Poslovni broj: Us I-4701/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon usmene i javne rasprave, 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/558, URBROJ: 338- 01-06-05-24-02 od 10. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/558, URBROJ: 338-01-06-05-24- 02 od 10. listopada 2024. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda (sada Područne ustrojstvene jedinice) Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/24-02/1514, URBROJ: 338-21-02-02-24-6 od 17. lipnja 2024., kojim tužitelju zaposlenom kod poslodavca A1 HRVATSKA, Zagreb, ozljeda nastala 30. siječnja 2024. izražena dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji: S01.1, S00.1, S50.1, S20.2 i S22.3 nije priznata ozljedom na radu, te muj u svezi navedene ozljede nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da sama činjenica da se ne sjeća okolnosti pada sa bicikla i da je mogući uzrok nesreće led na cesti, jer je bilo sunčano jutro i 4°C ne isključuje mogućnost da su uzrok nesreće neki od raznih faktora koji su mogući na cesti, jer se nesreća dogodila na rubu Ornitološkog rezervata Savica Šanci, gdje je moguća prisutnost različitih faktora poput izleta životinje, oduzimanja prednosti drugog sudionika u prometu, stanja ili neodgovarajućeg održavanja ceste zbog neposipanja ceste solju, a što sve može biti uzrok nezgode.
3. Presedan iz presude Usž-1814/19-2 od 21. kolovoza 2019. tuženik izvlači iz konteksta činjenica koje mu idu u prilog, ali prigodno zaboravlja navesti da je u predmetnom slučaju oštećenica vozila 90 km/h u zavoju gdje je dopuštena brzina 50 km/h i da je provedeno vještačenje dok je prema podacima iz aplikacije Strava navedenog dana njegova najveća brzina bila 21.5 km/h, a prosječna brzina kretanja 13.9 km/h, a što ne samo da je prilagođeno najvećoj dopuštenoj brzini vozila na tom segmentu već je to i prilično oprezna vožnja.
4. Presedan iz presude Usž-3350/16-2 od 13. studenog 2016. tuženik izvlači iz konteksta jer u navedenom slučaju oštećenik nije imao pravomoćnu presudu o krivnji, ali je prije toga skrivio i platio prekršaj koji je počinio, a što nije tužiteljev slučaj.
5. Osim oprezne vožnje, tužitelj je imao i kacigu koja zakonom nije propisana kao obvezna za odrasle osobe, te se ne može raditi o tužiteljevom nesavjesnom i neodgovornom postupanju, a zbog gubitka pamćenja nikada neće saznati što se točno dogodilo kada je biciklirao na posao.
6. Zbog krivog tumačenja navedena dva presedana Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, tuženik je kao javnopravno tijelo prekršio etički kodeks državnih službenika iz članka 10. i 11., jer tužitelju kao neukoj stranci nije pomogao u ostvarivanju njegovih prava.
7. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, da tužitelju ozljedu pretrpljenu 30. siječnja 2024. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S01.1, S00.1, S50.1, S20.1 i S22.3 prizna ozljedom na radu i da tužitelju prizna prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
8. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, citira relevantne propise, opisuje kronologiju događaja, te ističe da u konkretnom slučaju nije ispunjen pravni uvjet za priznavanje ozljede na radu, jer je nesreća definirana kao događaj na cesti izazvan kršenjem prometnih propisa u kojem je sudjelovalo najmanje jedno vozilo u pokretu i u kojem je najmanje jedna osoba ozlijeđena, pa je tužitelj sudjelovao u prometnoj nesreći koju je sam prouzročio te se sukladno članku 67. točci 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljeda pretrpljena u predmetnom događaju ne može priznati ozljedom na radu.
9. Ističe da se u konkretnom slučaju ne može utvrditi je li postupanje tužitelja poduzeto na redovitom putu radi dolaska na posao imalo obilježja skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja, a kakav stav je zauzet i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3350/16-2 od 3. studenog 2016., a upravo zbog nedostatka policijskog zapisnika o prometnoj nesreći, kao izostanka provođenja eventualnog prekršajnog ili kaznenog postupka, jer se pitanje skrivljenog ponašanja na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto ne ocjenjuje prema prekršajnim ili kaznenim pravilima o krivnji, već građanskim, pa navedena utvrđenja u upravnom postupku imaju učinak samo u predmetnoj upravnoj stvari, a o čemu je stav zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj Usž-1814/19-2 od 21. kolovoza 2019.
10. U vezi s navedenim tuženik ukazuje i na važeće odredbe Zakona o sigurnosti prometa ne cestama kojima je regulirano sudjelovanje biciklista i ostalih vozila u cestovnom prometu, a sukladno članku 113. stavku 1. i članku 51. stavku 1. navedenog Zakona, te da je u konkretnom slučaju bilo opravdano primijeniti odredbu članku 67. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ide u prilog činjenica da iz tužiteljeve izjave proizlazi da je direktno doprinio nastanku štetnog događaja kada je prilikom upravljanja biciklom i ulaska u križanje pao s istoga zadobivši ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji i to najvjerojatnije uslijed leda ili ulja na cesti, a naročito obzirom da se u zimskim uvjetima očekuje povećan oprez u vožnji.
11. Tužitelj koji je evidentno ozlijeđen u predmetnom događaju je o istome propustio obavijestiti nadležnu policijsku službu kako bi tijelo provelo očevid na mjestu događaja i utvrdilo sve relevantne okolnosti predmetne prometne nezgode, čime je izbjegao utvrđivanje možebitne prekršajne odgovornosti za izazivanje nesreće ili pak isključivanje iste, pa je tuženik bio dužan i ovlašten sam utvrditi radi li se o skrivljenom, odnosno nesavjesnom i neodgovornom ponašanju tužitelja u smislu odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u okviru svoje nadležnosti, a koja utvrđenja imaju učinka samo u predmetnoj upravnoj stvari.
12. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
13. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
15. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
16. U konkretnom slučaju stranke ne osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u smislu nastanka predmetne ozljede pod šifrom dijagnoza S01.1, S00.1, S50.1, S20.2 i S22.3 dana 30. siječnja 2024. oko 9.00 sati, već je sporna primjena odredbe članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23), tj. postoji li skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno ponašanje tužitelja koje je izravno doprinijelo štetnom događaju.
17. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:
1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,
4. ozljeda, odnosno bolest iz točke 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe i u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.
18. Odredbom članka 67. stavka 1. točke 1. navedenog Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).
19. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
20. Nadalje, prema dosljednoj sudskoj praksi, npr. presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-1814/19-2 od 21. kolovoza 2019. u situaciji kada je izostalo policijsko postupanje odnosno kada nije pokrenut odgovarajući sudski postupak, u upravnom postupku potrebno je da tijelo u okviru svoje nadležnosti utvrdi radi li se o skrivljenom, nesavjesnom i neodgovornom ponašanju tužitelja, a koja utvrđenja imaju učinka samo u predmetnoj upravnoj stvari, te se za upravni postupak ne traži postojanje prekršajne ili kaznene odgovornosti, niti se u upravnom postupku primjenjuje načelo presumpcije nevinosti, osim ukoliko to ne bi bilo propisano specijalnim zakonom.
21. Naime, tuženik je svoje obrazloženje dao na način da iz same tužiteljeve izjave proizlazi da je direktno doprinio nastanku štetnog događaja kada je prilikom upravljanja biciklom i ulaska u križanje pao s istog zadobivši ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji i to najvjerojatnije uslijed leda ili ulja na cesti, iako je bio dužan prilagoditi svoju vožnju uvjetima na cesti.
22. Tužitelj ničim ne dokazuje da do nezgode nije došlo zbog njegove trenutne neopreznosti ili greške u vožnji, te nema dokaza da bi na cesti bilo ulja ili leda, pri čemu sporija brzina vožnje bicikla, koju je tužitelj dokazao, nije od isključivog utjecaja na nastanak prometne nezgode, a prvostupanjsko tijelo obrazlaže da kada biciklist padne s bicikla i pri tome se ozljedi, smatra se sudionikom prometne nesreće za koju je sam odgovoran, pa u nedostatku suprotnog dokaza, sud prihvaća dana obrazloženja kao pravilna i logična, te sukladna tumačenju članka 67. stavka 1. točke
1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
23. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 7. listopada 2025.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. JC, [adresa]
2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, putem e-kom
3. A1 HRVATSKA, putem e-kom, uz tužbu i odgovor tuženika
4. U spis
