Poslovni broj: Us I-1344/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva JELIČIĆ & PARTNERI d.o.o. Split, Kliška 29, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20 , radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 17. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/24-26/108, URBROJ: 531-03-25-2 od 24. travnja 2025. te da se predmet vrati tuženiku na ponovno odlučivanje.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 13. lipnja 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/24-26/108, URBROJ: 531-03-25-2 od 24. travnja 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku, a potom i obrazloženje osporenog rješenja tuženika, nakon čega ukazuje na manjkavost obrazloženja pozivom na odredbu čl. 98. st. 5. ZUP-a, kao i da tuženik potpuno ignorira izričiti zahtjev tužitelja za provođenje ispitnog postupka kojeg je tužitelj temeljem odredbe čl. 113. st. 3. ZUP- a istaknuo u žalbi kao sastavni dio žalbe. Tužitelj potom ukazuje da se tuženik u svom aktu poziva na odredbu čl. 120. st. 3. ZUP-a, ali da tu odredbu nije pravilno primijenio, zatim citira odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama i čl. 7. ZUP-a, u svezi s čim problematizira pitanje je li u ovom slučaju prvostupanjsko tijelo bilo dužno upozoriti tužitelja da objekt može legalizirati kao objekt, primjerice za pružanje zdravstvenih usluga, pomoći i njege za starije osobe, dječji vrtić kao predškolska ustanova i sličnih usluga društvene namjene. Nije sporna činjenica da se predmetna zgrada nalazi unutar građevinskog područja naselja koje je GUP-om Splita (Službeni glasnik grada Splita br. 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14 i 55/14-Pročišćeni tekst) određeno kao površina javne i društvene namjene D, D3- zdravstvena i D5-školska, no sporno je pitanje kada je predmetna građevina izgrađena, u vrijeme važenja pozitivnog GUP-a ili prije stupanja na snagu tog pozitivnog GUP-a te što je prethodnim GUP-om bilo predviđeno za područje na kojem se nalazi predmetna nekretnina. Ovo pitanje je bitno s aspekta stečenih prava stranke, pa se u tom smislu ukazuje na činjenicu da je predmetni objekt izgrađen davno prije stupanja na snagu GUP-a iz 2006. Tužitelj ističe kako niti jedan od istaknutih prigovora u žalbi tuženik nije raspravio, što je protivno odredbi čl. 120. st. 3. ZUP-a. Tužitelj apostrofira provođenje ispitnog postupka pri čemu se poziva na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 1. i 2. ZUP-a, te ističe da je u konkretnom slučaju došlo do povrede navedenih odredbi. Osim toga, u postupku da nije pribavljeno niti je stranci omogućeno sudjelovanje u postupku dostavljanjem uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split kako bi se dokazala ili provjerila bitna činjenica je li na predmetnoj nekretnini postojala građevina izgrađena prije 15. veljače 1968. i je li postojeća zgrada rekonstruirana bez građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta kojim se dozvoljava građenje. Tužitelj ukazuje da je također inicirana provedba izmjena i dopuna GUP-a, te da su usvojene i određene odluke prema kojima bi se izmijenila namjena zemljišta na predmetnoj lokaciji, te navodi što je sve poduzeto u tom smislu, poziva se na lokacijsku dozvolu Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje, Klasa: UP/I-350- 05/13-01/00190 od 28. veljače 2014. za izgradnju odvojka puta iza nove bolnice s infrastrukturnim instalacijama, duljine unutar planirane građevne čestice od cca 151,3 m, i to baš u zahvatu skupine građevina među kojima je i predmetna građevina za koju se traži legalizacija, što znači da je i infrastruktura prilagođena postojećem stanju i sadašnjoj stvarnoj, a ne neizvjesnoj i nedefiniranoj društvenoj namjeni, te se poziva i na građevinsku dozvola Klasa: 361-03/11-01/0047 od 20. veljače 2012. za izgradnju stambene zgrade K na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a toj zgradi u susjedstvu također temeljem građevinske dozvole izgrađena je građevina namjene hotel na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao i na konkretnoj čestici gdje je i na ovim česticama ranije postojala građevina izgrađena prije 15. veljače 1968., što znači da se na ovim pozicijama gdje je izdana građevinska dozvola za čestice u identičnom pravnom statusu primjenjuju drugačiji kriteriji te time podnositelje zahtjeva u ovom slučaju dovodi u nejednak položaj jer su ovo jednoznačni dokazi da je moguće u zoni D ishoditi građevinsku dozvolu, te ukazuje i na postojanje drugih zgrada u predmetnoj zoni. U konkretnom slučaju da su ispunjene sve kumulativno propisane pretpostavke za ozakonjenje, pa i ona da predmetnim zakonom nije izričito isključeno ozakonjenje, bez obzira što tuženik i prvostupanjsko tijelo pogrešno tvrde da je takvo ozakonjenje isključeno budući se na predmetnom području radi o ozakonjenju 12 glavnih objekata koji su koncentrirani, od kojih je 10-tak izgrađeno prije 15. veljače 1968. i koji su naknadno rekonstruirani bez građevinske dozvole, a za koje područje, prema svim dostupnim dokazima još uvijek nema nikakvog iskazanog ozbiljnog interesa za građenje objekata društvene namjene. Stoga, najbitnije sporno pitanje u ovoj upravnoj stvari je pitanje postoje li razlozi isključenja mogućnosti donošenja rješenja o izvedenom stanju, a odgovor da se nalazi u odredbama čl. 5. i čl. 6. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, te odredbi čl. 108. st. 5. GUP-a (Službeni glasnik Grada Splita br. 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14 i 55/14 – Pročišćeni tekst) i čl. 5. st. 2. podst. b), Odluke o izradi izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana Split (Službeni glasnik Grada Splita broj 24/15), s tim da nije bilo moguće na konkretan pravni odnos primijeniti samo odredbu čl. 6. Zakona o postupanju izvan konteksta odredbe čl. 5. istog Zakona te mjerodavnih odredbi GUP-a. Naglašava kako odredba čl. 5. st. 2. Zakona o postupanju koji također propisuje pravo i mogućnost ozakonjenja protivno prostornom planu pod uvjetom da se dozvoljava ozakonjenje najviše dvije etaže od kojih je zadnja potkrovlje, osim ako odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave nije određen veći broj etaža, pa je i ova pravna norma pravno relevantna i primjenjuje se na ovaj pravni odnos. Grad Split niti bilo koja javna ustanova, pa ni Bolnica nemaju od usvajanja GUP- a iz 2006. i svih njegovih izmjena i dopuna nikakav plan za ovaj prostor u smislu izgradnje zdravstvenih ili obrazovnih objekata. S druge strane, jedan značajan dio površine predviđene GUP-om kao društvena namjena u ovoj zoni pretvoren je u mješovitu zonu, sigurno ne zbog pogodovanja privatnom kapitalu nego zbog činjenice da za taj dio ne postoji interes za društvenu namjenu. Kada se to poveže s činjenicom da su se za pojedine objekte u susjedstvu u novije vrijeme izdale građevinske dozvole za rekonstrukciju i za izgradnju onda u najmanju ruku treba dati logično i uvjerljivo obrazloženje zbog čega se na stranku iz ovog postupka ne primjenjuje isti kriterij i isti propisi koji se primjenjuju na spomenute slučajeve. Tužitelj ima zakonom priznato legitimno očekivanje da će mu nadležno tijelo, sukladno načelu zakonitosti, primijeniti propis na temelju kojeg ostvaruje pravo na ostvarenje prava, jednako kao i u spomenutim slučajevima, a ne propis prema kojem je takvo pravo uskraćeno. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložiio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenja tuženika i predmet mu vratiti na ponovno odlučivanje, a pored toga tužitelj je predložio i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 17. rujna 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužitelja istaknut na održanoj raspravi i to da se ovaj spor prekine do okončanja postupka donošenja Izmjena i dopuna Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zagradama, te Izmjena i dopuna GUP-a Grada Splita, to iz razloga što okončanje navedenih postupaka ne predstavlja prethodno pitanje kako to u vidu ima odredba čl. 104. ZUS-a s obzirom da odluka suda u ovom sporu ne ovisi o pravnim pitanjima koja čine samostalnu pravnu cjelinu, a o kojima nadležna javnopravna tijela nisu odlučila, zbog čega u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke da sud u smislu odredbe čl. 105. st. 2. toč. 1. ZUS-a prekine ovaj spor.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da sud po službenoj dužnosti pribavi i pregleda spis Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju Klasa:

UP/I-361-03/13-04/8583, spis izdavanja lokacijske dozvole Grada Splita Klasa: UP/I- 350-05/13-01/00190 od 28. veljače 2014., spis Grada Splita Klasa: 361-03/11- 01/0047, da se u ovom sporu obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske i građevinske struke, te da se od Ministarstva unutarnjih poslova pribave potvrde o prijavama prebivališta na adresi [adresa], sve to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, a sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, Klasa: UP/I-361-03/13-04/8583, Urbroj: 2181-1-10- 3/25-24-8 od 26. siječnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu stambenu zgradu na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo zaključilo kako u konkretnom slučaju za izdavanje traženog rješenja postoji zapreka kakvu u vidu ima odredba čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19).

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/24-26/108, URBROJ: 531-03-25-2 od 24. travnja 2025. postupajući po žalbi tužitelja, njegova žalba je odbijena, te je time potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, koje je tuženik ocijenio pravilnim i zakonitim, također smatrajući da u konkretnom slučaju za izdavanje traženog rješenja postoji eliminacijski kriterij kakav u vidu ima odredba čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

12.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje postoji li u konkretnom slučaju eliminacijski kriterij kakav u vidu ima odredba čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama koji bi priječio izdavanje traženog rješenja, kao i je li u tom pogledu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, te je li u provedenom upravnom postupku došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, slijedom čega je prijeporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13.Odredbom čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) između ostalog, propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih (osnovno, srednjoškolsko, visoko obrazovanje), komunalnih, sportskih, kulturnih i vjerskih funkcija, osim nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama koje su u skladu s tom namjenom.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, te potvrdio prvostupanjsko rješenje, a ovo stoga što i ovaj sud nalazi da u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju u odnosu na predmetnu zgradu s obzirom da i po mišljenju ovog suda u konkretnoj upravnoj stvari postoji eliminacijski kriterij kakav u vidu ima odredba 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama koji priječi izdavanje rješenja o izvedenom stanju, slijedom čega je najprije pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je takav zahtjev odbilo, kao i što je tuženik pravilno postupio kada je svojim aktom odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja tijela prvog stupnja, pa ovaj sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka spisa upravnog tijela dostavljenom od strane tuženika uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom tijelu 27. lipnja 2013. podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zahvat u prostoru na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz koji zahtjev je priložio tri primjerka Izvoda iz katastarskog plana, Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, klasa: 938-06/23-01/1350, urbroj: 541-28- 01/10-23-2 od 10. studenog 2023. i tri primjerka snimke izvedenog stanja, TD: 94/12 LE od studenog 2012., koju je izradio ovlašteni inženjer arhitekture ĆL, mag.ing.arh. (A 3669) iz Heros d.o.o., Solin. Iz spisa je nadalje razvidno kako je u svrhu utvrđivanja činjenica bitnih za donošenje rješenja o izvedenom stanju, tijelo prvog stupnja izvršilo uvid u digitalnu ortofoto kartu u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (dalje u tekstu: DOF5/2011) te je utvrdilo da je predmetna građevina vidljiva na navedenoj karti u gabaritima koji su prikazani u snimci izvedenog stanja. Uvidom u važeću prostorno plansku dokumentaciju utvrđeno je da se predmetna građevina stambene namjene, nalazi u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Splita („Službeni glasnik Grada Splita" broj: 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14 i 55/14 - pročišćeni tekst), u zoni javne i društvene namjene D, D3 zdravstvena i D5 školska, za koju vrijede odredbe članka 12. Generalnog urbanističkog plana Splita. Prema podacima spisa proizlazi i da je 11. siječnja 2024. proveden očevid na licu mjesta uz prisustvo tužitelja kada je utvrđeno da je predmetna zgrada stambena, završena i veličinom odgovara snimci izvedenog stanja o čemu je sastavljen zapisnik koji zajedno sa fotografijama prileže spisu predmeta, a prilikom obavljanja očevida tužitelj je izjavio da mu je to jedina nekretnina u kojoj živi, da je prethodno tražio izmjene GUP-a, što da i sada traži. Slijedom utvrđenja da se predmetna nezakonito izgrađena zgrada, stambene namjene, nalazi unutar građevinskog područja naselja koje je Generalnim urbanističkim planom Splita koji važi na dan stupanja na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju, ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određena kao površina javne i društvene namjene D, D3 -zdravstvena i D5

– školska, prvostupanjsko tijelo primjenom odredbe članka 6. stavak 1 Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama zaključuje kako se predmetna zgrada ne može ozakoniti, zbog čega donosi rješenje od 26. siječnja 2024. naprijed citirane izreke, protiv kojeg rješenja je tužitelj podnio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

16.Glede temeljnih tužbenih prigovora tužitelja u kojima ističe razloge zbog kojih je po njegovom mišljenju u konkretnom slučaju bilo moguće izdati rješenje o izvedenom stanju, pa kako je prvostupanjskim rješenjem odbijen njegov zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, koje rješenje je tuženik potvrdio s obzirom da je odbio njegovu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, time da je akt tuženika nezakonit, za kazati je kao sud ovakve prigovore ne nalazi osnovanima. Naime, s tim u vezi najprije je za naglasiti kako među strankama ovog spora uopće nije prijeporno da se predmetna nezakonito izgrađena stambena zgrada nalazi unutar građevinskog područja naselja javne i društvene namjene D, D3-zdravstvena i D5 školska, pa kod takvog nespornog stanja stvari i po shvaćanju ovog suda upravo navedena ključna okolnost predstavlja eliminacijski kriterij za izdavanje rješenja o izvedenom stanju kakav u vidu ima odredba čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, zbog čega je najprije zakonito postupilo prvostupanjsko tijelo kada je svojim rješenjem odbilo zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, a potom i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, na koji način nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

17.Nadalje, za ukazati je tužitelju kako u nespornim okolnostima i to da se prema mjerodavnoj prostorno planskoj dokumentaciji predmetna zgrada stambene namjene nalazi u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Splita („Službeni glasnik Grada Splita", broj: 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14 i 55/14-pročišćeni tekst), u zoni javne i društvene namjene D, D3 - zdravstvena i D5 školska, to je pak nedvojbeno da za predmetnu zgradu vrijedi odredba članka 12. Generalnog urbanističkog plana Splita, dok uslijed prethodno obrazloženog nema mjesta primjeni drugih odredbi Generalnog urbanističkog plana, na koje se tužitelj pogrešno poziva, s obzirom da se te odredbe odnose na mogućnost rekonstrukcije postojećih građevina, dakle na eventualnu mogućnost izdavanja građevinskih dozvola za rekonstrukciju postojećih građevina, no te odredbe nedvojbeno se ne odnose na mogućnost ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada koje se smatraju nezakonito izgrađenima u smislu odredbe čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

18.Isto tako, vezano za navode da bi zgrada, odnosno dio zgrade bio izgrađen do 15. veljače 1968. nije od nikakvog značaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari, to pak iz razloga što je neprijeporno da je zgrada nakon 15. veljače 1968. dograđena, odnosno rekonstruirana i to bez akta za građenje, zbog čega se smatra nezakonito izgrađenom zgradom u smislu odredbe čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama i zbog kojeg razloga je tužitelj i podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, jer da je zgrada do 15. veljače 1968. bila izgrađena u onim gabaritima u kojima je izgrađena na dan podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, tada tužitelj takav zahtjev ne bi ni podnosio. Kod izloženog stanja stvari, budući da je ovdje riječ o nezakonito izgrađenoj zgradi u smislu odredbe čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, to pak znači da je istu moguće ozakoniti isključivo ukoliko su ispunjene sve pretpostavke kakvu u vidu ima upravo navedeni zakon, no kako se ista prema mjerodavnom Generalnom urbanističkom planu Splita nalazi u zoni javne i društvene namjene D, D3

- zdravstvena i D5 školska, na predmetnu zgradu primjenjuje se odredba članka 12. GUP-a Splita, pa kako navedena okolnost priječi ozakonjenje u smislu naprijed citirane odredbe čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, to je sasvim jasno da predmetnu zgradu nije moguće ozakoniti u smislu mjerodavnog zakonskog propisa, slijedom čega je pozivanje tužitelja na odredbe ranije važećih zakona i ranijeg GUP-a u cijelosti bespredmetno s obzirom da zakonski propisi na koje se tužitelj poziva nisu mjerodavni za konkretnu upravnu stvar, već je za ovu upravnu stvar mjerodavan isključivo Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

19.Također, pozivanje tužitelja na ranije važeći GUP, na pokrenutu inicijativu da se GUP Grada Splita izmjeni, kao i na odredbu čl. 5. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama u cijelosti je bespredmetno, to pak stoga što je u smislu citiranog Zakona mjerodavan prostorni plan uređenja općine, grada i velikog grada, Prostorni plan Grada Zagreba ili generalni urbanistički plan, koji važi na dan stupanja na snagu ovog Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, što pak znači da je u konkretnom slučaju mjerodavan Generalni urbanistički plan Splita („Službeni glasnik Grada Splita", broj: 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14 i 55/14-pročišćeni tekst), koji je u predmetnoj upravnoj stvari pravilno primijenjen, dok okolnost što je pokrenuta inicijativa da se izmjeni navedeni GUP nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja jer takvo što ne mijenja ključnu činjenicu i to da je za ovu upravnu stvar mjerodavan upravo prethodno citirani GUP. Osim toga, pogrešno se tužitelj poziva na odredbu čl. 5. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, to stoga što je stavkom 1. citiranog članka propisano da pod uvjetima i u postupku propisanom ovim Zakonom ozakonjuje se nezakonito izgrađena zgrada koja je izgrađena u skladu s prostornim planom koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva te nezakonito izgrađena zgrada koja je izgrađena protivno tom planu, ako njezino ozakonjenje nije isključeno člankom 6. ovoga Zakona, pa kako se u konkretnoj upravnoj stvari radi upravo o situaciji da je ozakonjenje isključeno člankom 6. ovoga Zakona, jasno je da se ova odredba u predmetnom slučaju ne može primijeniti.

20.Nadalje, vezano za tužiteljevo problematiziranje povrede njegovih procesnih prava pri čemu apostrofira da je u konkretnom slučaju trebalo provesti ispitni postupak, za kazati je kako sud niti ovakve prigovore ne nalazi osnovanima, to pak stoga što je prvostupanjsko tijelo odbilo tužiteljev zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju zbog postojanja eliminacijskog kriterija kakvog u vidu ima odredba čl. 6. st. 1. podst. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, pa kod takve nedvojbene činjenice, tijelo prvog stupnja nije trebalo izvoditi nikakve dokaze, niti pozivati tužitelja da se izjasni o bilo kojim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari jer bi kod izloženog stanja stvari upravni postupak u svakom slučaju bio okončan donošenjem odbijajućeg rješenja za tužitelja bez obzira na njegovo očitovanje, slijedom čega sud ne nalazi da bi u provedenom upravnom postupku došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja koje bio bile od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

21.Pored toga, sud primjećuje kako prema podacima upravnog spisa proizlazi i da je 11. siječnja 2024. od strane prvostupanjskog tijela proveden očevid na licu mjesta i to uz prisustvo tužitelja, kada je utvrđeno da je predmetna zgrada stambena, završena i veličinom odgovara snimci izvedenog stanja, o čemu je sastavljen zapisnik koji zajedno sa fotografijama prileže spisu predmeta, a prilikom obavljanja očevida tužitelj je tada izjavio da mu je to jedina nekretnina u kojoj živi, da je prethodno tražio izmjene GUP-a, što da i sada traži, što pak znači da je tužitelju omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, s tim da je tužitelj sve prigovore koji se odnose na zakonitost prvostupanjskog rješenja imao na dispoziciji istaknuti u žalbi izjavljenoj protiv tog rješenja, dok je sve prigovore koji se odnose na zakonitost rješenja tuženika imao mogućnost istaknuti u ovom upravnom sporu.

22.Što se pak tiče prigovora koji se odnose na manjkavost obrazloženja osporenog rješenja tuženika, kao i na povredu načela upravnog postupka kakva u vidu ima Zakona o općem upravnom postupku, za kazati je kako sud primjećuje da je tuženik u obrazloženju svog rješenja dao jasne i precizne razloge zbog kojih je tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja neosnovana te je apostrofirao ključnu činjenicu zbog koje u konkretnoj upravnoj stvari nije moguće izdati rješenje o izvedenom stanju, s kojim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud, pa sud stoga zaključuje kako obrazloženje osporenog rješenja nije u suprotnosti s mjerodavnom odredbenom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, s tim da u provedenom postupku nije došlo do povrede niti jednog od načela upravnog postupka, pa tako niti onih na koje tužitelj neutemeljeno ukazuje u tužbi.

23.Konačno, pozivanje tužitelja na druge pojedinačne upravne akte, odnosno na rješenja drugih upravnih tijela u cijelosti je bespredmetno, to iz razloga što predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitost akata na koje se tužitelj poziva u tužbi s obzirom da je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-05/24-26/108, URBROJ: 531-03-25-2 od 24. travnja 2025. kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Klasa: UP/I- 361-03/13-04/8583, Urbroj: 2181-1-10-3/25-24-8 od 26. siječnja 2024., a kojim je odbijen njegov zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu stambenu zgradu na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

24.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjima tuženika, kao ni rješenjem prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

25.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

27.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 7. listopada 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva JELIČIĆ & PARTNERI d.o.o. Split, Kliška 29, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 17. rujna 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.