Poslovni broj: Gž-1068/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Staniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Atili Šilješu, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-314/2018-40 od 10. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-314/2018-40 od 10. ožujka 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i pod točkom III. izreke koja sadrži odluku o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.420,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. prosinca 2018. do isplate na način kako je to specificirano pod točkom I. izreke, dok je točkom II. izreke zahtjev tužitelja u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan. Istom presudom, pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.514,02 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak, podredno da se preinači u skladu sa žalbenim navodima.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva i ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u ukupnom iznosu od 5.420,00 eura za koju tvrdi da ju je pretrpio uslijed fizičkog napada tuženika na tužitelja koji se dogodio u restoranu Lantino u Baškoj na Otoku Krku 13. svibnja 2015., u kojem su tužitelj i tuženik bili zaposleni kao konobari.

5. Između stranaka u ovom sporu sporni su osnova i visina štete.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlaze slijedeća odlučna utvrđenja:

- da iz presude Općinskog suda u Rijeci broj K-13/2016-3 od 26. travnja 2016., koja je postala pravomoćna 24. lipnja 2016., proizlazi da je tuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz nehaja iz članka 121. stavka 1. u vezi s člankom 118. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.,126/19. i 84/21.) počinjenog na način da je 13. svibnja 2015. oko 23:30 sati u Baškoj, na Otoku Krku, u restoranu Lantino tijekom prepirke s tužiteljem, olako držeći da istog neće teško ozlijediti, otvorenim dlanom ruke udario tuženika po licu da bi ga potom u međusobnom naguravanju, kada se tužitelj pokušao zaštiti od daljnjih udaraca, snažno odgurnuo, uslijed čega je tužitelj izgubio ravnotežu, te je prilikom pada i udara od tlo zadobio impresijski prijelom tipa AO na stražnjem dijelu velikog tuberkula humerusa lijeve ruke, a koja ozljeda je teške naravi,

- da iz medicinske dokumentacije tužitelja i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. prim. dr. sc. Ivana Lovrića, dr. med. proizlazi da je pri hitnom pregledu zabilježena dijagnoza iščašenje lijevog ramena, te da je zbog pretrpljenih ozljeda tijekom liječenja tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 14 dana, lakog intenziteta 30 dana. Ozljeda tužitelja s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet i konačni ishod cjelokupnog liječenja da su uvjetovali smanjenje životne aktivnosti od 5%., te da nije ostavila trajnu naruženost izgleda i skladnosti tijela, dok je naruženost u lakom stupnju tužitelj imao 30 dana. Primarni strah jakog intenziteta da je bio kratkotrajan, sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je 7 dana, a lakog intenziteta 15 dana, te da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe 30 dana, 3 sata dnevno u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti,

- da iz iskaza svjedoka RO, TOO, ĆO, ŽO i MO koji su nazočili predmetnom događaju proizlazi da je između stranaka došlo do prepirke nakon što je tužitelj upitao tuženika „ima li bakšiša“, a što je kod tuženika izazvalo bijes nakon čega ga je udario i odgurnuo uslijed čega je tužitelj pretrpio opisane ozljede, pri čemu tužitelj svojim ponašanjem ni na koji način nije doprinio nastanku štete.

7. S obzirom na iznesena činjenična utvrđenja koja su relevantna za odluku o osnovi i visini naknade štete, neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1046. i članka 1100. u vezi s člankom 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – u daljnjem tekstu: ZOO), kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za pobijani iznos od 4.420,00 eura jer je pravilno utvrdio, na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof. prim. dr. sc. Ivana Lovrića, dr. med., da je tužitelj zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je dosudio naknadu štete u pobijanom iznosu.

8. Neosnovano tuženik prigovara da je prilikom izračunavanja visine štete iznos naknade trebalo umanjiti zbog doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja, jer da i iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj prvi napao tuženika, pa da je zbog postojanja suodgovornosti tužitelja trebalo umanjiti ili potpuno isključiti odgovornost tuženika. Navedeno iz razloga jer iz iskaza svjedoka MO i RO, a na koje se tuženik posebno u žalbi poziva, proizlazi kako je tuženik zadobio ozljedu glave, međutim nijedan od ova dva svjedoka nije iskazao da je tužitelj prvi započeo sukob, niti da je tužitelj prvi napao tuženika, zbog čega ovaj prigovor podijeljene odgovornosti nije osnovan.

8.1. U konkretnom slučaju, presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-13/2016-3 od 26. travnja 2016. krivnja tuženika za ozljedu tužitelja pravomoćno je utvrđena, a u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke tužiteljev napad na tuženika nije dokazan jer ni jedan od provedenih dokaza ne potkrjepljuje žalbene navode tuženika, slijedom čega nema ni zakonske osnove za dijeljenje odgovornosti za nastanak štetnog događaja, a time ni za umanjenje naknade štete po tom osnovu, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

9. Isto tako neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud nezakonito odbio izvesti dokaz saslušanjem tuženika, jer iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tuženik isključivo zbog svog ponašanja propustio mogućnost da bude saslušan u postupku iz razloga što se nije odazivao pozivima za saslušanje na ročištima održanim 16. siječnja 2025. i 3. ožujka 2025., pri čemu nije ispričao svoj izostanak. Zbog navedenog je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako je tuženik nezainteresiran za ishod predmetnog spora, slijedom čega je i pravilno primijenio odredbu članka 220. ZPP-a, te nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kako to neosnovano u žalbi ističe tuženik. Isto tako, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda kako saslušanjem tuženika ne bi bila dovedena u pitanje utvrđenja proizašla iz iskaza svih saslušanih svjedoka koji su istovjetno iskazivali u svezi okolnosti nastanka štetnog događaja, zbog čega je i ovaj prigovor tuženika neosnovan.

10. Konačno, pravilno je pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o visini naknade štete dosuđene tužitelju, primjenjujući odredbe članka 1046., 1095. i 1100. ZOO-a, te Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da dosuđeni iznos od 4.420,00 eura predstavlja pravičnu naknadu s obzirom na utvrđene bolove, strah, smanjenje životnih aktivnosti i trajne posljedice, kao i naknadu za tuđu njegu i pomoć, pa je i u tom dijelu pobijana presuda pravilno obrazložena i zakonita.

11. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud ispravno utvrdio omjer uspjeha stranaka u sporu i razmjerno tom uspjehu dosudio trošak tužitelju, s time što je tuženik posebnim žalbenim razlozima niti ne pobija.

12. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

13. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Šimičić