6 Gž-560/2023-2

1

U   I M E   R E P U B L I K E     H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja S. L. iz J., (ulica...), OIB: ..., koga zastupa punomoćnik D. Ć., odvjetnik u V., (ulica...), protiv tuženika H. O. K. d.d. Z., (ulica...), OIB: ..., koga zastupaju predsjednik uprave H. P. i član uprave L. V.-S., a njih punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu O., P. & P. d.o.o. u Z., (ulica...), radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn-88/21-32 od 4. travnja 2023., 20. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e              

I Odbija se djelomično žalba tuženika H. O. K. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn-88/21-32 od 4. travnja 2023. u toč. I./ izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju na ime preostalog dijela naknade imovinske štete isplati iznos od 265,45 eura (2.000,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 28. srpnja 2020. pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, te u toč. II./ izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 617,50 eura (4.652,55 kn), u roku od 15 dana.

II  Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. I./ izreke u dijelu u kojem se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju na ime preostalog dijela naknade imovinske štete preko iznosa od 265,45 eura (2.000,00 kn) pa do iznosa od 690,16 eura (5.200,00 kn) odnosno za iznos od 424,71 eura (3.200,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i sudi tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan te u toč. II./ izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak preko iznosa od 617,50 eura (4.652,55 kn) pa do iznosa od 1.625,00 eura (12.243,58 kn) odnosno za iznos od 1.007,50 eura (7.591,00 kn) te se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tužitelju S. L. da tuženiku H. O. K. d.d. nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 88,54 eura (667,10 kn), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.              Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I./ Nalaže se tuženiku H. o.k. Z., (ulica...), OIB ... da tužitelju S. L. iz J., (ulica...), OIB ..., na ime preostalog dijela naknade imovinske štete isplati iznos od 690,16 eur/5.200,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe tj. 28.07.2020. pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena- u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku H.o.k. Z., (ulica...), OIB ... da tužitelju S. L. iz J., (ulica...), OIB ..., naknadi parnični trošak u iznosu od 1.625,00 eur/12.243,58 kn – u roku od 15 dana."

2.              Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima parničnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima. U žalbi ističe da je predmetni spor proizašao iz  Sporazuma o namirenju (izvansudske nagodbe) od 25. siječnja 2018. kojom su stranke mirnim putem prije pokretanja bilo kakvog sudskog spora regulirale svoja prava i obveze proizašle iz prometne nezgode 25. srpnja 2017. u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja. Tužitelj tužbom potražuje daljnji iznos od 5.200,00 kn za štetu na istom vozilu unatoč nespornoj činjenici da je cjelokupna šteta nastala na predmetnom vozilu utvrđena osnovanom u iznosu od 4.500,00 kn. Tuženik je tužitelju po sklopljenoj nagodbi isplatio iznos od 2.500,00 kn budući je njegov osiguranik naveo kako je tužitelju već na licu mjesta isplatio 2.000,00 kn. Smatra da je predmetni tužbeni zahtjev trebao biti odbijen ili usvojen samo za iznos od 2.000,00 kn, ali je prvostupanjski sud neosnovano proveo prometno vještačenje na okolnost visine štete na vozilu i potom u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev, iako i sam utvrđuje da je sklopljena izvansudska nagodba i da ju je tužitelj vlastoručno potpisao. Nadalje, navodi kako je riječ o nagođenoj stvari jer je u čl. II Sporazuma utvrđeno da se tuženik obvezuje isplatiti tužitelju na ime naknade cjelokupne štete iznos od 4.500,00 kn, a čl. III Sporazuma da oštećenik izjavljuje da će se isplatom naknade iz točke II smatrati u cijelosti izmiren sa svojim potraživanjem po ovom štetnom događaju. Tekst nagodbe je sasvim jasan i prvostupanjski sud nije imao razloga određivati nikakvo vještačenje na okolnost visine štete nastale na vozilu, jer je cilj i smisao instituta „nagodbe“ reguliranog odredbama Zakona o obveznim odnosima uzajamno popuštanje kojim se određuju prava i obveze. Sporazum o namirenju je sklopljen kao izraz slobodne volje tužitelja i tuženika, a ukoliko bi se isti tumačio na način kako ga tumači sud, tada isti gubi svrhu i smisao. Prvostupanjski sud potpuno zaobilazi primijeniti čl. 150. Zakon o obveznim odnosima kojim je regulirana definicija nagodbe te na taj način pogrešno primjenjuje materijalno pravo počinivši pri tome apsolutnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. Zakona o parničnom postupku, jer uopće ne obrazlaže zbog čega drži da navedena nagodba nema učinka. Stoga presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava i u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Pogrešno usvojivši tužbeni zahtjev, sud je pogrešno odredio i trošak postupka.

3.              Na žalbu nije odgovoreno. 

4.              Žalba je djelomično osnovana.

5.              Suprotno žalbenim navodima, u pobijanoj presudi su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, presuda je valjano obrazložena, ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i tih isprava i zapisnika, te se presuda može ispitati, pa, dakle, nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine" broj 80/22.).

5.1.              Nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

6.              Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik s osnove naknade imovinske štete isplati iznos od 690,16 eura (5.200,00 kn), koja šteta mu je nastala u prometnoj nezgodi u kojoj je njegovo vozilo oštetio osiguranik tuženika i koja se odnosi na razliku između isplaćene i stvarno nastale štete na vozilu. 

7.              Prvostupanjski je sud pobijanom presudom u toč. I./ izreke tuženiku naložio da tužitelju, na ime preostalog dijela naknade imovinske štete, isplati iznos od 690,16 eura (5.200,00 kn) zajedno s zakonskom zateznom kamatom, dok je u toč. II./ izreke tuženiku naložio naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.625,00 eura (12.243,58 kn). U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud navodi da je između stranaka nesporno da se 25. srpnja 2017. dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećen automobil tužitelja, za koju je nezgodu odgovoran osiguranik tuženika, a nakon prometne nezgode tužitelj i tuženik potpisali su 25. siječnja 2018. Sporazum o namirenju kojim sporazumno utvrđuju da je zahtjev za isplatu štete osnovan te se tuženik obvezao isplatiti tužitelju na ime cjelokupne štete nastale na vozilu iznos od 4.500,00 kn, od kojeg iznosa tuženik ne osporava isplatu iznosa od 2.500,00 kn, dok navodi da je razliku od 2.000,00 kuna tužitelju isplatio njegov osiguranik prilikom samog štetnog događaja. Tužitelj je uložio prigovor kojim prigovara visini ponuđene i isplaćene štete na vozilu, jer je po ovlaštenom serviseru šteta procijenjena na iznos od 7.721,08 kn. Iz provedenog vještačenja utvrđeno je da vrijednost popravka osobnog automobila iznosi 6.341,01 kn odnosno 7.926,26 kn s uključenim PDV-om, a na nalaz vještaka tužitelj i tuženik nisu imali primjedbe, te ga je sud prihvatio utvrdivši da je izrađen objektivno, stručno te u skladu sa pravilima struke.

8.              Iz spisa predmeta slijedi;

- da su tužitelj i tuženik 25. siječnja 2018. zaključili Sporazum o namirenju kojim se tuženik obvezao na ime naknade cjelokupne štete nastale na vozilu isplatiti tužitelju, kao oštećeniku iznos od 4.500,00 kn, isplatom koje naknade će se tužitelj smatrati u cijelosti namirenim sa svojim potraživanjem po predmetnom štetnom događaju,

- da tuženik u dopisu od 7. veljače 2018. utvrđuje da se Sporazum o namirenju od 25. siječnja 2018. stavlja izvan snage, te tužitelju na potpis dostavlja novi Sporazum o namirenju datiran s danom 7. veljače 2018., na iznos od 2.500,00 kn,

- da je tužitelj u prigovoru od 27. ožujka 2018. prigovorio ponuđenom iznosu od 2.500,00 kn, s obzirom na nastalu štetu i vrijednost popravka vozila, a tuženik je ostao kod ponude iz Sporazuma o namirenju, s obrazloženjem da je tužitelju od strane osiguranika tuženika na licu mjesta isplaćen iznos od 2.000,00 kn, slijedom čega će mu isplatiti razliku od 2.500,00 kn, koji iznos mu je i isplaćen 9. travnja 2018.,

- da je na okolnost je li osiguranik tuženika na licu mjesta tužitelju isplatio 2.000,00 kn prvostupanjski sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka, a iz spisa slijedi da su svi iskazali kako tužitelju na licu mjesta od strane osiguranika tužitelja nije isplaćen nikakav novac na ime naknade štete na vozilu.

- da je provedeno prometno-strojarsko vještačenje na okolnost visine štete nastale na osobnom vozilu tužitelja, te da iz nalaza vještaka slijedi da vrijednost popravka osobnog automobila iznosi 7.926,26 kn.

9.              Tuženik u žalbi u bitnome iznosi prigovor nagođene stvari, navodeći da se prema Sporazumu o namirenju zaključenom 25. siječnja 2018. tuženik na ime naknade cjelokupne štete obvezao tužitelju isplatiti iznos od 4.500,00 kn, a tužitelj izjavio da će se isplatom tog iznosa smatrati namiren sa svojim potraživanjem, da je tužitelju isplatio 2.500,00 kn, dok mu je na licu mjesta osiguranik tuženika isplatio 2.000,00 kn, slijedom čega nije bilo razloga određivati vještačenje na okolnost visine štete nastale na vozilu tužitelja.

10.              Po ocjeni ovog suda, pogrešno je prvostupanjski sud utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti prigovora nagođene stvari, na što osnovano ukazuje žalitelj. Naime, spisu prileži potpisani Sporazum o namirenju koji ima značaj ugovora o nagodbi iz čl. 150. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.), kojom je propisano da ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze. Predmetnim se Sporazumom o namirenju tuženik obvezao isplatiti tužitelju 4.500,00 kn, isplatom kojeg će se iznosa tužitelj smatrati u cijelosti namirenim po predmetnom štetnom događaju, te je nesporno da je tuženik 9. travnja 2018. isplatio tužitelju iznos od 2.500,00 kn. Iako je tuženik dopisom od 7. veljače 2018. naveo da je predmetni Sporazum o namirenju stavio izvan snage i tužitelju ponudio sklapanje novog Sporazuma na novi, niži iznos naknade, tu ponudu tužitelj nije prihvatio, iz čega slijedi da je i dalje na snazi Sporazum o namirenju od 25. siječnja 2018. Kako je, dakle, u naravi potpisana izvansudska nagodba dvostrani ugovor kojom se prava i obveze prosuđuju u skladu s odredbama nagodbe, a same odredbe se primjenjuju onako kako i glase tj. kako su ih stranke sastavile odnosno usuglasile svoje volje i utanačile dovršetak međusobnog imovinsko pravnog odnosa, a kraj činjenice da tužitelj nije sudskim putem pobijao sadržaj iste, to žalitelj osnovano ukazuje kako nije bilo potrebe provoditi vještačenje na okolnost visine štete nastale na vozilu.

10.1.              Međutim, u odnosu na žalbene navode tuženika kako je od ukupnog iznosa u visini od 4.500,00 kn, kojeg se obvezao isplatiti na temelju Sporazuma o namirenju, njegov osiguranik na licu mjesta tužitelju isplatio iznos od 2.000,00 kn na ime nastale štete na vozilu, slijedom čega je korigirao iznos naknade sa 4.500,00 na 2.500,00 kn, ovaj sud smatra da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka te navode nije dokazao. Naime, tuženik u spis nije dostavio pisanu izjavu svog osiguranika o izvršenoj isplati, niti je osiguranik tuženika, saslušan kao svjedok, u svom iskazu potvrdio tu činjenicu, već je negirao da je išta isplatio tužitelju, a isto su iskazali i ostali saslušani svjedoci u postupku. Tuženiku je za ukazati da je prema pravilu o teretu dokazivanja sadržanom u odredbi čl. 219. ZPP svaka strana u sporu dužna dokazati svoje tvrdnje, a ako stranka koja se poziva na određenu činjenicu, nije do zaključenja glavne rasprave sudu pružila dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava u prilog istinitosti svojih tvrdnji, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP.

10.2.              Slijedom iznesenog, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja za iznos od 265,45 eura (2.000,00 kn) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a temeljem čl. 373. toč. 3. istoga Zakona djelomično preinačiti presudu suda prvog stupnja te za iznos naknade štete preko iznosa od 265,45 eura (2.000,00 kn) tj. za iznos od 424,71 eura (3.200,00 kn) odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

11.              S obzirom na preinačenje odluke o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP, a s obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u postupku i to tužitelja u omjeru od 69% (s osnovom 100%, a s visinom 38%), a tuženika u omjeru od 31%, što konačno čini uspjeh tužitelja u omjeru od 38%, pa je tužitelju priznat iznos parničnog troška od 317,50 eura (4.652,55 kn), dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev odbijen.

12.              Obzirom da je tuženik uspio sa žalbom sa 38%, valjalo mu je u tom omjeru dosuditi i zatraženi trošak na ime sastava žalbe, pa mu ju priznato 88,54 eura (667,10 kn), kao pod toč. III izreke ove drugostupanjske presude.

Zadar, 20. rujna 2023.