REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4308/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Darka Milkovića, predsjednika vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić, Željka Pajalića i mr. sc. Igora Periše, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Frano Bazina odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koga zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog sud u Osijeku broj Gž- 759/2025-2 od 15. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6372/2024-7 od 23. prosinca 2024., na sjednici održanoj 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog sud u Osijeku broj Gž-759/2025-2 od 15. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6372/2024-7 od 23. prosinca 2024. postavljajući tri pravna pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1. Je li pravilna ocjena suda o tome da je odredba ugovora o kreditu kojom se ugovara naknada za obradu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe članka 96. stavaka 1. ZZP/07, koji zaključak sud isključivo temeljiti na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da tuženik kao banka nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita ili bi sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, bio dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva te sve druge mjerodavne okolnosti prije i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu u smislu odredbi članka 81. stavka 1. ZZP u svezi odredbi članka 83. i 85. ZZP-a?
2. Je li dopuštena odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene konačne otplate kredita ugovara naknada koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita, odnosno je li takva odredba u skladu sa odredbom članka 1024. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima?
3. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?".
1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se pozvao na odluke Županijskog suda u Splitu broj Gž-1215/2020, Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-311/2018-2 od 3. rujna 2018. u kojima da je drugačije suđeno te se pozvao i na odluke ovog suda (Rev-510/2021 od 13. srpnja 2021., Revd-3971/2021-2 od 29. rujna 2021. i druge) smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u tim odlukama.
2. Tuženik je naveo i da mu je povrijeđeno temeljno pravo na obrazloženu sudsku odluku kao i na pravnu sigurnost zajamčeno čl. 29. i čl. 14. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) - pravo na pravično suđenje.
3. Odgovor na prva dva naznačena pitanja o tome uzrokuje li naknada za obradu kreditnog zahtjeva o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja, a konkretnom slučaju sud drugog stupnja je osim testa transparentnosti pravilno proveo i test poštenosti sporne odredbe pa nije riječ o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu. Osim toga ovaj sud je o prvom i drugom naznačenom pitanju izrazio shvaćanje u odluci broj Rev-715/2024 od 22. svibnja 2024., a shvaćanje u pobijanoj presudi sukladno je tom shvaćanju.
4. Treće pitanje polazi od pogrešne procesne pretpostavke da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP stoga o takvom pitanju ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP ZPP („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja.
6. Nadalje, tuženik je naveo da mu je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, sadržano i u Konvenciji i to pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava). Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te se izjasni o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, a presude nižestupanjskih sudova su dostatno obrazložene pa time što nižestupanjski sudovi nisu prihvatili baš sve tuženikove dokazne prijedloge, a koje odbijanje je obrazloženo, nije povrijeđeno načelo jednakosti oružja, jer je u smislu odredbe čl. 220. ZPP sudu pridržano pravo odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a pravo tuženika na raspravljanje pred sudom ostvareno je upravo omogućavanjem tuženiku iznošenja činjenica i predlaganja dokaza te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Dakle, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu pogrešnom primjenom materijalnog prava ili osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.
7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u točki I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom i Konvencijom - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Darko Milković
