REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1338/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (OIB: 53056966535) iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-860/2025-12 od 18. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 07. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i potvrđuje se u pogledu odluke o glavnoj stvari i zateznoj kamati (st. I. i II.) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-860/2025-12 od 18. lipnja 2025.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika protiv odluke o troškovima postupka iz prvostupanjske presude pa se ta odluka preinačava (st. III.) na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 562,50 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 18. lipnja 2025. do isplate, dok se u preostalom dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 642,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 18. lipnja 2025. do isplate žalba odbija i potvrđuje odluka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

-u st. I., da se utvrđuje da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 045-50- 3125436 od 03. studenog 2005. sklopljenog između tužitelja i tuženika a koja u čl. 3. glasi: "3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela";

-u st. II., da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 357,65 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 29. prosinca 2006. do isplate, u roku od 15 dana;

-u st. III., da se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.204,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 18. lipnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svojih punomoćnika pobijajući je u cijelosti zbog svih zakonom predviđenih razloga. U žalbi, u bitnome, ukazuje na nepravilnu primjenu odredbe čl. 326.a Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) u svezi sa čl. 186.c ZPP-a, čl. 338. st. 4. ZPP-a, bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi i tijeku zatezne kamate, da sud nije utvrdio je li odredba nepoštena time i ništetna kao i u čemu se sastoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranka, da su pogrešno primijenjene odredbe Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), da je tužitelj kao potrošač mogao shvatiti financijske obveze koje za njega proizlaze i procijeniti je li takva odredba prihvatljiva ili nije, da nije proveden test poštenosti, da je nastupila zastara potraživanja, da je pogrešna primijenjena odredba čl. 1115. Zakona o obveznom odnosu (dalje - ZOO), da i odluka o troškovima nije pravilna, da je sud nepravilno dosudio trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu jer da je tužitelj oslobođen plaćanja iste sukladno čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama.

2.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijana presuda preinači na način "da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti", odnosno podredno da se ista ukine i "odredi da se ponovno provede glavna rasprava".

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari i zateznoj kamati dok je djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka.

6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

6.1. U postupku nije počinjena ni relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 338. ZZP-a jer suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjska je presuda sastavljena u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu se isplati iznos od 357,65 eura s osnova povrata plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva na ime ništetnih ugovornih odredbi sadržanih u čl. 3. Ugovora o kreditu broj 045-50-3125436 (dalje Ugovor) zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita, i tuženika kao kreditora koji Ugovor je sklopljen 19. prosinca 2006.

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka (čl. 8. ZPP-a) utvrdio slijedeće:

-da je 19. prosinca 2006. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita, te tuženika kao davatelja kredita navedeni Ugovor slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.870,00 CHF, na rok otplate od 84 mjeseci;

-da je čl. 3. Ugovora tužitelj obvezan isplatiti jednokratnu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30 % iznosa kredita, koja je u iznosu od 357,65 eura ustegnuta od iznosa odobrenog kredita.

-da, jer je ta odredba isključivo vezane uz jednostranu odluku tuženika bez navođenja bilo kakvih drugih parametara koji bi određivali visinu naknade čine tu odredbu neodređenom i neodredivom te dovode korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika iz razloga što on ne može ni na koji način utjecati na visinu te naknade, da je tuženik iskoristio poziciju "jače" ugovorne strane, da je stoga ista nepoštena, suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa da je pozivom na čl. 81., čl. 83. i čl. 87. ZZP-a ("Narodne novine" broj: 96/03) te čl. 97. ZZP-a ("Narodne novine" broj: 79/07 i dr.);

-da je neosnovan i prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je tuženik, primjenom odredbe čl. 29. ZOO- a, dužan tužitelju isplatiti traženi iznos sa zateznim kamatama od 29. prosinca 2006. kada je plaćena naknada primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a budući je tuženik bio nepošteni stjecatelj.

9. Nije sporno da je odredbu čl. 3. Ugovora kojim je ugovorena naknada od 3,30% od iznosa kredita, jednokratno, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, sastavio tuženik, pri čemu je sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP-a ("Narodne novine" broj 96/03) na tuženiku bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o toj naknadi i njezinoj visini, što nije dokazano, kao ni opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, koja je naplaćena u trenutku isplate kredita.

10. Navedena je odredba prouzročila i značajnu neravnotežu jer je tužitelj dodatno morao platiti iznos od 357,65 eura, a da nije moguće izvesti zaključak zašto se konkretno predmetna naknada plaća. Sama činjenica da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu kreditnog zahtjeva nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog kreditnog zahtjeva, jer bi u tom slučaju naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu.

11. Imajući u vidu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja jer je u potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita u visini od 3,30% od iznosa odobrenog kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, a ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja – pravilno je ista utvrđena ništetnom pa je sud pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23, dalje ZOO) naložio tuženiku vraćanje primljenog iznosa.

12. Suprotno žalbenim navodima ovog žalitelja, prvostupanjski sud je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju tuženik nepošten stjecatelj i da je, kao takav na ovaj primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO-a), jer je već u trenutku sklapanja navedenog Ugovora o kreditu mogao znati da je navedena ugovorna odredba o jednokratnoj naknadi od 3,30% od iznosa kredita nepoštena i posljedično tome ništetna i da mu sve ono što temeljem tako ugovore odredbe bude primio ne pripada.

13. Sud prvog stupnja je pravilno odluku o troškovima postupka temeljio na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbama Odvjetničke tarife, međutim visina tih troškova nije pravilno utvrđena. Do navedenog je došlo zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa kod utvrđivanja vrijednosti predmeta spora (dalje VPS). Tužitelj je u tužbi označio VPS u iznosu od 1.400,00 eura, a koji iznos predstavlja zbroj VPS deklaratornog zahtjeva i od 1.327,01 eura i VPS kondemnatornog zahtjeva od 357,65 eura.

13.1. Tuženik je prigovorio visini predmeta spora (dalje VPS), a prvostupanski je sud taj prigovor odbio jer da je tužitelj "postavio kondemnatorni i deklaratorni tužbeni zahtjev". Takva odluka suda prvog stupnja nije pravilna te je rezultat pogrešne primjene materijalnog prava. Naime ne radi se ovdje o dva zahtjeva (čl. 37. st. 1. ZPP-a) već tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe predstavlja "samo" deklaratornu preambulu zahtjevu za isplatu i kao takav se ne uzima u obzir pri utvrđivanju VPS, već se ta vrijednost određuje samo prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva (tako Rev-1811/2016 i Rev-1927/2017).

14. Tužitelju pripada trošak postupka prema VPS od 357,65 eura za poduzete radnje po punomoćniku odvjetniku koje su mu priznate po sudu prvog stupnja u vrijednosti od 225 bodova + PDV-e, odnosno u iznosu od 562,50 eura. Tužitelju je valjalo priznati i troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu (26,55 eura i 53,09 eura). Ukupno tako trošak postupka tužitelja iznosi 642,14 eura dok je u preostalom dosuđenom dijelu do iznosa od 1.204,64 eura, odnosno za iznos od 562,50 eura zahtjev valjalo odbiti.

15. Valja navesti da tuženik neosnovano u žalbi navodi da bi tužitelj bio oslobođen od plaćanja troškova sudskih pristojbi pozivom na čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne navine" broj: 118/18 i 51/23) jer su prema navedenoj odredbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa – što ovdje nije slučaj.

16. Slijedom svega iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke (po čl. 368. st. 1. ZPP-a, čl. 380. t. 3. ZPP-a).

17. Tuženiku nije dosuđen zatražen trošak žalbenog dijela postupka jer isti u žalbenom postupku nije uspio u pogledu glavne stvari i zatezne kamate, već je uspio samo u neznatnom dijelu i to sa sporednim zahtjevom (čl. 154. st. 5. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP-a).

U Puli - Pola 07. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus