REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3727/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Lidiji Horvat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1373/2025-4 od 8. travnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3278/2013-58 od 6. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije zbog povreda ustavnog i konvencijskog prava.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 16.300,00 kn/2.163,38 eura s osnova naknade neimovinske štete sa zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2013. do isplate (stavak I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 84.300,00 kn/11.188,53 eura sa zatraženom zateznom kamatom (stavak II. izreke) te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.000,00 kn/398,17 eura sa zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2020. do isplate, sve po stopi pobliže određenoj kao u izreci (stavak III. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3278/2013-58 od 6. veljače 2020. u dijelu stavku I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 8.000,00 kn1/1.061,78 eura do iznosa od 16.300,00 kn/2.163,38 eura (za iznos od 8.300,00 kn/1.101,60 eura) i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 3.000,00 kn/398,17 eura do iznosa od 8.700,00 kn/1.154,69 (za iznos od 5.700,00 kn/756,52 eura) sve s pripadajućom zateznom kamatom.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:
„1. Predstavlja li odluka o trošku kojom je tužitelju naloženo nadoknaditi troškove parničnog postupka u postupcima radi naknade štete zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pokrenutima protiv Republike Hrvatske zastupane po državnom odvjetništvu, u slučajevima kada je tužitelj imao legitimno očekivanje uspjeha u parnici, povredu prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na pristup sudu i povredu prava na mirno uživanje vlasništva?“,
za koje ističe da udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP).
4. Istovremeno podnosi i prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede prava na pravično suđenje.
5. Na prijedlog nije odgovoreno.
6. Prijedlog je nedopušten.
7.1. Glede postavljenog pitanja koje se odnosi na odluku o troškovima postupka prema ocjeni ovog suda odgovor na pitanje ovisi o posebnim okolnostima svakog pojedinog spora, odnosa između dosuđenog i utuženog iznosa naknade neimovinske štete, odnosa dosuđenog iznosa glavnice i odluke o troškovima postupka pa stoga prema ocjeni ovog revizijskog suda pitanje koja postavlja u prijedlogu tužitelj izražava svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takvo pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.
7.2. Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju
Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse.“
7.3. Dakle, odgovorom na ta pitanje se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
8. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a. Pri tome treba naglasiti da je svaka presuda samostalan akt presuđenja i da činjenica da je u istom postupku ranije donesena drugačija presuda koja je u postupku pravnih lijekova ukinuta, više ne postoji, i time niti ne predstavlja relevantnu procesnu činjenicu.
9. Zbog toga je glede prijedloga tužitelja u dijelu u kojem je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod II. izreke u smislu čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
