Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž-2217/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja NĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Šmajgelu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2598/21-29 od 6. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2598/21-29 od 6. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o kreditu broj: 156- 73/2004, kreditna partija broj: 53101575 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini ovjeren kod Ivana Malekovića, javnog bilježnika iz Zagreba dana 16.06.2004. godine pod brojem ovjere: OU- 501/04 zaključen dana 14.06.2004. godine, između tužitelja NĐ, [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 kao kreditora na iznos od 53.450,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju za devize Hypo- Alpe-Adria bank d.d. na dan korištenja kredita.
Nalaže s tuženiku, Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju NĐ, [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 15.405,00 eur / 116.068,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana 01.07.2004. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 78/15), sve to u roku od 15 dana. Nalaže s tuženiku, Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi prouzročeni trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 155/2023) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se da je ništetnim i bez pravnog učinka dio ugovor o kreditu broj:
156-73/2004, kreditna partija broj: 53101575 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini ovjeren Ivana Malekovića, javnog bilježnika iz Zagreba dana 16.06.2004. godine pod brojem ovjere: OU-501/04 zaključen dana 14.06.2004. godine, između tužitelja NĐ, [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 kao kreditora na iznos od 53.450,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju za devize Hypo- Alpe-Adria bank d.d. na dan korištenja kredita i to:
- članak 2. odnos na temelju dugova, potraživanje i pravna osnova , koji glasi: „banka gospodinu NĐ, [adresa], datum rođenja:
29.04.1966. godine (dvadesetdeveti travnja tisućudevetstošezdesetšeste) godine, u skladu s propisima Republike Hrvatske odobrava stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 53.450,00 CHF (slovima: pedesetritisućečetristopedeset švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-bank d.d. važećem na dan korištenja kredita u svrhu kupovine stana.“,
- članak 3. ispunjenje, vraćanje kredita, rokovi plaćanja i dospijeće, koji glasi: i. „na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 53.450,00 CHF (slovima: pedesetritisućečetristopedeset švicarskih franaka) zaračunavaju se kamate od 5,25% (slovima: petcijelihdvadesetpet posto) dekurzivno godišnje. II. Korisniku kredita se odobrava rok korištenja kredita, uz plaćanje kamata, do 30.06.2004. (tridesetog lipnja dvijetisućečetvrte) godine. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 573,47 CHF (slovima: petstosedamdesetri švicarska franaka i 47/100), a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Aple-Adria-bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dana plaćanja, kako je to određeno važećom odlukom o kamatnim stopama banke, počevši od 31.07.2004. (tridesetprvog srpnja dvijetisućečetvrte) godine. Dospijeće svakog sljedećeg anuiteta je svakog posljednjeg dana u mjesecu. U razdoblju korištenja kredita do stavljanja kredita u otplatu banka zaračunava interkalarnu kamatu na kredit u visini redovne kamatne stope iz stavka I. ovoga članka. Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-bank d.d. na dan dospijeća. Interkalarna kamata dospijeva na naplatu istekom roka korištenja kredita, a o njezinom iznosu će banka pismeno obavijestiti korisnika kredita. III. Kamate se obračunavaju mjesečno, uključene su u anuitete i plaćaju se u skladu sa stavkom II. korisnik kredita potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je upoznat sa efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručena otplatna tablica. IV. Ugovora se trajanje kredita do 30.06.2014. (tridesetog lipnja dvijetisućečetrnaeste) godine. V. Ugovorne strane su suglasne da je banka dužna izvršiti uplatu iznosa iz članka 2. ovoga ugovora tek nakon što korisnik kredita predoči dokaz o izvršenom osiguranju kreditnog posla u skladu sa ovim ugovorom.“,
- članka 6. promjenljivost kamatne stope, koji glasi: „banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-bank d.d. korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu odluke o kamatnim stopama, kao i sve njezine kasnije izmjene i dopune.
III. Nalaže se tuženiku, Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju NĐ, [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 5.103,28 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena) do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 155/2023) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim iznos od dana:
DATUM EUR*
30.09.2004 3,01
31.10.2004 5,38
30.11.2004 14,38
31.12.2004 11,28
31.01.2005 4,54
28.02.2005 3,86
31.10.2008 2,39
31.12.2008 7,67
31.01.2009 11,47
28.02.2009 13,19
31.03.2009 8,45
30.04.2009 9,36
31.05.2009 2,12
31.08.2009 1,01
30.09.2009 0,77
30.11.2009 3,26
31.12.2009 7,53
31.01.2010 13,62
28.02.2010 12,22
31.03.2010 20,48
30.04.2010 18,91
31.05.2010 21,96
30.06.2010 48,38
31.07.2010 42,94
31.08.2010 59,56
30.09.2010 53,82
31.10.2010 44,58
30.11.2010 64,07
31.12.2010 88,46
31.01.2011 70,99
28.02.2011 77,71
31.03.2011 69,91
30.04.2011 71,33
31.05.2011 104,35
30.06.2011 107,57
31.07.2011 135,16
31.08.2011 120,99
30.09.2011 105,47
31.10.2011 103,52
30.11.2011 102,33
31.12.2011 109,71
31.01.2012 116,15
29.02.2012 117,01
31.03.2012 112,56
30.04.2012 115,56
31.05.2012 117,62
30.06.2012 114,16
31.07.2012 115,07
31.08.2012 112,48
30.09.2012 106,95
31.10.2012 112,92
30.11.2012 115,79
31.12.2012 113,70
31.01.2013 102,43
28.02.2013 112,01
31.03.2013 112,84
30.04.2013 109,09
31.05.2013 97,42
30.06.2013 97,12
31.07.2013 99,99
31.08.2013 104,59
30.09.2013 110,95
31.10.2013 107,67
30.11.2013 109,99
31.12.2013 112,63
31.01.2014 113,25
28.02.2014 116,68
31.03.2014 115,56
30.04.2014 111,76
31.05.2014 110,54
30.06.2014 111,08 godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku, Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju NĐ, [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.695,45 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ((NN 35/05, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 155/2023) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu u dijelu pod točkama II. III. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je:
- utvrđenje ništetnim odredbi članka 2., 3. i 6. Ugovora o kreditu broj:156- 73/2004, kreditna partija broj: 53101575 od 14. lipnja 2004., sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita, i prednika tuženika, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku - CHF uz koju je vezana glavnica i promjenjiva kamatna stopa,
- isplata ukupnog iznosa od 5.103,28 eura iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF sa zateznim kamatama i
- odluka o parničnom trošku.
6. Nesporno je da su stranke sklopile potrošački Ugovor o kreditu broj:156- 73/2004, kreditna partija broj:53101575 od 14. lipnja 2004. za kupnju stana, i to na iznos od 53.450,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF, a da je u člancima 2., 3. i 6. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća te promjenjiva kamatna stopa.
7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da je ništetna odredba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivoj kamatnoj stopi o kojim ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.
8. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su odredbe članaka 2., 3. i 6. predmetnog Ugovora o kreditu, sklopljenog između tužitelja, u svojstvu korisnika kredita, i prednika tuženika, kao davatelja kredita, kojom je ugovorena valutna klauzula u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju na dan plaćanja i promjenjiva kamatna stopa ništetne jer je nerazumljiva i nepoštena, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Odredbe ugovora o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu korisnika kredita tako da davatelj kredita određuje obvezu korisnika kredita koju obvezu korisnik kredita kroz ugovoreno razdoblje povrata kredita ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti.
9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03) i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).
9.1. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.
11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.
12. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na kredite za kupnju motornog vozila, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
13. Polazeći od toga da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi do kojih je došlo jednostranom odlukom banke, bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita nepoštene te stoga ništetne prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su te odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima ugovorene bez suglasnosti i sudjelovanja tužitelja te stoga ništetne.
14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije došlo do zastare tražbine tužitelja iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.
15. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 14. lipnja 2018. dok je tužba u ovom predmetu podnesena 6. travnja 2021., nije nastupila zastara tražbine tužitelja iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF.
16. S obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o čemu tužitelj nije bio pravilno informirana, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na isplatu tog iznosa iz predmetnog ugovora. Kako se u ovom slučaju radi o obveznopravnom odnosu iz stjecanja bez osnove, dok je kolektivna tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnesena 4. travnja 2012., koja presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovom predmetu je podnesena 6. travnja 2021., nije nastupila zastara tražbine tužitelja iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF.
17. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Petre Blašković proizlazi da razlika iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF iznosi ukupno 5.103,28 eura sa zateznim kamatama.
18. Polazeći od navedenog, te uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Petre Blašković, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženiku naložio da tužitelju isplati iznos od 5.103,28 eura iz osnove tečajnih razlika valutne klauzule u CHF i naknadi parnični trošak u iznosu od 2.695,45 eura sa zateznim kamatama.
19. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Za razliku od tužitelja koji je potrošač, tuženik je financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita. Suprotno žalbenim navodima tuženika predmetni ugovor je potrošački ugovor koji je sklopljen za kupnju stana u kojem tužitelj živi, a prvostupanjski sud je do iznosa kojeg je tužitelju dosudio došao na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke. Što se tiče parničnog troška prvostupanjski sud je, temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a, pravilno dosudio tužitelju parnični trošak jer tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.
20. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Split, 7. listopada 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marko Pribisalić
