužitelja o izmjeni ponude odabranog ponuditelja ispravljanjem razlike u cijeni ponude iz troškovnika i ponudbenog lista, a prema kojima je naručitelj uzimajući u obzir članak 21. stavak 3. Pravilnika koji propisuje da su u slučaju razlike između troškovnika i ponudbenog lista, mjerodavni podaci iz troškovnika, pravilno pozvao odabranog ponuditelja na pojašnjenje kako bi dobio jasnu potvrdu da je cijena iz troškovnika ona koja je mjerodavna. Prema tome, navedenim postupanjem nije došlo do izmjene ponude, već je zakonito primijenjen institut iz članka 293. ZJN-a, a sve kako bi se cijena ponude iz ponudbenog lista uskladila s cijenom ponude iz troškovnika.

15. Slijedom izloženog, proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u granicama zakonom propisanog ovlaštenja tuženika koji je, sukladno članku 425. stavku 3. ZJN- a, odgovorio na sve pravno odlučne žalbene prigovore pa, s obzirom da tužitelj i u tužbi ponavlja prigovore istaknute u žalbi, to ovaj Sud nije našao osnove rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ocijeniti nezakonitim. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost tuženikovog rješenja pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je rješenje utemeljeno, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari.

16. Sud nije našao osnovanim niti zahtjev tužitelja za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa tužbom pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev odbijen.

17. U odnosu na zahtjev odabranog ponuditelja, kojim potražuje trošak sastava odgovora na tužbu, Sud nalazi da u očitovanju odabranog ponuditelja nije iznesen niti jedan pravno odlučan argument koji bi bio od utjecaja na donošenje odluke u ovoj stvari, već se njime u stvari samo dodatno potvrđuju stajališta i dokazi izneseni po tuženiku u osporenom rješenju, radi čega se ovdje ne radi o nužnom i opravdanom trošku kakav ima u vidu članak 144. stavak 1. ZUS-a, pa je zahtjev valjalo odbiti.

18. Imajući na umu način rješavanja ovog upravnog spora kao i odredbu članka 42. stavka 6. ZUS-a, Sud nije posebno odlučivao o zahtjevu za odgodnim učinkom tužbe i određivanjem privremene mjere.

19. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić