REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-203/2025-55
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Časlav Žaja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Emil Frey Auto Centar d.o.o., Zagreb, Kovinska 5, OIB: 01930677284, koga zastupa punomoćnik Ivan Kaleb, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ećimović & Kaleb d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate, te u pravnoj stvari tužitelja Emil Frey Auto Centar d.o.o., Zagreb, Kovinska 5, OIB: 01930677284, koga zastupa punomoćnik Ivan Kaleb, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ećimović & Kaleb d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Časlav Žaja, odvjetnik u Zagrebu, radi sudskog raskida, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja-protutuženika, punomoćnika tužitelja-protutuženika i punomoćnika tuženika-protutužitelja, 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika KO koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga koju je Tuženik donio dana 17. srpnja 2020. godine, broj: OT- 8/20 nedopuštena i da radni odnos Tužitelja kod Tuženika na temelju Ugovora o radu broj: 131/2019 nije prestao.
2. Nalaže se Tuženiku da Tužitelja vrati na rad na radno mjesto „Voditelja prodaje novih osobnih, lakih gospodarskih i kombi vozila“, ili na drugo radno mjesto u skladu s radnim i profesionalnim iskustvom i sposobnostima Tužitelja, sve u roku od 8 dana.
3. Nalaže se Tuženiku da Tužitelju isplati naknadu plaće i razlike u plaći u sveukupnom bruto iznosu od EUR 113.156,00 (852.574,00 HRK) za razdoblje od prestanka Ugovora o radu do dana 30. rujna 2023. godine, sve zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos po određenju Naslovljenog suda teče od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do plateža, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna boda, a od dana 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih bodova i to:
- na iznos od EUR 1.296,00 (9.765,00 HRK) počam od dana 06. listopada 2020. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 4.837,00 (36.445,00 HRK) počam od dana 06. studenoga 2020. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 4.837,00 (36.445,00 HRK) počam od dana 06. prosinca 2020. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 4.837,00 (36.445,00 HRK) počam od dana 06. siječnja 2021. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 4.837,00 (36.445,00 HRK) počam od dana 06. veljače 2021. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 4.837,00 (36.445,00 HRK) počam od dana 06. ožujka 2021. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 4.837,00 (36.445,00 HRK) počam od dana 06. travnja 2021. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 4.837,00 (36.445,00 HRK) počam od dana 06. svibnja 2021. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 4.837,00 (36.445,00 HRK) počam od dana 06. lipnja 2021. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 4.837,00 (36.445,00 HRK) počam od dana 06. srpnja 2021. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 4.837,00 (36.445,00 HRK) počam od dana 06. kolovoza 2021. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 4.837,00 (36.445,00 HRK) počam od dana 06. rujna 2021. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 4.837,00 (36.445,00 HRK) počam od dana 06. listopada 2021. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 4.837,00 (36.445,00 HRK) počam od dana 06. studenoga 2021. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 486,00 (3.662,00 HRK) počam od dana 06. prosinca 2021. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 540,00 (4.069,00 HRK)počam od dana 06. prosinca 2021. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 594,00 (4.476,00 HRK) počam od dana 06. siječnja 2022. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 594,00 (4.476,00 HRK) počam od dana 06. veljače 2022. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 594,00 (4.476,00 HRK) počam od dana 06. ožujka 2022. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 594,00 (4.476,00 HRK) počam od dana 06. travnja 2022. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 594,00 (4.476,00 HRK) počam od dana 06. svibnja 2022. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 594,00 (4.476,00 HRK) počam od dana 06. lipnja 2022. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 594,00 (4.476,00 HRK) počam od dana 06. srpnja 2022. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 594,00 (4.476,00 HRK) počam od dana 06. kolovoza 2022. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 594,00 (4.476,00 HRK) počam od dana 06. rujna 2022. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 594,00 (4.476,00 HRK) počam od dana 06. listopada 2022. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 594,00 (4.476,00 HRK) počam od dana 06. studenoga 2022. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 594,00 (4.476,00 HRK) počam od dana 06. prosinca 2022. godine pa do plateža;
- na iznos od EUR 300,00 (2.261,00 HRK) počam od dana 06. siječnja 2023. godine pa do plateža;
- iznos na od EUR 2.592,00 (19.530,00 HRK) počam od dana 06. siječnja 2023. godine pa do plateža;
- iznos na od EUR 4.837,00 (36.445,00 HRK) počam od dana 06. veljače 2023. godine pa do plateža;
- iznos na od EUR 4.137,00 (31.171,00 HRK) počam od dana 06. ožujka 2023. godine pa do plateža;
- iznos na od EUR 4.137,00 (31.171,00 HRK) počam od dana 06. travnja 2023. godine pa do plateža;
- iznos na od EUR 4.137,00 (31.171,00 HRK) počam od dana 06. svibnja 2023. godine pa do plateža;
- iznos na od EUR 4.137,00 (31.171,00 HRK) počam od dana 06. lipnja 2023. godine pa do plateža;
- iznos na od EUR 4.137,00 (31.171,00 HRK) počam od dana 06. srpnja 2023. godine pa do plateža;
- iznos na od EUR 4.137,00 (31.171,00 HRK) počam od dana 06. kolovoza 2023. godine pa do plateža;
- iznos na od EUR 4.137,00 (31.171,00 HRK) počam od dana 06. rujna 2023. godine pa do plateža;
- iznos na od EUR 4.137,00 (31.171,00 HRK) počam od dana 06. listopada 2023. godine pa do plateža,
a od dana 01. listopada 2023. godine pa do povratka Tužitelja na rad na navedeno ili na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu s radnim i profesionalnim iskustvom i sposobnostima Tužitelja bruto iznos od EUR 4.137,00 (31.171,00 HRK) mjesečno i to najkasnije svakog 5-og u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, sve zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos po određenju Naslovljenog suda teče od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do plateža, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna boda, a od dana 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih bodova, sve u roku od 8 dana.
4. Nalaže se Tuženiku da Tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos po određenju Naslovljenog suda teče od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna boda, a od 01. siječnja 2023. godine pa do plateža po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih bodova, sve u roku od 8 dana."
II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja Emil Frey Auto Centar d.o.o. koji glasi:
"Ugovor o radu broj: 131/2019 od dana 01.10.2019. i pripadajući Aneks br. 131-1/2020-ODR, koji su sklopili Tužitelj KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao radnik i Tuženik Emil Frey Auto Centar društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB: 01930677284, Kovinska 5, Zagreb kao poslodavac, sudski se raskida s danom 18. listopada 2021."
III Nalaže se tužitelju-protutuženiku KO naknaditi tuženiku- protutužitelju Emil Frey Auto Centar d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 23.990,62 EUR (slovima: dvadeset tri tisuće devet stotina devedeset eura i šezdeset dva centa) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 7. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja Emil Frey Auto Centar d.o.o. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 94.593,48 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate.
V Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika KO za naknadu troška postupka u iznosu od 17.294,37 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tzv. stupnjevitoj tužbi od 20. kolovoza 2020. navodi da je bio zaposlen kod tuženika od 1. lipnja 2018. na temelju Ugovora o radu broj: 131/2019. Dana 17. srpnja 2020. putem elektroničke pošte je primio obavijest/odluku tuženika o rasporedu korištenja godišnjeg odmora, iz koje nije bilo moguće utvrditi tko ju je potpisao, a kojom mu je bilo naloženo korištenje prvog dijela godišnjeg odmora za 2020. od 20. srpnja 2020. do 11. kolovoza 2020., u trajanju od 16 dana. Nakon primitka te obavijesti, istog dana je tužitelju onemogućen pristup službenoj e-mail adresi na način da je promijenjena zaporka tužitelja, bez ikakvog pisanog ili usmenog upozorenja. Predmetna obavijest/odluka je tužitelju dostavljena od strane KOK, koji nije bio osoba ovlaštena za zastupanje tuženika pa smatra da ista nije bila donesena od strane ovlaštene osobe. Budući da je dostava predmetne odluke bila u suprotnosti s odredbama Zakona o radu i Pravilnika o radu tuženika, tužitelj je KOK sa svoje privatne e-mail adrese poslao elektroničku poruku u kojoj ga je upozorio na postupanje protivno prisilnim odredbama Zakona o radu i Pravilnika o radu te ga obavijestio da će nastaviti dolaziti na posao, a na koju se adresat nije očitovao. Tužitelj je od kolega saznao da je tuženik 4. kolovoza 2020. na internim mrežnim stranicama tuženika te na drvenom zidu koji se nalazi na recepciji prodajno-izložbenog prostora u sjedištu tuženika istaknuo Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelja. Predmetni drveni zid nije nikada odlukom tuženika određen oglasnom pločom te je javno dostupan svim posjetiteljima prodajno-izložbenog prostora, čime je tuženik povrijedio pravo privatnosti i dostojanstva tužitelja. Tužitelj je 13. kolovoza 2020. podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, na koji se tuženik nije očitovao. Navodi da je odluku o otkazu primio 19. kolovoza 2020. putem elektroničke pošte svog punomoćnika od strane punomoćnika tuženika pri čemu mu je od strane punomoćnika tuženika rečeno da se predmetna dostava ne može smatrati valjanom. Tom prilikom je od punomoćnika tuženika zatražio valjanu dostavu odluke o otkazu, osobito zbog toga što je imao saznanja da su navodno donesene dvije odluke o otkazu koje se razlikuju. Budući da mu do trenutka podnošenja tužbe nije bila dostavljena odluka o otkazu, predložio je naložiti tuženiku dostavu valjane odluke o otkazu, dokaz o prethodnom donošenju odluke o izmjeni sistematizacije radnih mjesta kod tuženika, odluku o ukidanju radnog mjesta i ostalu potrebnu dokumentaciju. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 2. listopada 2023. predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 17. srpnja 2020. broj: OT-8/20, da radni odnos tužitelja kod tuženika na temelju Ugovora o radu broj: 131/2019 nije prestao, naložiti tuženiku vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto voditelja prodaje novih osobnih, lakih gospodarskih i kombi vozila ili drugo radno mjesto u skladu s radnim i profesionalnim iskustvom i sposobnostima tužitelja, isplatu iznosa od 113.156,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate te naknadu troška postupka zajedno sa zateznom kamatom koje teče od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 16. rujna 2020. navodi da je prijedlog tužitelja za donošenje rješenja iz članka 186.b stavka 3. ZPP nedopušten budući da je odluka o otkazu tužitelju valjano dostavljena i obznanjena. Navodi da je odluku o otkazu tužitelju pokušao dostaviti putem pošte 21. srpnja 2020. jer tužitelj u to vrijeme nije dolazio na rad, međutim tužitelj je nije preuzeo iako je bio obaviješten o njoj. S obzirom na navedeno, odluka o otkazu je istaknuta na oglasnoj ploči tuženika 4. kolovoza 2020. te se smatra dostavljenom 7. kolovoza 2020. Ističe da je predmetna odluka tužitelju obznanjena i od strane kolega 4. kolovoza 2020. putem fotografija učinjenih mobilnim telefonom te od strane punomoćnika tuženika putem elektroničke pošte tužitelju i njegovom punomoćniku 19. kolovoza 2020. Smatra da je iz svega nesporno da je tužitelju predmetna odluka uredno dostavljena i obznanjena. U odnosu na drugu dokumentaciju čiju dostavu je tužitelj zatražio, navodi da ostaje nepoznato zašto bi tužitelju ti dokumenti bili potrebni za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Ističe da tužitelj u odnosu na odluku o otkazu nije podnio zahtjev za zaštitu prava iz članka 133. stavka 1. ZR što sve tužbene zahtjeve čini neosnovanima. Navodi da je odluka o otkazu donesena zbog novonastalih uvjeta na tržištu, da je tuženik bio prisiljen optimizirati svoje poslovne aktivnosti i reorganizirati radne procese zbog čega je ukinuo radno mjesto tužitelja pa je prestala potreba za obavljanjem poslova navedenog radnog mjesta, a koje razloge tužitelj niti ne spori. Predlaže odbaciti tužbu ili podredno odbiti tužbu i tužbene zahtjeve uz naknadu tuženiku parničnih troškova zajedno sa pripadajućim kamatama.
3. Sud nije razmatrao navode tuženika o nepostojanju uvjeta za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe isticane tijekom postupka budući da je tužitelj podneskom od 31. prosinca 2020., po primitku odgovora na tužbu tuženika, uredio točke 1. i 2. tužbenog zahtjeva i odustao od manifestacijskog zahtjeva iz tužbe.
4. Tuženik je podneskom od 18. listopada 2021. podnio protutužbu predlažući da sud odredi sudski raskid Ugovora o radu broj: 131/2019 od 1. listopada 2019. i Aneksa broj: 131-1/2020-ODR s danom 22. rujna 2020. Tuženik je na ročištu održanom 29. veljače 2024. ispravio protutužbeni zahtjev na način da je kao dan prestanka radnog odnosa predložio odrediti 18. listopada 2021.
5. Presudom ovog suda od 12. travnja 2024. poslovnog broja Pr-7411/2020-44 utvrđeno je da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 17. srpnja 2020. broj: OT-8/20 te da radni odnos tužitelja kod tuženika na temelju Ugovora o radu broj: 131/2019 nije prestao (stavak I izreke), naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto voditelja prodaje novih osobnih, lakih gospodarskih i kombi vozila ili na drugo radno mjesto u skladu s radnim i profesionalnim iskustvom i sposobnostima tužitelja (stavak II izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 86.702,51 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano stavkom III izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu potraživanja po osnovi zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima te u preostalom iznosu od 26.453,49 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose navedene u podnesku od 2. listopada 2023. od dospijeća do isplate (stavak IV izreke), odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika (stavak V izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.241,32 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 12. travnja 2024. do isplate (stavak VI izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom iznosu zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate (stavak VII izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 81.570,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate (stavak VIII izreke). Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe tužitelja predložena podneskom od 2. listopada 2023.
6. Povodom žalbe tuženika od 27. travnja 2024., rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku od 8. siječnja 2025. poslovnog broja Gž R-59/2024-2 ukinuta je citirana presuda u točkama I, II, III, V, VI i VIII izreke te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje uz uputu da prvostupanjski sud u nastavku postupka ocijeni osnovanost zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu s obzirom na razloge za donošenje odluke, a sve u okviru činjeničnih navoda zbog kojih se pobija ta odluka.
7. Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku od 8. siječnja 2025. poslovnog broja Gž R-59/2024-2 potvrđeno je rješenje od 12. travnja 2024. poslovnog broja Pr-7411/2020-44.
8. Tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) je prema vlastitim navodima iz Zahtjeva radnika za zaštitu prava iz radnog odnosa (list 123-126 spisa) 4. kolovoza 2020. saznao za Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga i njen sadržaj, protiv koje je, putem svog punomoćnika, 13. kolovoza 2020. elektroničkom poštom na adrese zastupnika po zakonu tuženika- protutužitelja (dalje u tekstu: tuženika) i službenu adresu elektroničke pošte tuženika podnio Zahtjev za zaštitu prava (list 120-126 spisa). Tuženik je predmetni zahtjev primio 13. kolovoza 2020., međutim na isti se nije očitovao. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 20. kolovoza 2020., ocjena je ovog suda da je ista podnesena u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19; dalje: ZR).
9. U odnosu na navode tuženika iznesene na ročištu održanom 29. veljače 2024. kojima se protivi preinaci tužbe tužitelja izvršenoj podneskom od 2. listopada 2023. u odnosu na točku I i II tužbenog zahtjeva, navodi se da isto, prema ocjeni ovog suda, ne predstavlja preinaku propisanu odredbom članka 191. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), već se radi o ispravku i dopuni tužbe u tom dijelu budući da tužitelju u trenutku podnošenja tužbe nije bila dostavljena pobijana odluka o otkazu ugovora o radu (članak 191. stavak 3. ZPP).
10. U odnosu na navode tužitelja iznesene na ročištu održanom 29. veljače 2024. kojima se protivi preinaci protutužbe tuženika navodi se da promjena dana prestanka radnog odnosa, prema ocjeni ovog suda, također ne predstavlja preinaku protutužbe, već ispravak protutužbe (članak 191. stavak 3. ZPP).
11. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem poštanske pošiljke (list 19-20 spisa), nedatiranog Ugovora o radu broj: 131/2019 (list 21-25 spisa), opisa radnog mjesta voditelja prodaje novih osobnih, lakih gospodarskih i kombi vozila Daimler marki (list 26 spisa), Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 17. srpnja 2020. (list 27 spisa), e-mail korespondencije (list 28-30, 81-83, 120-122, 127-130, 133-135, 137-141, 143-147, 337-338 spisa), Pravilnika o radu tuženika (list 31-60 spisa), nedatiranog Aneksa Ugovora o radu 131/2019 (list 69-70 spisa), nedatiranog Ugovora o radu broj:
165/2018 (list 71-80 spisa), obavijesti/odluke o rasporedu korištenja godišnjeg odmora od 17. srpnja 2020. (list 84 spisa), fotografija (list 116-119 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 13. kolovoza 2020. (list 123-126 spisa), Očitovanja na dopis od 14. kolovoza 2020. (list 131-132 spisa), Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 14. srpnja 2020. (list 142 spisa), Prijave povrede prava na zaštitu osobnih podataka od 13. listopada 2020. (list 169-171 spisa), Prijave nezakonitog određivanja rasporeda korištenja godišnjeg odmora na štetu radnika od 13. listopada 2020. (list 172-175 spisa), Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji rada sa sistematizacijom radnih mjesta od 6. srpnja 2020. (list 183 spisa), dopisa tuženika od 14. kolovoza 2020. s povratnicom (list 184 spisa), SMS poruke od 6. kolovoza (list 186 spisa), dopisa Državnog inspektorata od 24. svibnja 2021. (list 323-324 spisa), prijedloga za sklapanje nagodbe od 25. svibnja 2021. (list 325-326 spisa), rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka od 20. prosinca 2021. (list 353-357 spisa), presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 10. prosinca 2021. poslovnog broja Pp- 8879/21 (list 358-361 spisa), Potvrde od 28. ožujka 2017. (list 372-384 spisa), Odluke o davanju i opozivu prokure od 3. studenog 2015. (list 392-394 spisa), Odluke o imenovanju člana uprave-direktora društva (list 395-397 spisa), obračunskih isprava za isplatu plaća tužitelja (list 398-404, 432, 439 spisa), tužbe od 1. veljače 2022. s povratnicom (list 408-414 spisa), elektroničkog zapisa HZMO (list 433-438), zapisnika s ročišta pred Upravnim sudom u Rijeci od 3. listopada 2023. u predmetu poslovnog broja Us I-509/2023 (list 445-446 spisa), podneska tužitelja iz predmeta pred Upravnim sudom u Rijeci poslovnog broja Us l-509/2023 (list 447-449 spisa), presude Upravnog suda u Rijeci od 3. listopada 2023. poslovnog broja Us l-509/2023 (list 452-458 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 419-421 spisa), zastupnika po zakonu tuženika ĆOK (list 421-423 spisa), te svjedoka ĆO (list 475-476 spisa), MO (list 477-478 spisa) i HO (list 478-480 spisa).
12. Na ročištu održanom 29. veljače 2024. tužitelj je odustao od dokaznih prijedloga za saslušanje svjedoka OO, ŠO i SO, slijedom čega sud predmetne dokaze nije izvodio.
13. Sud nije izvodio dokaz pribavom dokumentacije od strane tuženika budući da isto nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
14. Sud je na ročištu održanom 29. veljače 2024. odbio zahtjev tuženika za dodjelu roka od 15 dana za očitovanje na navode svjedoka saslušanih na predmetnom ročištu vezano za preuzimanje poslova tužitelja od strane ĐO, na temelju odredbe članka 299. stavka 3. ZPP.
15. Na temelju odredbe članka 299. stavka 3. ZPP, sud nije uzeo u obzir nove činjenice i nove dokaze koje su stranke predlagale na ročištima održanim 12. lipnja 2025. i 9. rujna 2025. budući da se ne radi o činjenicama i dokazima koje stranke bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.
16. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja te protutužbeni zahtjev tuženika nisu osnovani.
17. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 17. srpnja 2020. broj: OT-8/20, da radni odnos tužitelja kod tuženika na temelju Ugovora o radu broj: 131/2019 nije prestao, naloga tuženiku za vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto voditelja prodaje novih osobnih, lakih gospodarskih i kombi vozila ili drugo radno mjesto u skladu s radnim i profesionalnim iskustvom i sposobnostima tužitelja te isplatu iznosa od 113.156,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kao i zahtjev tuženika za sudski raskid Ugovora o radu broj 131/2019 od 1. listopada 2019. i Aneksa broj 131-1/2020-ODR s danom 18. listopada 2021.
18. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja prodaje novih osobnih, lakih gospodarskih i kombi vozila Daimler marki temeljem Ugovora o radu broj: 131/2019.
19. Sporno je u ovom predmetu je li tužitelju Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 17. srpnja 2020. na propisani način dostavljena te je li tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava radnika u odnosu na pobijanu odluku o otkazu. Sporno je i postojanje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć.
20. Odredbom članka 115. stavka 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
21. Odredbom članka 120. ZR propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku, da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz te da ga mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.
22. Odredbom članka 80. stavka 1. Pravilnika o radu tuženika propisano je da se odluke, obavijesti, pozivi i drugi pisani akti (dalje: pismena) u vezi s ostvarivanjem prava i obveza dostavljaju radnicima neposrednim uručivanjem na radnom mjestu, uz obveznu naznaku datuma primitka i potpisa radnika. Stavkom 3. citiranog članka propisano je da ako radnik ne dolazi na rad ili je otežano da mu se pismeno neposredno uruči na radnom mjestu, dostava će se izvršiti preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom na posljednju adresu iz porezne kartice ili adresu koju je radnik potvrdio potpisom izjave o adresi stanovanja. Stavkom 5. citiranog članka propisano je da ako dostavu pismena radniku osobno ili na kućnu adresu nije moguće provesti na način iz stavka 1. i 3. članka, odnosno ako radnik odbije primitak pismena, isto će se istaknuti na oglasnoj ploči poslodavca.
23. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 17. srpnja 2020. utvrđeno je da je tužitelju otkazan Ugovor o radu broj: 131/2019 od 1. listopada 2019. sklopljen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja prodaje novih osobnih, lakih gospodarskih i kombi vozila Daimler marki, da tužitelj ima pravo na otkazni rok u trajanju od jednog mjeseca i dva tjedna, da mu otkazni rok počinje teći primitkom odluke o otkazu, da za vrijeme otkaznog roka nema obvezu raditi niti dolaziti na posao, a tuženik mu se obvezuje isplatiti naknadu plaće kao da je radio do isteka otkaznog roka te da tužitelj ostvaruje pravo na otpremninu sukladno odredbama Pravilnika o radu i Zakona o radu. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je zbog novonastalih uvjeta na tržištu tuženik bio prisiljen optimizirati svoje poslovne aktivnosti i reorganizirati radne procese pa je donio odluku o ukidanju radnog mjesta voditelja prodaje novih osobnih, lakih gospodarskih i kombi vozila Daimler marki. Budući da je time prestala potreba za obavljanjem poslova predmetnog radnog mjesta, s obzirom da je tužitelj bio jedini izvršitelj na tom radnom mjestu, tuženik je bio prisiljen otkazati ugovor o radu tužitelja zbog poslovno uvjetovanih organizacijskih razloga. U donjem desnom uglu rukom je napisana opaska da se odluka smatra dostavljenom tužitelju na temelju članka 80. stavka 5. Pravilnika o radu 7. kolovoza 2020.
24. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio zaposlen kod tuženika od lipnja 2018. do rujna 2020. na radnom mjestu voditelja prodaje Mercedes Benz osobnog i gospodarskog programa. Sredinom srpnja 2020. bio je na poslovnom sastanku s novim direktorom kod tuženika, gosp. K, i generalnim direktorom tuženika, gosp. Ć kada mu je rečeno da bi ukinuli njegovo radno mjesto. Tom prilikom je na stolu bila odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 14. srpnja 2020. koja mu nije bila uručena, ali ju je on uzeo sa stola. Nakon tog sastanka dobio je poruku putem službene elektroničke pošte s odlukom o korištenju godišnjeg odmora u razdoblju od 20. srpnja 2020. do 11. kolovoza 2020. Kada je pokušao odgovoriti na tu poruku, nije više mogao ući u službenu elektroničku poštu niti cjelokupni sistem tuženika. Gosp. KOK je potom poslao e-mail sa svoje privatne adrese elektroničke pošte u kojem ga je obavijestio da nije suglasan s korištenjem godišnjeg odmora kako je to u predmetnoj odluci bilo navedeno jer isto nije bilo u skladu s ranijom odlukom tuženika o rasporedu korištenja godišnjeg odmora te da će i nadalje dolaziti na posao. U razdoblju od 20. srpnja do kraja srpnja 2020. dolazio je na posao svako jutro i nitko mu od strane tuženika nije u tom razdoblju pokušao uručiti odluku o otkazu. Odluku o otkazu mu nisu pokušali uručiti niti 17. srpnja 2020. koji dan je također bio na radnom mjestu. Nakon toga je 1. kolovoza 2020. otišao na planirani godišnji odmor i otvorio bolovanje. 10. kolovoza 2020. radni kolege su mu poslali fotografiju otkaza ugovora o radu koji je bio istaknut na zidu recepcije koji nije bio predviđen kao službena oglasna ploča kod tuženika. Odluka o izmjeni sistematizacije radnih mjesta kod tuženika mu nije dostavljena, ali su mu kolege poslale fotografiju ekrana na kojoj je bila ista. Nikad nije dobio odluku kojom se ukida njegovo radnom mjesto.
25. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika ĆOK proizlazi da je 1. srpnja 2020. zaposlen kao direktor tuženika. Tužitelju su odlučili otkazati ugovor o radu zbog novonastale situacije na tržištu zbog COVID krize zbog koje je pala prodaja automobila i činjenice visoke razine zalihe automobila. Stoga nije bilo razloga koji bi opravdali postojanje pozicije na kojoj je bio zaposlen tužitelj. On je zajedno sa regionalnim direktorom, gosp. Ć, održao sastanak s tužiteljem na kojem su ga obavijestili o novim organizacijskim promjenama i ukidanju njegovog radnog mjesta. Na predmetnom sastanku su imali nacrt odluke o otkazu koji nisu uručili tužitelju, ali ga je tužitelj odlučio uzeti kako bi se konzultirao sa svojim odvjetnikom. Pola sata nakon završetka sastanka tužitelj je uzrujan došao u njegov ured i rekao da ne prihvaća odluku o ukidanju njegovog radnog mjesta. Tada je odlučio tužitelja poslati na godišnji odmor kako bi shvatio i prihvatio odluku o ukidanju radnog mjesta. Tužitelja nije viđao na radnom mjestu nakon donošenja odluke o upućivanju na godišnji odmor, smatrao je da je na godišnjem odmoru i da nije prisutan na radu. Tužitelju su odluku o otkazu pokušali dostavi SMS porukom, na privatnu i službenu adresu elektroničke pošte, dostavili su je na intranet, istaknuli je na oglasnoj ploči i poslali je preporučenom pošiljkom putem pošte. Potonju tužitelj nije preuzeo. U jednom trenutku je tužitelju ukinut pristup sistemu tuženika, što uključuje pristup službenoj elektroničkoj pošti, ali ne zna točno kada jer se to rješava u Švicarskoj. Tužitelj je bio jedini izvršitelj na ukinutom radnom mjestu, a tužiteljeva zaduženja su prebačena na njega. O tome nije donesena formalna odluka. Nakon odlaska tužitelja nije bilo drugih osoba koje su bile zaposlene na radnom mjestu koje bi po svom sadržaju i opisu poslova odgovaralo ili bilo istovjetno sadržaju poslova ili opisa radnog mjesta tužitelja. 1. srpnja 2022. su jednog zaposlenika iz postojećeg kadra zaposlili na radnom mjestu voditelja prodaje, a prije toga je te poslove obavljao on. Ne zna je li netko iz pravne službe pokušao dostavu odluke o otkazu tužitelju na radnom mjestu.
26. Iz iskaza svjedoka ĆO i MO, bivših zaposlenika tuženika, i HO, zaposlenika tuženika, proizlazi da im je tužitelj bio nadređeni, da je tužitelj cijeli srpanj i početkom kolovoza 2020. bio na svom radnom mjestu, krajem srpnja 2020. im je tužitelj rekao da više nema pristup programu tuženika. Za otkaz tužitelja su saznali kada su početkom kolovoza 2020. vidjeli isti istaknut na drvenom zidu iza info-pulta kod tuženika, između toaleta i kuhinje, koji je svim zaposlenicima, klijentima i posjetiteljima salona bio dostupan i nije bio predviđen kao službena oglasna ploča kod tuženika niti je na njemu išta takvog ranije bilo istaknuto.
27. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima tužitelja i svjedoka ĆO, MO i HO budući da su bili uvjerljivi, logični, koherentni te u suglasnosti jedan s drugim te materijalnim dokazima koji su priloženi spisu.
28. Sud nije ocjenjivao iskaze navedenih svjedoka u dijelu u kojem su iskazivali o radu ĐO kod tuženika budući da tužitelj tijekom postupka nije osporavao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju pa isto nije predstavljalo relevantnu činjenicu koju bi trebalo utvrđivati tijekom postupka.
29. Sud je u pretežitom dijelu povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tuženika. Sud nije povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tuženika u dijelu u kojem navodi da su odluku o otkazu tužitelju pokušali dostaviti i na adresu privatne elektroničke pošte jer o tome nema materijalnih dokaza u spisu.
30. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj nakon sastanka sa zastupnicima po zakonu tuženika putem pretinca službene elektroničke pošte primio Obavijest/odluku o rasporedu korištenja godišnjeg odmora od 17. srpnja 2020. po kojoj nije postupio, već je do kraja srpnja 2020. nastavio dolaziti na posao. Tuženik je 17. srpnja 2020. donio pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju koju mu nije pokušao neposredno uručiti na radnom mjestu, već ju je pokušao uručiti putem pošte preporučenom pošiljkom otpremljenom 21. srpnja 2020. Nakon što se predmetna pošiljka vratila s naznakom "obaviješten, nije podigao pošiljku", tuženik je istu istaknuo na drvenom zidu iza info-pulta u prodajno-izložbenom prostoru, koji nikada nije služio kao službena oglasna ploča tuženika u odnosu na informacije koje bi se dostavljale radnicima tuženika. Navedena oglasna ploča se nalazila između kuhinje i toaleta te je bila dostupna svim zaposlenicima, klijentima i posjetiteljima tuženika. Radni kolege su tužitelju 4. kolovoza 2020., po isticanju iste na drvenom zidu, poslali fotografiju navedene odluke putem mobilnog telefona.
31. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da Odluka o redovitom otkazu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 17. srpnja 2020. nije na propisani način dostavljena tužitelju. Naime, dostava iste nije bila obavljena na način propisan člankom 80. stavkom 1. Pravilnika o radu tuženika budući da je u vrijeme donošenja i dostave odluke tužitelj bio prisutan na radu, niti stavkom 5. citiranog članka s obzirom da činjenica što tužitelj nije podigao jednu pokušanu dostavu predmetne odluke ne znači da dostavu nije bilo moguće provesti na propisani način.
32. Ističe se da način na koji je pobijana odluka "obznanjena" od strane tuženika (isticanje na drvenom zidu iza info-pulta u prodajno-izložbenom prostoru) predstavlja povredu prava o zaštiti osobnih podataka tužitelja zajamčenog Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016., što proizlazi i iz presude Upravnog suda u Rijeci od 3. listopada 2023. poslovnog broja Us I- 509/2023-11.
33. Tijekom postupka je iz materijalne dokumentacije u spisu i iskaza tužitelja utvrđeno da tužitelj u Zahtjevu radnika za zaštitu prava iz radnog odnosa od 13. kolovoza 2020., e-mail korespondenciji punomoćnika stranaka od 19. kolovoza 2020. nakon dostave skena odluke o otkazu punomoćniku tužitelja od strane punomoćnika tuženika (list 133-138 spisa), a niti tijekom postupka nije osporavao postojanje opravdanog razloga za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja. Tužitelj je tijekom postupka osporavao samo način dostave pobijane odluke o otkazu, ali nije osporavao sadržaj iste iako je za isti znao već 4. kolovoza 2020.
34. Zbog navedenog sud, na temelju odredbe članka 2. stavka 1. ZPP i članka 219. stavka 1. ZPP, nije razmatrao niti ocjenjivao postojanje opravdanih razloga za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju.
35. Budući da iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 8. siječnja 2025. poslovnog broja Gž R-59/2024-2 proizlazi da činjenica što tužitelju pobijana odluka o otkazu nije na pravilan način dostavljena ne čini otkaz ugovora o radu nedopuštenim, a tužitelj tijekom postupka nije osporavao sadržaj odluke o poslovno uvjetovanom otkazu i postojanje opravdanog razloga za donošenje iste, ocjena je ovog suda da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
36. Samo podredno se napominje da je zastupnik po zakonu tuženika MOK u svom iskazu naveo da je tuženik odlučio otkazati ugovor o radu tužitelju zbog novonastale situacije na tržištu zbog COVID krize zbog koje je pala prodaja automobila i činjenice visoke razine zalihe automobila pa nije bilo razloga koji bi opravdali postojanje pozicije na kojoj je bio zaposlen tužitelj, koji navodi potvrđuju razloge navedene u pobijanoj odluci o otkazu i kojim navodima je sud povjerovao.
37. Nadalje se podredno napominje da, čak i da je tuženik zapošljavanjem novog radnika na radnom mjestu tužitelja postupio protivno odredbi članka 115. stavaka 5. i 6. ZR, isto ne bi činilo poslovno uvjetovani otkaz nedopuštenim, već bi isto predstavljalo teži prekršaj poslodavca propisan člankom 228. ZR.
38. Protutužbeni zahtjev tuženika odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe članka 125. ZR, budući da sud nije utvrdio da je otkaz tuženika nedopušten.
39. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
40. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema konačno postavljenoj vrijednosti predmeta spora od 113.156,00 EUR.
41. Tuženiku je dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu, sastava podnesaka od 9. veljače 2021. i 18. listopada 2021. od 3x853 boda (Tbr. 8/1), sastava podnesaka od 31. siječnja 2023. i od 27. lipnja 2025. (kojima po nalogu suda dostavlja dokumentaciju zatraženu od strane tužitelja) od 2x213,25 bodova (Tbr. 8/4), pristupa na ročište održano 20. travnja 2021. od 426,50 bodova (Tbr. 9/2), pristupa na ročišta održana 19. listopada 2021., 6. veljače 2023., 11. svibnja 2023., 29. veljače 2024., 12. lipnja 2025. i 9. rujna 2025. od 6x853 boda (Tbr. 9/1) te sastava žalbe protiv presude od 1.066,25 bodova (Tbr. 10/1), što sve, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) te uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), ukupno iznosi 23.990,62 EUR.
42. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 3. svibnja 2021., 12. listopada 2021., 7. prosinca 2021. i 2. lipnja 2025. budući da u istima samo ponavlja već iznesene navode, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP. Tuženiku nije priznata razlika preko dosuđenog iznosa za radnje navedene u točki 41. obrazloženja presude budući da su iste u troškovniku bile zatražene u previsokom iznosu te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.327,22 EUR budući da spisu nije priložen dokaz da je ista plaćena, a isto ne proizlazi niti iz aplikacije eSpis.
43. Na dosuđeni trošak parničnog postupka tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).
44. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 17.294,37 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP.
45. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 7. listopada 2025.
Sutkinja
Mateja Cvitić Gašparac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku po pun.