Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-461/2022-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Vretenaru, odvjetniku u Labinu, protiv tuženice JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Goranu Veljoviću i dr., odvjetnicima u Puli, radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene 09. rujna 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 07. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništenim Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 14. srpnja 2016. pred javnim bilježnikom ČZ iz [adresa] pod brojem OU-267/16 između pok. MZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao darovatelja i tuženice JZ kao obdarenice pa je tuženica dužna trpjeti, temeljem ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora u zemljišnoj knjizi na način da se briše pravo vlasništva tuženice na nekretnini označenoj kao 68/1142 dijela k. č. [katastarska čestica] – zgrada, površine 482 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s kojim je suvlasničkim dijelom navedene nekretnine neodvojivo povezano pravo vlasništva sa dvosobnim stanom na 3. katu prvog ulaza, ulaz ravno, površine 68,31 m2, sa pripadajućom drvarnicom u prizemlju zgrade (Etažno vlasništvo – E-10) uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini u korist sada pokojnog MZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

II Dužna je tuženica naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 5.741,40 eura, uvećanom za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu iznad dosuđenog zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška odbija.

III Odbija se zahtjev tuženice da joj tužitelj naknadi parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice u kojoj navodi da je sin i nasljednik pokojnog MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], a iza kojeg je pred javnim bilježnikom Tanjom Ferenc iz [adresa] kao povjerenikom naslovnog suda proveden ostavinski postupak te je 10. lipnja 2022. doneseno rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-409/2022- kojim je rješenjem tužitelj proglašen nasljednikom iza pok. MZ. Dana 14. srpnja 2016. između tuženice JZ i pok. MZ da je sklopljen Ugovor o darovanju nekretnine pred javnim bilježnikom ČZ iz [adresa] pod brojem OU-267/16, a kojim je ugovorom pok. MZ darovao tuženici nekretninu označenu kao 68/1142 dijela k. č. [katastarska čestica] – zgrada, površine 482 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s kojim je suvlasničkim dijelom navedene nekretnine neodvojivo povezano pravo vlasništva sa dvosobnim stanom na 3. katu prvog ulaza, ulaz ravno, površine 68,31 m2, sa pripadajućom drvarnicom u prizemlju zgrade (Etažno vlasništvo – E-10). Naprijed navedeni Ugovor o darovanju nekretnine od 14. srpnja 2016. da je proveden u zemljišnoj knjizi koja se kod naslovnog suda vodi za k. o. [katastarska općina] rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč posl.br. Z-21267/2016-2 od 06. kolovoza 2016. te je tuženica upisana kao vlasnica te nekretnine označene kao 68/1142 dijela k. č. [katastarska čestica] – zgrada, površine 482 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s kojim je suvlasničkim dijelom navedene nekretnine neodvojivo povezano pravo vlasništva sa dvosobnim stanom na 3. katu prvog ulaza, ulaz ravno, površine 68,31 m2, sa pripadajućom drvarnicom u prizemlju zgrade (Etažno vlasništvo – E-10). U trenutku sklapanja navedeniog ugovora o darovanju pok. MZ, koji je sudjelovao u tom ugovoru na strani darovatelja, uslijed teške bolesti, da nije bio sposoban shvatiti značenje poduzetih postupaka odnosno isti da je zbog svojeg teškog zdravstvenog stanja bio nesposoban za rasuđivanje. Naime, pok. MZ da je još u srpnju mjesecu 2013. pretrpio teški cerebralni infarkt sa značajnim psihoorganskim posljedicama, a što je, i uz druge bolesti, dovelo do toga da u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o darovanju nije bio sposoban za njihovo sklapanje odnosno isti nije bio u stanju shvatiti značenje svojih postupaka i nije bio sposoban za rasuđivanje. Slijedom naprijed navedenoga, a kako u vrijeme njegovog sklapanja pok. MZ nije bio u stanju shvatiti značenje svojih postupaka i nije bio sposoban za rasuđivanje, ugovor o darovanju da je ništetan pravni posao pa tužitelj ustaje ovom tužbom i predlaže donošenje presude sadržaja kao u izreci. Ukoliko bi naslovni sud, iz bilo kojih razloga prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim tužitelj ističe da je predmetnim ugovorom o darovanju (a ukoliko bi taj ugovor bio valjan) povrijeđen nužni dio tužitelja kao nužnog nasljednika iza njegovog pokojnog oca MZ. Naime, tužitelju kao sinu i jedinom zakonskom nasljedniku pozvanom na nasljedstvo iza pok. MZ (s time da i tuženica kao unuka pok. MZ ulazi u krug njegovih zakonskih nasljednika, međutim, ista ga ne nasljeđuje) pripada pravo na nužni dio, a koji nužni dio tužitelja da iznosi jednu polovicu od dijela koji bi mu pripao po zakonskom redu nasljeđivanja, a s obzirom da je tužitelj jedino dijete (sin) pok. MZ te je jedini zakonski nasljednik koji je po zakonskom redu nasljeđivanja pozvan na nasljedstvo iza pok. oca MZ, tužitelju bi pripalo pravo na cjelokupnu njegovu ostavinsku imovinu pa iz navedenoga proizlazi da tužitelju pripada pravo na nužni dio u visini od 1/2 dijela vrijednosti ostavinske imovine iza pok. MZ. U ostavinskom postupku koji se vodio pred javnim bilježnikom Tanjom Ferenc iz [adresa] pod brojem O-409/2022 tužitelj da je proglašen nasljednikom u odnosu na imovinu koja je zanemarive vrijednosti u odnosu na vrijednost opisanog dara (tužitelj je naslijedio novčana sredstva u visini od 48.555,20 kuna, automobil Hyundai Accent proizveden 2003. praktički bez ikakve vrijednosti te novčano potraživanje prema HZMO-u po osnovi neisplaćene mirovine pok. MZ). Dakle, a što će se utvrditi provođenjem u ovome postupku predloženih dokaza, vrijednost imovine koju je tužitelj naslijedio iza pok. oca MZ da je zanemariva u odnosu na vrijednost ostavine kada se ta vrijednost utvrdi na temelju odredbe članka 71. Zakona o nasljeđivanju odnosno kada se vrijednosti dobara koje je ostavitelj imao u trenutku smrti (a koja su popisana u rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Tanje Ferenc posl.br. O-409/2022-8, UPP-OS-38/2022 od 10. lipnja 2022.) pribroji vrijednost dara iz čega proizlazi da je tužitelj, na ime svog nužnog dijela, trebao dobiti vrijednost koja bi odgovarala, praktički, polovici vrijednosti nekretnine koja je bila predmetom ugovora, a koja u naravi predstavlja stan površine 68,31 m2 u [adresa]. Slijedom navedenoga, a ukoliko bi naslovni sud, iz bilo kojih razloga, prvotno postavljeni tužbeni zahtjev smatrao neosnovanim, tužitelj postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pa predlaže da naslovni sud donese presudu kojom će se utvrditi da je Ugovorom o darovanju nekretnine sklopljenim 14. srpnja 2016. pred javnim bilježnikom ČZ iz [adresa] pod brojem OU-267/16 između pok. MZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao darovatelja i tuženice JZ kao obdarenice kojim je ugovorom tuženici darovana nekretnina označena kao 68/1142 dijela k. č. [katastarska čestica] – zgrada, površine 482 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s kojim je suvlasničkim dijelom navedene nekretnine neodvojivo povezano pravo vlasništva sa dvosobnim stanom na 3. katu prvog ulaza, ulaz ravno, površine 68,31 m2, sa pripadajućom drvarnicom u prizemlju zgrade (Etažno vlasništvo – E-10) povrijeđeno pravo na nužni dio tužitelja kao nasljednika iza pokojnog MZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] pa se vraća u ostavinsku imovinu iza pokojnog MZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]: - dar učinjen tuženici JZ Ugovorom o darovanju nekretnine sklopljenim 14. srpnja 2016. pred javnim bilježnikom ČZ iz [adresa] pod brojem OU-267/16 između pok. MZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao darovatelja i tuženice JZ kao obdarenice u odnosu na nekretninu označenu kao 68/1142 dijela k. č. [katastarska čestica] – zgrada, površine 482 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s kojim je suvlasničkim dijelom navedene nekretnine neodvojivo povezano pravo vlasništva sa dvosobnim stanom na 3. katu prvog ulaza, ulaz ravno, površine 68,31 m2, sa pripadajućom drvarnicom u prizemlju zgrade (Etažno vlasništvo – E-10); a radi namirenja nužnog dijela tužitelja. Potražuje i parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženica u cijelosti osporava tužbu i tužbene zahtjeve, te predlaže njihovo odbijanje. Navodi da nije sporno da je 14. srpnja 2016. između tuženice kao obdarenice i pok. MZ sklopljen Ugovor o darovanju nekretnine posl.br. OU-267/16 kao i da je isti proveden u zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižnog odjela u Poreču pod posl.br. Z-21267/16 čime je tuženica upisana kao vlasnica darovane nekretnine. No, suprotno stajalištu tužitelja, pok. MZ da je u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine posl.br. OU-267/16 imao poslovnu sposobnost, odnosno da je bio sposoban za rasuđivanje, pa tako i za shvatiti značenje poduzetih postupaka. Pok. MZ, inače djed tuženice, nakon pretrpljenog infarkta 2014. da je nastavio normalno funkcionirati, a jedina promjena da je bila vidljiva u odnosu na njegovo fizičko stanje poput otežanog hodanja, ali nikako i psihičko. Tuženica da je kroz sporni vremenski period skrbila o djedu i redovito ga posjećivala zajedno sa svojom obitelji, za razliku od tužitelja, a što se nastavilo i kada je pok. MZ prebačen u Dom za starije i nemoćne osobe u [adresa]. Da je pok. MZ u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine posl.br. OU-267/16 bio sposoban za rasuđivanje te da je shvatio značaj darovanja da je utvrdio i javni bilježnik ČZ iz [adresa] kada je pristupila u Dom za starije i nemoćne osobe u Poreču 14. srpnja 2016. radi sklapanja i solemnizacije predmetnog ugovora. Dakle, javni bilježnik da je utvrdio da su obje stranke sposobne i ovlaštene za sklapanje ugovora, objasnila im smisao kao i pravne posljedice predmetnog pravnog posla te se uvjerila u njihovu pravu i ozbiljnu volju. Iz navedenog da je sasvim razvidno da su tužiteljevi suprotni navodi u potpunosti neosnovani, dodatno uzevši u obzir da tužitelj nije komunicirao niti posjećivao pok. MZ u razdoblju kada tvrdi da je isti bio nesposoban za shvaćanje značaja poduzetih postupaka. Nadalje, da je u spornom vremenskom razdoblju postojala i sama naznaka da pok. MZ gubi poslovnu sposobnost, odnosno sposobnost za rasuđivanje, doktor obiteljske medicine pok. MZ ili djelatnici Doma za starije i nemoćne osobe Poreč da su bili dužni nadležnom centru za socijalnu skrb dostaviti podatke o duševnim smetnjama i drugim uzrocima zbog kojih osoba nije sposobna brinuti se o svojim pravima i interesima, sve sukladno članku 235. stavku 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 103/15, 98/19, 47/20, dalje u tekstu OZ). Obzirom da nadležni nisu po službenoj dužnosti dostavili potrebne podatke centru za socijalnu skrb koji bi eventualno pokrenuo postupak za stavljanje pod skrbništvo pod uvjetom da su ispunjene sve potrebne pretpostavke, da je razvidno da sposobnost za rasuđivanje pok. MZ nije bila upitna. Djelatnici Doma za starije i nemoćne osobe Poreč bili su obaviješteni i o dolasku javnog bilježnika radi sklapanja ugovora o darovanju te da su sumnjali u njegovu sposobnost za shvaćanje poduzimanja takve radnje, da bi zasigurno reagirali sukladno prethodno citiranom članku Obiteljskog zakona. U odnosu na postavljeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, tuženica ističe da se pravo na nužni dio ostvaruje na zahtjev nužnog nasljednika u ostavinskom postupku, a koji zahtjev tužitelj nije postavio već se prihvatio nasljedstva u cijelosti bez isticanja ikakvih prigovora. Time da je tužitelj izgubio ostvarivati to svoje pravo u posebnoj parnici što proizlazi i iz sentence Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-1623/87 od 14.1.1988. godine koja glasi: „Nasljednik koji u ostavinskom postupku nije istaknuo zahtjev za uračunavanje dara u nasljedni dio ne može taj zahtjev isticati i posebnoj parnici nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju.“ Postupak utvrđivanja povrede nužnog dijela, pa i eventualnog uračunavanja darova da se provodi isključivo u ostavinskom postupku, što je potvrđeno i sentencom Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž- 208/18 od 07. veljače 2019. dok je Rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-409/22, UPP- OS-38/22 doneseno od strane javnog bilježnika Tanje Ferenc 10. lipnja 2022. steklo svojstvo pravomoćnosti slijedom čega tuženica predlaže odbacivanje eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva kao nedopuštenog. Opreza radi, ukoliko bi sud bio stajališta da je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev dopušten, ističe da tužiteljevo pravo na nužni dio nije povrijeđeno obzirom da mu je pok. MZ za života darovao novčana sredstva kojima je potom tužitelj kupio zemljište i sagradio kuću na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi nadstrešnica, gospodarska zgrada i pašnjak, ukupne površine 3105 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], te k. č. br. [katastarska čestica], u naravi šuma, ukupne površine 4044 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina]. Slijedom svega navedenog, proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan te se predlaže sudu da ga u cijelosti odbije, kao i da obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku 15 dana.

3. U dokaznom postupku pročitano je: rješenje o nasljeđivanju posl. br. O- 409/2022-8 od 10. lipnja 2022. (str. 10-11), ugovor o darovanju nekretnine od 14. srpnja 2016. (str. 16-17), izvadak iz zemljišne knjige (str. 18-20), izvadci iz zemljišne knjige (str. 32-35), medicinska dokumentacija (str. 79-134), dopis Doma za starije i nemoćne osobe Poreč od 03. listopada 2024. s prilozima (str. 135-218), izvršen je uvid u spis predmeta posl. br. O-409/2022, saslušani su svjedoci VZ, ČZ, EZ, provedeno je medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja pok. MZ po vještaku dr. Klementini Ružić, te su saslušane parnične stranke. Svi preostali dokazni prijedlozi su odbijeni jer je stajalište suda da su odlučne činjenice utvrđene iz provedenih dokaza, te stoga što se preostalim predloženim dokazima ne bi utvrdile odlučne činjenice.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Tužitelj i tuženica su otac i kćer, a pok. MZ je otac tužitelja, te djed tuženice.

7. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-409/2022-8 od 10. lipnja 2022. (str. 10-11), te uvidom u spis predmeta posl. br. O-409/2022, utvrđeno je da je nasljednikom pok. MZ na temelju zakona proglašen ovdje tužitelj CZ u cijelosti, te da je pok. MZ bio rođen **.**.1938., a umro je 18. veljače 2022. U ostavinskom postupku koji se pred javnim bilježnikom kao povjerenikom suda vodio pod posl. br. O-409/2022 ovdje tuženica nije sudjelovala, a u istom je utvrđeno da pok. MZ nije oporučno raspolagao svojom imovinom.

7.1. Čitanjem ugovora o darovanju nekretnine od 14. srpnja 2016. (str. 16-17), utvrđeno je da su MZ kao darovatelj i ovdje tuženica kao obdarenik, sklopili pred javnim bilježnikom ČZ **.**.2016. ugovor o darovanju nekretnine koja je predmetom ovog postupka, pa je istu darovatelj darovao ovdje tuženici.

7.2. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige (str. 18-20), utvrđeno je da je tuženica upisana kao vlasnica nekretnine koja je predmetom ovog postupka.

7.3. Čitanjem izvadaka iz zemljišne knjige (str. 32-35), nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku.

7.4. Čitanjem dopisa Doma za starije i nemoćne osobe Poreč od 03. listopada 2024. s prilozima (str. 135-218), utvrđeno je da je 02. ožujka 2015. Dom za starije i nemoćne osobe Poreč donio odluku (str. 161) da se MZ prima na smještaj u taj dom na odjel za pojačanu njegu, te da se upisuje na listu čekanja za stacionarni odjel, zatim da je u socijalnoj anamnezi za korisnika MZ socijalna radnica zabilježila 31. ožujka 2015., da dok su razgovarali se MZ nije mogao sjetiti dosta informacija iz bliže povijesti, pa da ga je njegova "žena" nadopunjavala.

8. Iz iskaza svjedoka VZ nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku, jer isti nema saznanja o njima. Isto tako niti iz iskaza svjedoka ČZ, budući da ista nema saznanja konkretno za ovaj postupak, međutim iskazuje da bi uobičajeno prethodno otišla u dom razgovarati s osobom koja ima potpisati kakav ugovor, pa da bi se u tom razgovoru uvjerila razumije li stranka o kakvom se pravnom poslu radi i želi li sklopiti takav ugovor. Je li to učinjeno i u ovom postupku svjedokinja ne iskazuje, već navodi da se ne sjeća ni konkretnog ugovora, niti okolnosti u kojima je isti sklapan.

8.1. U svom iskazu svjedok EZ tvrdi da je volja djeda MZ i bake njegove supruge (ovdje tuženice) SZ bila da se sklopi ovaj darovni ugovor, jer su oni brinuli o svojim unucima, budući da je adekvatna skrb roditelja, s obzirom na okolnosti u kojima su živjeli, izostala. Tvrdi i da je MZ u vrijeme odlaska u Dom sve razumio, znao svih prepoznati i da je razgovarao sve do prije smrti. U Domu da su javnog bilježnika (ČZ – op.a.) pozvali ili tuženica ili njezin brat, a na zahtjev MZ i SZ, međutim da mu nije poznato koliko je puta bilježnik dolazio u Dom.

8.2. Iskaze saslušanih svjedoka sud cijeni vjerodostojnim, jer drugim u postupku provedenim dokazima nisu dovedeni u pitanje, a vezano za utvrđenje je li MZ obzirom na svoje zdravstveno stanje bio svjestan sadržaja ugovora o darovanju nekretnine od 14. srpnja 2016., je li bio svjestan sklapanja tog ugovora, kao i sadržaja istog, te konkretno je li zbog bolesti, tj. promjena u psihičkoj sferi, bio u stanju shvatiti značenje svog postupanja, odnosno je li bio sposoban za rasuđivanje, stajalište je suda da iz iskaza saslušanih svjedoka nisu utvrđene činjenice vezano za isto, iz razloga što svjedoci VZ i ČZ iskazuju da nemaju konkretnih saznanja, a iz iskaza svjedoka EZ proizlazi isključivo njegovo mišljenje o tome da je MZ u vrijeme dolaska u Dom (2015. – op.a.) sve dobro razumio, međutim ovaj svjedok nema stručnih znanja iz područja medicine, pa je vezano za isto provedeno medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja pok. MZ kako je određeno rješenjem posl. br. P-461/2022-28 od 05. prosinca 2024. i prema mišljenju suda upravo je nalaz i mišljenje vještaka, o kojem još i nastavno, relevantan za utvrđenje ovih činjenica.

9. U svom iskazu tužitelj tvrdi da je u vrijeme kada je pok. MZ bio smješten u Dom za starije i nemoćne osobe "vidio da se gubi", da je u Dom otišao "jer mama nije mogla s njim kući, jer je bio potpuno izgubljen, samo je ležao, nije hodao, a takav da je bio u Domu"…da je pričao "da je vozio kamion, da je bio u Buzetu, u Puli, da radi u Laguna commercu… uopće nije bio priseban", … svašta da je pričao i radio, da se kasnije s njim nije moglo uopće razgovarati, pa da s obzirom na njegovo stanje misli da nije bio sposoban za ništa potpisati, a za ovaj ugovor koji je predmetom ovog postupka tužitelj da je saznao tek nakon njegove smrti.

9.1. Tuženica u svom iskazu tvrdi da su u Domu uvijek slavili djedov rođendan i da bi sa svima razgovarao, a sestre da se nikada nisu žalile da je pogubljen ili nešto slično. Uvijek da bi prepoznao i nju i njezinu djecu, a njegova želja i želja njezine bake da je oduvijek bila da se nekretnine koje imaju raspodijele na njihove unuke, na nju i na njezinog brata, pa da se napravi ugovor i da se to prepiše na njih, da se nakon njihove smrti ništa ne bi dodijelilo njihovom sinu, njezinom ocu, ovdje tužitelju, iz razloga kako opisuje u svom iskazu. Tužitelju da je bilo poznato da će se sklopiti ovaj ugovor. Predmetni ugovor da je sklopljen u Domu, da je bio prisutan javni bilježnik, koji je najprije porazgovarao s pok. MZ, a javni bilježnik da ga je pitao tko su prisutni i on da je svih prepoznao, pa da ga je pitao želi li da se stan prepiše na nju (na tuženicu), pa da je on rekao "da naravno, ali pod uvjetom da se ne proda". Tuženica da je organizirala potpisivanje tog ugovora u Domu, a djelatnici Doma da joj nisu ništa rekli u smislu da MZ ne bi bio sposoban sklopiti takav ugovor. Dogovor o raspodjeli nekretnina pok. MZ u obitelji da je postignut još za njegovog života i da je u cijelosti ispoštivan vezano za nekretnine koje su sada u vlasništvu tužitelja i njezinog brata, odnosno i vezano za nekretninu koja je predmetom ovog postupka. Ona osobno da je pozvala bilježnika kako su to djed i baka željeli, pa da je bilježnik došao na sklapanje toga ugovora, jedanput.

10. Kao ni iz iskaza saslušanih svjedoka, ni iz iskaza saslušanih stranaka, koje sud cijeni vrijednosno pozitivno, jer o odlučnim činjenicama ne iskazuju proturječno, a o kojima još i nastavno - nisu utvrđene odlučne činjenice vezano za sposobnost pok. MZ da shvati značenje svojeg postupanja kod sklapanja ugovora o darovanju, čija se valjanost u ovom postupku osporava.

11. Vezano za iskaze stranaka, stajalište je suda da su isti pred sudom iskazivali vjerodostojno. Naime, vezano za sporne, a odlučne činjenice o prilikama u kojima je pok. MZ prije svoje smrti živio, različito je shvaćanje stranaka o tome koliko je pok. MZ bio svjestan sadržaja predmetnog ugovora i sklapanja toga ugovora, odnosno je li zbog svog zdravstvenog stanja bio u stanju shvatiti značenje svog postupanja( o tome nastavno). Međutim u tom kontekstu valja istaknuti da je vjerodostojnost iskaza svake od stranaka u konkretnom slučaju različita ako se ima u vidu da je vjerodostojnost uvjetovana subjektivnim mogućnostima stranke da uoči realitet, kada je isti teško odvojiv od subjektivnih doživljaja uslijed emocionalne uključenosti u dugogodišnju disfunkcionalnu obiteljsku dinamiku, a što je s obzirom na iskaze stranaka postupka nedvojbeno. Radi toga sud na samim iskazima stranaka nije temeljio svoju odluku, ali su isti uzeti u obzir u kontekstu drugih provedenih dokaza. Tako je iskaz tužitelja da je u vrijeme primanja u Dom vidio da se MZ "gubi" u pozitivnoj korelaciji s opažanjima socijalnog radnika koji je sastavljao socijalnu anamnezu za istog prilikom primanja u Dom, a tvrdnja tuženice da ih je pok. MZ svih raspoznavao u pozitivnoj je korelaciji sa nalazom i mišljenjem vještaka prof. dr. sc. Klementine Ružić, u kojem ista tvrdi da je pok. MZ u vrijeme sklapanja ugovora imao "očuvanu orijentaciju prema sebi", a što je posljednje što dementna osoba zaboravi.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Klementine Ružić, a koji sud prihvaća u cijelosti, jer je stajalište suda da je isto potpun, razumljiv i u svemu u skladu s pravilima struke, te medicinske dokumentacije (str. 79-134), utvrđeno je da pok. MZ obzirom na svoje zdravstveno stanje i postojanje demencije, nije bio svjestan sadržaja ugovora o darovanju nekretnine od 14. srpnja 2016., nije bio svjestan sklapanja tog ugovora, kao i sadržaja istog, te nije bio u stanju shvatiti značenje svog postupanja, odnosno nije bio sposoban za rasuđivanje. Svoj nalaz i mišljenje vještak je dodatno pojasnio i dopunio na ročištu 09. rujna 2025. i tim dodatnim pojašnjenjem njezin zaključak nije doveden u pitanje.

13. Slijedom navedenog, ako se ima u vidu da je u trenutku sklapanja ugovora o darovanju od **.**.2016. pok. MZ bio nesposoban za rasuđivanje, a kako je utvrđeno vještačenjem i ranije obrazloženo, stajalište je suda da je predmetni ugovor ništav, jer je u ovom postupku utvrđeno da pok. MZ nije valjano mogao očitovati svoju volju jer nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, pa je stoga, a sukladno odredbi čl. 18. st. 1., 276. st. 1., 322. st. 1. i 323. st. 1. ZOO-a valjalo odlučiti kao u točki I izreke presude.

14. Odluka o parničnom trošku iz točke II i III izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

14.1. Tužitelju su priznati troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za: sastav tužbe u iznosu 1.250,00 eura (tbr. 7/1 i 46 Tarife), zastupanje na ročištima 09. rujna 2025., 20. studenog 2024. i 23. rujna 2024. u iznosu ukupno 3.750,00 eura (tbr. 9/1 i 46 Tarife), odnosno sveukupno za zastupanje 5.000,00 eura, uvećano za predujam utrošen na medicinsko vještačenje u iznosu ukupno 741,40 eura, tj. sve skupa 5.741,40 eura.

14.2. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav podneska od 18. lipnja 2025., jer je stajalište suda da isti nije bio potreban trošak u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a ako se ima u vidu da je predmetnim podneskom tužitelj obavijestio sud da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, pa je stajalište suda da nije riječ o obrazloženom podnesku u smislu tbr. 8/1 Tarife, a isto je također tužitelj mogao iznijeti na ročištu 09. rujna 2025. za koje zastupanje je tužitelju priznat i dosuđen parnični trošak.

U Poreču, 07. listopada 2025.

S u d a c:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave.

Dna:

1. Tužitelj p.p.,

2. Tuženica p.p.