Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ob-148/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku po sucu Jeleni Bušić, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, Područni ured Šibenik, koga zastupa punomoćnica IDĐ, dipl. iur., po generalnoj punomoći, zaposlenica predlagatelja, protiv protustranke ID, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa posebni skrbnik GD, dipl. iur, zaposlenik [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Zadar, radi oduzimanja poslovne sposobnosti, rješavajući žalbu predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj R1 Ob-184/2024-15 od 27. lipnja 2025., 7. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj R1 Ob-184/2024-15 od 27. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Predloženicu ID, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], djelomično se lišava poslovne sposobnosti i to u dijelu joj raspolaganja novcem i novčanim primanjima, upravljanja i raspolaganja nekretninama i drugom joj imovinom te davanja i potpisivanja izjava i drugih pravnih akata, a u svezi s tim i sudjelovanja joj u parničnim postupcima, te po pitanju osobnih stanja u dijelu odluka o zdravlju i liječenju uključivo s uzimanjem lijekova i procjenom potrebe joj odlaska liječniku i smještanju u ustanove zdravstvenog ili socijalnog tipa, dok za sve druge poslove koji nisu naprijed određeni predloženica zadržava poslovnu sposobnosti.

II Odbija se prijedlog predlagatelja za lišenjem poslovne sposobnosti predloženice u svim daljnjim segmentima preko onih određenih točkom I izreke ovog rješenja,pa do potpunog joj lišenje poslovne sposobnosti."

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu izjavio je predlagatelj pobijajući ga u cijelosti. U žalbi ne navodi konkretne žalbene razloge već ukazuje da je sud prvog stupnja nepravilno primijenio odredbu čl. 234. st. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15., 98/19., 47/20. i 49/23., u daljnjem tekstu: ObZ) zbog čega je nepravilna točka II. izreke rješenja. Nadalje, ukazuje da je nejasna i točka I. izreke rješenje u pogledu određenih poslova kojih se protustranka lišava poslovne sposobnosti. Predlaže da se pobijano rješenje u cijelosti preinači i protustranka u potpunosti liši poslovne sposobnosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje suda prvog stupnja, postupak koji mu je prethodio i žalbene navode predlagatelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 346. ObZ-a.

6. Predmet postupka je zahtjev predlagatelja da se protustranka, za koju navodi da je teško bolesna osoba i zbog toga nepokretna i nekontaktibilna, te u cijelosti ovisna o pomoći drugih osoba, u potpunosti liši poslovne sposobnosti.

7. Po provedenom postupku sud prvog stupnja, uvažavajući u cijelosti kao stručan i objektivan nalaz i mišljenje liječnika vještaka psihijatra dr. Vlatke Novak na temelju kojega je utvrđeno da je protustranka teški invalid zbog posljedica preboljenog moždanog udara, da je potpuno nepokretna zadnje dvije godine i u cijelosti ovisna o tuđoj pomoći bez ikakve komunikacije s okolinom te s dubokim i ireverzibilnim oštećenjima svih psihičkih funkcija, protustranku djelomično lišava poslovne sposobnosti u odnosu na poslove i radnje za koje je liječnik vještak predložio oduzimanje poslovne sposobnosti te na taj način odlučuje kao u točki I. izreke pobijanog rješenja, dok odbija prijedlog da se protustranka u potpunosti liši poslovne sposobnosti.

7.1. Obrazlažući razloge za odbijanjem prijedloga za potpunim lišenjem poslovne sposobnosti, sud prvog stupnja, cijeneći stupanj oštećenja zdravstvenog stanja protustranke te da ista objektivno nije u mogućnosti svojim postupcima neposredno ugroziti svoje osobne interese niti interese drugih, smatra da ne bi bilo svrhovito niti od osobite važnosti protustranku u potpunosti lišiti poslovne sposobnost u smislu čl. 234. st. 2. ObZ-a.

8. Ovakvu odluku suda prvog stupnja kao pravilnu i zakonitu prihvaća i ovaj sud.

9. Neosnovano u žalbi predlagatelj ukazuje da su u konkretnom slučaju, s obzirom na zdravstveno stanje protustranke i nalaz i mišljenje vještaka, ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 234. st. 2. ObZ-a, jer se u protivnom gubi smisao postupka lišenja poslovne sposobnosti.

10. Prema odredbi čl. 234. st. 1. ObZ-a, lišenje poslovne sposobnosti je pravna mjera kojom se punoljetnoj osobi koja zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna brinuti o svojim pravima, potrebama ili interesima, ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba, u tom dijelu oduzima poslovna sposobnost. Ta mjera mora biti donesena na temelju stručnog mišljenja vještaka koji osobno i neposredno pregledava osobu, a sud mora pažljivo uravnotežiti sve relevantne čimbenike i osigurati postupovna jamstva radi zaštite prava te osobe, jer lišenje poslovne sposobnosti predstavlja ozbiljno miješanje države u osobni život pojedinca.

11. U konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima predlagatelja, djelomičnim lišenjem poslovne sposobnosti u pogledu određenih postupaka i radnji, sud prvog stupnja je zaštitio prava i interese osobe u odnosu na koju se provodi postupak lišenja poslovne sposobnosti. Pri tome je potrebno voditi računa da prema odredbi čl. 234. st. 2. ObZ-a ne postoji obveza suda da u svakom slučaju u potpunosti liši poslovne sposobnosti osobu koja nije u mogućnosti ostvariti smisleni kontakt s drugom osobom i izraziti svoju volju, već je to predviđeno kao iznimka ako je to od osobite važnosti za zaštitu prava i interesa takve osobe.

11.1. Uvažavajući zdravstveno stanje protustranke koja nije u objektivnoj mogućnosti ugroziti niti svoja prava i interese niti prava i interese druge osobe, ne postoje nikakvi osobiti razlozi da se ista u potpunosti liši poslovne sposobnosti niti je tijekom postupka predlagatelj ukazivao kakvi bi to posebni razlozi postojali.

11.2. Nadalje, ovakvom odlukom sud prvog stupnja vodio je računa o zaštiti ustavnih prava protustranke zajamčenih čl. 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine” broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14., u daljnjem tekstu: Ustav RH) i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija).

12. Prema čl. 35. Ustava RH svakome se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog života dok prema čl. 8. Konvencije svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog života i javna vlast se neće miješati u ostvarivanje toga prava, osim u skladu sa zakonom i ako je to u demokratskom društvu nužno radi zaštite zdravlja ili zaštite prava i sloboda drugih osoba.

12.1. Dakle, u odnosu na poštovanje osobnog života država ima negativne i pozitivne obveze. Negativne obveze obuhvaćaju dužnost države da se suzdrži od miješanja u osobni život pojedinaca, osim u slučajevima propisanim Ustavom i zakonom i u skladu s načelom razmjernosti i čl. 16. Ustava RH. Kad je riječ o pozitivnim obvezama države smatra da država ima slobodu prosudbe pri uređivanju tog pitanja odnosno pri odlučivanju o tome koje aktivnosti ili mjere treba poduzeti radi ostvarivanja ustavnog jamstva iz čl. 35. Ustava RH, pri čemu uvijek valja voditi računa o pravičnoj ravnoteži koju valja postići između suprotstavljenih interesa pojedinca i zajednice u cjelini.

12.2. Naime, Europski sud za ljudska prava (dalje u tekstu ESLJP) je u nizu odluka (predmet Shtukaturov protiv Rusije, br. 44009/05, § 83., presuda od 27. ožujka 2008. i Lashin protiv Rusije, br. vidi 33117/02, § 77., presuda od 22. siječnja 2013.) iznio stajalište da oduzimanje poslovne sposobnosti može dovesti do miješanja u privatni život određene osobe, a u predmetu ESLJP-a Yildiz protiv Austrije (br. 37295/97, presuda od 31. listopada 2002.) izrijekom je utvrđeno da odluke nadležnih tijela država - članica, u mjeri u kojoj mogu utjecati na prava zaštićena čl. 8. st. 1. Konvencije, moraju biti nužne u demokratskom društvu, to jest opravdane neposrednom društvenom potrebom i, osobito, razmjerne legitimnom cilju koji se želi postići.

12.3. Lišenje osobe poslovne sposobnosti, pa čak i djelomično, izuzetno je ozbiljna mjera koja bi trebala biti zadržana samo za iznimne okolnosti. Lišavanje osobe poslovne sposobnosti, bilo potpuno ili djelomično, predstavlja miješanje države u osobni život pojedinca budući da osoba lišena poslovne sposobnosti u potpunosti gubi ili joj se ograničava mogućnost da svojim postupcima, izjavama i radnjama proizvodi pravne učinke. Bez poslovne sposobnosti pojedinac ne može samostalno i svojevoljno upravljati svojim životom stoga treba imati u vidu kako poslovna sposobnost predstavlja pravo na život u punom smislu.

13. S obzirom na sve navedeno, pravilno je sud prvog stupnja, vodeći računa prije svega o načelu razmjernosti pri postizanju legitimnog cilja koji se treba postići mjerom lišenja poslovne sposobnosti, zaključio kako u konkretnom slučaju, s obzirom na zdravstveno i drugo stanje protustranke ne postoje takve okolnosti koje bi opravdavale potpuno lišenje poslovne sposobnosti već da se ista svrha može postići i djelomičnim lišenjem poslovne sposobnosti u segmentima koji su navedeni u točki I. izreke pobijanog rješenja.

13.1. Pri tome predlagatelj potpuno neosnovano ukazuje da je nejasna točka I. izreke rješenja u dijelu u kojem se protustranka lišava poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na donošenje odluke o zdravlju i liječenju, uključivo s uzimanjem lijekova i procjenom potrebe odlaska liječniku, Takva izreka je potpuno jasna i razumljiva i svrha joj je da se njome zaštite prava i interesi protustranke u pogledu svih pitanja koja su vezana za zdravlje.

13.2. Nadalje, potpuno neosnovano u žalbi predlagatelj ističe da na temelju odluke o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti, skrbnik protustranke neće biti u mogućnosti zaštiti njezina prava i interese i da je isto protivno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom ("Narodne novine"- Međunarodni ugovori broj 6/07).

13.3. Upravo suprotno, pobijanom odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti protustranka je lišena prava odlučivanja u pogledu najvažnijih poslova i radnji, te će iste poslove umjesto nje obavljati skrbnik koji će joj biti imenovan, pa je stoga nejasno zašto predlagatelj smatra da se na temelju odluke o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti ne mogu štiti prava i interesi protustranke posebno uzimajući u obzir njezino zdravstveno stanje.

14. Kako žalbenim navodima predlagatelja nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 7. listopada 2025.

Sudac

Jelena Bušić