Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-488/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog VO, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. i čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: K-169/2020-24 od 23. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Gorana Supančića, i optuženikovog branitelja Krunoslava Vuljka, odvjetnika,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ODO-a i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP-19 – valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti broj „Narodnih novina“ 126/19.) stavljen izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Koprivnici broj K- 229/16-2 od 24. listopada 2016., a potom je na temelju čl. 453. t. 3. ZKP-19 optuženi VO oslobođen optužbe da bi počinio dva kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. i čl. 51. KZ-a (budući da se u konkretnom slučaju radi o oslobađajućoj presudi prvostupanjski sud je propustio u pobijanoj presudi navesti brojeve „Narodnih novina“ 114/22., 114/23. i 36/24.) na način i pod okolnostima opisanim u točki 2. izreke te presude, slijedom čega je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-19 odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 5. ZKP-19, nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Ponajprije valja konstatirati da je izreka pobijane presude napisana protivno Sudskom poslovniku, budući da se sastoji od više dijelova koji nisu označeni rimskim brojevima (čl. 59. st. 2.).

3. Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Optuženi VO je putem branitelja Krunoslava Vuljka, odvjetnika, podnio odgovor na žalbu u kojem je osporio žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika i predložio da se ista odbije kao neosnovana te da žalbeni sud potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-560/2025 od 26. kolovoza 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

6. U skladu s čl. 475. st. 1. ZKP-25 sjednica vijeća drugostupanjskog suda provedena je nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Gorana Supančića, i optuženikovog branitelja Krunoslava Vuljka, odvjetnika, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP-25 održana u odsutnosti optuženika, budući da je uredno izviješten o njenom održavanju.

7. Žalba nije osnovana.

8. S obzirom da je predmetna žalba uložena isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj je drugostupanjski sud osporenu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-25, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

9. Osporavajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ODO se u bitnome poziva na iskaze oštećenih ŽO i UO u kojima suglasno neposredno terete optuženika za predmetna dva kaznena djela prijetnje, a koje žalitelj nalazi vjerodostojnima, tim više što je angažirani psihijatrijski vještak utvrdio da su oboje oštećenika sposobni vjerodostojno iskazivati pred sudom i koji kod njih nije našao elemente manipulativnosti ili sugestibilnosti. Državni odvjetnik nadalje ukazuje da je oštećena ŽO nakon inkriminiranog događaja bila smještena u sigurnu kuću, a potom i u udomiteljsku obitelj, te naposljetku ističe da činjenice da optuženik nema psihičkih problema i da se protiv njega u trgovačkom društvu Podravka, gdje je zaposlen, nisu vodili disciplinski postupci odnosno da se na poslu nije sukobljavao s drugim osobama, same po sebi ne znače da se inkriminirani događaj nije zbio na način kako to opisuju oštećenici.

10. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane i kritičke ocjene cjelokupnog dokaznog materijala osnovano zaključio da u konkretnom slučaju nije s potrebnom izvjesnošću i pouzdanošću dokazano da se optuženik kritične zgode uistinu ponio na inkriminirani način, te je stoga ispravno primjenjujući pravilo in dubio pro reo iz čl. 3. st. 3. ZKP-19 osnovano donio osporenu oslobađajuću presudu.

10.1. Iz provedenog dokaznog materijala proizlazi da se predmetne inkriminacije temelje isključivo na iskazima oštećenih ŽO i UO i da činjenice na koje se pozivaju ne potkrjepljuje niti jedan drugi personalni ili materijalni dokaz, čiju podrobnu analizu je prvostupanjski sud iznio u točkama 34., 35. i 37. – 39. obrazloženja osporene presude. U mnogobrojnim kaznenim prijavama koje je oštećena ŽO podnijela protiv optuženika, a koje su precizirane u točki 17. obrazloženja pobijane presude, policija nije našla obilježja prekršaja ili kaznenog djela, internom kontrolom djelovanja policijskih službenika, koja je zatražena od oštećene ŽO, nisu utvrđene nepravilnosti u postupanju policijskih službenika, suprotno tvrdnjama oštećenika optuženik nema u zdravstvenom kartonu konstatirane psihičke tegobe niti je bio hospitaliziran kao bolesnik Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan u Zagrebu, a oštećenu ŽO demantirale su i njene liječnice LO i VOJ vezano uz tvrdnju da im se obraćala s pritužbama na fizičko i psihičko zlostavljanje od strane optuženika, odnosno da bi na imenovanoj oštećenici primijetile kakve tjelesne ozljede. Doduše, svjedokinja LO je izjavila da se oštećena ŽO na optuženikovo zlostavljanje požalila 22. veljače 2016., a i kasnije u nekoliko navrata, no inkriminirani događaj potječe iz siječnja 2016., a imenovana svjedokinja je decidirano istakla da od 2007. do 2016. nije uočila da bi se u ovom slučaju radilo o zlostavljanoj osobi. Isto tako dopisom optuženikova poslodavca (Podravka d.d.) opovrgnuta je tvrdnja oboje oštećenika o njegovom agresivnom ponašanju na poslu, budući da se protiv njega nije vodio nikakav disciplinski postupak niti pak u spomenutom trgovačkom društvu imaju saznanja o njegovim verbalnim ili fizičkim sukobima s drugim osobama ili bilo kakvim povredama radne obveze. Svi ovi tzv. kontrolni dokazi uvelike dovode u ozbiljnu dvojbu činjenice o kojima su svjedočili oštećeni ŽO i UO opisujući optuženikovo nasilničko ponašanje prema njima, slijedom čega je prvostupanjski sud opravdano iskazao sumnju u vjerodostojnost i istinitost njihova iskazivanja vezano za predmetni događaj i inkriminirane prijetnje, neovisno o tome što je oboje oštećenika prema stručnom mišljenju angažirane psihijatrijske vještakinje sposobno za vjerodostojno iskazivanje. Naime, njihova sposobnost za vjerodostojno iskazivanje ne može se snagom automatizma izjednačiti s ocjenom da su oni i u ovom konkretnom slučaju istinito svjedočili, pogotovo ne u situaciji kada niti jedan od drugih izvedenih dokaza ne potvrđuje njihove činjenice o kojima su iskazivali. Prema tome sud prvog stupnja je u ovom slučaju ispravno primijenio pravilo in dubio pro reo iz čl. 3. st. 3. ZKP-19 i na bazi njega posve opravdano na temelju čl. 453. t. 3. ZKP-19 donio oslobađajuću presudu.

10.2. Valja skrenuti pažnju žalitelju da izjave oboje oštećenika ne opovrgavaju samo podaci iz zdravstvenog kartona optuženika i dopis Podravke d.d., već de facto svi ostali materijalni, ali i personalni dokazi koje je prvostupanjski sud proveo u sklopu dokaznog postupka.

10.3. Točan je žalbeni navod da je oštećena ŽO bila smještena u sigurnu kuću u razdoblju od 23. ožujka 2016. do 31. ožujka 2016., a nakon toga i na privremeni smještaj u udomiteljsku obitelj od 1. travnja 2016. do 8. kolovoza 2016., kada joj je isti na njen zahtjev ukinut, no sve to se zbivalo oko dva mjeseca nakon inkriminiranog događaja.

10.4. Prema tome argumentacija ODO-a koja je izložena u sklopu istaknute žalbene osnove nije od takvog značaja i kvalitete da bi dovela u razumnu sumnju sudsku ocjenu provedene dokazne građe i ključne činjenične zaključke suda prvog stupnja na kojima je utemeljio osporenu oslobađajuću presudu.

11. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-25 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović

U zamjenu potpisao sudac

Igor Pavlic