REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-236/2020-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lauri Crnić Klapšić, u pravnoj stvari tužitelja IF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Rađenoviću, odvjetniku u Jastrebarskom, protiv tužene AF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Silvija Gnjidić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Antonia Marečića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Silvije Gnjidić, odvjetnice, 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

" Utvrđuje se da nije istinita i pravno valjana pismena oporuka, koju je sačinila oporučiteljica pokojna BF dana 1. rujna 2018., a koja oporuka je proglašena na ročištu dana 16. srpnja 2019. kod javnog bilježnika Biserke Lovrić u ostavinskom postupku O-4352/19 te potpisana od strane ostaviteljice i dva oporučna svjedoka, a kojom je kao svoju nasljednicu imenovala tuženu AF, kojoj je ostavila 1/3 u cijelosti, po ostavini pokojnog supruga ČF.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju IF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknadi troškove parničnog postupka, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju IF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknaditi tuženoj AF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se pred javnim bilježnikom Biserkom Lovrić u predmetu O-4352/19, UPP/OS-47/19 vodi ostavinski postupak iza pokojne BF. Pokojna BF je 9.11.2012. sačinila vlastoručnu oporuku kojom je sinu IF, ovdje tužitelju, ostavila pravo korištenja grobnog mjesta na Mirogoju odjel RKT polje 146, razred II, broj 72 sa svim uređajima i opremom te 1/3 svog suvlasničkog dijela stana u [adresa], a koji se nalazi u stambenoj

. / .

zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, garaža, stambena zgrada br. 12 s ukupno 1581 m2 suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10) stan u II (drugom) katu cijeli nivo koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija ukupne površine 104,20 m2, ulaz I, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je sve pokretnine ostavila da se podijele između tužitelja i tužene na jednake dijelove. Ostaviteljica je u navedenoj oporuci također navela da želi da se njena oporuka u cijelosti ispoštuje jer je kćerka AF, ovdje tužena, namirena u nužnom dijelu jer je dobila njezin dio stana od njezinog pokojnog oca PF (u [adresa]), a i jer joj je pružala novčanu pomoć za života.

1.1. Međutim, tužena je na ostavinskoj raspravi održanoj 16.7.2019. u ostavinski spis pod posl.br. O-4352/19 predala pismenu otvorenu oporuku ostaviteljice BF od 1.9.2018. potpisanoj po ostaviteljici i dva oporučna svjedoka, VF i ŽF, kojom oporukom je ostaviteljica kao svoju nasljednicu imenovala tuženu AF, kojoj je ostavila 1/3 u cijelosti, po ostavini pokojnog supruga ČF. Tužitelj je uvjeren da se u odnosu na oporuku od 1.9.2018. radi ili o krivotvorenoj oporuci, koja ne predstavlja pravu volju ostaviteljice ili da se radi o tome da pokojna BF u trenutku sastavljanja oporuke nije bila sposobna z rasuđivanje te stoga oporuku ostaviteljice od 1.9.2018. smatra neistinitom i pravno nevaljanom. Slijedom navedenog predlaže presudom utvrditi nevaljanost pismene oporuke, kako je navedeno u izreci presude uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovanost zahtjeva s obrazloženjem da je predmetna oporuka izraz prave volje ostaviteljice i potpisana pred svjedocima. Dalje osporava da bi ostaviteljica bila u vrijeme sastavljanja oporuke nesposobna za rasuđivanje jer nije imala nikakvih psihičkih ni psihijatrijskih problema, koji bi bili od utjecaja na njenu sposobnost za rasuđivanje. Predlaže tužbu odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je tijekom postupka izveo dokaze, koje su stranke predložile te je tako pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na: preslike rješenja ovog suda O-4352/19 od 25.11.2019. (list 5,6 spisa), presliku medicinske dokumentacije za pok. ostaviteljicu i presliku njenog zdravstvenog kartona (list 13-16 i 76-178 spisa), preslike Izjave od 26.3.2019. (list 17 spisa), preslike Naloga za isplatu (list 18 spisa), preslike rukom pisanih omotnica i pisama (list 19-21 spisa), presliku medicinske dokumentacije za tužitelja (list 27-34 spisa), pribavljen je karton osobne iskaznice pok. ostaviteljice (list 49 spisa), izjave i suglasnosti za operativne zahvate (list 53-64 spisa) kao i izjave ovjerene kod javnog bilježnika (list 71,72 spisa). Osim toga, provedeno je grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zvonimiru Ćoriću, dipl. ing. (list 198-205 spisa) te medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Gordanu Makariću (list 255-258 spisa). Sud je u ovoj pravnoj stvari izveo i dokaze saslušanjima svjedoka VF (list 185 spisa), ŽF (list 185,186 spisa), UF (list 226-227 spisa), LF (list 227-228 spisa), RF (list 228 spisa), ŠF (list 228-229 spisa), TF (list 233-234 spisa), IFR (list 234 spisa), EF (list 234-235 spisa), JF (list 235 spisa) te je saslušana tužena (list 248-250 spisa). Nije izveden od tužene predložen dokaz saslušanjem liječnice opće prakse pokojne prednice stranaka CF jer

. / .

sud nije mogao doći ni do kakvih podataka o njenoj adresi, a i relevantno je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri bilo utvrđeno ostalim izvedenim dokazima te bi daljnje izvođenje dokaza pridonijelo jedino odugovlačenju postupka, koji ionako traje od 2020., dakle više od 5 godina.

4. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud ocjenjuje tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. Čitanjem preslike rješenja ovog suda posl.br. O-4352/19 od 25.11.2019. (list 5,6 spisa) utvrđeno je da je istim riješeno da se prekida ostavinski postupak iza pok. BF te se KF upućuje u roku od 30 dana po pravomoćnosti tog rješenja pokrenuti parnični postupak protiv AF radi utvrđenja činjenice da pisana oporuka ostaviteljice od 1. rujna 2018. nije istinita i pravno valjana jer ne predstavlja volju ostaviteljice.

6. U konkretnoj situaciji valja polaziti od odredbi Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 48/03,163/03, 35/05, 127/13,33/15 i 14/19 - dalje: ZN), koji u čl. 29. st.1. propisuje da je valjana ona oporuka, koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom. Nadalje, st. 3. istog članka određuje da, zbog nedostatka u obliku, poništenje oporuke može zahtijevati nakon otvaranja nasljedstva samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je saznala za oporuku, a najdulje za 10 godina od proglašenja oporuke. Rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke. Nadalje, čl. 30. st.1. ZN-a određuje da je oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao.

7. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zvonimira Ćorića, dipl. ing. (list 198-205 spisa) proizlazi da je BF skriptor spornih potpisa na oporuci, sastavljenoj u Zagrebu 1. rujna 2018., odnosno ista je vlastoručno ispisala potpise oporučiteljice na predmetnoj oporuci. Nalazu je prigovarao tužitelj u cijelosti ne navodeći detaljno čemu prigovara.

8. Vještak se na prigovore očitovao na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. rujna 2023. (list 225-226 spisa) kada je izjavio da ostaje pri svom nalazu i mišljenju od 29.7.2022. gdje je na temelju analize spornih potpisa BF na oporuci 1.9.2018. te usporedbi sa analiziranim nespornim potpisima iste, utvrdio relevantne sličnosti općim posebnim značajkama te iznio sigurno mišljenje da BF jeste skriptor spornih potpisa na oporuci od 1.9.2018. Isto tako i razlike u ritmu i dinamici pisanja te sigurnosti linije potpisa objasnio je kao posljedicu propadanja rukopisa i zdravstvenog stanja BF u trenutku pisanja kako spornih tako i nespornih potpisa. Naveo je da nije bilo nikakvih relevantnih razlika, koje bi dovele u sumnju iznijeto mišljenje, koje je sigurno, odnosno decidirano. Iskazao je i da do propadanja rukopisa dolazi prvenstveno zbog zdravstvenog stanja i dobi skriptora i isto tako zbog psihičkih problema no te promjene, odnosno propadanje rukopisa se može mijenjati. Naveo je i da se rukopis tijekom života mijenja, ali do propadanja rukopisa dolazi u starijoj životnoj dobi zbog staračkog tremora i bolesti.

. / .

9. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan nalaz i mišljenje te usmeno očitovanje stalnog sudskog vještaka Zvonimira Ćorića, dipl. ing. jer je sačinjen objektivno, razumljivo i u potpunosti stručno te nema nikakvih proturječnosti ni nejasnoća, koje bi ukazivale na bilo kakve nedostatke u nalazu, a vještak je usmenim izlaganjem otklonio sve primjedbe.

10. Prema tome, iz nalaza vještaka nedvojbeno je utvrđeno da je potpis pokojne BF njezin potpis stoga takva oporuka u svemu zadovoljava uvjete propisane gore citiranom odredbom čl. 30. st.1. ZN-a, pa stoga nije osnovan zahtjev tužitelja da se utvrdi da je takva oporuka nepravovaljana.

11. Što se pak tiče navoda tužitelja da oporuka ne predstavlja pravu volju ostaviteljice, a iz kojeg je razloga tužitelj i upućen protiv tužene pokrenuti parnicu, za navesti je kako slijedi.

12. Sud je saslušao svjedokinje VF i ŽF, čiji iskazi su u bitnim dijelovima međusobno podudarni te su uvjerljivi i logični, pa ih je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne. Iz iskaza svjedokinje VF u bitnom proizlazi da poznaje obje parnične stranke i nije ni sa kim u svađi, a s tuženom se poznaje preko 40 godina te su prijateljice iz djetinjstva, a i svjedokinja joj je vjenčana kuma. Sjećala se da ju je tužena pozvala jednog dana da bude svjedok oporuci njene majke te su se dogovorili u subotu 2018. da dođu ona i susjeda, koja je također pozvana svjedočiti. Dodala je da kada su došle, oporuka je već bila sačinjena i svjedokinja ju je letimično pročitala, ali zna da je pokojna BF željela sve ostaviti tuženoj jer se bojala da će je njen sin smjestiti u dom, a to joj je i sama iskazala. Pojasnila je da je pokojna BF bila potpuno normalna, suvisla i prisebna te je osobno vidjela kada je potpisala predmetnu oporuku jer su se sve tri potpisivale zajedno. Odgovorila je da se o pokojnoj BF brinula tužena, koja je s njom živjela preko 20 godina i to prvo u [adresa], a nakon što se rastala, tužena je otišla je živjeti kod majke u [adresa]. Još je odgovorila da su, prilikom potpisivanja oporuke, u stanu u [adresa] bili prisutni osim nje, još i tužena, njena kćer TF, pok. BF i druga svjedokinja. Tom prilikom zadržali su se, po njenoj procjeni, najviše pola sata. Zaključno je iskazala da je u 2018. nešto rjeđe viđala pokojnu BF, koju je ranije puno češće viđala, ali se s tuženom čula na tjednoj bazi najmanje dva puta te su razmjenjivale svoje probleme i situacije sa njihovim majkama, pa joj je tako poznato sve što se dešavalo sa pok. BF i njenom kćeri. Još je dodala da je tužena imala velikih problema jer je pok. BF imala problema s cirkulacijom i naglasila je da se tako lijepo brinula o njoj i izdržala sve to da joj skida kapu. Dodala je još da se tužena stvarno trudila, a kada bi je pitala pomaže li joj brat, odgovorila je da bi on majku najradije strpao u dom.

13. Svjedokinja ŽF također je izjavila da nije ni sa kim u svađi od parničnih stranaka, a s tuženom je prijateljica, dok je tužitelja vidjela tek nekoliko puta. Poznato joj je da je pok. BF željela sačiniti oporuku jer joj je sama tako rekla iz razloga što ju je sin uvrijedio jer kada je jednom prilikom došao povodom rođendana rekao joj je zašto ona već nije u domu. Pok. BF nije željela ići u dom jer je bila zadovoljna živjeti s tuženom te je htjela svoj dio stana njoj i ostaviti. Prilikom potpisivanja sporne oporuke svjedokinja je došla u stan u [adresa] gdje su stanovale pok. BF i tužena te su bili prisutni svjedokinja, tužena, pristupjela svjedokinja, pok. BF, a bila je i kćer tužene TF, ali ne u istoj sobi. Oporuka je bila prethodno sačinjena i ona ju je pročitala jer inače ne bih potpisala da nije čitala, a pok. BF je pred njom

. / .

potpisala oporuku. Odgovorila je da je pok. BF, prilikom potpisivanja oporuke, bila sasvim normalna i prisebna kao i inače, a svjedokinja je poznaje od prije nego se rodila kćer tužene. Te godine kada su potpisali oporuku svjedokinja ju je viđala jer je povremeno znala navraćati u posjetu, svakih nekoliko mjeseci. Pojasnila je da se o pok. BF brinula tužena jako dugo jer se po smrti supruga pok. BF ona doselila kod tužene u [adresa], a tamo su one bile susjede. Još je iskazala da je, prilikom potpisivanja oporuke, razgovarala s pok. BF i nije se sjećala točno koliko se tom prilikom zadržala te je navela da je ona prijateljevala s tuženom, ali poznavala je pok. BF, koja se družila s njenom majkom.

14. Svjedokinja SF, kći tužitelja i nećakinja tužene je u svom iskazu na ročištu 7.9.2023. (list 226-227 spisa) navela da nije ni sa kim od parničnih stranaka u svađi te da je pok. BF bila njena baka, koja ju je kao malu čuvala, a kasnije 2008., kada je dobila dijete, njihovi su se susreti prorijedili te su se čuli telefonom. Navela je da joj je poznato da je baka 2012. sačinila rukom pisanu oporuku kojom je njenom ocu-ovdje tužitelju ostavila 1/3 stana u [adresa], a koji stan je bio podijeljen na tri dijela te je ta 1/3 pripala njenom ocu jer je njegova teta-ovdje tužena dobila stan od pradjede (oca pok. BF) u [adresa]. Navela je da je tu oporuku vidjela jer mu ju je pokazao njegov brat, ali o tome joj baka nije pričala. Dalje je iskazala, a što se tiče zdravstvenog stanja pok. BF da je bila dobro do 2015. kada je imala dosta fizičkih problema te da je postepeno i psihički degradirala. Na pitanje da to pojasni odgovorila je da joj je znala naglašavati da je stalno sama i da se razgovara sa životinjama o kojima se brinula te da tužena i njena kćer se o njoj dobro ne brinu. Također se sjećala jednom prilikom u telefonskom razgovoru, nakon 2015., da je nakon određenih općih pitanja odjedanput skočila u daleku prošlost navodeći da je stajala u redu za kruh i oko nje da su bili vojnici, a potom se opet vratila na svakodnevne teme. Na pitanje da li je bilo još kakvih takvih situacija odgovorila je da je to bila najupečatljivija. Iskazala je da su jednom prilikom pričale na mobitel tužene te je baka nešto stisnula da je više nije čula, a da je ona nju čula te da je tako čula da joj tužena govori: "što si to stisnula stara glupačo". Vezano za zdravstvene probleme pok. BF navela je da joj je poznato iz medicinske dokumentacije, koju je vidjela kad se ovaj spor "zahuktao", da je dva puta slomila kuk i operirana te da je operirala prst stopala zbog gangrene, a to joj je poznato iz pričanja tužitelja i brata ŠF. Iskazala je i da joj o oporuci, koja je predmet ovog postupka, baka nije pričala, ali joj je poznato jer joj ju je pokazao brat. Na pitanje da pojasni navode o tome da je pok. baka pričala o dalekoj prošlosti, odgovorila je da je o tome pričala iznenada kao da se to tog dana desilo.

14.1. Iskaz svjedokinje SF sud nije prihvatio kao vjerodostojan glede odlučne činjenice sposobnosti pokojne prednice stranka za rasuđivanje u trenutku sačinjenja oporuke, koja je predmet ovog postupka. Naime, svjedokinja SF samo je općenito izjavila da je pokojna prednica stranka imala fizičkih problema nakon 2015. te da je postepeno psihički degradirala, a navedenu tvrdnju je potkrijepila jedino svojim navodom o tome da je telefonski razgovarala s prednicom stranaka te da je „skočila u daleku prošlost“. Sve i da je navedena tvrdnja istinita, a što nikako nije moguće provjeriti, treba imati na umu da vještak psihijatar, koji je vještačio, nije našao naznake postojanja psihičkih bolesti kod prednice stranaka, pa taj dio iskaza sudu nije uvjerljiv. Iz iskaza svjedokinje SF ne proizlazi da je ona imala osobnih kontakata sa prednicom stranaka jer je iskazivala o telefonskim razgovorima, tako da i u tom kontekstu iskaz ove svjedokinje nije prihvaćen kao vjerodostojan. Osim toga,

. / .

ne može se smetnuti s uma okolnost da je svjedokinja SF tužiteljeva kćer i stoga sasvim opravdano može biti zainteresirana za povoljan ishod spora u tužiteljevu korist.

15. Svjedokinja LF, supruga tužitelja i šogorica tužene je u svom iskazu na ročištu 7.9.2023. (list 227-228 spisa) navela da ona i tužena nisu u svađi, međutim nisu u kontaktu od smrti pok. BF, pa nije mogla reći da su u dobrim odnosima. Iskazala je da je pok. BF viđala često i posjećivala je na mjesečnoj bazi, nekada i češće od dva puta mjesečno, a nekada i rjeđe te da su bili u dobrim odnosima kao i da je ona prisustvovala svim obiteljskim slavljima u njihovoj obitelji gdje bi ju dovezla tužena. Iskazala je da se njen suprug dogovarao s tuženom da dođe posjetiti pok. baku, kao i da ju je znao i čuvati kad bi tužena bila na godišnjem odmoru, međutim 2016. suprug je obolio od moždanog udara i kasnije od drugih dijagnoza, među ostalim demencije te se više nije mogao ni o samom sebi brinuti, pa bi u posjetu pok. majci išao samo kad bi ga vozio sin te je nekada i ona s njima išla. Iskazala je da se suprug i dalje sa pok. bakom redovito čuo telefonom i da je slušala te razgovore i nekad i sama s njom razgovarala. Što se tiče zdravstvenog stanja pok. BF iskazala je da je bila relativno dobro do 2015./2016. kada je krenulo s demencijom i zaboravljivošću, pa je primjerice znala supruga zvati I, a njihovog sina IF, kako se zove suprug te da je jednom prilikom bila prisutna kada joj je rekla da čuje pjesme iz parka. Također, 2018. pred kraj godine, tužena je zvala supruga da mu kaže da ga pok. baka tjednima i danima naziva te da bi došla po njega i da se i ona također spremila, no da za nju nije bilo mjesta te je šogorica rekla da baka i nju nekad ne prepoznaje, a suprug joj je rekao da ga nije prepoznala. Navela je da o oporuci, koja je predmet spora, zna jer ju je pokazao njen sin, a baka o njoj nikad nije nikome ništa rekla te zna da je sačinjena 1.9.2018., a tada je baka bila dementna i preminula je u 6 mj. 2019. Navela je i da joj je od zdravstvenih tegoba poznato da je u dva navrata slomila kuk te da je bila u bolnici u traumi. Iskazala je da joj nije poznato da je pok. BF postavljena dijagnoza demencije te da se od iste liječila. Na upit da li joj je poznato od čega je pok. BF preminula, odgovorila je da zna da je bila u Vinogradskoj bolnici na propuhivanju žila te da je prvi puta taj zahvat uspio, a drugi puta nije i nakon toga je preminula. Iskazala je i da je brigu o zdravstvenoj skrbi pok. BF vodila ovdje tužena s kojom je ona i živjela te da se ne sjeća kada je posljednji put vidjela pok. BF, a može biti da je to bilo 2017. kada ih je sin vozio k njoj.

15.1. Iskaz svjedokinje BF samo je djelomično prihvaćen kao vjerodostojan i to u onim dijelovima koji su podudarni drugim izvedenim dokazima, a to je izjava svjedokinje da joj nije poznato da bi pokojnoj prednici stranaka bila postavljena dijagnoza demencije te da se od iste liječila. O navedenoj je okolnosti ocjenu dao vještak te stoga takva okolnost svjedokinji nije ni mogla biti poznata. Sud vjeruje ovoj svjedokinji kada tvrdi da je brigu o zdravstvenoj skrbi pok. BF vodila ovdje tužena s kojom je ona i živjela jer je to podudarno iskazu same tužene i svjedokinja VF i ŽF. Sud ocjenjuje nevjerodostojnim dio iskaza svjedokinje BF o tome da je 2015./2016. kod pok. prednice krenulo s demencijom i zaboravljivošću, budući taj dio iskaza nije potkrijepljen rezultatima vještačenja po psihijatru, a činjenica da se osoba mogla zabuniti oko imena svojih bližnjih nije nimalo neuobičajena pojava kod mnogih, pa i znatno mlađih ljudi te svakako sama za sebe ne znači da osoba boluje od demencije. U tom kontekstu nije prihvaćen kao vjerodostojan ni dio iskaza o tome da joj je tužena izjavila da je pokojna prednica ne prepoznaje te da joj je isto rekao i njen suprug. Svjedokinja BF tužiteljeva je

. / .

supruga te i ona sasvim opravdano može biti zainteresirana za povoljan ishod spora u tužiteljevu korist, slijedom čega je i ta okolnost razmatrana kod ocjene vjerodostojnosti iskaza ove svjedokinje.

16. Svjedokinja RF, snaha tužitelja je u svom iskazu na ročištu 7.9.2023. (list 228 spisa), navela da poznaje ovdje tuženu i da nije ni u kakvoj svađi ni sa njom ni sa kim drugim te kako je sa suprugom prohodala 2009. , a oženili su se 2011. poznavala je pok. BF kod koje su suprug i ona odlazili, a nešto rjeđe nakon što su dobili djecu 2014. Navela je da je pok. baka bila i na njihovom vjenčanju i na krštenju djece te da se, što se tiče njenog zdravstvenog stanja, sjeća da je slomila kuk i da je zbog toga operirana, a posjećivali su ju u traumi te joj je poznato da se znala gubiti te je njenog supruga zvala imenom svekra. Navela je i da je jednom prilikom pričala o susjedi kojoj je pozajmila novac dok je još išla na Britanac te da se poslije nije sjećala tko je ta susjeda. Dodala je da je pok. baka bila vrlo otvorena kad je bila sa njima sama, a stisnula bi se kad bi došla tužena. Navela je da ima saznanja o oporuci, koja je predmet postupka i to nakon bakine smrti kada je njen suprug zvao javnog bilježnika i koji mu je tada za tu oporuku i rekao. Navela je i da je pok. baku vidjela možda oko godinu dana prije njene smrti, ali nije se sjećala točno. Na upit koliko često su posjećivali pok. baku, odgovorila je da nakon rođenja blizanaca 2014. te trećeg djeteta 2016., a i suprugove operacije 2015. nisu bili u prilici posjećivati baku, ali je ona bila kod njih u babinjama i na svim krstitkama te su ju po oporavku supruga znali posjetiti nekoliko puta i godišnje, a suprug i češće.

16.1. Ocjena je ovog suda da je i iskaz svjedokinje BF prilagođen uspjehu tužitelja u sporu, budući su tazbinski povezani, a sud nije našao uvjerljivom tvrdnju ove svjedokinje da se pokojna prednica stranaka znala gubiti te da je njenog supruga zvala imenom svekra. Kao što je već ranije navedeno (točka 15.1.) okolnost da se osoba zabuni oko imena svojih bližnjih nipošto ne znači da osoba boluje od demencije. Sud vjeruje svjedokinji kada iskazuje da nakon 2014. nisu posjećivali pokojnu prednicu stranaka, pa i u kontekstu navedene okolnosti, ova svjedokinja ustvari nije mogla imati neposrednih saznanja o predmetu spora u ovoj pravnoj stvari.

17. Svjedok ŠF, sin tužitelja i nećak tužene je u svom iskazu na ročištu 7.9.2023. (list 228-229 spisa), naveo da je bio u dobrim odnosima s ovdje tuženom koja mu je teta, ali da od 2019. nisu ni u kakvim odnosima. Iskazao je da je pok. baku obilazio do 2014. češće, a od tada rjeđe te da se trudio održavati dobre odnose te je baka bila pozvana na sva obiteljska okupljanja i da su se čuli za sve rođendane kao i da je dok je radio u Zagrebu znao je baku obići za vrijeme gableca. Naveo je i da se baka, što je bila starija, više gubila, pa bi tako npr. njega zvala očevim imenom, a oca imenom I, koje nikome u obitelji nije poznato. Također, u telefonskim razgovorima pričali bi normalno o svakodnevnim temama te bi naglo skočila na daleku prošlost, pa se ponovno vratila u sadašnjost. Naveo je i da zna da je padala i lomila kuk te bila na operaciji od prsta, a koliko mu je poznato preminula je od zatajenja srca, što mu je rečeno u bolnici. Vezano za oporuku iz 2018. naveo je da su za nju saznali nakon što je on zvao javnog bilježnika kako bih ga obavijestio o postojanju oporuke iz 2012., koju je baka rukom napisala u korist njegovog oca i da je potom s tom oporukom išao kod tužene da se "bratski" razdijele što je tužena kategorički odbila. Iskazao je da je tužena bila udata, ali nije znao ime njenog supruga, odnosno ime njegovog pok. tetka bilo je MF, a nije upoznat da li je nosio kakav nadimak. Nije se mogao točno sjetiti kada je posljednji put vidio pok. BF, a moglo je biti godinu ili 6 mjeseci prije njene smrti. Iskazao je i da

. / .

je brigu o zdravstvenoj skrbi pok. BF vodila tužena, koja je s njom živjela. Naveo je i da se zdravstveno stanje njegovog oca pogoršalo 2016. kada je pretrpio dva moždana udara, a dijagnosticirana mu je i Parkinsonova bolest te je i njemu bila poznata tuđa pomoć. Naveo je i da je njegov otac vrlo slab, teško se kreće i često pada te slabo izlazi iz kuće, a njegovo stanje je takvo od 2016. i ide na sve lošije, kako vrijeme odmiče. Pojasnio je, a koliko mu je poznato, da se Parkinsonova bolest kod oca i demencija pojavila unazad godinu dana.

17.1. Glede ocjene iskaza svjedoka BF, koji je tužiteljev sin, vrijedi ocjena vjerodostojnosti koju je sud izložio za njegovu majku LF i suprugu RF, a poglavito glede zainteresiranosti za uspjeh u sporu u odnosu na tužitelja. Sud vjeruje ovom svjedoku kada navodi da pokojnu prednicu stranaka nije često obilazio od 2014., pa je teško mogao imati neposrednih saznanja o njenom zdravstvenom stanju. Iskaz ovog svjedoka o tome da se pokojna prednica što je bila starija, više gubila te da bi njega zvala očevim imenom, a oca imenom I, ne znači da je prednica imala demenciju, već može jednostavno biti zabuna, koja nije rijetka pojava među brojnom i mlađom populacijom. Također, okolnost da je u telefonskim razgovorima nakon priče normalno o svakodnevnim temama prednica naglo skočila na daleku prošlost, ne znači sama za sebe da je riječ o demenciji, poglavito ako se ima na umu nalaz i mišljenje vještaka.

18. Svjedokinja TF, kćer tužene, je u svom iskazu na ročištu 17.1.2024. (list 233-234 spisa) navela da je tužitelj njen ujak s kojim nije u kontaktu, a glede oporuke joj je poznato samo to da je prije postojala oporuka, kojom je većina pripala ovdje tužitelju, a kasnijom oporukom tuženoj, njenoj majci. Navela je da je pok. BF njena baka i bila je dobrog zdravlja do nezgode s kukom, a što se tiče suvislosti ona je bila skroz normalna i nije bila dementna. Iskazala je i da je zajedno s majkom do smrti živjela sa pok. bakom. Iskazala je i da je tužitelj pok. baku obilazio rijetko, otprilike par puta godišnje povodom rođendana i nekih drugih blagdana, a dolazio bi sam ili sa obitelji. Što se tiče zdravstvenog stanja pok. bake navela je da joj je poznato jedino da je imala nezgodu sa kukom, a brigu o pok. baki vodila je tužena. Navela je i da je ime njenog oca MF, ali svi su ga zvali I i to je poznato svima, pa tako i tužitelju i njegovoj obitelji. Nije se mogla sjetiti kada je tužitelj zadnji puta bio kod pok. bake.

18.1. Iskaz svjedokinje TF podudaran je iskazima svjedokinja VF i ŽF glede tvrdnje da je pokojna prednica stranaka bila skroz normalna i nije bila dementna, a iskaz je podudaran i rezultatima vještačenja. Nije od značaja okolnost koliko često je tužitelj obilazio svoju prednicu, a i svjedoci predloženi od strane tužitelja potvrdili su da je brigu o pok. prednici vodila je tužena, pa je i taj dio iskaza prihvaćen kao vjerodostojan.

19. Svjedokinja IFR, je u svom iskazu na ročištu 17.1.2024. (list 234 spisa) navela da je susjeda tužene i da je u normalnim dobrosusjedskim odnosima te da je poznavala i pok. BF s kojom je također bila dobra. Navela je da ne poznaje ovdje tužitelja kao i da nema nikakvih saznanja o oporuci pok. BF iz 2018. te da jedino može reći da je ona bila skroz suvisla i zdravo pametna te da su zajedno sa pok. BF stanovale tužena i njena kćer. Na pitanje je li vidjela da bi netko obilazio pok. BF, odgovorila je da je jednom prilikom i to kad je bila neka proslava od kćeri tužene saznala da je tamo brat tužene s obitelji jer je od nje tužena posudila stolice. Nije mogla reći da je vidjela tog čovjeka

. / .

da obilazi pok. BF i zato jer ga ne poznaje, a napomenula je da su u zgradi samo četiri stanara.

20. Svjedok EF je u svom iskazu na ročištu 17.1.2024. (list 234-235 spisa) naveo da ne poznaje ovdje tužitelja, a poznaje tuženu jer je susjeda iznad njega i u dobrosusjedskim su odnosima. Iskazao je da je poznavao pok. BF s kojom je također bio dobar, a budući je bio predstavnik suvlasnika redovito je sa stanarima komunicirao, pa i sa njom te tako može reći da je bila sasvim pri zdravoj pameti. Iskazao je i da mu je poznato da je stanovala sa tuženom i njenom kćeri, svojom unukom, a nije imao nikakvih saznanja o oporuci pok. BF, niti mu je poznato da je netko kod nje dolazio i obilazio je.

21. Svjedok JF je u svom iskazu na ročištu 17.1.2024. (list 235 spisa) naveo da ne poznaje ovdje tužitelja, a da tuženu poznaje jako dugo i u jako su dobrim odnosima te su se intenzivno družili, obzirom je s njenim suprugom bio u vojsci. Naveo je da je poznavao i pok. BF s kojom je također bio u dobrim odnosima, a zadnji put ju je vidio prije nego je slomila kuk i bila je skroz pri zdravoj pameti. Naveo je da mu je poznato da je stanovala s tuženom i njenom kćeri i da je suprug od AF imenom MF, ali svi su ga zvali I i to svi u krugu obitelji i prijatelja. Iskazao je i da je i nakon ozljede kuka, o kojoj je iskazivao, redovito komunicirao s tuženom, što čini i danas te da je upravo tužena vodila kompletnu brigu o svojoj majci jer mu je o tome pričala, a pričala mu je i o problemima s kukom.

21.1. Iskazi svjedoka NF, NF i JF, koji su svi nesrodni sa strankama, međusobno su podudarni glede važne sporne okolnosti sposobnosti prednice stranaka za rasuđivanje, a svi ovi svjedoci suglasno su izjavili da je prednica stranaka bila skroz suvisla i zdravo pametna kao i da su zajedno sa pokojnom prednicom stanovale tužena i njena kćer. Jednako su iskazivale i svjedokinje VF i ŽF, a i nalaz vještaka psihijatra ide u prilog takvim tvrdnjama, slijedom čega je sud iskaze ovih svjedoka u cijelosti ocijenio vjerodostojnima.

22. Tužena je u svom iskazu na ročištu 6.2.2025. (list 248-250 spisa) navela da je njena pok. majka BF 1998. nakon smrti oca došla kod supruga i nje u [adresa] te je tamo s njima živjela do 2008. nakon čega su se kćer, majka i ona preselile u majčin stan u [adresa]. Napomenula je da majka nije željela u starački dom i bila je izraziti protivnik toga, a osjećala se nesretno kada je bila sama. Navela je da se negdje 2010.-2011. ona nije osjećala sigurno i da ju je ona u svemu pratila, a tada je otišla i u mirovinu te se morala oprezno kretati, a nakon prvog loma kuka 2013. morala se kretati uz hodalicu, iako je bila vrsna domaćica i željela joj je u svemu pomagati. Dalje je navela da je drugi put pala 2014. i slomila drugi kuk i da je ona za prvu oporuku, koju je njen brat donio, saznala na majčin rođendan 28.07.2018. kada je on došao u posjetu i rasplakao majku, nakon čega ju je ona posjela i molila da joj oprosti jer je sve ostavila bratu, pa ju je tražila da to na neki način promijeni jer da nje nema, ona ne bi bila živa. Iskazala je i da je majka potom 2018. dobila tešku urinarnu infekciju radi koje je bila hospitalizirana u Zaraznoj dva tjedna, a nakon toga bila je dosta slaba te je tužena 01.09.2018. uspjela skupiti prijateljice, koje je poznaju čitav život, a poznavale su i njenu majku, kako bi sačinili oporuku, a istu je po uputi pok. BF na kompjuteru sastavila njena kćer, koja je prethodno tražila upute na kompjuteru, a nakon toga su njene prijateljice kao svjedoci oporuku potpisale. Navela je da je njena pokojna majka u oporuci izjavila da sve

. / .

ostavlja njoj, a što se tiče njenog psihičkog zdravlja ono je bilo sasvim normalno, nije bila dementna niti je zaboravljala, a nije niti koristila nikakve lijekove u tom smislu. Iskazala je da je brat posjećivao majku za rođendane te je zvao otprilike jednom tjedno, a njegova kćer samo je jednom posjetila baku 2013. Iskazala je i da je majka bolovala od gangrene nakon operacije kuka te da je preminula je od srca kao i da je bila u Vinogradskoj u siječnju 2019. kada su joj pomogli da se spasi desna noga upuhivanjem u vene, a ponovno je zbog druge noge bila u lipnju 2019. jer je tek tada došla na red, međutim nakon toga je preminula. Iskazala je i da je I bilo ime kojim su svi kod kuće zvali njenog supruga. Navela je i da za života nije ništa dobila od svojih roditelja. Na daljnji upit da pojasni zašto u oporuci iz 2012. stoji da je dobila stan u [adresa], pojasnila je da taj stan nije dobila, već ga je kupila za iznos od oko 7.000,00 DEM a i brinula se o djedu čiji je to stan bio, a novac je isplatila firmi TEMPO, koji je to gradio te je iskazala da ima ugovor, koji je sačinio pok. djed a poslije njegove smrti je odlučio da taj stan ostaje njoj, a kupac je po tom ugovoru pokojni djed. Na daljnji upit da pojasni zašto u oporuci iz 2012. stoji da je dobila novčanu pomoć od majke, odgovorila je da je to bilo 500,00 kuna, koje je njoj majka dala kako bi mogla dići auto, koji joj je odnio Pauk dok je djeda vodila na potpis ugovora i to je sva novčana pomoć, koju je ona od nje dobila. Navela je i da je vlasnik stana u [adresa] i da ga je stekla ugovorom o doživotnom uzdržavanju sa pok. djedom. Navela je da su vlasnici stana u [adresa], nakon očeve smrti, svaki u 1/3 majka, brat i ona, a vlasnici stana u [adresa] su A, čiji je to stan bio te da ona nije u posjedu tog stana. Iskazala je i da nije u kontaktu s tužiteljem i sve što zna o njegovom zdravstvenom stanju, zna iz ovog postupka. Iskazala je da se po njenom mišljenju njen brat mogao brinuti o pok. majci 2012. kada je sačinjena prva oporuka te da nije bratu rekla da bi se on morao brinuti o majci, smatra da je on to mogao i sam vidjeti, a uskočio joj je 2013. i 2014. i pričuvao majku kako bi mogla otići na more. Iskazala je da je u kućanstvu više kuhala ona, a pokojna majka njenom suprugu omiljena jela, a unazad 3 godine prije smrti nije kuhala jer nije mogla stajati samostalno bez hodalice te je navela da nije točno da nije kuhala zbog zaboravljivosti, već kako je naglasila zbog osteoporoze kao i da nije točno da bi sprečavala brata da posjećuje majku.

22.1. I iskaz tužene sud ocjenjuje vjerodostojnim u dijelu u kojem je izjavila da njena pokojna prednica nije bila dementna niti je zaboravljala, a nije niti koristila nikakve lijekove u tom smislu. U preostalom dijelu tužena je iskreno i uvjerljivo iskazivala o svojem odnosu s pokojnom prednicom te stjecanju stana u [adresa], ali te okolnosti nisu od značaja za predmet spora u ovoj pravnoj stvari, pa sud nema potrebe iste analizirati i ocjenjivati.

23. Prema odredbi čl. 26. ZN-a oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života (st.1.). Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđiva- nje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavlja- nja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđiva- nje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem. (st.2.) Gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je oporuka napravljena ne utječe na njezinu valjanost.(st.3.).

. / .

24. Sud je proveo dokaz psihijatrijski vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Gordanu Makariću, a na okolnost sposobnosti pok. BF za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke, koja je predmet spora. Vještak dr. Gordan Makarić je u svom nalazu i mišljenju od 9.4.2025. (list 255-258 spisa) naveo da temeljem detaljne analize priložene medicinske dokumentacije nije nađeno podataka o potrebi psihijatrijskog liječenja pok. BF. U preslici osobnog zdravstvenog kartona bilježi se propisivanje anksiolitika Praxitena, te sporadično Normabela, odnosno blažeg hipnotika Sanvala uz dijagnozu Anksioznog poremećaja (MKB-9: 300, MKB-10: F41) te jednom Depresivnog poremećaja (F32), visoko vjerojatno u svrhu regulacije sna. Za potrebne operativne zahvate uredno je potpisivala informirane pristanke. U preslici osobnog zdravstvenog kartona 10.9.2018., prema navodima kćerke, bilježi se “prošle dvije noći bila uznemirena, izgubila pojam o realnosti i reproducirala događaje iz prošlosti, imala temperaturu 38, uzela paracetamol i Normabel te se po tome smirila“. Navedeno je česta pojava u starijih osoba s povišenom tjelesnom temperaturom. Dana 30.10.2018.. bilježi se noćni nemir te propisivanje Sanvala.

24.1. Bolovala je od raznih tjelesnih bolesti: povišenog krvnog tlaka, srčane insuficijencije, osteoporoze, inkontinencije mokraće, insuficijencije cirkulacije u donjim udovima te posljedičnog razvoja ulkusnih promjena, bilježe se prijelomi kostiju radi padova. Nesporna je činjenica da je pok. BF bila osoba starije životne dobi te da je, shodno navedenom, mogla imati određene, s dobi uvjetovane, promjene poput usporavanja kognicije i redukcije kognitivne fleksibilnosti, oslabljene emotivne kontrole. Navedene se promjene tumače u sklopu normalnih, odnosno s dobi uvjetovanih te se moraju razlikovati od onih uzrokovanih demencijom ili nekom sistemskom bolesti. Psihoorganski sindrom je dijagnoza koja je prema suvremenoj klasifikaciji (MKB-10) podvedena pod grupu demencija. Bolest je karakterizirana kroničnim ili progresivnim tijekom uz višestruko oštećenje viših kortikalnih funkcija kao što su: pamćenje, mišljenje, shvaćanje, rasuđivanje, orijentacija, sposobnost učenja, računanje i jezik. Navedeno je u pravilu praćeno deterioracijom emotivne kontrole, socijalnog ponašanja i motivacije, a što katkad može i prethoditi. Navedenu kliničku sliku dodatno mogu komplicirati i simptomi poput sumanutosti ili obmana osjeta, te osobito, noćnih delirantnih epizoda. Uzimajući u obzir sve navedeno, daje slijedeće mišljenje na okolnost sposobnosti pok. BF za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke, koja je predmet ovog spora (1.9.2018.):

24.2. U ovakvoj vrsti medicinskog vještačenja od isključive su relevantnosti analiza i vrednovanje podataka sadržanih u medicinskoj dokumentaciji. Vještak se, naravno, ne može upuštati u ocjenu vjerodostojnosti izjava stranaka i svjedoka u postupku, što spada u isključivu nadležnost Suda. Razina intelektualno-anamnestičkog funkcioniranja u trenutku sastavljanja predmetne oporuke, a prema uvidu u dostupnu medicinsku dokumentaciju, bila je takva da se ne nalazi medicinsko utemeljenih dokaza koji bi ukazivali na neospornu i jasno izraženu psihopatološku simptomatiku tempore acti. Na temelju svega navedenog ne nalaze se decidirani medicinski podaci koji bi upućivali na donošenje mišljenja o nesposobnosti za sačinjenje bilo kojeg pravnog akta imenovane, odnosno forenzička se relevantnost mora uvijek jasno dokazati dijagnosticiranjem određenih simptoma koji po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu, mogu dovesti u pitanje dostatnost i intelektualnih i voljnih funkcija za sačinjenje akta. Na kraju, uzevši u obzir prije navedene argumente, smatra da nema jasnih i nedvojbenih medicinski utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost

. / .

za rasuđivanje pok. BF u vrijeme sastava predmetne oporuke na dan 1.9.2018.

25. Tužitelj je podneskom od 7.5.2025. (list 264-265 spisa) prigovarao nalazu i mišljenju vještaka dr. Gordana Makarića te je vještak usmeno saslušan na ročištu 1.10.2025. (list 270-271 spisa) kada je naveo da je svoj vještački nalaz i mišljenje sačinio temeljem detaljne analize podataka iz spisu priložene medicinske dokumentacije uključujući i presliku zdravstvenog kartona pokojne. U navedenoj med. dokumentaciji nigdje ne nalazi simptomatika, koja bi upućivala na razvoj dementnog procesa u pokojne već se isključivo navode dijagnoze u vidu anksioznog poremećaja te popratne medikacije anksiolitikom Praxitenom, Sanvalom i povremeno Normabelom što je za pretpostaviti da je u funkciji regulacije spavanja. Ponovno ističe da se ovakva vrsta medicinskog vještačenja isključivo temelji na analizi vrednovanja podataka iz medicinske dokumentacije, a vještak niti na koji način nije u mogućnosti ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti iskaza stranaka i svjedoka u postupku što spada u isključivu nadležnost suda. Također ističe da ne može na hipotetski način zaključivati o nekim dijagnozama, već se isto mora isključivo temeljiti na podacima, odnosno opisu simptomatike u medicinskoj dokumentaciji. U cijelosti je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 9.4.2025. Na pitanje da li se u utvrđivanju neke vrste psihičkog poremećaja uzimaju u obzir heteropodaci, dakle podaci od strane obitelji, naveo je da da, ali isto se odvija u sklopu osobnog pregleda bolesnika, a u konkretnom slučaju da je iskaz na sudu dao i liječnik navedeno također spada u ocjenu suda.

26. Sud je ocijenio u cijelosti vjerodostojnim nalaz i mišljenje kao i usmeno izlaganje stalnog sudskog vještaka prim. Gordana Makarića, dr. med. To stoga jer je nalaz sačinjen objektivno, stručno i razumljivo na podlozi medicinske dokumentacije, dok je usmeno obrazloženje dano detaljno, razumljivo i u svemu sukladno pravilima medicinske znanosti i prakse. Povrh toga, vještak je dugogodišnji iskusni stalni sudski vještak te eminentan stručnjak u domeni svoje specijalnosti, a to je psihijatrija te je subspecijalist forenzičke i biologijske psihijatrije i stoga najkompetentniji vještačiti spornu okolnost sposobnosti za rasuđivanje pokojne prednice stranaka. Svojim usmenim obrazloženjem nalaza vještak je otklonio sve primjedbe tužitelja i sud nije našao postojanje bilo kakvih nejasnoća, manjkavosti ili proturječnosti, koje bi dovele u pitanje vjerodostojnost nalaza i mišljenja vještaka. U odnosu na tvrdnje tužitelja da okolnost da nema medicinske dokumentacije pokojne prednice, a kojom bi bila postavljena dijagnoza demencije, ne znači sama za sebe da takva bolest kod pokojne prednice nije postojala, valja navesti da je takva tužiteljeva tvrdnja po ocjeni ovog suda neosnovana. To stoga jer takvu svoju tvrdnju tužitelj ne potkrepljuje dokazima, već jedino svojom tvrdnjom da su kod pokojne prednice postojali simptomi dijagnoze demencije kao i da vještak nije mogao provesti intervju s prednicom, pa da je stoga vještak bio dužan uzeti u obzir iskaze svjedoka i stranaka. Navedena je tvrdnja tužitelja neosnovana jer ocjenu vjerodostojnosti iskaza isključivo daje sud, a ne vještak. Ovdje treba tužitelju ukazati da su vještaci osobe, koje svojim stručnim znanjem ili posebnim iskustvom omogućuju sudu da stekne saznanje o određenim činjenicama. Vještacima se sud koristi kad ne raspolaže određenim stručnim znanjem, nužnim za saznanje određenih činjenica. U svjetlu izloženog, potpuno je promašena tvrdnja tužitelja da je vještak trebao uzeti u obzir iskaze saslušanih svjedoka i stranaka te vještačiti na podlozi istih te sadržaja sporne oporuke jer sud nije ni dao takav zadatak vještaku niti su to činjenice o kojima bi ikakvu svoju ocjenu trebao dati vještak. Naime, vještak ima dovoljno stručnog i praktičnog znanja za

. / .

pravilnu procjenu okolnosti na temelju kojih je mogao utvrditi da li je prednica stranaka bila sposobna za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke, već i na temelju isključivo medicinske dokumentacije, dok je pregled neophodan u fazi liječenja, ali ne i tijekom vještačenja. Okolnost da vještak nije uopće imao u vidu iskaze svjedoka i stranaka upravo govori u prilog njegovoj objektivnosti i sistematičnosti jer je očito da je ocjenu donio na podlozi medicinske dokumentacije, a ne na osnovu oprečnih iskaza stranaka. Osim toga, za naglasiti je da je u konkretnoj situaciji glede navedene odlučne činjenice sud ocijenio vjerodostojnim iskaze svjedoka, koji nisu ni u kakvoj rodbinskoj vezi sa strankama i koji su svi suglasno naveli da je pokojna prednica bila pri punoj zdravoj pameti, dok su suprotno tvrdili jedino bliski rođaci tužitelja (njegova supruga, djeca i snaha), pa i iz tih razloga tužiteljev prigovor nije prihvaćen kao osnovan.

27. Slijedom svih izloženih okolnosti, a imajući u vidu rezultate dokaznog postupka, poglavito nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka, koji su izričito naveli da je pokojna BF skriptor potpisa na oporuci, odnosno da je istu vlastoručno potpisala kao i da je u vrijeme sačinjenja sporne oporuke bila sposobna za rasuđivanje, jasno je da tužitelj nije dokazao da bi predmetna oporuka bila neistinita i nevaljana, odnosno da pokojna BF nije bila sposobna za oporučivanje, slijedom čega je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen i odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.

28. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Tuženoj je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik, kao i naznačenu vrijednost predmeta spora od 101.000,00 kn/ sada: 13.405,00 €. Tako joj je priznat trošak zastupanja, kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu 28.2.2020. 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za pristup na ročišta 1.10.2020., 6.5.2021., 12.5.2022., 26.4.2023., 7.9.2023., 17.1.2024., 6.2.2025. i 1.10.2025. od po 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), za sastav podnesaka od 8.9.2022. i 25.4.2025. od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), što ukupno iznosi 1100 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 € (Tbr. 54. Tarife) i uz 25% PDV-a prema Tbr. 46. Tarife ukupno iznosi 2.750,00 €, a kako je to odlučeno u toč. II. izreke. Tuženoj nije priznat kao potreban za vođenje ovog postupka zatraženi trošak sastava podnesaka od 30.10.2023., 22.3.2024. i 21.1.2025. jer tim podnescima obavještava sud o nemogućnosti dostave adrese svjedoka, koju ni sud nije mogao naći i koji svjedok u konačnici nije ni saslušan, pa ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Tužena je uspjela u sporu, pa joj ne može biti naplaćena pristojba na odgovor na tužbu stoga taj trošak nije nastao niti joj je dosuđen.

Zagreb, 7. listopada 2025.

Sudac

Laura Crnić Klapšić

. / .

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

-pun. tužitelja uz pristojbu na presudu

-pun. tužene

. / .