REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us l-1530/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa opunomoćenik NG, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske (sada: Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske), Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, OIB: 72910430276, kojeg zastupa ĐG, službena osoba, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Hrvoje Filipović, odvjetnik u Zagrebu, Poljička 5, radi određivanja naknade za izvlašteno zemljište, 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/16-01/82, URBROJ: 514- 05-02-01-02/15-19-05 od 4. listopada 2019.

II. Odbija se kao neosnovana žalba zainteresirane osobe izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Četvrti područni odsjek, KLASA: UP/I-943-04/2013-007/8, URBROJ: 251-14-11/505-15-39 od 26. studenoga 2015.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-943-04/16-01/82, URBROJ: 514-05-02-01-02/15-19-05 od 4. listopada 2019., poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno- pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Četvrti područni odsjek, KLASA: UP/I- 943-04/2013-007/8, URBROJ: 251-14-11/505-15-39 od 26. studenoga 2015., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev ŠG iz [adresa], za utvrđivanje naknade za zemljište označeno kao zk.č.br. 793/139, površine 1733 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Poslovni broj: Us l-1530/2023-23

Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1618/2023 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Osijeku.

3.1. Tužitelj tužbom osporava zakonitost citiranog rješenja tuženika navodeći da je tuženik pogrešno primijenio materijalni propis, da nije postupljeno prema pravilima postupka, te je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Smatra pogrešnim zaključak tuženika da je žaliteljica (ovdje zainteresirana osoba) pravilno zaključila da rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 - 1541/79 od 29. listopada 1979. nije postalo pravomoćno i izvršno, što je nesporno utvrđeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagreb poslovni broj R1-621/18-39 od dana 27. prosinca 2018. godine i rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 1019/2018-2 od 02. srpnja 2019., pri čemu je propustio ocijeniti sadržaj citiranih odluka županijskih sudova, te je stoga dao pogrešnu uputu za nastavak postupka izvlaštenja (ponavljanje postupka) o potrebi imenovanja vještaka građevinske struke radi izrade nalaza i mišljenja radi utvrđivanja naknade prema stanju zemljišta u trenutku eksproprijacije, a prema tržišnoj vrijednosti u vrijeme utvrđivanja naknade odnosno donošenja pobijanog prvostupanjskog rješenja.

3.2. Tužitelj ističe da je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2047/2019-2 od 02. srpnja 2019. potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 - 1541/1979 od 29. listopada 1979., te je utvrđeno da prilikom donošenja pobijanog rješenja (rješenja o naknadi) nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 23/13 i 28/13; dalje u tekstu: ZPP) na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, a također je u istom rješenju jasno navedeno da je pobijano rješenje doneseno u postupku koji se vodio pred prvostupanjskim sudom kao nadležnim u smislu čl. 63. Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine" broj 10/1978, 5/1980) a povodom prijedloga TG kao predlagateljice i naknada je utvrđena u tada važećoj valuti, a da činjenica da je nakon donošenja rješenja predlagateljica preminula i da je postupak nastavljen budući da je žaliteljica stupila u njen pravni položaj kao i da je predmetna valuta (dinari) prestala postojati nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Nadalje, ističe da je tuženik propustio utvrditi da je u prethodnom sudskom postupku i donesenim rješenjima općinskih i županijskih sudova za rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1

- 1541/79 od 29. listopada 1979. utvrđeno ukidanje pravomoćnosti i izvršnosti istog rješenja a ne njegovo ukidanje, uslijed čega je ponovno provođenje vještačenja suvišno jer je rješenje kojim se utvrđuje naknada i dalje na snazi.

3.3. Stoga smatra nejasnim na temelju čega je tuženik mogao staviti izvan snage rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 - 1541/79 od 29. listopada 1979. kojim se utvrđuje naknada za eksproprijaciju i odrediti ponovno vještačenje, s obzirom da nije ispunjen niti jedan od razloga za poništenje rješenja u upravnom postupku iz članka 128. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP).

3.4. Ističe da i tuženik u osporavanom rješenju navodi da je u sudskom postupku pribavljen između ostalog i zapisnik sastavljen kod Općinskog suda u Zagrebu na ročištu održanom 23. listopada 1979. u kojem je predlagateljica TG - pravna prednica ŠG - izjavila da je u cijelosti suglasna sa ponuđenom procjenom u ukupnom iznosu od 81.606,97 dinara, odnosno za kulture iznos od 6932 dinara i za zemljište označeno kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1733 m2 iznos od 74.674,97 dinara koju je SIZ za ceste SRH dužan platiti predlagatelju u roku od 15

Poslovni broj: Us l-1530/2023-23

dana pod prijetnjom izvršenja. Pri tome smatra nespornim da je bivša vlasnica (TG) znala za ponuđeni iznos (procjenu) i da se s istom suglasila, a podredno i da je znala i za rok isplate od 15 dana pod prijetnjom izvršenja, dakle ne postoji osnova za utvrđivanje da je stranka bila uskraćena u saznanju za bitne činjenice u postupku (znala je i suglasila se s visinom naknade i bila je obavještena o roku isplate i pravu na prisilno izvršenje), pa i s tog osnova nema mjesta ponavljanju postupka i novom utvrđenju naknade. Smatra da činjenica da je druga osoba potpisala dostavnicu rješenja ne isključuje činjenicu da je isplata po tom rješenju izvršena bivšoj vlasnici TG. Dakle, činjenica da TG nije potpisala dostavnicu za to rješenje ne isključuje da ga je ista primila, te da je primila i naknadu za eksproprijaciju s kojom se suglasila na raspravi i za koju je na raspravi doznala da se ima izvršiti u roku od 15 dana. Smatra neživotnim stav da stranka koja zna da ostvaruje pravo na isplatu ne bi tražila da se ista i izvrši, pa ako bi se i moglo prihvatiti teško prihvatljivo obrazloženje da se bojala tražiti od represivnih vlasti da izvrše isplatu, nesporno je da od promjene vlasti 1991. godine i nastanka samostalne države - Republike Hrvatske takva bojazan nije postojala. Upravo suprotno, zakon koji je tada bio na snazi upućivao je stranke da do 1995. godine podnesu zahtjev za isplatu neisplaćenih naknada u postupcima eksproprijacije, pri čemu u spisu ne postoji dokaz da je stranka TG takav zahtjev ikome uputila prije smrti.

3.5. Naglašava da je osporavano rješenje doneseno 4. listopada 2019. a dostavljeno strankama tek 28. ožujka 2023., bez ikakvog objašnjenja o razlozima propusta dostave.

3.6. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i odbije žalbu zainteresirane osobe kao neosnovanu ili podredno da sud poništi osporavano rješenje tuženika i vrati predmet na ponovno odlučivanje s jasnom uputom da je rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 - 1541/79 od 29. listopada 1979. na snazi, te da se isto ne može ukidati.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tužitelj se u podnesku (od 22. studenog 2024.) očitovao da u odnosu na odgovor na tužbu i nadalje ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

6. Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana dostaviti očitovanje na navode tužitelja i tuženika, tijekom spora nije dostavila očitovanje niti se izjasnila o osnovanosti tužbenog zahtjeva, već je 10. ožujka 2025. dostavila podnesak da je suglasna da sud riješi spor bez održavanja rasprave.

7. Obzirom da tužitelj (i tuženik) nisu, na poziv suda, dostavili izričit pristanak da se spor riješi bez održavanja rasprave, primjenom članka 98. točka 5. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj 36/24 – dalje: ZUS), sud je održao raspravu 9. rujna 2025., u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i opunomoćenika zainteresirane osobe (primjenom odredbe članka 91. stavak 3. ZUS-a), koji nisu ispričali nedolazak (odnosno nisu niti dostavili adresu elektroničke pošte kako bi sud mogao dostaviti poveznicu za održavanje ročišta na daljinu). Rasprava je održana kako bi strankama bilo omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

8. Na navedenoj raspravi tužitelj je ostao kod prethodno iznesenih navoda, te je istaknuo da su izvlaštene nekretnine sadržajno javno dobro u upravljanju Grada Zagreba pri čemu je tužitelj pravni slijednik pravne osobe u čiju korist je bilo izvršeno izvlaštenje (Republička samoupravna interesna zajednica za ceste Hrvatske; dalje: SIZ).

Poslovni broj: Us l-1530/2023-23

9. Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka, kao i uvid u e Spis u odnosu na predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1- 1541/79, te je u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Iz spisa tuženika proizlazi da je zainteresirana osoba, kao pravna sljednica sada pok. TG, podnijela zahtjev 11. srpnja 2013., na temelju članka 46. Zakona o izvlaštenju, radi određivanja naknade za nekretninu oznake zk.č.br. 793/139 u površini od 1733 m upisanu u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ekspropriranu rješenjem Grada Zagreba, Općine Novi Zagreb, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, Broj: UP/I-05/1-2-5726/3- 1978. od **.**.1978. TG iz [adresa], u svrhu izgradnje auto-ceste E-94 Zaprešić - Okučani.

11. Zainteresirana osoba je kao dokaz da je pravna sljednica ovlaštenice naknade priložila pravomoćno rješenje o nasljeđivanju doneseno od javnog bilježnika Jasne Žitko iz Zagreba u ostavinskom predmetu iza pok. TG, poslovni broj O-8017/2009., UPP/OS-116/2009. od 21. siječnja 2010., iz kojeg proizlazi da je nasljednicom ostaviteljice na temelju zakona proglašena kćer ŠG, u cijelosti.

12. Radi utvrđenja činjeničnog stanja u postupku (i upravnom sporu) je izvršen uvid u spis predmeta SIZ-a, Broj: UP/I-05/1-2-3726/4-1978., u povodu prijedloga za eksproprijaciju SIZ-a od 7. rujna 1978., iz kojega (nesporno) proizlazi da je rješenjem Izvršnog vijeća Sabora SRH, Broj: 03/9-1294/1-92-77. od 29. utvrđeno da je izgradnja auto-ceste E-94 Jankomir - Ivanja Reka - Okučani s priključkom - odvojkom (polu- autocesta) Jankomir - Zaprešić s pravcem prema Mariboru, od općeg interesa i da se može pristupiti eksproprijaciji predmetnih nekretnina.

13. U postupku je pravilno utvrđeno i da je rješenjem Grada Zagreba, Općine Novi Zagreb, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, Broj: UP/I-05/1-2-5726/3-1978. od 21. studenoga 1978. ekspropriran, između ostalih, dio nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 482 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo KG, [adresa], Travarsko.

14. Iz (povijesnog) zemljišno-knjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica [adresa] u [adresa] površine 1200 čhv bila uknjižena kao vlasništvo TG, [adresa], u cijelosti, odnosno da je u rješenju o eksproprijaciji pogrešno navedeno ime vlasnika predmetnog zemljišta.

15. Iz zapisnika Grada Zagreba - Općine novi Zagreb, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, Broj: UP/I-05/1-3726/4-1978. od 2. travnja 1979. proizlazi da je pred navedenim tijelom održana rasprava radi sporazumnog određivanja naknade za oduzete nekretnine prema članku 122. (tada važećeg) Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta ("Narodne novine“, broj 14/73), kao i prema članku 59., 60., 62. i 66. (tada važećeg) Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine NRH“, broj 10/78). S obzirom da na navedenom ročištu nije došlo do sporazumnog određivanja naknade između prijašnjeg vlasnika i tadašnjeg korisnika SIZ-a, određeno je da će o visini naknade odlučiti Općinski sud u Zagrebu (tada stvarno i mjesno nadležan za odlučivanje).

16. U provedenom postupku prvostupanjsko je tijelo pribavilo i izvršilo dokaz čitanjem preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1-1541/79., između ostalog: - zapisnika sastavljenog kod navedenog suda 23. listopada 1979. i rješenja

Poslovni broj: Us l-1530/2023-23

Općinskog suda u Zagrebu, Broj: XX-R1-1541/79. od 29. listopada 1979. iz kojeg proizlazi da je u pravnoj stvari predlagatelja TG i protustranke SIZ riješeno da je protustranka SIZ dužan platiti predlagateljici TG naknadu u ukupnom iznosu od 81.606,97 dinara, odnosno za kulture iznos od 6.932 dinara i za zemljište označeno kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1733 m2 iznos od 74.674,97 dinara, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi da je na ročištu održanom pred navedenim sudom 23. listopada 1979. predlagateljica TG izjavila da je u cijelosti suglasna sa ponuđenom procjenom. Nadalje, iz sadržaja zapisnika o usmenoj raspravi održanoj 3. prosinca 2013. proizlazi da je zainteresirana osoba isticala da rješenje o utvrđivanju naknade Općinskog suda u Zagrebu od 29. listopada 1979. nije pravomoćno, obzirom na to da na rješenju nije iskazana klauzula pravomoćnosti, pri čemu iz priložene dostavnice nije razvidno kome je dostavljena.

17. Općinski građanski sud u Zagrebu je podneskom od 30. ožujka 2015. obavijestio prvostupanjsko tijelo da je rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 29. listopada 1979. pravomoćno s danom 20. studenoga 1979., te je dostavio primjerak ovjerene preslike predmetnog rješenja s iskazanom klauzulom pravomoćnosti.

18. Zainteresirana osoba je 3. prosinca 2013. pokrenula pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu postupak ispitivanja pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u Zagrebu od 28. listopada 1979., podredno zahtjev za ukidanje klauzule pravomoćnosti.

19. Iz zapisnika o usmenoj raspravi održanoj 14. travnja 2015. proizlazi da je opunomoćenik zainteresirane osobe obavijestio prvostupanjsko tijelo da je u tijeku postupak za ukidanje klauzule pravomoćnosti te da je iz dokumentacije koja je dostavljena u spis predmeta vidljivo da je provedenim vještačenjem utvrđeno da potpis na dostavnici kojim je navodno rješenje primila pok. TG nije njezin potpis. Smatrajući da je riječ o prethodnom pitanju o čijem rješavanju ovisi ishod ovog postupka, zainteresirana osoba predložila je donošenje rješenja o prekidu postupka do rješavanja prethodnog pitanja. Zainteresirana osoba također je osporavala činjenicu sljedništva SIZ, smatrajući da Hrvatske ceste d.o.o., koje su jedine sudjelovale u postupku, nisu jedini pravni slijednik SIZ-a imajući u vidu odredbe Zakona o javnim cestama iz 1990. ("Narodne novine“, broj 20/90). Zainteresirana osoba istaknula je i da je predmetna cesta od 2011. nerazvrstana cesta u vlasništvu Grada Zagreba.

20. Spisu predmeta također je priložen nalaz i mišljenje izrađen od stalnog sudskog vještaka za rukopise dipl. sociologa PG, Broj: 182/14. od studenoga 2014., iz kojeg proizlazi da vještak komparacijom spornog potpisa na izvorniku dostavnice od 1. studenoga 1979., kojom je TG dostavljeno rješenje od 29. listopada 1979., s nespornim potpisima TG na zapisniku o usmenoj raspravi održanoj 2. travnja 1979., zapisniku od 11. lipnja 1979., zapisniku od 23. listopada 1979. te fotokopiji osobne iskaznice, utvrdio razliku u stupnju ispisanosti rukopisa, pri čemu je vještak utvrdio da je sporni potpis ispisan rukom osobe čije su grafijske mogućnosti izražavanja bolje nego što su grafijske mogućnosti izražavanja TG te da utvrđena razlika u osnovnoj općoj karakteristici (stupanj ispisanosti rukopisa) ima prema pravilima grafološke struke isključujuće značenje. Vještak je stoga zaključio da skriptor spornog potpisa, koji se nalazi na izvorniku dostavnice od 1. studenog 1979., kojom se TG dostavlja rješenje od 29. listopad 1979., nije TG.

Poslovni broj: Us l-1530/2023-23

21. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su na usmenoj raspravi održanoj 26. svibnja 2015. i Grad Zagreb i Hrvatske autoceste d.o.o. osporili svoju pasivnu legitimaciju, dok se zainteresirana osoba pozvala na odredbe Zakona o javnim cestama ("Narodne novine“, broj 20/90), smatrajući da je kao pravni slijednik SIZ-a za ceste određeno poduzeće Hrvatske ceste, a da je aktom o podjeli prava i obveza poduzeće Hrvatske ceste podijeljeno na Hrvatsku upravu za ceste, Županijsku upravu za ceste i Društvo kapitala. Zainteresirana osoba istaknula je i da je predmetna čestica bila dio ceste oznake ŽC 10400-Ventilatorska (D1)-Hojnikova-Bedekova-Hrvatski [adresa] ŽC 10166, koja je Odlukom o cestama na području velikih gradova koje prestaju biti razvrstane u javne ceste ("Narodne novine“, broj 44/12), donesenoj sukladno odredbama Zakona o cestama ("Narodne novine“, broj 84/11) postala nerazvrstana cesta u vlasništvu Grada Zagreba, iz kojeg razloga smatra da je Grad Zagreb pravni slijednik SIZ-a za ceste u odnosu na nekretninu koja je eksproprirana.

22. Iz uvjerenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba, KLASA: 340-01/15- 001/1086, URBROJ: 251-13-93/103-15-2 od 16. srpnja 2015. proizlazi da je dio zemljišta (izvlašteni dio u površini od 482 čhv, prema parcelacijskom elaboratu RN- 174/78 k. o. [katastarska općina]) označen kao dio zk.č.br. 793/139 k. o. [katastarska općina], koji prema novoj katastarskoj izmjeri odgovara dijelu k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na dan 1. siječnja 1997. bio kategoriziran i ostao dio nerazvrstane ceste I. reda (bivša javne cesta — županijska cesta (ŽC104100)), te se prema članku 131. Zakona o cestama smatra javnim dobrom u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Zagreba i kao takva se nalazi u evidenciji tog tijela, što stranke ne osporavaju.

23. Dakle, predlagateljica je predložila donošenje rješenje o prekidu postupka sukladno članku 55. i članku 56. ZUP-a, do okončanja postupka koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi pod posl. br. R1-1541/79, s obzirom da je u navedenom sudskom postupku provedenim vještačenjem utvrđeno da njezina pravna prednica — pok. TG, nije potpisala dostavnicu od 1. studenoga 1979., koji prijedlog je ponovila i u podnesku od 28. listopada 2015.

24. Prvostupanjsko je tijelo na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog slanja zaključilo da zahtjev predlagateljice za određivanje naknade nije osnovan jer je naknada za zemljište eksproprirano pravnoj prednici predlagateljice već utvrđena rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1- 1541/79 od 29. listopada 1979. (naknada za zemljište označeno kao zk.č.br. 793/139 u površini od 1733 m2 u k. o. [katastarska općina]), koje je prvobitno postalo pravomoćno 20. studenoga 1979.

25. Iz rješenja Općinskog građanskog sudu u Zagrebu, poslovni broj: R1- 1541/79-25. od 16. veljače 2016., proizlazi da je točkom I. izreke utvrđen prekid postupka u toj pravnoj stvari u odnosu na predlagateljicu TG; da je točkom Il. izreke nastavljen postupak u odnosu nasljednika predlagateljice ŠG iz [adresa]; te da je točkom III. izreke ukinuta potvrda pravomoćnosti i izvršnosti rješenja poslovni broj R1-1541/79 od 29. listopada 1979. izdana 26. prosinca 1979., na temelju zaključnog shvaćanja iznesenog u nalazu i mišljenju citiranog grafološkog vještačenja provedenog po stalnom sudskom vještaku za rukopise. U citiranom rješenju, između ostaloga, Općinski građanski sud u Zagrebu utvrdio je, u odnosu na protustranku SIZ, kako je pravni slijednik istog Hrvatske autoceste d.o.o., primjenom članka 8. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine“, broj 42/90), kao i stupanjem na snagu Zakona o javnim cestama ("Narodne novine“, broj 100/96 i 76/98), odnosno stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama

Poslovni broj: Us l-1530/2023-23

Zakona o javnim cestama ("Narodne novine“, broj 27/01), čijim odredbama je propisano da su Hrvatske autoceste d.o.o., isključivo nadležne za održavanje autocesta.

26. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj Gž-1019/18 od 21. rujna 2018., bilo je ukinuto rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj R1-1541/79-25 od 18. lipnja 2018. s uputom da se nedvojbeno utvrdi pravno sljedništvo iza SIZ.

27. Nadalje, iz sadržaja rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1-621/18-39 od 27. prosinca 2018., proizlazi da je istim ukinuta potvrda pravomoćnosti i izvršnosti rješenja posl. broj R1-1541/79 od 29. listopada 1979., izdana 6. travnja 2016., iz razloga specificiranih u obrazloženju osporavanog rješenja.

28. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2047/19-2 od 2. srpnja 2019., donesenim prije donošenja osporavanog rješenja, te dostavljenim strankama (zainteresiranoj osobi 30. kolovoza 2019., prema podacima iz eSpisa iz kojega je razvidno i odbacivanje ustavne tužbe podnesene protiv citiranog rješenja) odbijena je žalba zainteresirane osobe kao pravne sljednice TG i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 - 1541/1979 od 29. listopada 1979. o određivanju naknade, primjenom tada važećeg Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine" br. 10/78.). Dakle, rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 - 1541/1979 od 29. listopada 1979. steklo je svojstvo pravomoćnosti (stoga i konačnosti), te u istoj upravnoj stvari nije moguće provoditi paralelni postupak utvrđivanja vrijednosti, osim po izvanrednim pravnim lijekovima, ali sada protiv konačne odluke. U citiranom rješenju Županijskog suda u Zagrebu, između ostaloga navedeno je i da činjenice da je nakon donošenja rješenja predlagateljica preminula i da je postupak nastavljen budući da je žaliteljica (ovdje zainteresirana osoba) stupila u njen pravni položaj kao i da je predmetna valuta prestala postojati nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

29. Odredbom članka 46. stavka 1. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine" br. 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11., 34/12., 74/14.) propisano je da će se odredbe tog Zakona primijeniti na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu tog Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute.

30. Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" br. 74/14., 69/17., 98/19.), u članku 62. propisuje da će se postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o izvlaštenju (»Narodne novine«, br. 9/94., 35/94., 112/00. - OUSRH, 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12.).

31. Konačnost, prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Službeni list FNRJ" br. 52/56., "Službeni list SFRJ" br. 10/65., 18/65. - službeni pročišćeni tekst, 4/77., 11/78., 32/78. - službeni pročišćeni tekst, 9/86., 16/86., 47/86.

- službeni pročišćeni tekst, "Narodne novine" br. 53/91., 103/96.) označava rješenje protiv kojeg nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku (konačno u upravnom postupku).

32. U pogledu pitanja pravnog sljedništva iza SIZ-a sud zaključuje, kako je to već pravomoćno utvrđeno u postupku koji se vodio u Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (pod poslovnim brojem R1-621/18) da je pravni slijednik Hrvatske autoceste d.o.o., imajući u vidu da se radilo o eksproprijaciji zemljišta prednice predlagateljice radi izgradnje autoceste, te također sukladno navedenim odredbama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine“, broj 27/01), uzimajući u obzir da su izvlaštene nekretnine javno dobro u upravljanju Grada Zagreba. Navedeno utvrđenje tužitelj ne osporava.

Poslovni broj: Us l-1530/2023-23

33. Odredbom članka 55. stavka 1. ZUP-a propisano je da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem, dok nadležno sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe. Stavkom 2. propisano je da će se postupak prekinuti kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje kaznenog djela, postojanje braka, utvrđivanje očinstva ili majčinstva, te u drugom slučaju propisanom zakonom. Kad se prethodno pitanje odnosi na kazneno djelo, a nema mogućnosti za kazneni progon, službena osoba razmotrit će i to pitanje.

34. Slijedom svega navedenog sud zaključuje da u situaciji postojanja pravomoćne odluke o visini naknade, odnosno pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 - 1541/1979 od 29. listopada 1979. o određivanju naknade, nisu ispunjeni uvjeti za odlučivanje o istovjetnom zahtjevu (sada) zainteresirane osobe kao pravne sljednice predlagateljice, te je valjalo poništiti osporavano rješenje tuženika i ostaviti na snazi prvostupanjsko rješenje, koje sadržava (samo) nedostatak u smislu definiranja nastupanja pravomoćnosti odluke o naknadi.

35. Iz navedenog razloga postojanja pravomoćne odluke o naknadi izlišno je provođenje ponovnog postupka radi (ponovnog) određivanja naknade za ekspropriranu nekretninu u skladu s člankom 33. Zakona o izvlaštenju, kao i određivanja tržišne vrijednosti izvlaštenog zemljišta.

36. Također, valja naglasiti da nije osnovan niti stav tuženika da je prvostupanjsko tijelo trebalo odrediti prekid postupka do donošenja odluke u povodu zahtjeva zainteresirane osobe za ukidanjem potvrde pravomoćnosti rješenja o naknadi, obzirom da je ukidanje navedene potvrde dovelo do mogućnosti podnošenja redovnog pravnog lijeka u nadležnom (sudskom) postupku te je stoga nejasno što bi predstavljalo predmet postupka pred prvostupanjskim tijelom.

37. Valja naglasiti i da iz izvedenih dokaza nesporno proizlazi da se pravna prednica zainteresirane osobe na ročištu održanom u Općinskom sudu u Zagrebu 23. listopada 1979. usuglasila sa ponuđenom procjenom za izvlašteno zemljište, dok pitanje stvarne isplate predmetne naknade nije predmet ovoga spora.

38. Sud nije mogao otkloniti navode tužitelja o povredi načela dobrog upravljanja na način da je tužitelju osporavano rješenje tuženika dostavljeno više od tri godine nakon donošenja, bez ikakvog razumnog opravdanja.

39. Slijedom navedenoga, sud je u skladu s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučio kao u toč. I. – II. izreke ove presude, na način da je sam riješio upravnu stvar

U Osijeku 7. listopada 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Poslovni broj: Us l-1530/2023-23

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi po opunomoćeniku