REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-1094/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja JZ iz [adresa], Ive Tijardovića 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, kojeg zastupa UZ, rukovoditeljica Službe za poslove upravnog postupka, radi priznavanja prava s osnova ozljede na radu, 7. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502- 03/24-01/361, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od 23. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/24-01/361, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od 23. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, KLASA: UP/I-502-03/24-02/343, URBROJ: 338-14-02-01-24-2 od 19. travnja 2024.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbačen je zahtjev tužitelja za priznavanje ozljede na radu koja se dogodila 13. travnja 2022. Također je određeno da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.
3. Tužitelj u tužbi pojašnjava način na koji je došlo do ozljede oka i posljedično mozga o čemu je obaviještena uprava Grant Thornton revizije d.o.o. i Državni inspektorat, a kako se to dogodilo na radu u tvrtki NLK d.o.o., tadašnja voditeljica računovodstva mu je napomenula kako je slučaj prijavila nadležnoj instituciji. Ističe kako postoji mogućnost da postoji snimka napada te navodi imena osoba koje su svjedočile napadu. Dodaje kako su se pojavili i popratni simptomi uzrokovani ozljedom koje nabraja. Napominje kako je podignuta kaznena prijava i kako ozljeda još uvijek nije zaliječena nakon 11 lijekova, što govori o težini ozljede te da je još u postupku liječenja. Predlaže uvažavanje zahtjeva za priznavanje ozljede na radu s obzirom kako je bio onesposobljen za rad i normalno svakodnevno funkcioniranje, odnosno iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže poništavanje osporavanog rješenja tuženika.
4. U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja navode i razloge iznesene u osporavanom rješenju te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. Tužitelj se u podnesku zaprimljenom na ovome Sudu 24. travnja 2025. očitovao na odgovor na tužbu. Objašnjava način na koji je došlo do ozljede dana 18. lipnja 2019. od strane djelatnice NLK d.o.o. te tvrdi da su istome svjedočili voditeljica računovodstva NLK d.o.o. i ostali djelatnici koje nabraja. Ponovno ističe sve simptome koji su mu se pojavili nakon predmetne ozljede.
6. U podnesku od 18. srpnja 2025. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja navodeći da u istom nije iznesena nijedna okolnost koja dovodi u pitanje zakonitost osporavanog rješenja.
7. Budući da je u ovom upravnom sporu Sud ocijenio da je između stranaka sporna primjena prava te kako stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24., - dalje: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.
8. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Prvostupanjski postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu pokrenut je na temelju zahtjeva tužitelja od 22. ožujka 2024. u kojemu navodi da je njegov poslodavac odbio ispuniti svoj dio obrasca prijave o ozljedi na radu zbog čega na temelju vlastitog zahtjeva pokreće upravni postupak priznavanja ozljede na radu. U zahtjevu navodi da je ozljeda nastala 13. travnja 2022.
10. Prema tužiteljevoj izjavi o ozljedi na radu, 18. lipnja 2019. djelatnica mu je glasnim „režanjem“ ozlijedila desno oko čime ga je trajno i gotovo doživotno ozlijedila. Nadalje, da mu se u ožujku 2022. počinju javljati simptomi migrene i nesanice, migrene s aurom, porezotina preko desnog oka u obliku vertikalne linije s oštrom boli, bolno benigno tkivo s visokim tlakom na lijevom oku, bolno benigno tkivo iza lijevog uha, dvije bijele vlasi na tjemenu, oštećen centar za ravnotežu, zujanje u ušima, dvije bore posred čela te osjetljivost na zvuk i svjetlinu.
11. U vezi tužiteljevih navoda, izvršen je uvid u presliku ambulantnog nalaza oftalmologa Kliničkog bolničkog centra Osijek od 13. travnja 2022. u anamnezi kojega je navedeno da pacijent tvrdi da mu je na desnom oku crvena krvava crta koja je nastala otprilike prije 3 tjedna kada se netko u njegovoj blizini izderao. Također, iz nalaza oftalmologa Oftalmološke poliklinike dr. Balog, Osijek od 1. veljače 2023. vidljivo je da se tužitelj javlja na oftalmološki pregled s tonometrijom i širenjem zjenice na kojem kao teže traume oka navodi ozljedu desnog oka koja je nastala tijekom glasne rasprave u lipnju 2019.
12. Uvidom u službene evidencije osiguranih osoba Zavoda utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 24. rujna 2018. do 23. rujna 2019. bio obvezno zdravstveno osiguran kao osobe koje se stručno osposobljavaju za rad bez bez zasnivanja radnog odnosa, odnosno koje se stručno osposobljavaju za rad uz mogućnost korištenja mjera aktivne politike zapošljavanja, sukladno posebnim propisima kod pravne osobe GRANT THORNTON REVIZIJA d.o.o.
13. Nadalje, tužitelju je počevši od 16. listopada 2019. status u obveznom zdravstvenom osiguranju reguliran po osnovi iz članka 7. stavka 1. točke 13. a Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23., u daljnjem tekstu: Zakon), odnosno kao osobama s prebivalištem u [adresa] koje nisu obvezno zdravstveno osigurane po drugoj osnovi i koje su se javile Zavodu u roku od 30 dana od prestanka radnog odnosa.
14. Člankom 130. stavkom 1. Zakona propisano je da se prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti podnosi za slučaj ozljede na radu – u roku od osam dana od dana nastanka ozljede na radu. Stavkom 2. istog članka propisano je da osigurana osoba za koju Zavodu nije podnesena prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti u roku od tri godine od isteka rokova iz stavka 1. ovoga članka gubi pravo na pokretanje postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti od strane Zavoda.
15. Iz iznesenog činjeničnog stanja proizlazi kako tužitelj poteškoće s vidom i bol u oku koje su se manifestirale s vremenskim odmakom tek 13. travnja 2022. povezuje s navodnim događajem od 18. lipnja 2019. kada je na radnom mjestu navodno pretrpio verbalni napad druge djelatnice, o čemu osim tužiteljevih navoda ne postoje nikakvi dokazi.
16. Prvenstveno je za istaknuti kako u konkretnom slučaju ne postoje zakonske pretpostavke za postupanje po tužiteljevom zahtjevu da mu se bolovi u oku od 13. travnja 2022. i liječenje u vezi istoga prizna kao ozljeda na radu. To stoga što tužitelj predmetnog dana nije bio obvezno zdravstveno osiguran za slučaj ozljede na radu s obzirom da ni status u obveznom zdravstvenom osiguranju nije ostvarivao po osnovi za koju Zakon propisuje obvezu osiguranja za slučaj ozljede na radu, nego je bio obvezno zdravstveno osiguran kao osoba s prebivalištem u [adresa] koja se javila Zavodu u roku od 30 dana od prestanka radnog odnosa (članak 7. stavak 13. točka a) Zakona). Da je tome tako, utvrđeno je uvidom u službene evidencije Zavoda, a koja utvrđenja tužitelj ni ne osporava. Budući da se navedene osobe ne osiguravaju za slučaj ozljede na radu, ni prava po istoj osnovi ne mogu se priznati.
17. Nadalje, pravilno tuženik navodi kako se po podnesenom zahtjevu ne može postupati ni kada bi se tužiteljev zahtjev uzeo kao zahtjev za priznavanje postavljene dijagnoze kao posljedice ranije priznate ozljede na radu. Naime, posljedica priznate ozljede na radu je oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti koje je nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije. U konkretnom slučaju isto je bespredmetno utvrđivati budući da tužitelju nije otprije priznata ozljeda na radu u događaju za koji tužitelj tvrdi da se dogodio 18. lipnja 2019.
18. Također, s obzirom na to da tužitelj tvrdi da se štetni događaj koji je uzrokovao bol u oku dogodio 18. lipnja 2019., to je u skladu s člankom 130. stavkom 2. Zakona protekao rok od 3 godine od isteka roka od 8 dana od dana nastanka navodne ozljede na radu (prijava podnesena 22. ožujka 2024. od strane samog tužitelja uz navod da je njegov poslodavac odbio ispuniti svoj dio obrasca prijave o ozljedi na radu). Shodno navedenom, tužitelj gubi pravo na pokretanje postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti od strane Zavoda.
19. Stoga je Sud ocijenio da je pravilno prvostupanjsko tijelo odbacilo zahtjev tužitelja za priznavanje ozljede na radu pozivom na naprijed navedene mjerodavne odredbe Zakona i odredbu članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21.), dok je tuženik pravilno osporavanim rješenjem potvrdio stav prvostupanjskog tijela.
20. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim, te je valjalo odlučiti kao izreci presude, primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a.
U Osijeku 7. listopada 2025.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
