Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž-2397/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljica: 1. ŠU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. ŠUČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4231/2024-10 od 13. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4231/2024-10 od 13. lipnja 2025.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravni učinak odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 029-50-3274290 od 16. veljače 2006. godine zaključenog između pravnog prednika tužiteljica OU, kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, kao kreditora u dijelu koja glasi:
"3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita".
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, platiti I-tužiteljici ŠU, iz [adresa]-tužiteljici OUČ, iz [adresa], iznos u visini od 565,96 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Petrinjska 59, Zagreb, naknaditi I-tužiteljici ŠU, iz [adresa]-tužiteljici OUČ, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.125,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."
2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je:
- utvrđenje ništetnom odredbe o naknadi za obradu kredita i
- isplata iznosa 565,96 eura iz osnove naknade za obradu kredita.
6. Među parničnim strankama nije sporno da su prednik tužiteljica i tuženik zaključili Ugovor o kreditu broj:029-50-3274290 od 16. veljače 2006. za kupnju vozila, kojim je tuženik, kao kreditor, predniku tužiteljica, kao korisniku kredita, odobrio potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.570,77 CHF.
7. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je odredbom članka 3. ugovorena naknada za obradu kredita od 3,30% iznosa kredita.
8. Prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, u daljnjem tekstu: ZZP), dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Prema odredbi članka 83. ZZP-a, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
9. U konkretnom slučaju banka je jednostrano i protivno načelu savjesnosti i poštenja odredila jednokratnu naknadu za obradu kredita.
10. Prema odredbi članka 320. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), nejasne odredbe tumače se u korist tužiteljice.
11. Radi toga je odredba članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna, a djelomična ništetnost ne povlači ništetnost cijelog Ugovora jer on može opstati bez te ništetne odredbe.
12. Polazeći od navedenog, sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a, o stjecanju bez osnove, prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljicama iz osnove ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita iznos od 565,96 eura sa zateznom kamatom kako je to pravilno dosudio prvostupanjski sud. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tužiteljicsms dosudio parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura uzimajući u obzir radnje poduzete u postupku, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.
13. Tuženikov prigovor zastare tražbine tužiteljica nije osnovan jer se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove za koje se primjenjuje petogodišnji rok zastarijevanja predviđen odredbom članka 225. ZOO-a. U ovom se slučaju radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Takvo pravno shvaćanje je prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj 30. siječnja 2020., što znači da zastarijevanje počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari.
14. Polazeći od navedenog žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.
15. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Split, 7. listopada 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marko Pribisalić
