REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2143/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Hvar, Hvar, Milana Kukurina 2, OIB 01250166084, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Butorović, odvjetnik iz Hvara, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i partneri d.o.o., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika GM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nediljko Ivančević, odvjetnik iz Splita, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-31/2023-6 od 13. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-823/2020 od 16. studenog 2022. u točkama I., II. i IV. izreke., na sjednici održanoj 7. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja koji se odnosi na povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev umiješača za naknadu troškova sastava odgovor na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-31/2023-6 od 13. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-823/2020 od 16. studenog 2022. u točkama I., II. i IV. Izreke.

2. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a koja propisuje da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Također ističe da je tužitelju povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).

3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:

„1. Kada nastaje, odnosno u kojem trenutku dospijeva obveza naknade štete zastupanoj stranci zbog pogreške/propusta odvjetnika u zastupanju, i to zbog propusta u traženju naknade parničnog troška od suprotne strane za izvršenu odvjetničku radnju, poput pravnog lijeka, i to u slučaju uspjeha u sporu, odnosno kada je pravni lijek odlukom višeg suda usvojen i od suprotne strane naplativ, da je bio zatražen, dok je isti odvjetnik tu radnju naplatio od zastupane stranke?

2. Je li šteta zbog pogreške/propusta odvjetnika u zastupanju, i to zbog propusta u traženju naknade naplativog parničnog troška od suprotne strane, koju je isti odvjetnik naknadno naplatio od zastupane stranke, nastaje/dospijeva :

- (A) onog dana kada je protekao rok za poduzimanje potrebne radnje (traženja naknade parničnog troška od suprotne strane) ;

- (B) po zaprimanju odluke kojom je prihvaćen podneseni pravni lijek te suprotna strana izgubi u sporu, za koju radnju nije zatražena naknada pa je zastupana stranka onemogućena taj (naplativi) iznos naknaditi od suprotne strane u postupku u kojem ga je taj odvjetnik zastupao, odnosno ;

- (C) tek ukoliko i kada odvjetnik naplati trošak za sastav parnične radnje pravnog lijeka) od zastupane osobe, kojeg prethodno nije pravovremeno zatražio naknaditi o suprotne stranke, iako je isti naplativ?“.

4. Na prijedlog za dopuštenje revizije odgovorio je umješač na strani tuženika GM, [adresa], koji je predložio odbiti, odnosno odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije. Postavlja zahtjev za naknadom troškova odgovora na prijedlog.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa na ime naknade štete zbog povrede ugovorne obveze propustom odvjetnika da popiše troškove sastava žalbe u skladu s nalogom.

6.1. Postavljena pravna pitanja se odnose na početak tijeka zastare potraživanja naknade štete nastale povredom ugovorne obveze koje zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze, pa u ovom slučaju iznosi pet godina. Polazeći od nespornih činjenica da je odvjetnik, ovdje umješač na strani tuženika, prilikom podnošenja žalbe od 20. ožujka 2014. propustio istovremeno podnijeti i zahtjev za naknadu troškova te žalbe, a da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-480/2014 od 7. veljače 2019. uvažena žalba, ali da tužitelju nije naknađen taj trošak s obzirom na to da nije niti tražen, sudovi su zauzeli pravno stajalište da se početak zastarnog roka ima računati danom podnošenja žalbe (20. ožujka 2014.), a ne onog dana kada je donesena pravomoćna drugostupanjska presuda (7. veljače 2019.) i stoga su odbili u cijelosti tužbeni zahtjev prihvativši materijalno pravni prigovor zastare.

7. U pogledu postavljenih pravnih pitanja za navesti je da u odlukama na koje se tužitelj poziva, kao na razlog važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a, činjenična utvrđenja nisu podudarna činjenično pravnoj situaciji u konkretnom slučaju. Naime, u odnosu na pitanje troškova sastava žalbe, drugostupanjski sud (presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-480/2014 od 7. veljače 2019.) nije odlučivao o utvrđivanju ili dosuđivanju troškova samog sastava žalbe kao posebnog iznosa. Drugostupanjska odluka (presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-480/2014 od 7. veljače 2019.) donijeta je isključivo u pogledu zahtjeva za troškove postupka između stranaka, pri čemu se primjenjuje načelo da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu snosi troškove postupka. Važno je naglasiti razliku između odnosa koji proizlazi iz ugovora o pružanju odvjetničkih usluga (pravno egzistira kao ugovor o nalogu), sklopljenog između stranke i odvjetnika, te pravnog odnosa između stranaka u postupku. Troškovi postupka dosuđuju se stranci u postupku, a ne odvjetniku kao njegovu punomoćniku. Ugovorni odnos između stranke i odvjetnika uređuje se zasebnim ugovorom o pravnoj pomoći, a sporovi koji eventualno proizlaze iz tog odnosa ne utječu na pitanje dosuđenja procesnih troškova između stranaka. Stoga je pravno stajalište izraženo u pobijanoj odluci u skladu s praksom ovog suda i to Rev- 905/2014 od 4. lipnja 2019., a koje shvaćanje je potvrđeno i u odluci istog suda Rev 2182/2016 od 24. kolovoza 2021. U tim odlukama je istaknuto u bitnome da je do štete zbog povrede ugovorne obveze došlo onda kada je odvjetnik povrijedio svoju ugovornu obvezu, što je u ovoj pravnoj stvari u trenutku kada je podnosio žalbu u kojoj nije istovremeno podnio i zahtjev za naknadu troškova tog podneska.

8. Stoga je u odnosu na naznačena pravna pitanja prijedlog valjalo odbiti i riješiti kao točki I. izreke ovog rješenja (čl. 389.b st. 1. ZPP).

9. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije i člankom 29. Ustava kao i ustavno pravo na žalbu, s time da valja naglasiti da je povreda prava na žalbu, također vezana uz navode o povredi prava na pravično suđenje, i to njegov aspekt prava na obrazloženu odluku, samo u odnosu na drugostupanjsku odluku. Naime, sudovi su odlučujući o pravima stranaka, kako u prvom, tako i u drugom stupnju, za svoje odluke dali uvjerljive, logične, razborite, relevantne, ozbiljne i dostatne razloge, a sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije kao i njegovih priloga ni u kojem dijelu ne upućuju na arbitrarnost niti očitu nerazumnost u odlučivanju o zahtjevu tužitelja pred nižestupanjskim sudovima. Imajući na umu naprijed izneseno, revizijski sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava na koja ukazuje, pa ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a koje bi bile osnova za dopuštenje revizije.

10. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

11. Kako odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije bila radnja potrebna za vođenje postupka, odbijen je prijedlog umiješača za naknadu troškova odgovora na prijedlog.

Zagreb, 7. listopada 2025.,

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić