REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1520/2023-19

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Bartolić, odvjetnik u Zagrebu, Mrazovićeva 5, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Runjaninova 2, radi utvrđivanje mjera zaštite na kulturnom dobru, 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske KLASA: UP/II-612-08/22-02/0111, URBROJ: 532-02-03-02-02/1-23-3 od 13. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode KLASA: UP/I 612-08/21-014/4, URBROJ: 251-18-02/008-21-01 od 1. veljače 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u točki 1. izreke, utvrđene su mjere zaštite za stambeno-poslovnu zgradu u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], koja se nalazi se na području "A" zone Povijesne urbane cjeline grada Zagreba za koju je rješenjem Ministarstva kulture KLASA: UP/I-612-08/02-01/135 od ožujka 2010. utvrđeno svojstvo kulturnog dobra i upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, broj Registra Z-1525 (''Narodne novine'', 92/11.). Točkom 2. izreke rješenja određeno je da su mjere zaštite kulturnog dobra iz točke 1. izreke navedenog rješenja: - putem stručne i ovlaštene fizičke osobe koja posjeduje propisano dopuštenje Ministarstva kulture provesti statičku ekspertizu građevinsko- konstruktivnog stanja zgrade i utvrditi opseg i vrstu potrebnih radova za cjelovitu građevinsku sanaciju zgrade te izraditi detaljnu tehničku dokumentaciju. - Navedena tehnička dokumentacija obuhvaća sve potrebne građevinske i obrtničke radove za cjelovitu sanaciju nosive konstrukcije krova, stropova, zidova i pročelja zgrade na koju je potrebno ishoditi zakonom propisana odobrenja, a izrađuje je osoba koja mora posjedovati dopuštenje za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara sukladno članku 100. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. U slučaju da se statičkom ekspertizom pokaže da zahvat obnove nije moguć potrebno je ovom Zavodu podnijeti zahtjev za njeno uklanjanje. Uklanjanje građevine moguće je isključivo prema uvjetima iz članka 64. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara uz detaljnu valorizaciju arhitektonsko-oblikovnih i graditeljskih obilježja građevine. Točkom 3. izreke toga rješenja određeno je da do početka radova na cjelokupnoj sanaciji zgrade odnosno početka radova na njenom uklanjanju te ukoliko stručna ekspertiza ukaže na moguću opasnost pada dijelova krovne konstrukcije, dimnjaka, krovnog vijenca. zidova, ukrasnih elemenata i drugih elemenata zgrade kako bi se spriječila eventualna ugroza života i zdravlja Ijudi te daljnja oštećenja zgrade kao i okolnih zgrada. Potrebno je utvrditi opseg i vrstu potrebnih radova uklanjanja i razgradnje oštećenih d ijelova zgrade, podupiranja i zaštite. Za sve navedene radove potrebno je ishoditi propisana odobrenja na temelju tehničke dokumentacije izrađene po ovlaštenoj fizičkoj osobi. Prema točki 4. izreke mjere zaštite iz točke 1. do 3. prvostupanjskog rješenja dužan je provesti vlasnik kulturnog dobra. Točkom 5. izreke određeno je da je provedbu mjera zaštite kulturnog dobra iz točke 3. izreke ovog rješenja vlasnik je dužan započeti odmah po primitku ovoga rješenja. Prema točki 6. izreke provedbu mjera zaštite kulturnog dobra iz točke 2. izreke ovog rješenja vlasnik je dužan započeti u primjerenom roku, dok je točkom 7. izreke određeno da žalba na ovo rješenje ne odgađa njegovo izvršenje.

3. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog p rava te bitne povrede postupka. Ističe da predmetna zgrada ne predstavlja pojedinačno kulturno dobro što predstavlja odlučujući činjenicu te nije utvrđeno da je predmetna zgrada teško nastradala u potresu i dobila "crvenu oznaku" neupotrebljivo zbog oštećenja. Nadalje, smatra kako nije utvrđeno da je Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije ("Narodne novine" broj 21/23., dalje: Zakon o obnovi) poseban Zakon u odnosu na Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Naime, smatra da je Zakonom o obnovi ukinuta obveza ishođenja posebnih konzervatorskih uvjeta za provođenje konstrukcijske obnove unutar kulturno povijesne cjeline, a koje nisu pojedinačno kulturno dobro te citira članak 34. i 38. Zakona o obnovi. Smatra da osporavano rješenje diskriminira vlasnike predmetne zgrade trajno oštećene u potresu te stvara dodatne financijske obveze, iako je Zakonom o obnovi propisano da sve troškove vezano za konstrukcijsku obnovu te uklanjanje snosi Republika Hrvatska i Grad Zagreb kao i što propisuje koji su akti nužni da bi se odlučilo o uklanjanju zgrade. Općepoznato je kako je u povijesnoj urbanoj cjelini Grada Zagreba nastradalo više stotina stambenih zgrada uslijed potresa i da za iste nisu donesene posebne mjere zaštite kao u odnosu na ovu zgrade te da se njihova obnova i uklanjanje vodi prema Zakonu o obnovi, a da je prema saznanju tužitelja, za predmetnu zgradu podnesen zahtjev za obnovu. Navodi kako osporavanim rješenjem nije utvrđeno da zgrada [adresa] dijeli zajednički zid sa zgradom [adresa] te zapravo zajedno predstavljaju jednu zgradu koja je simbol potresa u Zagrebu. Pojašnjava kako nije utvrđeno da su već prije potresa imale narušenu statiku te predstavljale opasnost za život i imovinu. Potresom su navedene zgrade izgubile bitne uvjete stabilnosti, što je jasno vidljivo i svakom laiku te se može vidjeti neposrednim opažanjem kao i da je zgrada dobila crvenu oznaku, neuporabljivo zbog oštećenja. Ističe da je angažirao ovlaštenog statičara i ovlaštenog vještaka za graditeljstvo mr. sc. Mirsada Kararića koji je izradio svoj nalaz i mišljenje kojim je utvrdio da su obje navedene zgrade izgubile mehaničku otpornost i stabilnost te predstavljaju ugrozu za život i imovinu te njihova rekonstrukcija nema nikakvog smisla. Navodi kako je riječ o ovlaštenom statičaru koji ima dopuštenje nadležnog ministarstva za izradu ekspertize te činjenica da su upravna tijela odbila navode nalaza vještaka te da osporavanim rješenjem nije utvrđeno da navedene zgrade ne predstavljaju nikakvu bitnu povijesnu kulturnu, arhitektonsku, spomeničku ili sličnu baštinu već predstavljaju ne samo opasnost već i ruglo, tužitelj smatra da iste što prije treba ukloniti, a da je sve ostalo samo nepotrebno stvaranje visokih troškova. Predlaže Sudu poništiti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje pri navodima iz obrazloženja osporavanog akta te smatra da su tužbeni navodi u potpunosti neosnovani. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Uz podnesak koji je zaprimljen kod ovoga Suda 10. prosinca 2024. tužitelj je dostavio Izvješće ovlaštenog statičara te ovlaštenog vještaka za graditeljstvo mr.sc. Mirsada Kararića od 9. srpnja 2020. U podnesku pojašnjava kako je vještak utvrdio da su obje zgrade u [adresa] i 27 izgubile mehaničku otpornost i stabilnost te predstalvjaju ugrozu za život i imovinu te da njihova rekonstrukcija nema smisla. Tužitelj ističe i kako su zgrade činile jednu zajedničku suvlasničku i gospodarsku cjelinu, pa je tako npr. poslovni prostor u prizemlju [adresa] bio povezan sa poslovnim prostorom [adresa] te su imale zajednički ulaz i nisu imale dva odvojena zida nego samo jedan zajednički zid koji odvaja na prvom katu dva stana i sada kada se srušila zgrada to nepostojanje zajedničkog zida je bio glavni problem što se nije mogla u cijelosti ukloniti zgrada [adresa], nego su se morali ostaviti zidovi kako se ne bi srušila i zgrada [adresa]. Dakle, i zgradu u [adresa] je nužno ukloniti jer ne ispunjava temeljne zahtjeve za građevinu sukladno Zakonu o gradnji. Ujedno, pojašnjava kako je čitavi dio zgrade koji se nalazio na adresi [adresa] uklonjen po nalogu Državnog inspektorata, građevinske inspekcije tako da zgrada koja se nalazila na adresi [adresa] de facto nema sjeverni zid u skladu s pravilima struke. Predlaže Sudu izvršiti uvid u dostavljene isprave, poveznice i fotografije, po potrebi provesti očevid na licu mjesta uz prisutnost stalnog sudskog vještaka statičara i graditeljske struke kao i službenim putme zatražiti očitovanje od GSKG d.o.o. Zagreb, Savska cesta 1, je li podnesen zahtjev za obnovu te u kojoj se fazi nalazi postupak obnove. Predlaže i službenim putem zatražiti od Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, potvrdu o pregledu oštećenja zgrade nakon potresa.

6. Tuženik u podnesku zaprimljenom kod ovoga Suda 15. siječnja 2025. u bitnome navodi kako tužitelj nije postupio u skladu s izrečenim mjerama jer dostavljeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka o stanju građevine nije elaborat kakav je propisan za utvrđivanje stanja konstrukcije zgrade nakon potresa pa stoga ne može biti podloga za donošenje odluke o bilo kakvom zahvatu na zgradi. Elaborat ocjene postojećeg stanja konstrukcije je obvezni dio dokumentacije obnove, propisan u Zakonu o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (''Narodne novine", broj: 21/23), kroz Pravilnik o sadržaju i tehničkim elementima projektne dokumentacije obnove („Narodne novine", br. 127/2020). Elaborat se izrađuje sukladno članku 25. citiranog Zakona, a propisan je i njegov detaljan sadržaj sukladno odredbama navedenog Pravilnika. Dakle, Izvještaj od 7. lipnja 2020. se ne može smatrati pravno relevantnim za utvrđivanje činjenica. Također, ističe da je u tijeku drugostupanjskog postupka stručno mišljenje od 22. veljače 2023. izradila osoba imenovana u Povjerenstvo za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, a koja posjeduje stručno znanje iz područja zaštite kulturnih dobara i osposobljena je da o činjenicama zaštite kulturnih dobara važnim za rješavanje upravne stvari da svoje stručno mišljenje. Izvješće ne može sadržajno zamijeniti Elaborat ocjene postojećeg stanja konstrukcije kojim se u skladu s važnim propisima o obnovi utvrđuje postojeće stanje konstrukcije i usmjerava na daljnje zahvate na predmetnom kulturnom dobru.

7. U podnesku zaprimljenom kod ovoga Suda 30. rujna 2025. tužitelj je izvjestio Sud kako je zaprimio rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 29. srpnja 2024., a kojim je određen popravak konkstrukcije stambeno - poslovne zgrade u [adresa] na adresi [adresa]. te da je iz rješenja vidljivo da zgrada ide u obnovu temeljem Zakona o obnovi, koji je lex specialis u odnosu na Zakon o zaštiti kulturnih dobara pa nije potrebno izvoditi mjere zaštite koje su naložene osporavanim rješenjem. Ističe kako predmetna stambeno-poslovna zgrada ne predstavlja kulturno dobro.

8. Sud je u ovom sporu 30. rujna 2025. održao raspravu na daljinu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika. Na održanoj raspravi zamjenica opunomoćenika tužitelja je ostala kod navoda iz tužbe te postavljenog tužbenog zahtjeva i zatražila troškove upravnog spora. Naglasila je kako je sporno u ovoj upravnoj stvari da zgrada u [adresa] ne predstavlja kulturno dobro te da na predmetnoj zgradi nije potrebno provoditi mjere zaštite koje su opisane prvostupanjskim rješenjem. Odustala je od dokaznog prijedloga navedenog u podnesku od 10. prosinca 2024. koji se odnosi na provođenje očevida u [adresa] te je naglasila kako je očitovanje GSKGa iz Zagreba dostavljeno sudu putem e-komunikacije odnosno da je riječ o rješenju kojim se dopušta obnova na predmetnoj zgradi. Također, ista je odustala od dokaznog prijedloga da se službenim putem zatraži od Grada Zagreba potvrda o pregledu oštećenja zgrade nakon potresa. Pojašnjava da nema mjesta primjeni Zakona o zaštiti i očuvanju kulturne baštine nego da se ima primijeniti samo Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada

Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije, a o čemu svjedoči i spomenuto rješenje koje je dostavljeno Sudu na uvid putem e-Komunikacije. Službena osoba tuženika ostala je kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog akta.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Dakle, predmet ovoga spora je utvrđivanje mjera zaštite za stambeno-poslovnu zgradu u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] Centar, koja se nalazi na području ''A'' zone Povijesne urbane cjeline grad Zagreb za koju je rješenjem Ministarstva kulture KLASA: UP/I-612-05/05-01/135 od 20. ožujka 2010. utvrđeno svojstvo kulturnog dobra i upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, broj Registra Z-1525 (''Narodne novine'', broj: 92/11.).

11. Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja proizlazi da je u drugostupanjskom postupku razmotreno očitovanje Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode na navode iz žalbe. U istome se navodi da ostaju kod stručnih stavova koji su prethodili donošenju rješenja te smatraju žalbu neosnovanom. Navodi se da je pobijanim rješenjem utvrđeno, između ostalog, da je potrebno provesti statičku ekspertizu građevinsko-konstruktivnog stanja zgrade i utvrditi opseg i vrstu potrebnih radova za cjelovitu građevinsku sanaciju zgrade te izraditi detaljnu tehničku dokumentaciju. Međutim, također se navodi da u slučaju da se statičkom ekspertizom pokaže da zahvat obnove nije moguć, potrebno je Zavodu podnijeti zahtjev za njezino uklanjanje sukladno uvjetima iz članka 64. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i uz detaljnu valorizaciju arhitektonsko-oblikovnih i graditeljskih obilježja građevine. Ističe se da dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka koji je izradio stalni sudski vještak za graditeljstvo mr.sc. Mirsad Kararić od 6. ožujka 2020. i 9. srpnja 2020. ne predstavlja traženu statičku ekspertizu te se na temelju dostavljenog ne može odstupiti od utvrđenih mjera. Navodi se da se naložene mjere prop isuju svim suvlasnicima kulturnog dobra, sve ostalo je regulirano suvlasničkim odnosima i nije predmet pobijanog rješenja. Pobijano rješenje je doneseno temeljem članka 21. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara kojim je određeno da nadležno tijelo rješenjem utvrđuje mjere zaštite kulturnog dobra. Za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka, temeljem odluke Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, izrađen je stručni nalaz i mišljenje. Navedeni stručni nalaz i mišljenje donesen je dana 22. veljače 2023., KLASA: UP/II-612-08/22-02/0111, URBROJ: 399/02-20-2. U istome se navodi da je uvidom u dostavljenu dokumentaciju i izrečene mjere zaštite i očuvanja kulturnog dobra iste se smatraju primjerenim, kao i postupanje prvostupanjskog tijela izvršenim očevidom i donošenjem pobijanog rješenja o utvrđivanju mjera zaštite kulturnog dobra odgovarajućim i usklađenim s propisima. Žalitelj nije postupio u skladu s izrečenim mjerama jer dostavljeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka o stanju građevine nije elaborat kakav je propisan za utvrđivanje stanja konstrukcije zgrade nakon potresa stoga ne može biti podloga za donošenje odluke o bilo kakvom zahvatu na zgradi. Elaborat ocjene postojećeg stanja konstrukcije je obvezni dio dokumentacije obnove, propisan u Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada

Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (''Narodne novine'', br. 21/23), kroz Pravilnik o sadržaju i tehničkim elementima projektne dokumentacije obnove (''Narodne novine", br. 127/2020). Elaborat se izrađuje sukladno članku 25. citiranog Zakona, a propisan je i njegov detaljan sadržaj sukladno odredbama navedenog Pravilnika. Utvrđene mjere zaštite kulturnog dobra su primjerene zatečenom stanju i mogućoj šteti na građevini. Utvrđenim mjerama zaštite se neposredno sprječavaju štetne radnje i utjecaji na kulturno dobro kako je propisano Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih doba ra. Utvrđivanje stanja konstrukcije nakon potresa i svi drugi postupci vezani na obnovu (uklanjanje) definirani su propisima donesenim nakon potresa i njihovim dopunama. Evidentno je da dostavljeni nalaz i mišljenje sudskog vještak za graditeljstvo mr.sc. Mirsad Kararić, daju paušalnu ocjenu stanja konstrukcije kao i ocjenu isplativosti uklanjanja postojeće i gradnje zamjenske građevine kao jedinog mogućeg rješenja. Bez ispunjavanja obveze izrade elaborata ocjene postojećeg stanja konstrukcije zgrade nije moguće donositi nikakve odluke o zahvatu pa ni one o uklanjanju. Navodi da se radi o jednoj zgradi zajedno sa već uklonjenom zgradom [adresa] samo potvrđuju paušalnost ocjene stanja zgrade na adresi [adresa]. Evidentno je da se radi o dvije zasebne zgrade i zasebne katastarske čestice te nije moguće stanje uklonjene zgrade pripisivati zgradi na adresi [adresa]. Osim toga, paušalnom se smatra i ocjena žalitelja da zgrada ne predstavlja nikakvu bitnu povijesnu, kulturnu, arhitektonsku, spomeničku i sličnu baštinu. Valorizacija ovog dijela grada Zagreba i arhitekture koja ga čini kao i njihove mjere zaštite donose stručne osobe tijela Grada Zagreba nadležnog za zaštitu kulturne baštine, stoga jednako tako i ocjenu stanja konstrukcije zgrade trebaju izraditi stručne ovlaštene osobe kroz odgovarajuću dokumentaciju – elaborat ocjene postojećeg stanja konstrukcije. Uz navedeni stručni nalaz i mišljenje bitno je istaknuti izraženu sudsku praksu utvrđenu stajalištem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojem navedeni nalaz i mišljenje sadržajno predstavlja interni akt-dopis djelatnika službenog tijela, kojim djelatnik, temeljem činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, potvrđuje pravilnost prvostupanjskog rješenja, te se napominje da se ne radi o vještačkom nalazu i mišljenju, niti uopće o vještačenju kakvog ima u vidu članak 65. Zakona o općem upravnom postupku (takvo stajalište zastupa i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj: Usž- 1397/17-2 od 12. srpnja 2017. godine, broj: Usž-3504/18-2 od 6. veljače 2019. godine, broj: Usž-1721/21-2 od 27. svibnja 2021. godine i broj Usž-3675/21-2 od 9. prosinca 2021. godine), te na temelju navedenoga osoba koja je izradila stručno mišljenje nije bila dužna obavještavati stranku o istom (takvo stajalište zastupa i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017. godine i Usž- 3168/22-2 od 2. prosinca 2022. godine). Razmotrivši žalbu i predmetni spis, Povjerenstvo za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija u potpunosti je prihvatilo stručno mišljenje te nalazi u tijeku drugostupanjskog upravnog postupka da je žalba neosnovana. Člankom 20. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano je da je vlasnik kulturnoga dobra obvezan postupati s kulturnim dobrom s dužnom pažnjom, a osobito ga čuvati i redovito održavati te provoditi mjere zaštite propisane Zakonom. Člankom 21. istoga Zakona propisano je da nadležno tijelo utvrđuje mjere zaštite kulturnog dobra rješenjem. Stoga je bilo opravdano donošenje prvostupanjskoga rješenja, a s čime se u potpunosti složilo i ovo drugostupanjsko tijelo, te se nisu mogli uvažiti kao opravdani prigovori žalitelja pa je žalbu sukladno članku 116. Zakona o općem upravnom postupku, trebalo odbiti kao neosnovanu.

12. Prema članku 6. točki 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara zaštita kulturnog dobra jest poglavito provedba mjera zaštite pravne i stručne naravi propisanih odredbama ovoga Zakona, a sukladnih pravilima konzervatorske struke, dok je točkom 5. određeno da se kulturno-povijesnom cjelinom smatra naselje ili dio naselja, kao i područje, koji su zaštićeni kao kulturno dobro. Također, prema točki 12. istog članka, nadležno tijelo je Konzervatorski odjel Ministarstva kulture na čijem se području kulturno dobro nalazi, a za područje Grada Zagreba Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu.

13. Prema članku 7. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara nepokretno kulturno dobro može biti: - grad, selo, naselje ili njegov dio, - građevina ili njezini dijelovi, te građevina s okolišem, - elementi povijesne opreme naselja, - memorijalno područje, mjesto, spomenik i obilježje u svezi s povijesnim događajima i osobama, - arheološko nalazište i arheološka zona, uključujući i podvodna nalazišta i zone, - područje i mjesto s etnološkim i toponimskim sadržajima, - krajolik ili njegov dio koji sadrži povijesno karakteristične strukture, koje svjedoče o čovjekovoj nazočnosti u prostoru, - vrtovi, perivoji i parkovi, - tehnički objekt s uređajima i drugi slični objekti.

14. Člankom 20. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, vlasnik kulturnoga dobra obvezan je: - postupati s kulturnim dobrom s dužnom pažnjom, a osobito ga čuvati i redovito održavati; - provoditi mjere zaštite utvrđene ovim Zakonom i drugim propisima, - o svim promjenama na kulturnom dobru, oštećenju ili uništenju, te o nestanku ili krađi kulturnoga dobra, odmah, a najkasnije sljedećeg dana obavijestiti nadležno tijelo, - dopustiti stručna i znanstvena istraživanja, tehnička i druga snimanja, kao i provedbu mjera tehničke zaštite, - omogućiti dostupnost kulturnoga dobra javnosti, - očuvati cjelovitost zaštićene zbirke pokretnih kulturnih dobara, - izvršavati sve druge obveze propisane ovim Zakonom i drugim propisima.

15. Nadalje, prema članku 21. stavku 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara nadležno tijelo utvrđuje mjere zaštite kulturnog dobra rješenjem. Ako vlasnik ne provede mjeru propisanu rješenjem u utvrđenom roku, tu će mjeru provesti nadležno tijelo na trošak vlasnika. Stavkom 2. istog članka određeno je da nadležno tijelo rješenjem utvrđuje obvezu vlasnika na naknadu troškova i visinu troškova izvršenja takve mjere. Prema stavku 3. istog članka određeno je da žalba na rješenje iz stavka 1. i stavka 2. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.

16. Prema Izvodu iz registra kulturnih dobara Republike Hrvatske broj 01/2011 (''Narodne novine'', broj 92/11.) povijesna urbana cjelina grad Zagreb nalazi se na Listi zaštićenih kulturnih dobara pod registarskim brojem [registarska oznaka] ima status zaštićenog kulturnog dobra.

17. Dakle, iz prethodno citiranih odredbi proizlazi da kulturno dobro može biti i dio grada, kao što je to u konkretnom slučaju, a budući da se stambeno-poslovna zgrada za koju su utvrđene mjere zaštite nalazi u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] Centar, odnosno unutar dijela grada koji ima status zaštićenog kulturnog dobra , to je ista zaštićena kroz zaštitu predmetne cjeline.

18. Nadalje, Sud ne smatra osnovanim prigovor tužitelja da se u konkretnom slučaju ne bi trebale provoditi mjere zaštite na stambeno-poslovnoj zgradi. Naime, i sam tužitelj navodi kako predmetna zgrada ima oštećenja, a budući da se ista nalazi na području koje je proglašeno kulturnim dobrom osnovano su predmetne mjere izrečene na temelju članka 21. stavka 1. Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

19. U odnosu na dostavljeno Izvješće ovlaštenog statičara te ovlaštenog vještaka za graditeljstvo mr.sc. Mirsada Kararića od 9. srpnja 2020 . valja reći kako pravilno upravna tijela tvrde da se izvještaj ne može smatrati pravno relevantnim za utvrđivanje činjenica.

19.1. Naime, člankom 64. stavkom 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano je da iznimno od odredaba članka 62. ovoga Zakona, nadležno tijelo može izdati suglasnost za uklanjanje nepokretnog kulturnog dobra ili njegova dijela kada utvrdi da se radi o dotrajalosti ili većim oštećenjima kojima je izravno ugrožena stabilnost građevine ili njezina dijela, te ona predstavlja opasnost za susjedne građevine i život ljudi, a ta se opasnost ne može na drugi način otkloniti, dok je stavkom 2. istog članka određeno da suglasnost iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo može izdati samo uz prethodno mišljenje Hrvatskog vijeća za kulturna dobra.

19.2. Prema tome, za eventualno uklanjanje kulturnog dobra, a na koje tužitelj u ovome postupku upire, bilo bi moguće tek nakon utvrđenja postojanja okolnosti iz članka 64. stavka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te podnošenja zahtjeva za njeno uklanjanje, a za koji zahtjev tužitelj niti ne tvrdi da bi bio podnesen. Osim toga, članak 34. stavak 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, između ostalog, propisuje i da se za zgradu za koju je podnesen zahtjev za uklanjanje i koja se nalazi unutar povijesne urbane cjeline, mora dati suglasnost nadležnog tijela u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita i očuvanje kulturnih dobara.

19.3. U odnosu na prigovor tužitelja valja još naglasiti da rješenje o obnovi koje izdaje Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprava za graditeljstvo i obnovu, a kojim se određuje pravo suvlasnika na popravak konstrukcije predmetne zgrade sredstvima državnog proračuna i proračuna Grada Zagreba u omjeru 80%-20%, ne isključuje činjenicu da se predmetna zgrada nalazi na području povijesne urbane cjeline Grada Zagreba koja je zaštićeno nepokretno materijalno kulturno dobro od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku te nad kojom postoji jasna nadležnost ovdje prvostupanjskog tijela na temelju Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

20. Slijedom navedenoga, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.

21. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, ne pripada mu ni zatraženi trošak pa je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 7. listopada 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. U spis