Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1354/2025-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice 1. SĐ, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] – [adresa] i 2. DĐ, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa] – [adresa], obje zastupane po punomoćnicima Mariji erdec i Emilu Erdecu, odvjetnicima iz Malog Lošinja, protiv tužene ĆĐ, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Adeli Budinić – Kušeta, odvjetnici iz Malog Lošinja, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj Psp-73/2023-14 od 19. prosinca 2024., dana 7. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj Psp-73/2023-14 od 19. prosinca 2024. i predmet vraća prvostupanjskom, sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

I. Tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužena smetala tužiteljice u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti pješačke pješke staze na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine od javnog puta koji nosi oznaku č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastavno uz istočni i sjeverni dio kuće izgrađene na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u širini od 0,60 do 1,80 metra, a za korist svagdašnjeg vlasnika č. zgr. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnih nekretnina, što su tužiteljice saznale dana 2. kolovoza 2023. godine, na način što je u prolaz čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uzduž dijela istočne fasade kuće kbr.26, koji služi kao pješački prolaz do nekretnina č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i do č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],postavila željezni portun i isti zaključala, slijedom čega joj se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja uklanjanjem željeznog portuna sa prolaza oko čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji služi kao pješački prolaz do nekretnina č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i do č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno predajom ključa željeznog portuna, te joj se zabranjuje svako takvo i tome slično smetanje.

2. Tuženoj se ujedno nalaže da nadoknadi tužiteljicama troškove parničnog postupka, sve to u roku od 8 (osam) dana", odbija se.

II. Nalaže se tužiteljicama da tuženoj naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 € (šestodvadesetpeteura), u roku od 8 (osam) dana

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žale se tužiteljice pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 128/22 i 155/23- dalje: ZPP predlažući da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači te usvoji zahtjev tužiteljica i naloži tuženoj da naknadi trošak postupka tužiteljicama, podredno da pobijanu odluku ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žaliteljica pa se predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba tužiteljica je osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljica za posjedovnom zaštitom posjeda prava služnosti pješačke staze na čest. zem. [katastarska čestica], kao posluženoj nekretnini.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da tužena nije osporila navode tužiteljica da je upravo ona na nekretninu č. zem. [katastarska čestica] postavila metalna vrata, ista zaključala, te da tužiteljicama odbija predati ključeve od brave,

- da su tužiteljice tužbeni zahtjev postavile na zaštitu smetanja posjeda prava služnosti pješačke staze č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da iz iskaza tužene i tužiteljice SĐ te svjedoka SĐĐ proizlazi utvrđenim da se tužena ĆĐ protivila prolazu tužiteljica, odnosno prolazu obitelji tužiteljica preko prijeporne nekretnine na način da je tužiteljici SĐ nakon 2018. kada je bio incident između obitelji ĆĐ i sina SĐ, rekla da nije u redu da tim prolazom prolaze, ali da su oni nastavili istim prolazom prolaziti bez obzira je li u isto vrijeme tužena boravila u [adresa],

- da iz iskaza svjedoka SĐĐ također proizlazi da tužena nije tolerirala tužiteljicama prolaz preko prijeporne nekretnine, da se uvijek u vrijeme kada je istovremeno sa obitelji tužiteljica boravila u [adresa], protivila prolasku obitelji preko prijeporne nekretnine, na način da im je davala do znanja da tu ne mogu prolaziti,

- da iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi i da je postavljanje vrata od strane tužene bila reakcija na učestalo prolaženje tužiteljica i ŠĐ koji je muž prvotužiteljice preko prijeporne nekretnine sa psom,

- da je isti svjedok iskazao da je tužena posjednica prijeporne nekretnine, a što sud da prihvaća istinitim,

- da je tužena suvlasnica prijeporne nekretnine proizlazi i iz sadržaja zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6), te iz činjenice da je tužiteljica HĐ protiv tužene pokrenula postupak radi utvrđenja prava služnosti prolaza preko prijeporne nekretnine, a što među strankama da nije sporno,

- da tužiteljice nisu isključive posjednice prijepornog dijela nekretnine, nego da se radi o suposjedu sa tuženom,

- da se suposjed tužiteljica na prijeporu ne može smatrati mirnim,

- da se u ovom slučaju ne može govoriti o mirnom suposjedu tužiteljica, a pogotovo ne o samoposjedu,

- da su tužiteljice a pogotovo tužiteljica SĐ koja je majka tužiteljice DĐ, imale saznanje da im je još rješenjem suda poslovni broj Z- 13250/2016-3 od 28. studenog 2016. (list 57) odbijen prijedlog za uknjižbu prava služnosti na nekretnini č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u korist nekretnina tužiteljica č. zgr. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica],

- da su tužiteljice najmanje od 2016. imale saznanje da nemaju pravo služnosti staze i prolaza preko nekretnine tužene č. zem. [katastarska čestica], te da je upravo iz tog razloga prvotužiteljica SĐ pokrenula parnični postupak P-2412/2018,

- da nije sporno, a to proizlazi i iz sadržaja iskaza saslušanih svjedoka NĐ, KĐ, LĐ, a i iz sadržaja nalaza vještaka geodeta da tužiteljice sa javnog puta č. zem. [katastarska čestica] imaju pristup njihovim nekretninama preko nekretnine č. zgr. [katastarska čestica], tako da pristup preko sporne č. zem. [katastarska čestica] nije jedini pristup nekretninama tužiteljica, a također da imaju i pristup sa javnog puta č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da iz provedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi kada je tužiteljica postavila predmetna vrata na prijepor i ista zaključala, je li to bilo u jesen 2022. kako tvrdi svjedok DĐĐ ili u periodu od svibnja 2023. pa do 2. kolovoza 2023. kako to proizlazi iz iskaza svjedoka ŠĐ i tužiteljice SĐ. Neovisno o tome, a cijeneći iskaz tužiteljice DĐ da je prije nego što je postavljen metalni portun, prijepornim prolazom prošla u jesen 2022., a potom da je tek u rujnu 2024. ponovno bila u [adresa], te cijeneći navode tužiteljica iz tužbe kako su 2. kolovoza 2023., utvrdile postojanje zaključanog portuna, to da je sud sa sigurnošću utvrdio da u odnosu na 2. tužiteljicu DĐ u vrijeme navodnog smetanja posjeda i podnošenja tužbe u ovom parničnom postupku, nije moglo biti počinjeno smetanje posjeda jer u navedeno vrijeme nije niti bila u [adresa]. Stoga da je u odnosu na nju i iz navedenog razloga tužbeni zahtjev neosnovan. U ovom parničnom postupku da se ne radi o smetanju posjeda, nego o smetanju suposjeda. Kako je sud naprijed naveo i utvrdio, među strankama da je nužno raspraviti pravni odnos vezan za postojanje prava služnosti tužiteljica preko prijeporne nekretnine, te je, cijeneći odredbu čl. 24. i st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12-dalje: ZV) odlučio kao u izreci ovog rješenja. U cijelosti da je prihvatio istinitim navode tužene kako se uvijek protivila prolasku tužiteljica i njihove obitelji preko prijepora, jer da nije tako, tužiteljice da ne bi kod ovog suda protiv tužene pokretale postupak radi utvrđenja prava služnosti prijepora. Stoga, tužiteljice da ni sukladno odredbi čl.16. st. 1. ZV nisu mogle izvorno steći posjed prava stvarne služnosti na nekretnini tužene.

8. Za sad nije moguće prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o obijanju tužbenog zahtjeva tužiteljica, jer je žalbenim navodima doveden u sumnju.

9. Odredbom čl. 22. st. 1. ZV propisano je da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani tako ili slično smetanje ubuduće dok je čl. 22. st. 2. ZV propisano da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

10. Također je odredom čl. 10. st. 5. ZV propisano da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

11. Posjed predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom, te unatoč zaštiti koju pravni poredak pruža posjedu, posjed nije pravo, pa ni njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. U toj je parnici rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja. Isto tako suposjednik uživa posjedovnu zaštitu u međusobnom odnosu sa drugim posjednikom, pri čemu jedan od njih isključuje ili bitno ograničava drugog u dotadašnjem načinu obavljanja faktične vlasti na stvari u njihovom posjedu.

12. Iz navoda tužbe i sadržaja spisa proizlazi da tužiteljice traže zaštitu od smetanja posjeda prava služnosti pješačkog prolaza preko nekretnine koje je tužena zemljišnoknjižni vlasnik, dok sud utvrđuje da tužiteljice nisu pasivno legitimirane na zaštitu posjeda jer da su zajedno sa tuženom bile u suposjedu nekretnine.

13. Dakle, prvostupanjski sud je izjednačio posjed nekretnine i posjed prava služnosti na nekretnini, na koji je način došlo do pogreške u primjeni materijalnog prava, a što je zatim prouzročilo donošenje pobijanog rješenja koje nije na zakonu osnovano.

14. Prema odredbi čl. 2. st.1. ZPP sud odlučuje o granicama zahtjeva koje su stavljene u postupku.

15. Tužiteljice tužbenim zahtjevom traže zaštitu posjeda prava prolaza, a sud je vezan tužbenim zahtjevom.

16. Posjed prava ima osoba koja faktično izvršava sadržaj prava stvarne služnosti glede neke nekretnine.

17. Samo posjed prava stvarne služnosti uživa posjedovnu zaštitu, jer je isključena mogućnost postojanja nekog drugog posjeda prava (čl. 10. st. 5 ZV).

18. To što je tužena verbalno izrazila svoje neslaganje sa time da tužiteljice izvršavaju svoje pravo prolaska preko nekretnine tužene nije dovoljna kao osnova za gubitak posjeda, odnosno za zaključak prvostupanjskog suda da posjed tužiteljica nije bio miran.

19. Ono što je u predmetnoj parnici pravno relevantno je to, jesu li tužiteljice bile u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti pješačkog prolaza preko predmetne nekretnine, pa su neodlučni navodi tužene o eventualnom postojanju alternativnih putova do njihovih nekretnina, obzirom da to nije odlučno u postupku smetanja posjeda, a s obzirom na sadržaj odredbe čl. 22. st. 2. ZV i čl. 441. ZPP prema kojoj odredbi će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

20. Dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski je sud propustio potpuno utvrditi činjenično stanje, na koji je način ostvaren žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP.

21. Stoga je žalbu tužiteljica trebalo uvažiti, pobijano prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP.

22. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud razmotriti primjedbe istaknute u ovom drugostupanjskom rješenju, te će potom ponovno dati pravnu ocjenu svih izvedenih dokaza, a kako bi se činjenično stanje točno i potpuno utvrdilo. Samo usput je za navesti kako je sud prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva vezan za činjenice koje ističu tužiteljice i na kojima temelje tužbeni zahtjev.

23. Konačno, sud će nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članka 7., 8. i 221.a ZPP te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka.

U Splitu, 7. listopada 2025.

Sudac:

Ana Grbavac