Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-309/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Milina, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-81/2021- 35 od 5. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužiteljice VJ i žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-81/2021-35 od 5. svibnja 2023.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.349,04 eura/77.974,84 kn, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, iskazano po mjesecima za razdoblje od listopada 2005. do prosinca 2020. (točka I. izreke presude), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.848,48 eura/21.461,88 kn, sa zateznom kamatom od 5. svibnja 2023. do isplate (točka II. izreke), dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 684,35 eura/5.156,25 kn, s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim od 5. svibnja 2023. do isplate, odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod točkama I. i II. izreke žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovora provedenom dokaznom postupku i ocjeni izvedenih dokaza, ističe bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Tuženik smatra da tužiteljica nije dokazala status potrošača, ističe prigovor zastare i prigovara tijeku zateznih kamata, s pozivom na sudsku praksu u istovrsnim predmetima. Pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačenje presude u pobijanom dijelu odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz nadoknadu troška parničnog postupka tuženiku, uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu tuženiku troškova žalbe.

3. Protiv dijela presude kojim je odbijen preostali zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, točke III. izreke presude, žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica u bitnom potražuje naknadu troškova postupka za sastav podneska od 27. siječnja 2022., u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kn, te trošak sastava žalbe protiv rješenja (odluka o troškovima se smatra rješenjem).

4. Odgovori na žalbu nisu izjavljeni.

5. Žalbe tužiteljice i tuženika su neosnovane.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo. Za svoju odluku dao je jasne razloge i presuda se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP, niti bitne povrede odredaba postupka na koje upire tuženik u žalbi.

7. Nije osnovan prigovor nedopuštenosti preinake tužbe jer je do preinake tužbe došlo nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja. Tužiteljica je konačno odredila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka, pa je preinaka tužbe dopuštena uz pravilnu primjenu članka 190. ZPP.

8. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prigovor zastare odbio kao neosnovan, uz poziv na opće poznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima. Prigovor zastare neosnovan je u cijelosti, kako u odnosu na tužbeni zahtjev određen tužbom kojom je pokrenut ovaj postupak, tako i u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev jer se tužbeni zahtjev temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi i podnošenjem tužbe prekinuta je zastara.

9. Tužiteljica je podnijela tužbu za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja valute švicarski franak (dalje: CHF) u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.

10. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili 21. srpnja 2005. Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3205164617/05, temeljem kojeg je Banka odobrila tužiteljici kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 54.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,00 % godišnje, odnosno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan dospijeća.

11. Sporno je između stranaka jesu li odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, odnosno da ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane. Sporno je pripada li tužiteljici status potrošača, da li je potraživanje tužiteljice u zastari, te visina utuženog potraživanja.

12. Stranke su sklopile Ugovor o namjenskom kreditu, tuženik je tužiteljici odobrio kredit za adaptaciju kuće, tužiteljica je sklopila Ugovor kao fizička osoba i tužbu je podnijela u svojstvu potrošača.

12.1. Ako tuženik tvrdi suprotno, tj. da tužiteljici ne pripada svojstvo potrošača u ovoj pravnoj stvari, protivno odredbama Ugovora, pa i samoj oznaci Ugovora, teret dokaza je u ovom slučaju na tuženiku, u skladu sa člankom 221.a ZPP, u vezi sa člankom 219. ZPP, a što tuženik nije dokazao. Stoga je prigovor tuženika, u dijelu da tužiteljica nema svojstvo potrošača u ovoj parnici, paušalan i protivan odredbama Ugovora o kreditu i izvedenim dokazima, uključujući i iskaz tužiteljice, odnosno isti je neosnovan.

13. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03., dalje: ZZP/03.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.).

13.1. Prema odredbi članka 82. točka 19. istog Zakona, propisano je da bi se mogle smatrati nepoštenim odredbe ugovora kojima se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.

13.2. Člankom 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14.) koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13 Europske ekonomske zajednice od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva) kojom su regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima, je propisano da se smatra nepoštenom jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13.3. Prema članku 3. Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora (stavak 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati ne njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (stavak 2.), a iz odredbe članka 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi (stavak 1.), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice (stavak 2.).

14. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, odredbe ZZP/03., u vezi s odredbama ZZP/14. i odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO), kada je utvrđeno da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu nepoštene odredbe, da su iste ništetne i tužbeni zahtjev je prihvaćen, uz pravilnu primjenu članka 502.c ZPP i pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP), kako je to suđeno točkom I. izreke presude.

15. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio, pri čemu je visinu utvrdio temeljem nalaza i mišljenja Darka Prpića, stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire iz DARFIN d.o.o. (stranice 260-270 spisa), ocjenjujući ništetnim predmetne odredbe ugovora o kreditu s obzirom na vezanost za pravna utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u kojem je i donesena presuda poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., primjenom odredbe članka 502.c ZPP.

15.1. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i tužbeni zahtjev je konačno odredila u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje u matematičkom smislu, već je osporavao pravnu osnovu zahtjeva tužiteljice. Tuženik nije predložio izradu dopune nalaza i mišljenja, niti provođenje novog vještačenja.

15.2. Pri tome je potrebno napomenuti da su se stranke na glavnoj raspravi održanoj 6. prosinca 2022. očitovale da ne predlažu pozivanje sudskog vještaka radi usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja (stranice 314-316 spisa). Ove okolnosti je prvostupanjski sud pravilno cijenio kod donošenja pobijane presude, uključujući i zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije podnio protutužbu niti jasan i određen prigovor radi prijeboja, a vezano za uračunavanje manje plaćenih anuiteta u slučaju kada je tečaj CHF bio manji od tečaja koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, tim više što prvostupanjski sud utvrđuje da se na strani tužiteljice ne radi o stjecanju bez osnove (jer ni u razdoblju kada je tečaj CHF bio manji od početnog tečaja nije ništa primila, pa samim time nije ništa ni dužna vratiti tuženiku).

15.3. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje kao objektivan i stručan, te visinu preplate po osnovi promjene tečaja CHF pravilno utvrdio, kako je to navedeno u točkama 32. do 34. obrazloženja presude.

16. Pobijana presuda ima u tom smislu jasne i logične razloge, u skladu s izvedenim dokazima, koje žalba tuženika nije uspjela dovesti u sumnju i prvostupanjska presuda se može ispitati.

17. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18.), cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu.

17.1. Tužiteljici ni po ocjeni ovog suda ne pripada pravo na nagradu za sastav podneska od 27. siječnja 2022. (stranice 248-230 spisa) jer u istom tužiteljica dijelom vrši ispravak svojih navoda, danih na pripremnom ročištu, a dijelom ponavlja ranija očitovanja.

17.2. Osim toga, tužiteljica u žalbi protiv odluke o troškovima postupka posebno ističe da joj je trošak za sastav podneska od 19. lipnja i 27. kolovoza 2020., te preostali dio do punog iznosa za sastav podneska od 17. srpnja 2020. neopravdano umanjen. S obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena nakon 2020., odnosno 4. ožujka 2021., žalba je u tom dijelu ne samo neosnovana, već je ista nerazumljiva i protivna stanju spisa.

18. Stoga su žalbe odbijene kao neosnovane i prvostupanjska presuda je potvrđena (članak 368. stavak 1. ZPP).

19. Stranke nisu uspjele sa žalbama pa su njihovi zahtjevi za naknadu troškova žalbe odbijeni kao neosnovani (članak 166. ZPP).

Sisak, 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Milina