Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-463/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog KF, zbog kaznenih djela iz čl. 233. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. i 101/2017., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: OKDO) protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K- 593/2020-20 od 14. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba OKDO-a, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji i odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se:

- optuženi KF za kazneno djelo za koje je pobijanom presudom proglašen krivim na temelju čl. 233. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 /jedne/ godine i 2 /dva/ mjeseca. Na temelju čl. 57. KZ/11 optuženiku se izriče djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđen izvršava 6 /šest/ mjeseci, a dio kazne u trajanju od 8 /osam/ mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku od 4 /četiri/ godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22. , 36/24 i 72/25, dalje: ZKP/08-25) u svezi čl. 77. KZ/11 oduzima se imovinska kosti koju je optuženi KF pribavio kaznenim djelom iz čl. 233. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te se utvrđuje da novčani iznos od 660.000,00 kuna / 87.597,00 eura predstavlja imovinsku korist ostvarenu počinjenjem citiranog kaznenog djela.

Utvrđuje se da je novčani iznos od 660.000,00 kuna / 87.597,00 eura imovina Republike Hrvatske.

Nalaže se optuženom KF da novčani iznos od 660.000,00 kuna / 87.597,00 eura uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: K-593/2020-20 od 14. ožujka 2024., proglasio je krivim optuženog KF, zbog kaznenog djela protiv imovine, pronevjerom iz čl. 233. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017. i 118/2018., dalje: KZ/11, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud pogrešno navodi i brojeve „Narodnih novina“ 118/18. i 126/19. u kojem su objavljene izmjene i dopune tog zakona koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, te se ne ukazuju kao blaže za optuženika) te ga je na temelju čl. 233. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženom KF je na temelju čl. 56 KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22. - dalje: ZKP/08-22, valja primijetiti da sud prvog stupnja ne navodi puni naziv tog zakona niti brojeve "Narodnih novina" u kojima je isti objavljen sa svojim izmjenama i dopunama), oštećenik HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektra Zagreb, Gundulićeva 32, s postavljanim imovinskopravnim zahtjevom upućen je u parnicu.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08-22, optuženik KF je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i 8. ZKP/08-22 u paušalnom iznosu od 100,00 eura, koje troškove je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žali se ODO zbog odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se usvoji žalba i pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22. i 36/24, dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ- DO-541/2024-3 od 28. lipnja 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba OKDO-a je osnovana.

6. Prije svega, državni odvjetnik je u pravu kada se žali smatra da je prvostupanjski sud pogrešno vrednovao okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije, s posljedicom da mu je pobijanom presudom izrekao preblagu kaznenu sankciju.

6.1. Tako žalitelj prvenstveno pravilno uočava da to što se optuženik uredno odazivao na sudske pozive ne predstavlja olakotnu okolnost, budući da se radi o njegovoj zakonskoj obvezi, pri čemu je isti još prilikom ispitivanja u svojstvu okrivljenika bio poučen da se dužan odazivati svakom pozivu i odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeri da promijeni adresu, kao i na posljedice ukoliko ne postupi prema toj obvezi.

6.2. Nadalje, državni odvjetnik s pravom smatra da prvostupanjski sud optuženiku nije u dovoljnoj mjeri cijenio kao otegotno kriminalnu količinu sadržanu u počinjenom kaznenom djelu, kao i izraženu upornost i odlučnost u inkriminiranom ponašanju, a što se ogleda u tome da je isti uporno i opetovano u razdoblju od skoro četiri mjeseca protupravno prisvajao stvari koje su mu bile povjerene na radu kao voditelju skladišta terenske jedinice Dugo Selo u TD HEP ODS d.o.o., na koji način je navedeno trgovačko društvo oštetio za ukupni iznos od čak 660.000,00 kuna / 87.597,00 eura, a koji iznos višestruko premašuje kvalifikatorni element terećenog kaznenog djela, posebice kada se ima na umu da iz stanja spisa proizlazi da optuženik do sada nije namirio niti dio štete prouzročene oštećenom društvu počinjenjem ovog kaznenog djela, niti je iskazao ozbiljno nastojanje do to učini.

6.3. Slijedom navedenog, a imajući s druge strane u vidu da optuženik prema podacima u spisu do sada nije bio niti kazneno niti prekršajno osuđivan, ovaj žalbeni sud je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenoj sankciji, a sukladno ovlaštenju iz čl. 486. st. 1. ZKP/08, preinačio pobijanu presudu na način da ga je za kazneno djelo za koje je pobijanom presudom proglašen krivim na temelju čl. 233. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 /jedne/ godine i 2 /dva/ mjeseca, te mu na temelju čl. 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu time da se od kazne na koju je osuđen izvršava 6 /šest/ mjeseci, a dio kazne u trajanju od 8 /osam/ mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku od 4 /četiri/ godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

6.4. Naime, po stavu ovog suda, kao suda drugog stupnja, upravo takva kaznena sankcija je primjerena svim prethodno navedenim okolnostima važnim za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije i podobna za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja.

7. Nadalje, državni odvjetnik je u pravu i kada se žali zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, budući da je prvostupanjski sud propustio donijeti takvu odluku iako su za to postojali zakonski uvjeti (čl. 471. st. 2. ZKP/08-25).

7.1. Prije svega, valja primijetiti da iz činjeničnog opisa djela za koje je prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim jasno proizlazi da je isti njegovim počinjenjem pribavio imovinsku korist u iznosu od 660.000 kuna / 87.597,00 eura.

7.2. Nadalje, državni odvjetnik s pravom upire na odredbu iz čl. 77. st. 3. KZ/11 u kojoj je izričito propisano da će sud oduzeti imovinsku koristi i u situaciji kada je oštećenika uputio da imovinsko pravni zahtjev može ostvariti u parnici (naime, prvostupanjski sud je pod toč. IV izreke pobijane presude oštećeno trgovačko društvo s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom uputio na parnicu).

7.3. Budući da iz svega naprijed navedenog proizlazi da je sud prvog stupnja evidentno propustio donijeti odluku o oduzimanju imovinske koristi, iako su za takvu odluku postojali zakonski uvjeti, to je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetniku i u tom pravcu, a sukladno ovlaštenju iz čl. 486. st. 1. ZKP/08-25, pobijana presuda preinačena i na način da je na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08-25 u svezi čl. 77. KZ/11 oduzeta imovinska korist koju je optuženi KF pribavio kaznenim djelom iz čl. 233. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te je utvrđeno da novčani iznos od 660.000 kuna/87.597,00 eura predstavlja imovinsku korist ostvarenu počinjenjem citiranog kaznenog djela. Također, utvrđeno je da je novčani iznos od 660.000,00 kuna / 87.597,00 eura imovina Republike Hrvatske, te je optuženiku naloženo da taj novčani iznos uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

8. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko

U zamjenu potpisao sudac

Rajko Kipke