Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3867/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika LORCO PROMET j.d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika RĐ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21) i čl. 150. st. 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19), odlučujući o žalbi II okrivljenika RĐ podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 57. Pp-19054/22, od 15. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Obustavlja se prekršajni postupka protiv I okrivljenika LORCO PROMET j.d.o.o., zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21) i čl. 150. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19), činjenično opisanih u izreci.
p r e s u d i o j e:
II. Odbija se kao neosnovana žalba II okrivljenika RĐ i potvrđuje se prvostupanjska presuda, u odnosu na II okrivljenika.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ) II okrivljenik RĐ dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideseteura), u roku od 30 (trideset) dana, računajući dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 6.400,00 eura, I okrivljenik i od 900,00 eura, II okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21) i čl. 150. st. 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19), činjenično opisanih u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u roku za plaćanje plate dvije trećine izrečene novčane kazne.
2. Istom presudom okrivljenici su oslobođeni plaćanja troškova prekršajnog postupka.
3. Protiv navedene presude II okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći okolnosti pod kojima su se prekršaji dogodili, tvrdeći da je DĐ sama tražila da je ne prijavi jer da je u blokadi, zatim da nije primila 5.000,00 kuna, kako je ona iskazala, nego 12.000,00 kuna, te da ona to serijski radi i iznosi neistine, a kada joj ucjene ne prolaze da onda tuži, te da je on kriv što joj je htio pomoći, navodeći da je ona njegova bivša partnerica.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu II okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno.
7. Naime, na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da je II okrivljenik počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret, za koje je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen, o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a iznesenim žalbenim navodima, u kojima ne osporava odlučne činjenice, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava, s tim da nije odlučno koliko je radnica primila na ime plaće, jer isplata plaće nije predmet ovog postupka.
8. Nadalje, izrečena kazna II okrivljeniku u granicama je zakona, valjano je obrazložena i nije prestroga, s obzirom da je za svako djelo primjenom čl. 37. PZ znatno ublažena ispod donje granice propisane kazne za predmetne prekršaje, a koja kazna je i po ocjeni ovog suda primjerena težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.
9. Treba napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja pod točkom 1. izreke, dana 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“, broj 151/22) kojim je za predmetni prekršaj pod točkom 1. izreke, u čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu propisana novčana kazna odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 920,00 do 1.320,00 eura, dok je raniji Zakon o radu („Narodne novine“, broj 93/14,127/17, 98/19), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i po kojem je prvostupanjski sud djelo pravno označio, propisivao za taj prekršaj novčanu kaznu odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 7.000,00 do 10.000,00 kuna, dakle nešto strožu novčanu kaznu. Jednako tako, dana 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 119/22) kojim je za predmetni prekršaj pod točkom 2. izreke u čl. 172. st. 3. u svezi sa st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju propisana novčana kazna odgovornoj osobi od 130,00 do 1320,00 eura, a dana 1. srpnja 2025., dakle nakon donošenja pobijane presude stupio je na snagu novi Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 96/25), a koji u čl. 166. st. 3. u svezi sa st. 2. t. 5., za odgovornu osobu u pravnoj osobi propisuje također novčanu kaznu od 130,00 do 1320,00 eura za predmetni prekršaj pod točkom 2. izreke za odgovornu osobu u pravnoj osobi, dok je Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i koji je primijenio prvostupanjski sud, propisivao za taj prekršaj novčanu kaznu odgovornoj osobi u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna, dakle nešto strožu novčanu kaznu. Nadalje, 1.4.2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 33/23), kojim je za predmetni prekršaj pod točkom 3. izreke, u čl. 150. st. 2. u svezi sa st. 1. podst. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisana novčana kazna odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 1060,00 do 1990,00 eura, dok je raniji Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i po kojem je prvostupanjski sud djelo pod točkom 2. izreke pravno označio, propisivao za taj prekršaj novčanu kaznu odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 8.000,00 do 15.000,00 kuna, dakle nešto strožu novčanu kaznu.
10. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela pod točkom 1., 2. i 3. izreke i primijenio izmijenjene odredbe Zakona o radu, Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kao blažih propisa te novi Zakon o mirovinskom osiguranju, s obzirom da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu II okrivljeniku i istom već za svako djelo znatno ublažio novčanu kaznu ispod zakonom propisane za te prekršaje, propisom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koje ujedno predstavljaju ublaženu novčanu kaznu i prema navedenim izmijenjenim propisima. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tih blažih propisa jer po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno, navedene izmjene i dopune Zakona o radu, Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te novi Zakon o mirovinskom osiguranju ne dovode do povoljnijeg rezultata za II okrivljenika.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
12. Nadalje, kako iz podataka Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, proizlazi da je rješenjem tog suda, broj: Tt-25/56257-1, dana 20.9.2025., I okrivljenik brisan, dakle da je I okrivljenik prestao postojati, a nema pravnog sljednika, trebalo je protiv istog obustaviti prekršajni postupak, temeljem čl. 155. st. 1., 2. i 4. PZ.
13. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 7. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, II okrivljenika i tužitelja.