Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3357/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice KNSV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu „Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri“ j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1538/2020-36 od 29. listopada 2024., dana 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1538/2020-36 od 29. listopada 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suđeno je:
I. Odbacuje se tužba podnesena u ovoj pravnoj stvari zbog presuđene stvari.
II. Nalaže se tužitelju da tuženici u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.906,25 EUR, dok se kao neosnovan odbija zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu, i to glede razlike od obistinjenog iznosa iz tog osnova u visini od 2.906,25 EUR do ukupno potraživanog iznosa od 4.687,50 EUR (tj. u visini od 1.781,25 EUR).
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP), predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:
- da je tužitelj ustao tužbom sadržaja kojom traži da se utvrdi da je suvlasnik za 1/2 dijela nekretnine kat. čestice [katastarska čestica] ZGR, kuća i dvor, površine 362 m2, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], kat. općine [katastarska općina], kod Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Tisno, da je tužena dužna temeljem presude trpjeti upis prava suvlasništva u korist tužitelja na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama i da će zemljišnoknjižni odjel Tisno, Općinskog suda u Šibeniku, izvršit temeljem presude uknjižbu prava suvlasništva na nekretnini kat. čestice [katastarska čestica] ZGR, kuća i dvor, površine 362 m2, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], kat. općine [katastarska općina], u korist tužitelja,
- da je ranijom pravomoćnom presudom suda br. 9 P-1141/17-19 od 26. studenog 2018. nesporno donesenom između ovdje tuženice, kao tužiteljice, protiv ovdje tužitelja i oca mu PN, kao tuženika, prihvaćen zahtjev ovdje tuženice kojim je tražila da se utvrdi ništetnim Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 16. rujna 2011. između ovdje tužitelja, kao darovatelja i oca mu PN, kao daroprimca (predmetom kojeg je bila ovdje predmetna nekretnina), da ovdje predmetna nekretnina predstavlja vlastitu imovinu ovdje tuženice, da je naloženo (Posebnom) zemljišnoknjižnom odjelu suda uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja glede i ovdje predmetne nekretnine kakvo je bilo prije provedbe ugovora spornog u toj parnici na način da se briše upis prava vlasništva glede te nekretnine s imena PN uz upis tog prava na ime ovdje tuženice, da je naloženo tuženicima iz te parnice da trpe upis prava vlasništva glede predmetne nekretnine na ime ovdje tuženice,
- da iz razloga obrazloženja te presude proizlazi kako su tuženici u toj parnici isticali i tvrdnje da bi predmetna nekretnina bila stečena kupnjom po ocu ovdje tužitelja PN - tuženiku ad. 2. iz navedene parnice, a koje tvrdnje da ovdje tužitelj ističe i u ovoj parnici, samo glede 1/2 dijela te nekretnine, pri čemu da se uzgred ističe da ovdje tužitelj, kraj činjeničnih tvrdnji da bi 1/2 dijela predmetne nekretnine bila stečena sredstvima njegovih roditelja, niti ne ističe da bi on na koji od zakonom dopuštenih načina stekao predmetnu nekretninu za 1/2 dijela od istih, unatoč čemu tužbenim zahtjevom stavljenim u ovoj parnici traži da se utvrdi da je suvlasnik za 1/2 dijela predmetne nekretnine i ovlasti na postizanje uknjižbe tog prava u zemljišnim knjigama suda glede predmetne nekretnine na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice.
6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da postoje objektivni i subjektivni identitet između postupka u ovoj pravnoj stvari i postupka koji je pred ovim sudom tekao i pravomoćno okončan pod posl. br. P- 1141/17, a budući da se u oba predmeta radi o utvrđenju prava (su)vlasništva i ovlaštenju na preuknjižbu glede iste nekretnine, te je u pravomoćno okončanom predmetu uz stranke ove parnice sudjelovao i otac ovdje tužitelja PN, te i u tom postupku po tuženicima isticano da bi otac ovdje tužitelja PN na temelju kupnje svojim sredstvima stekao (su)vlasništvo predmetne nekretnine, dakle, temeljeći navedeno na istom činjeničnom supstratu, pri čemu da je za navesti i da je Ugovor o nagodbi na kojeg tužitelj ukazuje u činjeničnom supstratu ove tužbe sklopljen još prije pokretanja ove parnice (dok tužitelj u ovoj parnici niti ne ističe postojanje kakvih činjenica ili okolnosti koje bi nastale nakon donošenja prvostupanjske presude u parnici ovog suda br. P-1141/17, a koje bi išle u prilog stavljenom tužbenom zahtjevu), pa da je predmetnu tužbu valjalo odbaciti zbog presuđene stvari i odlučiti kao pod točkom I. izreke (članak 333. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).
7. Sa zaključkom prvostupanjskog suda nije suglasan ovaj sud drugog stupnja.
8. Prema odredbi članka 333. stavak 2. ZPP ako sud tijekom postupka utvrdi da je parnica pokrenuta među istim strankama o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.
9. Dakle da bi se radilo o presuđenoj stvar mora postoji subjektivni identitet (identitet stranaka), objektivni identitet (identitet tužbenog zahtjeva) i identitet činjenične osnove tužbe.
10. Naime, pravomoćna presuda vezuje pravne subjekte na koje se proteže njezina pravna snaga.
11. O predmetu o kojem je pravomoćno odlučeno ne može se ponovno raspravljati ni u parnici u kojoj je odluka donesena, ni u nekoj drugoj parnici. Zapreka za vođenje parnice je ne samo okolnost da je u nekoj prethodnoj parnici odlučeno o tužbenom zahtjevu identičnog sadržaja, već i kada su ta dva zahtjeva sadržajno kontradiktorna, tako da su uzajamno inkompatibilna pa osnovanost jednog isključuje mogućnost da bude osnovan i onaj drugi zahtjev.
12. Da bi se utvrdilo postoji li sadržajni identitet između određenih sporova, bitna su dva elementa: subjektivni-stranke i objektivni- tužbeni zahtjev.
13. Za utvrđivanje subjektivnog identiteta nije bitno u kojem su procesnom položaju stranke.
14. Elementi na temelju kojih se ispituje objektivni identitet zavise od shvaćanja o tome što je predmet spora.
15. Sudska se praksa opredijelila za shvaćanje po kojemu je za utvrđivanje identiteta spora potreban identitet tužbenog zahtjeva i činjenične osnove s obzirom na koju je on istaknut.
16. Činjenično je stanje značajno za identifikaciju i utvrđenje identiteta parnice u mjeri u kojoj je odlučno za identifikaciju sadržaja tužbenog zahtjeva.
17. Naime, u parnici koja se vodila pod brojem P-1141/17-19 i u kojoj je donesena pravomoćna presuda kao stranke sudjelovale su ovdje tužitelj, njegov otac i ovdje tužena, dok u predmetnoj parnici kao stranke sudjeluju tužitelj i tužena, pa osnovano prvostupanjski sud zaključuje da postoji subjektivni identitet stranaka.
18. Međutim, ne postoji objektivni identitet predmeta spora, odnosno ne postoji istovjetnost između zahtjeva tamo tužiteljice o kojem je ranije pravomoćno odlučeno u predmetu P-1141/17-19 i zahtjeva ovdje tužitelja koji on ističu u ovom predmetu, a ne radi ni o istoj činjeničnoj osnovi, s obzirom da je tužiteljica u predmetu P-1141/17- 19 zahtijevala utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog 16. rujna 2011. između ovdje tužitelja, kao darovatelja i oca mu PN, kao daroprimca (predmetom kojeg je bila ovdje predmetna nekretnina) i da nekretnina predstavlja vlastitu imovinu iste, dok u ovom postupku tužitelj zahtjeva utvrditi ga suvlasnikom za 1/2 dijela predmetne nekretnine.
19. Slijedom izloženog, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
20. Ostavlja se da se o troškovima postupka povodom pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
21. U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud imajući u vidu naprijed navedeno, donijeti novu zakonitu odluku u ovom predmetu.
U Splitu, 7. listopada 2025.
Sudac:
Ana Grbavac
