Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Trg kralja Tomislava 2 A
Poslovni broj: P-903/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja OT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Filip Tonković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Budimir Galić, odvjetnik u Biogradu na Moru, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. kolovoza 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 7. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je upis u zemljišnu knjigu - uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na zk.č.br. 743, broj D.L. 14, koja predstavlja dvorište, kuću i spremište ukupne površine 116 m[2] , od čega dvorište površine 63 m[2] , kuća površine 41 m i spremište površine 12 m , provedena pod brojem Z-9256/2024, u korist Tuženika OTR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 1/8 suvlasničkog dijela, nevaljan/pogrešan.
II Utvrđuje se da je tužitelj, OT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na zk.č.br. 743, broj D.L. 14, koja predstavlja dvorište, kuću i spremište ukupne površine 116 m[2] , od čega dvorište površine 63 m , kuća površine 41 m i spremište površine 12 m[2] , u cijelosti.
III Nalaže se Općinskom sudu u Zadru, zemljišnoknjižnom odjelu, izbrisati upis prava vlasništva tuženika, OTR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na zk.č.br. 743, broj D.L. 14, koja predstavlja dvorište, kuću i spremište ukupne površine 116 m[2] , od čega dvorište površine 63 m[2] , kuća površine 41 m i spremište površine 12 m , proveden pod brojem Z-9256/2024 i uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je ono bilo prije provedbe tog upisa.
IV Nalaže se Općinskom sudu u Zadru, zemljišnoknjižnom odjelu, provesti uknjižbu prava vlasništva tužitelja, OT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na zk.č.br. 743, broj D.L. 14, koja predstavlja dvorište, kuću i spremište ukupne površine 116 m[2] , od čega dvorište površine 63 m , kuća površine 41 m i spremište površine 12 m , u cijelosti, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika, OTR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
V Nalaže se tuženiku OTR, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju, OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.179,64 EUR ( tisućustosedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. listopada 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 24. travnja 2024. navodi da je na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na zk.č.br. 743, broj D.L., kao vlasnik upisan tužitelj. Naslov da je za nekretninu proveo raspravu u (zemljišnoknjižnom) ispravnom postupku koji se vodio povodom tuženikovog prigovora, te je (istog dana, na toj raspravi) donio rješenje kojim je usvojen tuženikov prigovor kao osnovan i određena uknjižba tuženikovog prava vlasništva na nekretnini u 1/8 dijela, dok je u odnosu na preostali dio određeno da tužiteljevo vlasništvo ostaje neizmijenjeno. Rješenje je nezakonito jer je njime u potpunosti pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a postupak je proveden suprotno odredbama članaka 182. – 207. Zakona o zemljišnim knjigama (ZZK). Nadalje, da je vidljivo iz zapisnika u kojem je kao protivnik prigovora evidentiran UT, tužiteljev otac i tuženikov brat, koji je bio vlasnik nekretnine u trenutku podnošenja tuženikovog prigovora, zaprimljenog u zk. 18. rujna 2020., ali je u trenutku održavanja rasprave već odavno bio umro (7. svibnja 2021.) i više nije bio vlasnik nekretnine. Nakon UT, **.**.2022. kao vlasnik uknjižen je tužitelj na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tuženikov prigovor niti poziv za ročište od 25. ožujka 2024. tužitelju (a prema njegovu saznanju niti njegovu ocu i predniku – UT) nikada nisu bili dostavljeni čime su stvoreni preduvjeti za tuženikovu manipulaciju pred sudom i donošenje nezakonitog rješenja. Time je sud postupao suprotno odredbi čl. 200. st. 1. ZZK koja izrijekom predviđa sudjelovanje osobe protiv čijeg se upisa prigovor podnosi. Nadalje navodi da su vlasništvo nekretnine, kao prvi u obitelji stranaka, stekli VT i ŽT, tuženikovi roditelji, odnosno tužiteljevi baka i djed, ugovorima o kupoprodaji od 1971. i 1978., ovjereni od Općina Biograd i [adresa], svaki u ½ dijela. ŽT umro je 29. prosinca 1998. te je iza njega pred Općinskim sudom u Zagrebu proveden ostavinski postupak pod brojem O- 1133/99 u kojem je 30. lipnja 1999. doneseno rješenje o nasljeđivanju (Rješenje o nasljeđivanju 1) kojim je utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu, između ostalog, čini i ½ suvlasničkog dijela nekretnine (temeljem gore spomenutog ugovora o kupoprodaji od 1978.). Njegovim nasljednicima proglašeni su VT u 7/8 dijela i tuženik u 1/8 dijela. Tuženik je, dakle, naslijedio 1/8 ostaviteljeve imovine (koji je u vlasništvu imao ½), odnosno ukupno 1/16 suvlasničkog dijela nekretnine. VT umrla je 15. srpnja 2010. te je iza nje pred javnim bilježnikom kao povjerenikom Općinskog građanskog suda u Zagrebu proveden ostavinski postupak pod brojem O-5811/10 u kojem je 13. rujna 2010. doneseno rješenje o nasljeđivanju (Rješenje o nasljeđivanju 2) kojim je utvrđeno da njezinu ostavinsku imovinu, između ostalog, čini i 7/8 dijela nekretnine. Nasljednikom je na temelju oporuke u cijelosti proglašen UT, tužiteljev otac. Ovdje je bitno uočiti da je u ostavinskom postupku propušteno rasporediti sve ostaviteljičine suvlasničke dijelove nekretnine jer je ona, temeljem gore spomenutih ugovora o kupoprodaji, bila stekla vlasništvo 8/16 dijela (1/2), nakon toga je rješenjem o nasljeđivanju 1 naslijedila 7/16 (7/8 dijela ŽT kojem je pripadala 1/2), a konačno je i isplatila tuženikovu naslijeđenu 1/16. Rješenjem o nasljeđivanju 2 je, dakle, pogrešno konstatirano da joj pripada 7/8 jer je ona bila vlasnica nekretnine u cijelosti (16/16). Ostaviteljica je bila sastavila vlastoručnu oporuku kojom je nekretninu u cijelosti ostavila UT (tužiteljevu ocu i predniku po ugovoru o doživotnom uzdržavanju). Tuženiku nije u nasljedstvo ostavljen suvlasnički dio nekretnine jer je on, kako je gore spomenuto, ranije bio u cijelosti isplaćen na ime njegovog nasljednog prava na nekretnini, a on se zauzvrat odrekao svojeg prava vlasništva. Tako je tuženik 25. studenog 2005. sastavio i ovjerio potpis na izjavi kojom potvrđuje primitak iznosa od 45.000,00 eura na ime isplate njegovog suvlasničkog dijela (1/16) Nekretnine, koji je naslijedio rješenjem o nasljeđivanju 1. Istom izjavom obvezao se odreći nasljedstva iza majke, u odnosu na nekretninu, od kojeg je bio isključen i oporukom koju nije osporavao. Tuženikovoj izjavi prethodila je izjava VT (ostaviteljice), sastavljena 18. studenog 2005., koju je supotpisao i tuženik, koja se potvrđuje da će iznos od 45.000,00 eura biti isplaćen tuženiku na ime njegove „isplate iz roditeljske bračne stečevine“ i na ime bilo kakvog nasljedstva na koje bi tuženik, po redovitom tijeku stvari, imao zakonsko nasljedno pravo. Tuženik je, dakle, svjestan nepostojanja njegovog prava (su)vlasništva na nekretnini koju nikada nije držao ni u kakvom (su)posjedu niti ga je, svjestan svoje pozicije, ikada tražio. UT uknjižio je svoje pravo vlasništva na nekretnini u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, na temelju rješenja posl.br. Z- 3445/2011/254 od 16. kolovoza 2011. Upisan je kao vlasnik nekretnine u cijelosti na temelju podataka iz posjedovnog lista u kojem je bilo vidljivo da je posjednik nekretnine u cijelosti, kao i na temelju rješenja o nasljeđivanju 2, rješenja o nasljeđivanju 1 i ugovora o kupoprodaji na temelju kojih su GT i VT stekli vlasništvo. UT, kao primatelj, i tužitelj, kao davatelj uzdržavanja, sklopili su Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim O tužitelju na ime uzdržavanja daje u vlasništvo nekretninu u cijelosti, potvrđen od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu 5. siječnja 2017., pod brojem R2- 884/16 (Ugovor o doživotnom). Na temelju Ugovora o doživotnom i smrtnog lista, tužitelj je uknjižio svoje vlasništvo na nekretnini 23. lipnja 2022. pod brojem Z-17731/2022. Tuženikov upis, ostvaren u postupku Z-9256/2024, neosnovan je i zbog toga nezakonit. Prije svega, tuženik je u ostavinskom postupku iza pok. ŽT, dakle rješenjem o nasljeđivanju 1, naslijedio 1/16 suvlasničkog dijela nekretnine, a ne 1/8 kako je rješenjem određeno. Ne može dakle biti sporno da je u dijelu 1/16 tuženikov upis nezakonit. Nadalje, tuženik nije imao osnovu niti za upis prava vlasništva u drugoj 1/16 jer je taj suvlasnički dio isplaćen. Tuženik, dakle, od 25. studenog 2005., kad je potpisao izjavu, kojoj je prethodila ranija izjava od 18. studenog 2005., nije suvlasnik nekretnine uopće. Tuženik naime nikada nije niti ušao u posjed nekretnine. Nju posjeduje tužitelj, putem svojih prednika već desetljećima, od sklapanja ugovora o kupoprodaji 1971. i 1978., a tuženik nikada nije bio niti u njezinom (su)posjedu nekretnine jer je nekretnina nikada u stvarnosti nije predstavljala njegovo (su)vlasništvo. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 3. lipnja 2024. usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da uvidom u pravomoćno rješenje Općinskog suda u Zagrebu donesenog iza pok. ŽT GT, posl. br. O-1133/99 od 30. lipnja 1999., njegovu ostavinu činile su nekretnine u izvanknjižnom vlasništvu kat. čest. [katastarska čestica]-čestica zgrade i kat. čest. [katastarska čestica] u naravi vrt, sve u k. o. [katastarska općina] za 1/2 dijela. Označenu nekretninu naslijedili su supruga VT za 7/8 dijela i sin OTR (sada tuženik) za 1/8 dijela. Prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju iza smrti pok. VT, kojeg je donio Duško Sudar, javni bilježnik u Zagrebu, pod posl. br. O-5811/10, UPP/OS-67/10 od 13. rujna 2010. kao povjerenik Općinskog građanskog suda u Zagrebu, utvrđeno je da, između ostalih, njezinu ostavinsku imovinu čine: - pod B) - prema posjednom listu broj 652, k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], zgrada, površine 43 m[2] , kat. čest. [katastarska čestica], oranica površine 102 m , sve u 7/8 dijela. - njezinom nasljedniku UT, sin ostaviteljice, kojem temeljem oporuke pripada - nekretnina navedena pod točkom I.B, u cijelosti. Nadalje, ističe da citirana rješenja o nasljeđivanju pravomoćna su i vežu osobe koje su sudjelovale u ostavinskim postupcima. Označena ostavinska rješenja provedena su u katastru u posjedovnom listu br. 652 k. o. [katastarska općina] o čemu je Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Zadar, Ispostava Biograd na Moru donijela javnu ispravu Klasa: 935-08/11-01/00001; Urbroj: 541-19-3- 02/1- 11-105 od 11. travnja 2011. godine, te kao posjednike nekretnina u k. o. [katastarska općina] upisala UTR (sada tuženika) za 1/8 dijela, a njegovog brata UT O (otac tužitelja) za 7/8 dijela. U postupku javnog izlaganja nekretnina u obnovi zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] dana 11. travnja 2011. izjavu da su potpisali braća UT U (sada tuženik) te UT O (otac tužitelja), a nekretnina je dobila katastarsku oznaku kat. čest. [katastarska čestica], Selo, površine 116 m[2] , od čega izgrađeno zemljište (spremište) 12 m[2] , dvorište površine 63 m i kuća površine 41 m2, te je evidentirana u popisnom listu br. 746 u k. o. [katastarska općina]. Ističe da tužitelj u tužbi pogrešno tumači i interpretira Izjavu koju je potpisala, i njezin potpis ovjerio Javni bilježnik Zdenko Frid iz Zagreba, pod brojem: OV-25143/05 od 18. studenog 2005. na način da se njezin sin OTR obvezao odreći prava na nasljedstvo iz roditeljske bračne stečevine, a zauzvrat će mu VT isplatiti iznos od 45.000 EUR-a. Ističe da citiranu ovjerenu Izjavu treba pravilno tumačiti na način da će se OTR, po izvršenoj isplati iznosa od 45.000 EUR-a, odreći ,,prava na nasljedstvo koje bi mu pripadalo po majčinoj smrti VT iz [adresa]." Znači da on se odrekao nasljednog (nužnog dijela) koji bi mu pripao po majčinoj smrti, ali ne i onoga dijela koji mu je pripao po iza smrti svog oca GT. Jednako tako tužitelj u tužbi pogrešno tumači sadržaj Izjave koju je potpisao OTR na kojoj je njegov potpis ovjerio Javni bilježnik Vladimir Šarčević u Zagrebu, pod brojem: OV-9990/05 od 29.11.2005. od 25.11.2005. godine. U citiranoj Izjavi OTR se obvezuje da nakon smrti svoje majke VT neće ništa potraživati na ime nasljednog odnosno nužnog dijela. On je to poštivao, i nije potraživao nužni dio koju pripada iza smrti majke VT. Ističe da tužitelj nema pravnu osnovu za stjecanje vlasništva za 1/8 dijela sporne nekretnine. Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.
3. Tužitelj je podneskom od 2. rujna 2024. istaknuo da je točno da su rješenja o nasljeđivanju pravomoćna te da vežu osobe koje su sudjelovale u ostavinskim postupcima u kojima su ona donesena, međutim, očito svjesno, njima daje značaj/sadržaj koji iz njih jednostavno ne proizlazi. Tako tuženik tvrdi da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ŽT, OSZG posl.br. O-1133/99 (rješenje o nasljeđivanju 1) naslijedio 1/8 nekretnine. To rješenje predstavlja korijen/temelj svih njegovih daljnjih prava koja si na nekretnini (neosnovano) prisvaja. Naime, u rješenju o nasljeđivanju 1 vidljivo je da je ŽT (ostavitelj) u trenutku svoje smrti bio vlasnik ½ dijela nekretnine. Iz rješenja je također vidljivo da je ostavitelj iza sebe ostavio suprugu VT i troje djece, koji su, po zakonu, svaki trebali naslijediti ¼ ostaviteljevog suvlasničkog dijela, ali je ostavitelj sačinio oporuku kojom je svu svoju imovinu ostavio supruzi VT. Međutim, s obzirom da tuženik zatražio nužni dio, a taj nužni dio mu je ostaviteljeva supruga VT priznala, on je naslijedio polovicu onog što bi mu po zakonu pripalo – 1/8 ostaviteljeve imovine – 1/16 nekretnine. Tuženik, dakle, pogrešno/neistinito tvrdi da je on na temelju rješenja o nasljeđivanju 1 naslijedio 1/8 nekretnine jer to jednostavno iz njega ne proizlazi. Ako tuženiku konfuziju stvara t. II.2. rješenja o nasljeđivanju 1, svaku sumnju u njegov sadržaj otklanja učinak koji je ono imalo u pogledu preostale imovine koja je raspoređena. Ostavitelj (GT) je, osim nekretnine, iza sebe ostavio i stan u [adresa] u [adresa], upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija ukupne površine 70,03 čm, br. 14, na II katu desno (stan [adresa]), u ½ dijela. U pogledu stana [adresa] tuženikova je pozicija jednaka kao u odnosu na nekretninu – također je naslijedio 1/8 (ostaviteljevog dijela), te je također tako i deklarirano u rješenju o nasljeđivanju 1. Međutim, za razliku od nekretnine, rješenje o nasljeđivanju 1 je ispravno provedeno u zemljišnim knjigama i tuženik je uknjižen u 1/16 suvlasničkog dijela. Da je tuženik smatrao da mu pripada veći suvlasnički dio od 1/16 (odnosno, od 1/8 ostaviteljevog dijela), osporavao bi provedbu rješenja o nasljeđivanju 1 na stanu [adresa], međutim on je od početka svjestan svoje pozicije pa to nije učinio, dok je u odnosu na nekretninu iskoristio Brankovu smrt kako bi se prijevarno uknjižio rješenjem za koje je svjestan da mu na temelju njega ne pripadaju više nikakva prava. Iz toga posljedično proizlazi i da je rješenje o nasljeđivanju iza pok. VT (rješenje o nasljeđivanju 2), u kojem je utvrđeno da joj pripada 7/8 dijela nekretnine (jer je taj podatak, kako je u rješenju konstatirano, uzet iz posjedovnog lista br. 652), nepotpuno – njime nije raspoređena sva ostaviteljičina imovina. Rješenja o nasljeđivanju, dakle, kako tuženik tvrdi, jesu pravomoćna i obvezuju sudionike ostavinskih postupaka, međutim iz njih ni u kojem dijelu ne proizlazi da je tuženiku (u trenutku smrti ŽT) pripadalo više od 1/6 dijela nekretnine. Nadalje ističe da posjedovni listovi koje tuženik dostavlja ne predstavljaju dokaz vlasništva, niti se iz njih o vlasništvu mogu izvoditi kakvi zaključci. To zato što je tuženik vlasništvo stjecao nasljeđivanjem, a naslijedio je upravo onoliko koliko je gore navedeno i opisano, a činjenica da je u posjedovnom listu konstatirano drugačije stanje od stvarnog stanja, irelevantno je. Čak i da se radilo o upisu u zemljišnu knjigu upis ne bi bio od pravnog značaja jer tuženik nije stjecao pravnim poslom da bi upis imao konstitutivni značaj, već je njegovo stjecanje bilo zakonsko, zbog čega upis u javne isprave predstavlja deklaraciju. Tuženik dostavlja 2 posjedovna lista, sastavljena istog dana, u kojima se (na prvom, br. 652) vidi evidencija tuženikovog posjeda u 1/8 dijela, dok se u drugom, br. 746, evidentira promjena broja čestice i njezine namjene/izgrađenosti, bez konstatacije o nositeljima prava (jer je više osoba navedeno kao nositelji prava u cijelosti – 1/1 – što evidentno nije moguće). Iz njih, dakle, ne proizlaze nikakva tuženikova prava. Konačno, tuženik (kao i kod rješenja o nasljeđivanju 1), manipulira sadržajem izjava 1 i 2. Tako on pokušava dokazati da je novac primio na ime odricanja od nasljedstva iza majke VT, međutim u citiranju izjave 1 namjerno ispušta dio izjave u kojoj stoji da se radi o „isplati iz roditeljske bračne stečevine“ – dakle isplati imovine koju su njegovi roditelji stekli za vrijeme trajanja braka, pa tako i nekretnine. Uostalom, upravo je zato u izjavi 2 potvrdio da je primio naknadu na ime 1/16 dijela nekretnine. Iz predmetnog utanačenja u izjavi 2 – da se ona odnosi na 1/16 dijela nekretnine - vidljivo je ono što tužitelj u ovom postupku tvrdi: a) da je 1/16 ono što je tuženik naslijedio rješenjem o nasljeđivanju 1 – iza pok. ŽT, i zato je dogovorena isplata 1/16 dijela; b) da tuženik naknadu od 45.000,00 eura nije primao na ime odricanja od nasljedstva iza VT (kako on to manipulativno u odgovoru tvrdi), a to proizlazi iz činjenice da su njezini nasljednici bila njezina djeca kojih je bilo troje – dakle svaki je bio nasljednik u 1/3 dijela. Iz toga proizlazi da tuženik svakako iza nje nije mogao naslijediti 1/16 nekretnine (predmetni udjel matematički nije moguće dobiti ni kroz zakonsko nasljedstvo niti kroz nužni dio), pa nema smisla da bi se upravo taj omjer ugovarao (u izjavi 2). Dakle, da je 1/16 ugovorena na ime isplate suvlasničkog dijela kojeg je tuženik stekao rješenjem o nasljeđivanju 1. Stoga ne može biti sporno da je tuženik naslijedio 1/16 nekretnine, međutim nje se odrekao (prodao ju je za 45.000,00 eura svojoj majci VT), koja je oporukom nekretninu u cijelosti ostavila UT, tužiteljevu ocu, a koju oporuku je tuženik u ostavinskom postupku priznao kao valjanu. Tužitelj je ugovorom o doživotnom uzdržavanju stekao vlasništvo nekretnine u cijelosti, onako kako ju je prije njega imao UT. Čak i da to ne proizlazi iz isprava, iako je to vrlo jednostavno za utvrditi, tužitelj i njegovi prednici nekretninu već desetljećima posjeduju kao (samo) vlasnici.
4. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 8-9), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] br. Z-9256/2024 (Z-20757/2020) od 25. ožujka 2024. (list spisa 10-11), smrtni list za UT izdanog od strane Matičnog ureda Sesvete (list spisa 12), rješenje Zadarske županije, Ureda za katastarsko-geodetske poslove Zadar, Ispostava Biograd na Moru klasa: UP/I-932-7/99-1/996, urbroj: 2198-06/1-99-6 od 29. listopada 1999. (list spisa 13-14), zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj: Z-3445/2011/254 (list spisa 15-16), kupoprodajni ugovor zaključen između CT, kao prodavateljice i ŽT i VTR, kao kupaca, ovjeren od strane Općinskog sekretarijata za upravno-pravne poslove broj: 588/71 od 21. svibnja 1971. (list spisa 17-18), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu od 30. lipnja 1999. posl. br. O-1133/99 (list spisa 19-20), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Duška Sudara kao sudskog povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. O-5811/10, UPP/OS- 67/10 od 13. rujna 2010. (list spisa 21-23), preslik oporuke VT od 10. svibnja 2006. (list spisa 24-25), izjava OTR od 25. studenog 2005., ovjerena od strane javnog bilježnika Vladimira Šarčevića, broj: Ov-9990/05 od 25. studenog 2005. (list spisa 26-27), izjava VT od 18. studenog 2005. ovjerena od strane javnog bilježnika Zdenka Frida iz Zagreba (list spisa 28), ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između ŠT i UT, kao primatelja uzdržavanja i OT, kao davatelja uzdržavanja od 5. siječnja 2017., ovjerenog od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama od 5. siječnja 2017. (list spisa 30-32), porezno rješenje Općine Tkon, Jedinstvenog upravnog odjela klasa: UP/I-410-15/20-01/130, urbroj: 2198/32-03/1-20- 1 od 7. svibnja 2020. (list spisa 33), rješenje Porezne uprave, klasa: UP/I-410- 15/20000-01/01367, urbroj: 513-07-13-01/20000-2 od 3. lipnja 2000. (list spisa 34), rješenje Ministarstva financija-Porezna uprava, Područnog ureda Zadar, Ispostava Biograd na Moru, klasa: UP/I-410-15-97-01/00069, urbroj: 513-07-13-01-97-2 od 5. prosinca 1997. (list spisa 35), porezno rješenje Općine Tkon, Jedinstveno upravnog odjela klasa: UP/I-410-01/23-04/136, urbroj: 2198/12-23-1 od 4. svibnja 2023. (list spisa 36), posjedovni list broj 652 k. o. [katastarska općina] (list spisa 44), izvod iz popisnog lista broj 746 (list spisa 45), izvadak iz knjige položenih ugovora, povijesni prikaz za zk. ul. br. [broj ZK uloška], pod ul. 5004 k. o. [katastarska općina] (list spisa 50-52), zahtjev za montažu vodovodnog priključka (list spisa 54-57, 61), preslike uplatnica (list spisa 58, 60, 64-69), ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine zaključen između Komunalac d.o.o. i UT (list spisa 62), povijesni prikaz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 74- 75) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka: ŠT (list spisa 83-84), ET (list spisa 84-85) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja OT (list spisa 88-89) i tuženika OTR (list spisa 90-91).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižene kao vlasništvo tuženika za 1/8 dijela, da se utvrdi da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, zahtjev za brisanjem upisanog suvlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini, uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog upisa te da se izvrši upis prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini u cijelosti.
7. Između stranaka nije sporno da je tuženik upisan suvlasnikom predmetne nekretnine i to za 1/8 dijela i to u postupku povodom prigovora u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to zapisnikom posl. br. Z-9256/2024 (Z- 20757/2020).
8. Sporno je s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava, je li sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku o prigovoru ovdje tuženika.
9. Odredbom članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17. - u daljnjem tekstu: ZZK/96.) odnosno odredbom članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19. i 128/22., u daljnjem tekstu: ZZK-a) propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijekom ( tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku te osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišno knjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.
10. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odnosno proizlazi da je tuženik neosnovano upisan suvlasnikom na predmetnoj nekretnini u tom postupku.
11. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj: Z-3445/2011/254 razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica] odgovara kat. čest. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog suvlasništva na ime RT pok. V za ½ i dr. Nadalje razvidno je da je u tom postupku sudjelovao UT, prednik tužitelja kao evidentirani posjednik predmetne nekretnine, a kojom prilikom je izjavio da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza smrti majke VT predočavajući rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: O-5811/10 od 13. rujna 2010. Ujedno je naveo da su majka VT i otac GT predmetnu nekretninu stekli od vanknjižnog vlasnika CT ud. Ž u prilog kojoj tvrdnji sudu predočava ugovor o kupoprodaji od 6. kolovoza 1978.
12. Uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu posl. Broj: O-1133/99 od 30. lipnja 1999. (list spisa 19-20) proizlazi da su nasljednici pok. ŽT na temelju oporuke proglašeni VT i to na kući i zemljištu u [adresa] za 7/8 dijela i OTR na kući i zemljištu u [adresa] za 1/8 dijela. Iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da je ostavitelj za života sačinio vlastoručnu oporuku kojom je svu svoju imovinu ostavio supruzi VT, međutim kako je nasljednik OTR zatražio nužni dio što mu je oporučna nasljednica priznala, odlučeno je kao u izreci rješenja.
13. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. VT posl. br. O-5811/10, UPP/OS-67/10 od 13. rujna 2010. ( list spisa 21-23) razvidno je da su njezinim nasljednicima na temelju oporuke, zakona i sporazuma proglašeni: DT, UT i OTR. Ujedno je razvidno da je nasljedniku UT temeljem oporuke pripala nekretnina navedena pod točkom I. točka B) u cijelosti odnosno prema posjedovnom listu br. 652 k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] sve u 7/8 dijela.
14. Iz priložene izjave OTR od 25. studenog 2025., ovjerene istog dana kod javnog bilježnika pod brojem Ov-9990/05 (list spisa 26-27) proizlazi da je isti izjavio i potvrdio da je 25. studenog 2005. od majke VT primio iznos od 45.000,00 EUR-a na ime isplate njegovih suvlasničkih dijelova i to: 1/16 posebnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stan koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 70,03 m2, stan broj 14 na drugom katu desno, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađen na kat. čest. [katastarska čestica] kao i 1/16 izvanknjžnog vlasništva kuće i zemljišta u Tkonu 66/9 – čest. zgr. [katastarska čestica] prema kupoprodajnom ugovoru od 6. kolovoza 1978., svega naslijeđenog temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, O-1133/99 od 30. lipnja 1999. godine. Nadalje proizlazi da je isti izjavio i potvrdio da iznos od 45.000,00 EUR-a prelazi vrijednost suvlasničkih dijelova nekretnina, pa da preostali iznos prima od majke kao dar te se primitkom istoga izričito i neopozivo obvezuje nakon njezine smrti ne potraživati ništa na ime nasljednog odnosno nužnog dijela te se istih dijelova obvezuje odreći.
15. Uvidom u izjavu VT od 18. studenog 2005., ovjerene istog dana kod javnog bilježnika Zdenka Frida iz Zagreba pod brojem Ov-25143/05 (list spisa 28) proizlazi da je ista izjavila da će po konačnoj isplati stana u [adresa] svome sinu OTR isplatiti još iznos od 42.000,00 EUR-a te OTR ovom izjavom izjavljuje da je već primio iznos od 3.000,00 EUR-a a sve u svrhu isplate iz roditeljske bračne stečevine te se U ĐT po ovoj isplati odriče prava na nasljedstvo koje bi mu pripalo po majčinoj smrti VT. Navedeni potpisi VT i OTR su ovjereni od strane javnog bilježnika pod gore citiranim brojem.
16. Iz ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između ŠT i UT, kao primatelja uzdržavanja i OT, kao davatelja uzdržavanja od 5. siječnja 2017., ovjerenog od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama od 5. siječnja 2017. (list spisa 30-32) proizlazi da je predmet ugovora činila i predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
17. Svjedokinja ŠT je u iskazu (list spisa 83-84) navela da joj je poznato da je OTR u cijelosti isplaćen od strane bake tj. njegove majke pokojne VT. On je bio isplaćen kada su prodali stan tj. ĆT je vršio pritisak na baku da taj stan proda kako bi dobio svoj nužni dio, a u konačnici je taj stan prodan i ĆT je isplaćen. Istaknula je da je njezin pokojni suprug O naslijedio ovu kuću koja je predmet spora. Nadalje njegovi roditelji pokojni GT i pokojna VT su ostavili zajedničku oporuku u kojoj je navedeno da će naslijediti jedan drugoga ovisno o tome tko prvi umre. Prvi je preminuo GT 1998., a njega je naslijedila supruga VT. Napominje da je ta oporuka proglašena u ostavinskom postupku iza pok. GT kada su njezin pokojni suprug O i njegova sestra DT priznali tu oporuku dok ĆT nije i tražio je svoj nužni dio. Poznato joj je da je predmet te oporuke bila kuća u [adresa], koja je predstavljala izvanknjižno vlasništvo, te stan u [adresa]. To je tako bilo od 1998. do negdje 2005. godine kada se iz Njemačke vratio ĆT i tada se uselio baki u stan tražeći od nje novac, vršeći na nju pritisak, a sve kako bi pokrenuo neki biznis. Te godine baka je prodala veći stan u kojem je živjela u [adresa] i preselila je u manji stan. Razliku novca je isplatila ĆT. Poznato joj je da je riječ o iznosu od 45.000,00 eura. Poznato joj je da je ta izjava ovjerena kod javnoga bilježnika. Baka je govorila da će taj manji stan pripasti njezinoj kćeri DT, pokojnom suprugu O na [adresa], a ĆT da će dobiti novac, a ĆT je s tim bio zadovoljan i na to je pristao. Poslije je na [adresa] bila obnova zemljišnih knjiga, donijeli su sve papire koje imaju tj. njezin pokojni suprug, i on se uredno uknjižio kao vlasnik te kuće u cijelosti. Nakon toga ĆT je imao primjedbu na upis, stavio je nekakvu zabilježbu u zemljišnim knjigama i tada su zapravo saznali da ĆT nešto potražuje u odnosu na ovu predmetnu nekretninu. Odjednom je došlo od suda da bi on imao pravo na 1/8 dijela ove kuće. Smatra da je on u cijelosti isplaćen za života roditelja. Na poseban upit svjedokinja je navela da je baka VT živjela u toj kući preko ljeta, a ona je čak i preminula u toj kući, poslije smrti bake ona i suprug su preuzeli brigu o toj kući, plaćali režije i sve ostalo. Navela je da ĆT nije osporavao njezinom pok. suprugu pravo vlasništva na spornoj kući u cijelosti.
18. Svjedokinja ET je u iskazu (list spisa 84-85) navela da joj je poznato da je predmet spora kuća koja se nalazi u [adresa], a također da su joj poznata raspolaganja imovine iza pokojne VT koju je osobno poznavala. Istaknula je da je teta tužitelju i sestra njegove majke i obiteljski da su jako bliski. Sjeća se pokojne VT koja je djelovala dosta autoritativno i za života je htjela na najbolji mogući način raspodijeliti svoju imovinu među djecom. Naime gospođa VT je živjela u većem stanu u [adresa] u [adresa], koji je prodan te je kupljen manji stan u kojem je ona živjela, poznato joj je da je dogovor bio da će taj manji stan pripasti njezinoj kćeri DT, kuća na [adresa] da će pripasti pokojnom O, a da će ĆT biti isplaćen, novčanim sredstvima dobivenim kupoprodajom tog većeg stana u kojem je živjela pokojna VT. Poznato joj je da je dogovor bio da će se ĆT zauzvrat odreći svoga djela iza pokojnoga oca GT, opisani dogovor da je bio prije nekih 20-ak godina, negdje 2005. godine i tada da joj se po držanju pok. VT činilo da među njima nema spora i da svi poštuju taj dogovor. Napominje da je osobno ljetovala u toj kući u [adresa], a poslije da su ondje čak i njezina djeca sama dolazila na ljetovanje kod sestre i pok. O, da je imala ikakve sumnje da postoji spor oko te kuće zasigurno se ne bi osjećala tako slobodno boraviti tj. ljetovati u toj kući. Pokojna VT je preminula 2010. godine, a poslije njezine smrti ovu kuću u [adresa] je isključivo koristila obitelj pokojnog šogora UT, zapravo prvi glas da postoji neki spor vezano za ovu kuću je početkom ove godine. Napominje da po priči njezinog šogora i sestre zna da OTR nije dolazio u ovu kuću u [adresa], a niti ga je viđala kad bi došla. Na poseban upit je navela da joj je poznato da su sve troškove vezane za ovu kuću u [adresa] snosili njezina sestra i pokojni šogor, a poznato joj je da im je to financijski bilo dosta opterećujuće budući da su plaćali i kredit.
19. U stranačkom iskazu tužitelj OT ( list spisa 88-89) je naveo da su pedesetih godina prošlog stoljeće baka VT i ŽT kupili kuću u [adresa]. Poznato mu je da su oni imali dogovor da će naslijediti jedan drugoga međusobno ovisno tko prvi umre. Budući da je djed GT prvi preminuo njega je naslijedila baka VT budući da su se djeca, dakle njegov otac O i teta DT odrekli u korist bake VT dok se stric ĆT prihvatio svog dijela i tražio nužni dio. Baka je ostavila oporuku te nakon njezine smrti ova kuća je u [adresa] pripala njegovom ocu, a potom njemu poslije očeve smrti. Naveo je koliko mu je poznato da nikada nije bilo spora vezano za ovu kuću u [adresa] pa tako niti između pok. oca, tuženika i tete DT. Naveo je da mu je poznato da je njegov otac bio upisan 1/1 na ovu predmetnu parcelu, otac da je preminuo 2021. godine i do tada nije bilo nikakvih sporova vezano za ovu parcelu. Potom da je tuženik je podnio nekakvu žalbu na upis prava vlasništva u korist njegova oca. Koliko mu je poznato poslije bakine smrti teta DT je dobila stan u [adresa], a ovdje prisutni tuženik se odrekao te imovine kao i u odnosu na kuću u [adresa] i rekao je da neće ništa potraživati nakon bakine smrti. Nadalje je naveo da mu je poznato da je tuženik primio od bake novčani iznos od 45 tisuća eura, da se u zamjenu za to odrekne sve bakine imovine iza njezine smrti. Nakon bakine smrti ovu kuću u [adresa] da su isključivo dolazili njegova obitelj i on. Što se tiče vremena prije toga navodi da nikad nije vidio OTR u toj kući niti je ikada koliko zna sudjelovao u režijskim troškovima za ovu kuću u [adresa].
20. U stranačkom iskazu tuženik OTR (list spisa 90) je naveo da su negdje 1967. pok. otac i majka kupili ovu kuću u [adresa]. Vlasnici su bili mama i tata svaki za pola. Kada je tata umro on je ostavio cijelu svoju imovinu majci, brat i sestra da su se odrekli svoga dijela, međutim on da se nije odrekao. Mama i tata da su bili vlasnici toga stana kao i kuće na moru. Prije nego je mama umrla ona je namjeravala prodati kući i taj stan u [adresa] za 180 tisuća maraka i tada je rekla da bi tom prodajom svako od njih troje dobio oko 60 tisuća maraka. Tada da je majci u prisutnosti pok. brata i sestre rekao da se odriče svog nužnog dijela iza njezine smrti na stanu i kući ako mu zauzvrat isplati 42 tisuće eura. U pogledu toga da su sastavili jedan papir koji su ovjerili kod javnog bilježnika to je bilo 18. studenog 2005. Mama je bila vlasnik 7/8 kuća i stana, a on 1/8 kuće i stana zato što je rekao mami da se odriče isključivo njenog nužnog djela koji joj pripada na kući i stanu, a tatinog dijela ne. Poznato mu je da se obnavljala zemljišna knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina] i da je brat O dobio poziv za raspravu u [adresa] i tada mu je pokazao popisni list da mu ova kuća u [adresa] pripada za cijelo 1/1, na što da mu je rekao da bi to trebalo biti u suvlasničkim dijelovima 7/8 i 1/8 na njega. Nakon što je tuženiku predočena Izjava na listu spisa 26 isti je iskazao da je na pokazanoj Izjavi njegov potpis, što je ovjerio kod javnog bilježnika. Istaknuo je da je pročitao što piše u toj izjavi. Naveden je iznos od 45 tisuća eura jer su se tako dogovorili. Na posebno pitanje u odnosu na koga je doneseno ovo rješenje o nasljeđivanju od 30. lipnja 1999. koje se navodi u spomenutoj Izjavi naveo je da je to rješenje o nasljeđivanju iza smrti njegovog oca. Nadalje je naveo da je u ovu kuću dolazio svako ljeto sve dok majka nije preminula, poslije da je brat branio njegovoj djeci dolazak u ovu kući iako su mu za boravak nudili novac. Zaključno je naveo da je imao ključ ove kuće sve dok je majka bila živa.
21. Odredbom člankom 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12 i 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona, prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
22. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja.
22.1. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti.
23. Polazeći od činjenice da tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev na činjenici da predmetnu nekretninu posjeduje putem svojih pravnih prednika od sklapanja ugovora o kupoprodaji 1971. i 1978., glede pitanja stjecanja prava vlasništva bio je na snazi Austrijski opći građanski zakonik (dalje: OGZ) primjena kojega je u vidu pravnih pravila omogućena Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91). Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izraženom u odlukama broj Rev-250/90 od 20. ožujka 1991. i Rev- 2064/13 od 25. veljače 2014., u primjeni pravnih pravila OGZ, prije stupanja na snagu ZOVO (koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.), vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen. U konkretnom slučaju, tijekom postupka nije bilo sporno da su pok. GT i VT kupili svaki za ½ dijela predmetne nekretnine od izvanknjižnog vlasnika u vrijeme primjene pravnih pravila OGZ-a, isplatili ugovorenu kupoprodajnu cijenu i stupili u posjed nekretnine, čime je ugovor u cijelosti izvršen, pa su time postali i zakoniti posjednici te nekretnine.
24. Dakle, kao što je prednje navedeno među strankama nije sporno da su pok. VT i ŽT, tužiteljevi djed i baka te tuženikovi roditelji predmetnu nekretninu stekli kupoprodajom svaki za ½ dijela( spisu prileži i preslika kupoprodajnog ugovora ovjerenog od Općine Biograd na Moru, broj 588/71). Da je tome tako, proizlazi iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽT, posl.br. O-1133/99 od 30. lipnja 1999. prema kojem ostavinsku imovinu pok. ostavitelja je činila i ½ dijela predmetne nekretnine, dok su nasljednicima proglašeni supruga VT za 7/8 dijela, a tuženik za 1/8 dijela naslijeđene imovine. Imajući u vidu da smrću ostavitelja, na nasljednika prelazi ostavina ostavitelja, a koja se sastoji od onoga što je bilo ostaviteljevo u trenutku smrti ( u konkretnom slučaju ½ dijela predmetne nekretnine), to pravilno ukazuje tužitelj, da je tuženik nasljeđivanjem pok. oca ŽT, s obzirom na svoj nasljedni udio od 1/8 dijela stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine za udio od 1/16 dijela u odnosu na cijelu nekretninu.
24.1. U konkretnom slučaju, među strankama nije bilo sporno da je tuženik vlastoručno potpisao Izjavu od 25. studenog 2005., ovjerenu pred javnim bilježnikom pod brojem OV-9990/05, kao i Izjavu od 18. studenog 2005. na kojoj su potpisi VT i OTR ovjereni istog dana pred javnim bilježnikom broj: OV- 25143/05.
24.2. Dakle, iz navedenog proizlazi da su pok. VT i tuženik OTR nesporno bili suvlasnici sporne nekretnine, i to tuženik upravo za 1/16 dijela kako to i proizlazi iz citiranih Izjava iz 2005., kad su oni već nesporno znali svoje suvlasničke udjele na spornoj nekretnini, budući da je ostavinski postupak iza pok. ŽT već bio okončan rješenjem o nasljeđivanju od 30. lipnja 1999., koje je steklo svojstvo pravomoćnosti 23. ožujka 2000. pa su sukladno tome bili ovlašteni istima raspolagati po pravilima kojima suvlasnici raspolažu i upravljaju stvarima u smislu odredbe članka 37. ZVDSP-a. Nadalje, točni su navodi tuženika da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u tom ostavinskom postupku (članak 232. ZN-a), misleći pritom na rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj O-1133/99 od 30. lipnja 1999., međutim to ne znači da nakon donošenja tog rješenja stranke (sunasljednici) više nisu ovlaštene raspolagati naslijeđenom imovinom i postići drugačiji dogovor oko međusobne podjele te imovine. Slijedom čega, ovaj sud zaključuje da su pok. VT i tuženik, konačno raspolagali svojim suvlasničkim udjelima na predmetnoj nekretnini kojim je upravo pok. VT pripala predmetna nekretnina, dok je tuženiku pripala isplata u novcu, a konačno niti tuženik ne spori da je od pok. majke primio 2005. godine novčani iznos od 45.000,00 EUR.
25. Temeljem izvedenih dokaza, ovaj sud zaključuje da je tužitelj putem svojih pravnih prednika i to svoje pok. bake VT, koja je u zakonitom i istinitom posjedu spornog suvlasničkog dijela nekretnine, kao i cijele nekretnine još od 2005. godine kad je tuženik nesporno vlastoručno potpisao naprijed citirane ovjerene Izjave kojim je potvrdio da je od pok. majke VT primio iznos od 45.000,00 EUR između ostalog i na ime njegovog suvlasničkog dijela od 1/16 na spornoj nekretnini, pa se po stavu ovog suda pok. VT nalazila u samostalnom i zakonitom posjedu predmetne nekretnine, a poslije njezine smrti ( 15. srpnja 2010.) u posjed predmetne nekretnine ušao je upravo otac tužitelja pok. UT. Na temelju izvedenih dokaza ovaj sud zaključuje da je tuženikov otac sve do svoje smrti 18. svibnja 2021. vršio faktičnu vlast na istoj nekretnini u cijelosti što potvrđuje da su u odnosu na navedenog izdavana porezna rješenja 2020. i 2023. ( list spisa 33 i 36), da je isti podnosio zahtjev komunalnom društvu Komunalac d.o.o. za montažu vodovnog priključka ( list spisa 54-57), da su na njegovo ime pristizale i uplatnice za režijske troškove ( list spisa 58), kao i da je podnio zahtjev za izdavanje uporabne dozvole za predmetnu kuću ( kako to proizlazi iz zaključka Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Ispostave Biograd na Moru od 18. kolovoza 2018.), a konačno zapisnikom sačinjenim u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-3445/2011/254 od 16. kolovoza 2011. izvršen je upis prava vlasništva na ime pok. UT za cijelo, a potom upravo na tužitelja temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 5. siječnja 2017. ( list spisa 30-32) kako to proizlazi iz priloženog povijesnog zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] ( list spisa 8-9). To više kad se uzme u obzir što tužiteljevog prednika pok. UT nije nitko smetao u posjedu te iste nekretnine, pa konačno niti sami tuženik. Naime, tuženik u svom iskazu je također jasno i nedvosmisleno ( nakon što su mu iste predočene od strane suda) naveo da je predmetne Izjave potpisao, a u dijelu svog iskaza je naveo „ ja sam dolazio u ovu kuću svako ljeto sve dok moja majka nije preminula. Poslije je moj brat branio mojoj djeci da dolaze u tu kuću u [adresa] iako su mu za isto nudili novac“. Po stavu ovog suda, nije životno i logično da bi tuženikova djeca nudila pok. UT novac za boravak u predmetnoj kući da je doista držao da mu pripadaju vlasnička prava na istoj. Nadalje, u stranačkom iskazu navodi da nakon smrti pok. majke VT nema ključ od sporne kuće, po stavu ovog suda upravo iz razloga jer su još za života majke pok. VT riješili pitanje diobe cjelokupne imovine, što u konačnici potvrđuju naprijed citirane Izjave sačinjene 25. studenog 2005. i 18. studenog 2005.
26. Po mišljenju ovog suda uvjerenje tužitelja da je nekretnina koju posjeduje u cijelosti njegova utemeljeno je na opravdanim okolnostima i on, kao i njegovi pravni prednici nisu imali razloga posumnjati da predmetna nekretnina nije njihova u cijelosti. Budući da, samostalan, kvalificirani posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini putem njegovih pravnih prednika traje od 25. studenog 2005. godine, to je do podnošenja tužbe proteklo više od 10 godina, koliko se u smislu odredbe članka 159. stavka 2. ZVDSP traži za stjecanje prava vlasništva dosjelošću za poštene, zakonite i istinite posjednike nekretnine.
27. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja kako je to prednje obrazloženo, odlučeno je kao pod točkom I.,II., III. i IV. izreke presude.
28. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.
28.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora (1.500,00 EUR) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 9. rujna 2024., 11. prosinca 2024. i 28. kolovoza 2025. (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife) od po 100 bodova. Nadalje, tužitelju priznat trošak sastava podneska od 2. rujna 2024.-100 bodova (Tbr. 8.t.1. u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), sastav podneska od 6. rujna 2024. i 16. rujna 2024.- od po 25 bodova (Tbr. 8.t.4. u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife). Dakle, tužitelju je priznato ukupno 550 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.100,00 EUR. Nadalje, navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu iznosu od 26,55 EUR, budući da je uvidom u zaduženja za novčane obveze tužitelja u eSpisu razvidno da je isti prilikom podnošenja tužbe platio na ime sudske pristojbe iznos od 26,55 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR.
28.2. U skladu s odredbom članka 155. ZPP-a, tužitelju nije priznat zatraženi putni trošak u iznosu od 906,60 EUR budući da kada tužitelja zastupa punomoćnik čije je sjedište pisarnice u konkretnom slučaju u Zagrebu, dakle izvan područja nadležnosti ovog suda, tada putni trošak pada na teret tužitelja iz razloga jer je isti mogao angažirati punomoćnika sa sjedištem pisarnice na području ovog suda, pa u takvom slučaju ne može osnovano tražiti naknadu tih troškova od tuženika. Slijedom čega je u ovom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
28.3. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.179,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (7. listopada 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.
Biograd na Moru, 7. listopada 2025.
Sutkinja
Senia Bušljeta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).
Dostavna naredba:
- tužitelju po punomoćniku Filipu Tonkoviću, odvjetniku u Zagrebu,
- tuženiku po punomoćniku Budimiru Galiću, odvjetniku u Biogradu na Moru.
