Poslovni broj Pn-405/2022-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski su u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LR, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Brguljanu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri iz Rijeke, protiv tuženika osiguravajućeg društva Euroherc osiguranje d.d., čiji OIB glasi 22694857747, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Antoniu Šćulcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 23. siječnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, 07. listopada 2025. godine, u odsutnosti stranaka, javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. da tužitelju LR nadoknadi štetu, u iznosu od 11.764,65 eura (slovima: jedanaest tisuća sedamsto šezdeset četiri eura i šezdeset pet centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 14. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25%, za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku osiguravajućem društvu Euroherc osiguranje d.d. da tužitelju LR naknadi troškove postupka, u iznosu od 2.366,13 eura (slovima: dvije tisuće tristo šezdeset šest eura i trinaest centa), u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. II., a do zatraženog iznosa od 2.803,63 eura, zahtjev tužitelja LR za naknadu troškova postupka odbija se.

IV. Odbija se zahtjev tuženika osiguravajućeg društva Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 1.750,00 eura, s kamatama koje su zahtijevane od presuđivanja do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je u podnesku, koji je tužitelj MR dostavio sudu 04. travnja 2024., tužba preinačena.

II. Utvrđuje se da je preinaka iz t. I. ovog rješenja moguća.

III. Dopušta se preinaka tužbe, sadržana u podnesku koji je tužitelj MR dostavio sudu 04. travnja 2024.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovome sudu 25. studenog 2022. godine, navodi se da je 04. lipnja 2021. godine tužitelj MR (u daljnjem tekstu: tužitelj) ozlijeđen kao pješak u prometnoj nesreći do koje je došlo na raskrižju Cavtatske ulice i Vukovarske ulice u Rijeci, kada je na tužitelja, koji je prelazio kolnik na obilježenom pješačkom prijelazu, naletjelo osobno vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika, osiguravajućeg društva Euroherc osiguranje d.d. (u daljnjem tekstu: tuženik). Naglašava se da je u opisanom štetnom događaju tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, uslijed kojih mu je povrijeđeno pravo osobnosti te uslijed kojih je trpio imovinsku štetu. Prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom traži se naknada štete u iznosu od 47.354,81 HRK/6.285,07 eura, da bi tijekom postupka, u podnesku koji je tužitelj dostavio sudu 04. travnja 2024., tužba bila preinačena te je, umjesto iznosa od 47.354,81 HRK/6.285,07 eura, zatražena isplata iznosa od 11.764,65 eura, i to po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplata neimovinske štete od 12.000,00 eura, po osnovi tuđe pomoći i njege naknada imovinske štete od 1.950,00 eura te po osnovi troškova puta i liječenja naknada imovinske štete od 1.000,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje su u odnosu na cjelokupnu štetu zatražene od 14. srpnja 2022. godine, kao dana kada je tuženik odlučio o odštetnom zahtjevu koji mu je tužitelj podnio (navodi tužitelja iz t. IV. povijesnog dijela tužbe, s lista 3. sudskog spisa).

2. U odgovoru na tužbu priznat je nastanak štetnog događaja od 04. lipnja 2021. godine, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak navedenog štetnog događaja, ali je osporena visina štete, uz napomenu da je u izvansudskom postupku, koji je prethodio predmetnoj parnici, tuženik tužitelju isplatio nesporni iznos štete, u ukupnoj visini od 24.000,00 HRK, odnosno po osnovi neimovinske štete iznos od 21.000,00 HRK, a po osnovi imovinske štete iznos od 3.000,00 HRK. Iznijeto je motrište o tome da je takvom isplatom tuženik prema tužitelju ispunio sve obveze iz štetnog događaja od 04. lipnja 2021. godine pa da mu, posljedično, više niti nije u obvezi isplatiti bilo koji daljnji iznos štete.

3. Nakon što je u podnesku, koji je tužitelj dostavio sudu 04. travnja 2024. godine, tužba preinačena, tuženik se usprotivio takvoj procesnoj dispoziciji aktivno legitimirane strane u sporu. To je učinio u podnesku od 21. listopada 2024. godine (list 131. sudskog spisa). Stoga je sud o tome donio odgovarajuće odluke, i to najprije sadržane u raspravnom rješenju od 29. listopada 2024. godine (s lista 145./2. sudskog spisa), a potom i u dispozitivu rješenja konkretne odluke.

4. Opisana preinaka tužbe uslijedila je nakon što je u postupku proveden dokaz medicinskim vještačenjem, dakle u stadiju glavne rasprave ili, točnije, nakon što je na (prvom) pripremnom ročištu, održanom 25. svibnja 2023. godine, zaključen prethodni postupak. Stoga je mogućnost takve preinake sud bio u obvezi sagledati u skladu s pravilom iz odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

5. U prilici u kojoj je do preinake tužbe došlo zbog činjenice da se prilikom preinake tužbe aktivno legitimirana strana u sporu rukovodila rezultatom izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, treba smatrati da se, u smislu pravila iz odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, radi o situaciji preinake tužbe bez krivnje tužitelja, a time, posljedično, i da je takva preinaka tužbe moguća.

6. Osim toga, takvu preinaku tužbe sud nalazi i svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama pa ju je, stoga, dopustio po odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a.

7. O preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 04. travnja 2024. godine donesene su odluke iz dispozitiva rješenja, i to iz t. I. (čl. 191. st. 1. ZPP-a), iz t. II. (čl. 190. st. 2. ZPP-a) te iz t. III. (čl. 190. st. 3. ZPP-a).

8. Zbog takvih je (procesnih) odluka predmetom odlučivanja u konkretnom sporu bio onaj tužbeni zahtjev koji je tužitelj konačno postavio u podnesku od 04. travnja 2024. godine.

9. U dokaznom postupku sud je obavio uvid u isprave priložene spisu.

10. Također, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke te dokaz složenim medicinskim vještačenjem po dva vještaka; vještaku specijalisti ortopedije Željku Cesarcu i vještakinji specijalistici psihijatrije izv. prof. prim. dr. sc. LRU.

11. Pored navedenih dokaza, tuženik je predlagao provođenje dokaza obnovom medicinskog vještačenja, međutim sud je odbio provođenje ovog dokaza, smatrajući da za takvo što nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a, o čemu će detaljnije biti pisano nastavno.

12. Uz provedene dokaze i onaj čije je izvođenje sud odbio iz netom navedenog razloga, niti jedna od stranaka nije predlagala provođenje daljnjih dokaza do onog stadija parnice do kojega je to bila u mogućnosti učiniti na temelju načela iz odredaba čl. 299. st. 1. i 2. ZPP-a, u svezi s regulacijom iz odredbe čl. 292.a st. 1. ZPP-a, s tim da je potrebno ponoviti da je u predmetnom sporu prethodni postupak zaključen na (prvom) pripremnom ročištu koje je održano 25. svibnja 2023. godine, o čemu je sud donio odgovarajuće procesno rješenje (list 77. sudskog spisa).

13. Tek uzgredno potrebno je navesti da je postupak u ovom sporu proveden u cijelosti uz primjenu odredaba Zakona o izmjenama i dopunama ZPP- a od 11. srpnja 2022. godine (iz Narodnih novina broj 80/22; u daljnjem tekstu: ZID ZP/22). To je, pak, značilo da je, nakon što je na (prvom) pripremnom ročištu, koje je održano 25. svibnja 2023. godine, u smislu odredbe čl. 292.a st. 1. ZPP-a sud rješenjem zaključio prethodni postupak i ocijenio da, s obzirom na okolnosti slučaja, na istom ročištu nije bilo moguće održati i zaključiti i glavnu raspravu, sud bio dužan izraditi plan upravljanja postupkom. Ovaj je prvostupanjski sud to učinio u sadržaju raspravnog rješenja od 25. svibnja 2023. godine (s lista 77./2. sudskog spisa), pri čemu je prilikom izrade plana upravljanja postupkom respektirao one okolnosti za koje je u odredbi čl. 292.a st. 4. ZPP-a regulirano da ih plan upravljanja postupkom treba sadržavati.

14. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra konačno postavljeni, povećani tužbeni zahtjev, iz podneska tužitelja od 04. travnja 2024. godine, osnovanim.

15. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja od 04. lipnja 2021. godine, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja te isplata nespornog dijela štete u iznosu od 24.000,00 HRK/3.185,35 eura (tuženik se na ovu isplatu poziva u odgovoru na tužbu, dok tužitelj tu isplatu potvrđuje u podnesku od 04. travnja 2024. godine).

16. Međutim, sporno je pravo tužitelja da na teret tuženika potražuje i daljnji iznos štete, izvan onoga koji mu je tuženik već dobrovoljno podmirio uplatom iznosa od ukupno 24.000,00 HRK/3.185,35 eura.

17. Prilikom razrješenja navedenog spornog pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom sud sve isprave u koje je obavio uvid nalazi vjerodostojnima jer su one u skladu kako međusobno, tako i s izvedenim dokazima personalne naravi; stranačkim iskazom tužitelja te nalazima i mišljenjima vještaka medicinske struke.

18. U pogledu iskaza tužitelja, treba naglasiti da ga je sud ocijenio životnim, logičnim i detaljnim te time u potpunosti podobnim da na njemu utemelji odluku u ovom predmetu.

19. Što se tiče nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke; vještaka specijalista ortopedije Željka Cesarca i vještakinje specijalistice psihijatrije izv. prof. prim. dr. sc. LRU, valja istaknuti da ih sud smatra izrađenima savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine te takvima da ne ostavljaju mjesta nejasnoćama, nepotpunosti niti proturječnosti kako sami sa sobom, tako niti s izviđenim okolnostima u predmetu. Ovo tim više što su nejasnoće u svezi nalaza i mišljenja oba vještaka, po mišljenju ovoga suda, u potpunosti razjašnjene nakon što su, sukladno obvezi iz odredbe čl. 260. st. 2. ZPP-a, vještaci (usmeno) obrazložili svoja mišljenja, na održanom ročištu za glavnu raspravu.

20. Upravo iz netom navedenog razloga, dakle zato jer je sud smatrao da u pogledu nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke ne postoje nejasnoće, nepotpunosti niti proturječnosti kako samih sa sobom, tako niti s izviđenim okolnostima u predmetu, sud je odbio provođenje dokaza obnovom medicinskog vještačenja, po prijedlogu tuženika.

21. Na temelju odredbe čl. 258. st. 1. ZPP-a, vještaci su svoje mišljenje dužni iznijeti u skladu s pravilima znanosti i vještine, pri čemu su, kako to sugerira L. 5. st. 1. t. 1. Cjenika naknada i nagrada stalnih sudskih vještaka, koji je, po odredbi čl. 24. st. 1. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (Narodne novine broj 38/14, 123/15 i 29/16), sastavni dio tog Pravilnika, za potrebe izrade nalaza i mišljenja dužni pregledati ne samo medicinsku dokumentaciju konkretnog oštećenika, već i osobu koja je oštećena u nekom štetnom događaju. Sud prvog stupnja smatra da je intencija takvog postupanja vještaka u tome da štetu koja je svakom pojedinom oštećeniku nastala valorizira subjektivno, upravo naspram te osobe. Iz nalaza oboje vještaka medicinske struke decidirano slijedi da su, za potrebe vještačenja, pregledali tužitelja.

22. Stoga sud nalazi da su vještaci predmet vještačenja brižljivo razmotrili, da su točno naveli sve što su opazili i našli i da su svoje mišljenje iznijeli savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine. To je njihove nalaze i mišljenja činilo utemeljenima na pravilu iz odredbe čl. 258. st. 1. ZPP-a pa, posljedično, nije bilo mjesta obnovi vještačenja po prijedlogu tuženika. Zato je sud takav njegov prijedlog odbio. O tome je donio i posebnu odluku, sadržanu u raspravnom rješenju od 23. siječnja 2025. godine (s lista 162./2. sudskog spisa).

23. Da bi došao do ispravnog odgovora na sporno pitanje, vezano uz pravo tužitelja na isplatu daljnje štete, izvan onog iznosa koji mu je tuženik dobrovoljno već isplatio u postupku koji je prethodio predmetnom sporu, sud je sagledao kako nalaze i mišljenja vještaka medicinske struke, tako i iskaz tužitelja te cjelokupnu dokumentaciju koju mu je podastro tužitelj.

24. Na temelju tih dokaza sud je zaključio da tužitelju pripada pravo na isplatu daljnjeg iznosa štete, izvan onog iznosa koji mu je tužitelj već dobrovoljno isplatio.

25. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (iz preinačene tužbe od 04. travnja 2024. godine) tužitelj je po osnovi neimovinske štete potraživao iznos od 12.000,00 eura, dok je po osnovi imovinske štete zahtijevao iznos od 2.950,00 eura (1.950,00 eura po osnovi tuđe pomoći i njege te 1.000,00 eura po osnovi troškova puta i liječenja).

26. U kontekstu neimovinske štete tužitelj se pozvao na odredbe čl. 19. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima od 17. ožujka 2005. godine (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO).

27. Neimovinska šteta očituje se u povredi prava osobnosti, a pod time se, podrazumijevaju, između ostalog, pravo na tjelesno i duševno zdravlje, s tim da kod određivanja neimovinske štete ZOO prihvaća objektivnu koncepciju ovog pojma, prema kojoj već sama povreda prava osobnosti čini neimovinsku štetu, dok su pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti, pretrpljeni duševni bolovi zbog naruženosti te strah, izazvani štetnom radnjom, samo mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, pored drugih relevantnih okolnosti (cilja kojemu služi naknada i toga da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i s društvenom svrhom), pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade, koju ZOO regulira u čl. 1100. st. 1. i 2.

28. No, ovaj sud smatra da kod takvog stanja stvari nema nikakve zapreke da respektira Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, donesene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj dana 29. studenog 2002. godine, kao i pravno shvaćanje s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održane 05. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine, sadržano u zapisniku broja Su-IV-47/2020-5, na temelju kojega su svih prihvaćeni iznosi iz citiranih Orijentacijskih kriterija povećani za 50%. To tim više što, s jedne strane, fizički bolovi, duševni bolovi i strah predstavljaju kvalifikatorne okolnosti neimovinske štete iz ZOO-a te, s druge strane, što su vještaci medicinske struke upravo takve kvalifikatorne okolnosti imali na umu kod sastavljanja nalaza i mišljenja.

29. U skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a, pravičnom novčanom naknadom u pogledu tužitelja sud smatra iznos od ukupno 15.440,00 eura.

30. Po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje, vezano uz izazvane fizičke bolove, sud smatra da tužitelju pripada iznos od 3.440,00 eura, odnosno za jake bolove iznos od 640,00 eura, za srednje bolove iznos od 1.500,00 eura te za slabe bolove iznos od 1.300,00 eura, uzimajući u obzir prije svega trajanje i jačinu fizičkih bolova na koje upućuju nalaz i mišljenje vještaka, ali i iskaz samog tužitelja, kao i činjenicu da je tužitelj u štetnom događaju zadobio višestruke ozljede (koje su u nalazu i mišljenju vještaka Željka Cesarca opisane kao udarac u području lijevog koljena s kasnije utvrđenim promjenama unutarnjih zglobnih struktura, udarac u području lijeve potkoljenice s razvojem komplikacije te u području skočnog zgloba i stopala, kao i udarac u području lijevog lakta s udarno- gnječnom ranom), da je bio hospitaliziran (kroz ukupno 38 dana, točnije tijekom obavljanja kirurškog i fizijatrijskog liječenja), da je obavio brojne pretrage i preglede, da mu je rana na laktu obrađena (prema iskazu tužitelja, u koji ovaj sud nema razloga sumnjati jer držanjem protivne strane – tuženika, taj dio iskaza ničim nije doveden u dvojbu, tužitelju je rana u području bicepsa lijeve ruke šivana s 3 do 4 šava /"punta"/), a gležanj bandažiran, ali da nije bio podvrgnut niti jednom operativnom zahvatu. Procjena je ovoga suda da su se sve navedene okolnosti odrazile na visinu pravične novčane naknade po osnovi prava osobnosti na tjelesno zdravlje.

31. Što se tiče straha koji je tužitelj pretrpio, sud smatra da iznos od 4.000,00 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu po toj osnovi. Pritom je cijenio okolnosti koje proizlaze iz nalaza i mišljenja oboje vještaka medicinske struke u svezi ovog vida štete, odnosno trajanje i jačinu straha, kao i činjenicu da je sam štetni događaj u odnosu na tužitelja uslijedio iznenadno (u stranačkom iskazu tužitelj priča o tome da ga je vozilo osigurano kod tuženika udarilo prilikom prelaženja pješačkog prijelaza i da je pao na kolnik) te da su zadobivene ozljede i njihovo saniranje, što je trajalo izvjesno vrijeme, kod tužitelja izazvali zabrinutost za ishod liječenja. Sud je tužitelju respektirao i to što je, prema vlastitim navodima iz stranačkog iskaza te prema nalazu hitnog pregleda od 04. lipnja 2021. (s lista 35. sudskog spisa) s mjesta nastanka predmetnog štetnog događaja do ustanove hitne medicinske pomoći prevezen vozilom hitne pomoći. Sud je, naime, mišljenja da kod svake prosječne osobe ova činjenica može pobuditi posebnu bojazan jer ne predstavlja niti redovnu niti uobičajenu pojavu u prijevozu osoba.

32. U pogledu duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, sud je tužitelju cijenio postotak invalidnosti utvrđen po vještacima medicinske struke (ukupno 25 -26%; usmeno objašnjenje vještaka s ročišta za glavnu raspravu od 29. listopada 2024. godine; list 145./2. sudskog spisa), životnu dob (prema podacima iz medicinske dokumentacije rođen je **.**.1946., što znači da je u trenutku stradavanja imao 74 godine, dok je kod donošenja ove presude u dobi od gotovo 79 godina), zbog koje dobi će posljedice štetnog događaja, po redovnom tijeku stvari, osjećati još relativno dugi niz godina. Nadalje, sud je uzeo u obzir to da, zbog nastanka predmetnog štetnog događaja, tužitelj aktivnosti kojima se ranije bavio (čuvanje unuka), po vlastitim navodima prilikom pregleda po vještakinji Dadić Hero, više ne može obavljati, dok se i prilikom svakodnevnog kretanja, posebno onog uz i niz stepenice i/ili prilikom prelaženja udaljenosti veće od 2,5 km, mora kretati uz pomoć jedne štake, zbog čega je mišljenja da mu, po osnovi duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, kao vida štete koji potpada pod povredu prava osobnosti na duševno zdravlje, pripada naknada u visini od 5.500,00 eura.

33. Krenuvši od nalaza vještaka medicinske struke Željka Cesarca, koji smatra da ožiljci kod tužitelja predstavljaju naruženost lakog do srednjeg stupnja, a uzevši u obzir i činjenicu da je tužitelj, kao oštećenik, muška osoba, umirovljeničke životne dobi te okolnost da se ožiljci na njegovom tijelu nalaze u području koje je samo ponekad vidljivo trećim osobama, ali je ujedno zamjetno šepanje uz povremeno korištenje štake, sud je stava da tužitelju za duševne bolove zbog naruženosti, koji ulaze u stavku povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada u visini od 2.500,00 eura. Kod odlučivanja u tom pravcu sud je cijenio okolnost koju je utvrdio neposrednim opažanjem, prilikom izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 06. listopada 2023. godine, o tome da su u području lijevog koljena tužitelja s obje strane vidljivi ožiljci, kao i da je uočljivo da su mu otečene obje noge (list 89./4. sudskog spisa).

34. Pored naknade za navedene vidove neimovinske štete, sud je tužitelju dosudio i naknadu po osnovi imovinske štete, konkretno za tuđu njegu i pomoć te za troškove puta i liječenja. Pri tome se sud rukovodio odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

35. Uzevši u obzir da se vještak Željko Cesarec decidirano očitovao o tome da je tužitelju bila indicirana potreba za tuđom pomoći i njegom u točno određenom periodu, kao i o tome da se, pritom, izvan perioda od 38 dana u okviru kojih je kod tužitelja realizirano bolničko liječenje tijekom kojega je primao stručnu pomoć i njegu, radilo o nestručnoj pomoći, sud je tužitelju po naznačenoj osnovi priznao novčani iznos od 1.950,00 eura.

36. Budući da pri tome sud nije mogao pouzdano i na temelju nekog određenog parametra, npr. kroz usporedbu sa zaradom osobe koja u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana obavlja takvu vrstu usluge, utvrditi visinu ove štete, između ostalog i zbog izostanka predlaganja dokaza u tom pravcu po bilo kojoj od stranaka u postupku, o njoj je odlučio primjenom pravila iz čl. 223. ZPP-a, dakle prema slobodnoj ocjeni, procijenivši da satnica osobe koja u Rijeci i u Zagrebu (gdje se tužitelj, prema vlastitim navodima iz stranačkog iskaza, nalazio u doba neposredno nakon stradavanja u predmetnom štetnom događaju te gdje su mu kći /u Zagrebu/ te supruga /u Rijeci/ pružali pomoć i njegu) obavlja uslugu pružanja pomoći i njege, a koja nije stručna, odnosno ne radi se o zdravstvenom radniku ili osobi koja je specijalizirana za pružanje pomoći i njege (uslijed činjenice da niti vještak niti sam tužitelj za vrijeme boravka tužitelja na kućnom liječenju ne spominju potrebu pomoći stručne osobe, tj. zdravstvenog radnika), iznosi minimalno 5,00 eura.

37. Dovođenjem iznosa od 5,00 eura za cijenu jednog sata tuđe njege i pomoći u vezu s razdobljem u kojem je tužitelju trebala takva pomoć i njega sud je utvrdio da tužitelju po spomenutoj osnovi pripada upravo navedeni novčani iznos (3 mjeseca po 3 sata dnevno nestručne pomoći i njege iznosi 270 sati, a dva mjeseca po 2 sata dnevno nestručne pomoći i njege iznosi 120 sati, što je ukupno 390 sati, a 390 sati pomnoženo s cijenom jednog sata od 5,00 eura daje sumu od 1.950,00 eura).

38. Posebno valja spomenuti da na pravilnost zaključka suda o primjeni čl. 223. ZPP-a ukazuje i stav sudske prakse, izražen u pravnom shvaćanju, prihvaćenom na sjednici Građansko-privrednog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj 15. lipnja 1992. godine (IO 1994/132).

39. Sud je mišljenja da je iznos od 1.000,00 eura, koji je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 04. travnja 2024. godine tužitelj potraživao po osnovi troškova puta i liječenja, previsok te da je po toj osnovi realan iznos od 500,00 eura.

40. Tužitelj je u stranačkom iskazu sam ukazao na to da je sve lijekove koje je koristio tijekom liječenja dobivao na recept i da ih nije plaćao. Stoga se troškovi liječenja tužitelja tiču isključivo troškova puta, i to u prilikama kada je tužitelja, tijekom njegova boravka u Zagrebu, kći u 6 navrata prevozila na preglede fizioterapeuta. O sličnom broju potrebnih prijevoza po drugoj osobi na specijalističke ambulantne preglede svjedoči i nalaz vještaka Željka Cesarca koji drži da je u 4 do 5 navrata tužitelj na takve preglede trebao biti prevezen po drugoj osobi.

41. Zbog svega upravo iznijetoga, mišljenje je suda prvog stupnja da iznos od 500,00 eura predstavlja iznos koji tužitelju pripada po osnovi naknade imovinske štete vezane uz troškove puta. I kod ocjene ovog vida štete sud je primijenio pravilo iz odredbe čl. 223. ZPP-a.

42. Kada se svi iznosi po osnovi neimovinske štete zbroje, dolazi se do iznosa od ukupno 15.440,00 eura.

43. No, cijeneći to da je tuženik tužitelju dobrovoljno već platio iznos od 2.787,18 eura (21.000,00 HRK) po osnovi neimovinske štete (tuženik na takvu isplatu upućuje u sadržaju odgovora na tužbu, a tužitelj tu isplatu potvrđuje u podnesku od 04. travnja 2024. godine), od iznosa koji tužitelju ukupno pripada po osnovi neimovinske štete treba odbiti tako plaćeni iznos štete, što znači da tužitelju po osnovi neimovinske štete pripada pravo na daljnju isplatu iznosa od 12.652,82 eura.

44. Isto tako, kada se uzmu u obzir iznosi imovinske štete za koje je sud ocijenio da ih tužitelj s osnovom potražuje u ovoj parnici (iznos od 1.950,00 eura po osnovi tuđe njege i pomoći te iznos od 500,00 eura po osnovi troškova puta), osnovano je spoznati da tužitelj ima pravo na imovinsku štetu od ukupno 2.450,00 eura.

45. I po osnovi imovinske štete tuženik je tužitelju dobrovoljno već podmirio dio štete, i to, konkretno, iznos od 398,17 eura (3.000,00 HRK), jer na to ukazuje odgovor na tužbu i podnesak tužitelja od 04. travnja 2024. godine, što znači da po osnovi imovinske štete tužitelju pripada pravo na isplatu iznosa od 2.051,83 eura.

46. Iznos neimovinske štete od 12.652,82 eura i iznos imovinske štete od 2.051,83 eura, do kojih je sud došao ocjenom dokaza u ovom sporu, ukupno daju zbroj od 14.704,65 eura. Upravo taj iznos predstavlja daljnji iznos štete na koji bi tužitelj imao pravo.

47. No, tužitelj je konačno postavljeni tužbenim zahtjevom na teret tuženika potraživao iznos od 11.764,65 eura pa kako, pozivom na pravilo iz odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a, u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, tako sud tužitelju nije mogao dosuditi iznos veći od onoga koji je u ovom parničnom postupku on sam tražio.

48. Zato je po osnovi cjelokupne daljnje štete koja mu je nastala kao posljedica stradavanja u štetnom događaju od 04. lipnja 2021. godine sud tužitelju dosudio upravo onaj iznos koji je on i zahtijevao konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 04. travnja 2024. godine, dakle iznos od 11.764,65 eura. O tome je donesena odluka iz t. I. izreke presude.

49. Što se tiče tijeka kamata na dosuđeni iznos štete, prije svega treba ponoviti da je tužitelj ovu sporednu tražbinu u konkretnoj parnici tražio počevši od 14. srpnja 2022. godine, uz napomenu da se radi o danu kada je tuženik odlučio o njegovom odštetnom zahtjevu.

50. Budući da je predmetom presuđivanja šteta koja je tužitelju nastala njegovim stradavanjem u prometu, na pitanje vezano uz tijek kamata kao lex specialis (poseban zakon) primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOOUP).

51. Odredbom čl. 12. st. 6. ZOOUP-a predviđeno je da, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete, uz dužni nesporni iznos naknade štete oštećena osoba ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

52. Ponavlja se da je tužitelj pravo na kamate tražio od dana koji je uslijedio nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, točnije od dana kada je tuženik odlučio o njegovom odštetnom zahtjevu.

53. Budući da je to manje od onoga što tužitelju pripada po odredbi čl. 12. st. 6. ZOOUP-a, kamate su tužitelju priznate upravo na način na koji je on sam to tražio, dakle počevši od 14. srpnja 2022. godine, kao dana kada je tuženik odlučio o odštetnom zahtjevu koji mu je tužitelj prethodno podnio.

54. O tijeku kamata je, stoga, odlučeno kao u t. I. izreke presude.

55. U svezi stope zakonskih zateznih kamata, za pojasniti je da je odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 17. srpnja 2015. godine (iz Narodnih novina broj 78/15; u daljnjem tekstu: ZID ZOO), izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO-a, na način da je određeno da se stopa zateznih kamata na odnose izvan odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Stoga je o visini kamatne stope sud odlučio po izmijenjenoj odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a iz ZID ZOO-a, odnosno iz Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 03. listopada 2022. godine (iz Narodnih novina broj 114/22; u daljnjem tekstu: ZID ZOO/22) te iz Uredbe o izmjeni ZOO-a od 30. prosinca 2022. godine (iz Narodnih novina broj 156/22; u daljnjem tekstu: Uredba ZOO/22).

56. U sadržaj t. I. izreke presude sintagma iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, prema ZID ZOO-u/22 i prema Uredbi ZOO/22, unijeta je zbog moguće promjene stope kamata nakon 01. siječnja 2026. godine, i to kako na više, tako i na niže, a sve radi olakšavanja eventualnog ovršnog postupka u povodu ove presude.

57. Odluka o naknadi troškova postupka iz točke II. dispozitiva presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

58. Tuženik je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tužitelju naknaditi sve troškove izazvane vođenjem postupka koji su, po odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, bili potrebni za vođenje parnice.

59. Troškovi tužitelja sastoje se od nagrade odvjetniku za sastavljanje tužbe, u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (iz Narodnih novina broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/23), te za sastavljanje dva podneska od kojih je onaj od 27. ožujka 2024. godine predstavljao tzv. "ostali" podnesak pa nagrada za njegovo sastavljanje iznosi 50,00 eura (a ne 200,00 eura, koliko je tužitelj po osnovi sastavljanja tog podneska tražio), sukladno Tbr. 8. st. 4. Tarife/23, dok je podnesak od 04. travnja 2024. godine bio obrazložen pa nagrada za taj podnesak iznosi 200,00 eura, sukladno Tbr. 8. st. 1. Tarife/23.

60. Tužitelju je dosuđena i nagrada za zastupanje na četiri ročišta, od 25. svibnja 2023. godine, od 06. listopada 2023. godine, od 29. listopada 2024. godine i od 23. siječnja 2025. godine, na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, odnosno izvodili su se dokazi pa nagrada za svako od njih iznosi po 200,00 eura, sukladno Tbr. 9. st. 1. Tarife/23.

61. Na naznačene radnje tužitelju je priznat zatraženi trošak PDV-a, po stopi od 25%, u iznosu od 312,50 eura, sukladno Tbr. 46. Tarife/23, a dosuđen mu je i trošak vještačenja (u iznosima od 664,00 eura i od 131,00 euro) te trošak pribavljanja zdravstvenog kartona (u iznosu od 8,63 eura).

62. Nužno je navesti da se Tarifa/23 primjenjuje pozivom na njezin Tbr. 52. st. 3. jer sud o troškovima postupka odluku donosi u trenutku objave predmetnih presude i rješenja, točnije 07. listopada 2025. godine, a to je, pak, nakon što je, u smislu dijela XIX. st. 1. Tarife/23, ta Tarifa stupila na snagu.

63. Iako je tužitelj tražio i troškove za sastavljanje podneska od 04. srpnja 2023. godine (u iznosu od 200,00 eura), takav podnesak ne postoji u sudskom spisu pa nema dokaza niti o nastanku takvog troška za tužitelja. Zato je u tom dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen i odlučeno je kao u t. III. izreke presude.

64. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu, zaključivanjem o suprotnom pravilu iz odrede čl. 154. st. 1. ZPP-a (argumentum a contrario), ne pripada mu niti pravo na naknadu troškova postupka na teret tužitelja, pa tako niti u zatraženoj visini od 1.750,00 eura, s kamatama koje su tražene od presuđivanja do isplate, zbog čega je odlučeno kao u t. IV. dispozitiva presude.

U Rijeci 07. listopada 2025.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja, donesenih u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude i rješenja (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu i rješenje, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda i rješenje postanu pravomoćni u dijelu koji se pobijaju žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude i rješenja odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP-a).