REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-163/2025-9

Split, Sukoišanska 6

R E P U B L I K A  H R V A T S KA

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Ani Golub Gruić, u pravnoj stvari tužitelja GRAD OMIŠ, OIB: 49299622160, [adresa], zastupanog po punomoćnici Andrei Bakić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika NG, vl. obrta za ugostiteljstvo, turizam i poslovanje nekretninama ˝ [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Iris Franić Tomić, odvjetnici u Omišu, radi utvrđenja prava vlasništva, iseljenja i predaje u posjed, dana 7. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud se oglašava stvarno nenadležnim u ovoj pravnoj stvari.

II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti nadležnom Općinskom sudu u Splitu.

Obrazloženje

1. Dana 21. ožujka 2025. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja Grada Omiša protiv tuženika NG, vl. obrta ˝Maja˝, s prijedlogom za osiguranje nenovčane tražbine tužitelja privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine.

2. U tužbi se navodi:

- da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 496/2023-7 od 22. studenog 2024., pod točkom I./I. izreke, potvrđenom od strane Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-474/2025-2 od 12. veljače 2025., poništen Ugovor o kupoprodaji nekretnine br. NE-12/2017, ovjeren u potpisu od strane javnog bilježnika Šarić Ilije iz Splita, pod brojem OV-10594/17 od 20. prosinca 2017., a kojim je OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 525508873833, odnosno njegov pravni prednik prodao, a kupac - ovdje tuženik kupio idealni dio nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 747 K. O. [katastarska općina] i to 157/1887 idealnog dijela; tužitelj je taj parnični postupak inicirao tužbom koju je podnio protiv društva SPLITSKA BANKA d.d., odnosno njegovog općeg pravnog sljednika OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, dana 6. travnja 2018.

- da je tuženik je upisan u nadležnoj zemljišnoj knjizi kao (su)vlasnik predmetne nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], i to 3. suvlasnički dio: 157/1887 idealnog dijela, upisano u ZU 747, a upis uknjižbe prava vlasništva je izvršen na temelju pravnog posla koji je spomenutom pravomoćnom sudskom odlukom poništen, pod brojem Z-445/2018

- da u ovom trenutku na vlasničkom listu za predmetnu nekretninu, na suvlasničkom udjelu upisanom na ime tuženika, još stoji naznaka upisa zabilježbe spora koji je bio u tijeku između tužitelja i Splitske banke, pod brojem Z-1890/2018 od 15. svibnja 2018.

- da se pravni prednik tuženika, banka, nalazio u posjedu predmetne nekretnine od 1973., a tek je naslov za upis uknjižbe prava vlasništva nad predmetnom nekretninom stekao na temelju nagodbe zaključene sa Županijskim državnim odvjetništvom u Splitu, broj N-DO_61/16 od 27. veljače 2017.

- da je pravni prednik tuženika u naravi prodao tuženiku poslovni prostor u prizemlju navedene zgrade koji se sastoji od dvije uporabne cjeline i to jedna površine 102,51 m[2] , a što predstavlja 102/1887 dijelova zgrade, te druga površine 54,62 m ,[2] a što predstavlja 55/1887 dijelova zgrade, sveukupne površine 157,13 m .; kupoprodajna cijena je iznosila 2.500.000,00 kn, sada protuvrijednost u službenoj valuti EUR

- da se sjedište tužitelja nalazi na prvom katu zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]; točnije rečeno, tužitelj za obavljanje poslova jedinice lokalne samouprave koristi dio prvog kata predmetne zgrade

- da je na temelju rješenja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Split, broj: 17/27-1979 od 23. svibnja 1979., zabilježeno da čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ima svojstvo spomenika kulture, a što je upisano u nadležnoj zemljišnoj knjizi pod brojem Z-589/79 od 1. studenog 1979.; izvršen je i dodatan upis zabilježbe kulturnog dobra pod brojem Z-32929/18 od 11. rujna 2018.

- da je, kako predmetna nekretnina ima svojstvo spomenika kulture, prema odredbama članka 37. tada važećeg Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“ broj 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 88/15 i 44/17) vlasnik bio dužan prije prodaje istodobno ga ponuditi Republici Hrvatskoj, županiji, Gradu Zagrebu ili općini na čijem se području nalazi, navodeći cijenu i druge uvjete prodaje; to da nije učinjeno pa je između tužitelja i banke vođen parnični postupak u kojem je tužitelj pravomoćno uspio u zahtjevu za poništenjem pravnog posla - ugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg su zaključili tuženik i banka (točka I./I. izreke), kao i što je naloženo banci da s tužiteljem u roku od 8 (osam) dana zaključi ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine (točka I./III. izreke), a koji je istovjetnog sadržaja, označenog predmeta, cijene, uvjeta plaćanja kao i ugovor koji je spomenutom pravomoćnom sudskom odlukom poništen; izrekom te presude je ujedno određeno i da će takav ugovor u protivnom zamijeniti navedena presuda. Sve prethodno navedeno iz razloga što je povrijeđeno pravo upisanog zakonskog prvokupa koje je tužitelj imao u pogledu predmetne nekretnine, imajući u vidu upisanu zabilježbu kulturnog dobra iz 1979.

Slijedom navedenog, tužitelj ima valjani pravni temelj za stjecanje upisa prava vlasništva predmetne nekretnine, za cijelo na suvlasničkom dijelu od 157/1887 u nadležnoj zemljišnoj knjizi, sukladno odredbama članak 114., 115., 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj, dakle, raspolaže valjanim pravnim temeljem stjecanja (titulus), ali da mu još nedostaje upis u zemljišnu knjigu (modus), obzirom da se pravo vlasništva u konkretnoj situaciji stječe upisom u nadležnu zemljišnu knjigu. Podredno, tužitelj smatra da je pravo vlasništva stekao na temelju već spomenute pravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu, dakle sudske odluke, a koja je zamijenila ugovor o kupoprodaji nekretnine sadržaja određenog u točki I./III. te presude. U trenutku zaključenja predmetnog pravnog posla između tuženika i njegovog knjižnog prednika, na predmetnoj nekretnini je u nadležnoj zemljišnoj knjizi bila upisana zabilježba da nekretnina ima svojstvo spomenika kulture, pa je dakle prema načelu publiciteta svakoj osobi bio vidljiv navedeni upis. Stoga se ne može smatrati da je tuženik postupao u dobroj vjeri prilikom zaključenja u ovom trenutku poništenog pravnog posla s bankom, kao i što nema jače pravo na posjed stvari u odnosu na tužitelja. Usprkos spomenutom upisu zabilježbe kulturnog dobra, a koji i danas postoji, tuženik da nije uložio minimalnu dužnu pažnju kojom je trebao ustanoviti da li je tužitelj po ovlaštenom zakonskom zastupniku valjanom izjavom odbio koristiti svoje zakonsko pravo prvokupa predmetne nekretnine, a koja izjava bi otklonila nezakonitost zaključenog pravnog posla s bankom. Tuženik nije uložio dužnu pozornost na utvrđenje da li postoji takva izjava tužitelja, te je s bankom zaključio pravni posao na temelju kojeg je izvršen upis uknjižbe prava vlasništva na njegovo ime, dana 5. siječnja 2018. Tuženik da je po zaključenju pravnog posla i isplati cjelokupne ugovorene kupoprodajne cijene primio od strane banke posjed stvari, te prema saznanjima tužitelja u ovom trenutku nekretninu daje na korištenje, odnosno u zakup trećim osobama. U tom poslovnom prostoru se obavlja djelatnost trgovine na malo odjećom i obućom. Tužitelj da ne može stupiti u isključivi i zakonit posjed predmetne nekretnine unatoč činjenici da je stekao pravnu osnovu za upis svog prava vlasništva, odnosno da ima status kvalificiranog posjednika i sva vlasnička ovlaštenja na tom stvari. S druge strane, tuženik, kao upisani vlasnik i posjednik predmetne nekretnine nije pošten te je dužan tužitelju predati posjed stvari, slobodan od osoba i stvari. Tužitelj, dakle, za razliku od tuženika, ima odgovarajuće dokaze kojima potvrđuje pravni temelj i istinit način stjecanja stvari (predmetne nekretnine), na temelju čaga ima ovlaštenje zahtijevati sudsku zaštitu u vidu traženja ovlaštenja za upis prava vlasništva u nadležnu zemljišnu knjigu i predaje posjeda stvari od strane tuženika. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se: a) utvrditi da je stekao valjan pravni temelj za upis prava vlasništva na svoje ime na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], opisno kuća, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to 3. suvlasnički dio: 157/1887 idealnog dijela, na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog s OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 (sveopći pravni slijednik prijašnje Splitska banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 69326397242), kao prodavateljem, a koji ugovor je zamijenila pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Splitu, broj P-496/2023 od 22. studenog 2024., koja je u točkama I/I. i I./III. izreke potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-474/2025 od 12. veljače 2025., te se temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, ima upisati pravo vlasništva tužitelja na naprijed označenoj nekretnini u zemljišnim knjigama uz istovremeni upis uknjižbe brisanja upisanog prava vlasništva s imena tuženika.

b) naložiti tuženiku da u roku od 15 dana preda tužitelju u isključivi posjed nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica], opisno kuća, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to baš 3. suvlasnički dio: 157/1887 idealnog dijela, slobodnog od osoba i stvari, u naravi poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju zgrade na adresi [adresa], u sveukupnoj površini od 157,13 m[2]

c) naložiti tuženiku plaćanje parničnog troška s pripadajućom zateznim kamatama.

Podredno, ukoliko odbije ovako predloženi tužbeni zahtjev, tužitelj predlaže da se prihvati neki od sljedećih tužbenih zahtjeva (eventualna kumulacija):

- utvrđuje se da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], opisno kuća, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to 3. suvlasnički dio: 157/1887 idealnog dijela, pa je stoga ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, za cijelo na navedeni dio, uz istodobno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na označenoj nekretnini sa imena tuženika

- utvrđuje se da je tužitelj po osnovi ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog s OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 (sveopći pravni slijednik prijašnje Splitska banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 69326397242) u odnosu na tuženika stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], opisno kuća, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to 3. suvlasnički dio: 157/1887 idealnog dijela, te je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove pravomoćne presude ishodi u nadležnoj zemljišnoj knjizi upis uknjižbe prava vlasništva predmetne nekretnine u svoju korist, uz istodobno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na označenoj nekretnini sa imena tuženika.

- utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], opisno kuća, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to 3. suvlasnički dio: 157/1887 idealnog dijela, te se ovlašćuje na upis tog prava vlasništva po pravomoćnosti ove presude, stečenog na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu, broj P-496/2023 od 22. studenog 2024., a koja je u točkama I/I. i I./III. izreke potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-474/2025 od 12. veljače 2025., uz istovremeni upis uknjižbe brisanja navedenog prava sa imena tuženika. Uz tužbu, tužitelj je stavio i prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine pozivom na odredbe članaka 340., 341., 347. i 347. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024).

3. Pozvan da podnese pisani odgovor na tužbu, tuženik je u podnesku od 14. srpnja 2025. (stranice 61-62 spisa) prigovorio stvarnoj nadležnosti ovog suda u bitnom navodeći da se prema sadržaju tužbe radi o građanskopravnom sporu u kojem tužitelj kao jedinica lokalne samouprave zastupa privatni interes u svezi namjere stjecanja vlasništva nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika, bez ikakve poslovne i gospodarske pozadine, te je stvarno i mjesno nadležan Općinski sud u Splitu. Personalni uvjet za nadležnost Trgovačkog suda (spor između dvije pravne osobe) neovisno o tome radi li se o sporu u vezi djelatnosti tih pravnih osoba da nije primjenjiv u situaciji kada je u sporu s jedinicom lokalne samouprave obrtnik ili trgovac pojedinac kao što je konkretno slučaj slijedom čega predlaže donijeti rješenje kojim će se Trgovački sud oglasiti nenadležnim za postupanje i predmet ustupiti stvarno nadležnom Općinskom sudu u Splitu.

4. Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) propisano je da se sud može po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se u povodu prigovora tuženika o stvarnoj nenadležnosti sud može oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari.

5. Nadalje, odredbom članka 34.b točkom 1. ZPP-a propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, ako nije riječ o sporovima u kojima prema tom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno, ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.

Članak 34.b točka 1. ZPP-a, dakle, sadrži oba kriterija i personalni/subjektivni (koji se odnosi na vrstu stranaka) i stvarni/objektivni (koji se odnosi na pitanje je li spor u vezi s djelatnošću neke od tih stranaka).

6. U konkretnom slučaju riječ je o sporu između Grada Omiša - pravne osobe i NG - vlasnika obrta ˝Maja˝, dakle, fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost, što znači da je ispunjen personalni kriterij. Nadležnost Trgovačkog suda tužitelj u tužbi obrazlaže navodeći da je tuženik kao vlasnik obrta dana 26. studenog .2019. izvršio i upis nove djelatnosti u obrtni registar i to - kupnja i prodaja vlastitih nekretnina, iznajmljivanje i upravljanje vlastitim nekretninama ili nekretninama uzetim u zakup (leasing). Međutim, prema ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju se ne može smatrati kako predmet spora proizlazi iz djelatnosti tuženika u smislu članka 34.b točke 1. Zakona o parničnom postupku. Naime, iako je tuženik, između ostalog, registriran za djelatnosti kupnje i prodaje vlastitih nekretnina te iznajmljivanja i upravljanja vlastitim nekretninama ili nekretninama uzetim u zakup (leasing) (stranice 32-33 spisa), iz činjeničnog opisa sadržanog u tužbi proizlazi da je spor proizašao iz stjecanja prava vlasništva na nekretnini temeljem pravomoćne sudske odluke, kojom je poništen pravni posao zaključen između banke i tuženika, a ne iz ugovornog ili trgovačkog odnosa nastalog u okviru redovnog poslovanja tuženika.

7. Drugim riječima, predmet spora nije transakcija koju bi tuženik sklopio u okviru svoje redovne djelatnosti s ciljem ostvarivanja prihoda ili obavljanja gospodarske aktivnosti, nego se radi o posljedičnom imovinskopravnom odnosu između jedinice lokalne samouprave i fizičke osobe, a koji je nastao uslijed poništenja pravnog posla između tuženika i treće osobe (banke). Tuženik je, u tom kontekstu, kupac nekretnine čije se stjecanje sada osporava, a ne subjekt koji obavlja poslovnu djelatnost prodaje nekretnina prema trećima u okviru obrta.

8. Nadalje, činjenica da tuženik u okviru registriranih djelatnosti ima i djelatnost „kupnja i prodaja vlastitih nekretnina“ ne znači sama po sebi da svaka njegova radnja vezana uz nekretninu automatski ulazi u sferu gospodarskog poslovanja. Djelatnost u smislu članka 34.b ZPP-a mora biti uzročno povezana s nastankom spora, odnosno spor mora proizlaziti iz pravnog odnosa koji je sklopljen radi obavljanja gospodarske djelatnosti. U ovom slučaju, osporavani pravni posao između banke i tuženika nije bio dio redovnog poslovanja tuženika, nego je imao karakter privatne kupnje nekretnine za vlastite potrebe ili ulaganje, a ne poslovne aktivnosti u okviru obrta.

9. Imajući sve navedeno u vidu, ovaj sud zaključuje da su u ovom slučaju ispunjeni personalni, ali ne i stvarni uvjeti propisani člankom 34.b ZPP-a za nadležnost trgovačkog suda. Radi se o građanskopravnom sporu glede prava vlasništva i posjeda, za čije je rješavanje stvarno nadležan općinski sud pa se ovaj sud, temeljem odredbe članka 17. ZPP-a oglasio stvarno nenadležnim i odlučio da će se po pravomoćnosti ovog rješenja predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Splitu.

10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 7. listopada 2025.

Sutkinja

Ana Golub Gruić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženiku po punomoćnici

- Općinskom sudu u Splitu, po pravomoćnosti

- u spis