REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pn-110/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sutkinji ovog suda Meliti Novak, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, za Područni ured u Požegi, Ulica Republike Hrvatske 1c, Požega, OIB: 84397956623, zastupan po generalnom pun. EU, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 2.listopada 2025. u nazočnosti generalnog punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika ĆU, odvjetničkog vježbenika, 7.listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, se odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 5.925,65 €/ 44.646,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od 28.12.2022. pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03116930148), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

II

Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, za Područni ured u Požegi, Ulica Republike Hrvatske 1c, Požega, OIB: 84397956623, da tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 1.400,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7.listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi br. K-157/91 od 29.05.1991., tuženik u obvezi periodično podmirivati tužitelju štetu na ime isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja MU, jer je imenovani zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik OU. Kako se isplata invalidske mirovine osiguraniku tužitelja MU vrši i poslije 30.11.2020., do kada je šteta potraživana, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan nadoknaditi. Navodi da šteta iznosi 5.925,65 € / 44.646,81 kn a sastoji se od isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 01.12.2020. do 30.11.2022. godine u punom iznosu u smislu čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 115/18 i dr.). Tužitelj je dopisom od 08.12.2022. pozvao tuženika da mu štetu naknadi mirnim putem, što on nije učinio. Iznos od 5.925,65 € / 44.646,81 kn predstavlja za tužitelja štetu za koju temeljem čl. 161. do 170. ZOMO ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 115/18 i dr,) odgovara tuženik te stoga tužitelj predlaže da sud donese sljedeću presudu kojom će tuženiku naložiti da mu isplati navedeni iznos s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.prosinca 2022. do isplate.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju kao osiguratelj vozila reg. oznake [registarska oznaka], nastanak prometne nezgode dana 25.11.1990. godine, kao i činjenicu da je osiguranik tužitelja, MU, u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede, a zbog kojih posljedica je istome priznato pravo na invalidsku mirovinu, koju istome isplaćuje tužitelj. Također je nesporno da je tužitelj prije podnošenja ove tužbe, podnio zahtjev tuženiku radi naknade štete isplaćenih iznosa invalidske mirovine u razdoblju od 01.12.2020. do 30.11.2022. godine, a koji zahtjev je tuženik otklonio kao neosnovan. Isto tako, nesporno je da je zahtjev tužitelja za razdoblje koje je prethodilo razdoblju isplaćenih iznosa invalidske mirovine obuhvaćenih ovom tužbom, pravomoćno odbijen presudom Općinskog suda u Požegi, broj Pn-8/2021 od 17.11.2022. godine, a koja je presuda u cijelosti potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-1680/2022 od 27.travnja 2023.

2.1. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom u cijelosti. Prvenstveno, tuženik prigovara neurednosti tužbe ističući da tužitelj u svojoj tužbi, odnosno dokaznom materijalu priloženom uz tužbu i tužbeni zahtjev nije dostavio niti jedan dokaz u prilog visine svoje ovdje utužene tražbine. Naime, tužitelj uz tužbu prilaže obračune svoje službe za isplatu invalidske mirovine, ali iz navedenih dokumenata tužitelja nisu vidljivi mjesečni iznosi isplaćene mirovine, već je to samo prikaz - rekapitulacija predmetnih isplata. Kako je tužitelj došao do iznosa štete u vidu isplaćenih iznosa mirovine, u predmetnom razdoblju u utuženom iznosu, iz dokaza priloženih uz tužbu tužitelja nije razvidno.

2.2. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari, sporno je pravno pitanje ima li tužitelj pravo na naknadu punog ili razmjernog dijela isplaćenih iznosa mirovine za razdoblje od 01.prosinca 2020. do 30.svibnja 2022. Tuženik se ovako postavljenoj tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju, po pitanju opsega i visine štete, imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to pogrešno tužitelj navodi u tužbi. Naime, izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju jest u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika, odnosno uzročnika štete. Dakle, šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku (kao štetniku) već po tuženikovu osiguraniku. Tuženik je na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama. Konkretnije, radi se ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu te je upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije kako u ovome slučaju, tako i u svim drugim slučajevima nastanka štete iz automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika (imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete).Samo jedan propis u Republici Hrvatskoj regulira obvezna osiguranja u prometu pa je nesporno samo jedan propis i mjerodavan kao poseban propis (lex specialis) za pitanje obveze osiguratelja po osnovu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Upravo i jedino na temelju toga propisa moguće je utvrditi sadržaj obveze tuženika kao osiguratelja automobilske odgovornosti svoga osiguranika prema trećim oštećenim osobama, među koje spada i tužitelj u ovome slučaju. Ističe da tužitelj nema pravo potraživati puni iznos isplaćene mirovine nego bi imao pravo samo na stvarnu štetu odnosno razmjerni iznos mirovine, a koji iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. No, kako je osiguraniku tužitelja, priznato pravo na invalidsku mirovinu upravo zbog ozljede na radu, tuženik smatra da isti ne trpi nikakvu štetu, jer ne postoji razlika koju bi bio u obvezi platiti tužitelju sukladno odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

2.3. Ističe da je prema postojećoj sudskoj praksi za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine pa da je stoga postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim pa se stoga tuženik tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja protivi u cijelosti.

3. Podneskom od 4.veljače 2024. tuženik dodaje da Osiguravajuće društvo u ovome slučaju tuženik, nije štetnik iz konkretnog štetnog događaja od 25. studenoga 1990. godine, već je u ovome predmetu tuženik utužen temeljem zaključenog ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Stoga tuženik, kao osiguravatelj može odgovarati samu u okviru obveza koje je preuzeo sklapanjem konkretnog ugovora, to jest police osiguranja. Ističe da je Zakona o mirovinskom osiguranju, kao i sve izmjene istoga koje su donijete, stupio na snagu po proteku više desetljeća nakon štetnog događaja, a Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj:

157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 ) u svojim prelaznim i završnim odredbama nema normu koja bi određivala retroaktivnu primjenu i na naknade štete prouzročene štetnim događajima koji su se dogodili prije stupanja na snagu tih izmjena. Također ističe da je u vrijeme štetnog događaja 25. studenoga 1990. godine visina osigurane svote za osobna vozila bila tadašnjih 120.000,00 dinara, odnosno 120,00 Kn, to jest današnjih 15,92 EUR ( Odluka SIV-a objavljena u Sl. Listu 18/90 od 30.03.1990. ) pa stoga ističe prigovor iscrpljenosti svote osiguranja po polici osiguranja vozila reg. oz. [registarska oznaka], u vrijeme štetnog događaja 25. studenoga 1990. godine, a koja je temelj pasivne legitimacije tuženika. Navodi da već sam iznos tužbenog zahtjeva od 5.925,65 EUR/44.646,80 Kn evidentno mnogostruko prelazi svotu osiguranja od 120,00 Kn/15,92 EUR, dakle od jednog cijelog limita.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Slav. Požegi broj K-157/91-5 od 29.svibnja 1991., u rješenje tužitelja broj IN-10956 od 11.kolovoza 1994., rješenje HZMO Područnog ured u Požegi broj 655 od 14.listopada 1999., u nalaz i mišljenje invalidske komisije u Slav.Brodu broj D-123 od 2.ožujka 1994. i broj D-1570 od 28.listopada 1994., obračun Službe za isplatu mirovina tužitelja od 29,.studenog 2022., u nalaz financ.vještaka Dajane Hart od 8.rujna 2025. te u sve priloge i podneske u spisu.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Nije sporno da je u prometnoj nesreći koju je skrivio tuženikov osiguranik OU osiguranik tužitelja MU zadobio teške tjelesne ozljede, te da je osiguranik tuženika OU pravomoćnom presudom, Općinskog suda u Požegi broj K-157/91 od 29.svibnja 1991. proglašen krivim za uzrokovanje predmetnog štetnog događaja. Također nije sporno da je tužitelj iznos od 5.925,65 EUR isplatio svom osiguraniku MU na ime invalidske mirovine u razdoblju do 1.prosinca 2020. do 30. studenog 2022.

7. Između tužitelja i štetnika postoji odnos izvan ugovorne odgovornosti za štetu. Obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane su odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - u daljnjem tekstu ZOOP-a), a u postupcima u kojima spor pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime isplaćene invalidske mirovine relevantne su odredbe ZOOP- a koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata mirovina, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - u daljnjem tekstu ZOMO-a), koji predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja te se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojim je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

8. Isplatom mirovine svom osiguraniku nastaje šteta i to sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine te svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, a između tužitelja i štetnika koji je prouzročio stradavanje osiguranika tužitelja pa onda posljedično i tuženika kao osiguranika štetnika, nastaje novi, zakonom propisani odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu. Za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih mirovina je mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

9. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja i u ovom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguravatelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguravatelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju odnosno ZOOP.

10. Tuženik se, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojeg je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranja sa vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

11. Sukladno čl. 8. st. 1. ZOOP tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja. Zbog navedenoga sud je odluku donio primjenom odredbe čl. 27. ZOOP koja uređuju konkretnu situaciju i koja je u utuženom razdoblju bila na snazi.

12. Naime, prema odredbi čl. 27. ZOOP obveza tuženika postojala bi samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja je isplaćena osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu te je stoga trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja je utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Provedenim vještačenjem po financijskom vještaku Dajani Hart vještakinja je izračunala razliku između mirovine koja bi bila isplaćena osiguraniku tužitelja JU za slučaj ozljede na radu i isplaćenih iznosa invalidske mirovine za utuženo razdoblje od 01.12.2020. do 30.11.2022. godine te je utvrdila da je tužitelj svom osiguraniku u razdoblju od prosinca 2020. do studenog 2022. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od ukupno 5.925,62 EUR, a da bi pretpostavljena invalidska mirovina za slučaj ozljede na radu za osiguranika tužitelja MU iznosila 9.263,20 EUR, odnosno 3.337,58 EUR više od invalidske mirovine koju mu je tužitelj isplatio.

14. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz vještaka, a i po mišljenju suda isti je dan savjesno i u skladu s pravilima struke te je stoga sud na istome utemeljio svoju odliku.

15. Budući iz nalaza vještaka nedvojbeno proizlazi da je invalidska mirovina koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku na ime invalidske mirovine u utuženom razdoblju niža od mirovine koju bi mu isplatio u slučaju ozljede na radu sud je tužitelja, na temelju odredbe članak 27. ZOOP odbio s tužbenim zahtjevom.

16. Budući je sud tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom, na temelju odredbe članka 154.stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19.,80/22 dalje: ZPP), naložio je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 EUR koji sastav obrazloženih podnesaka od 15.listopada 2024. i 16.rujna 2025. (2x200,00 EUR) i zastupanje na 2.ročiša (2x200,00 EUR), sve s PDV-om (200,00 EUR) te trošak vještačenja (400,00 EUR).

16.1. Tuženik nema pravo na naknadu troška za sastav podnesaka od 15.listopada 2024., 24.veljače 2025. i 2.lipnja 2025. budući sud iste smatra nepotrebnima.

17. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 7.listopada 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna: 1. HZMO Zagreb

2. Mate Kačan, odvjetnik, Zagreb