REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1763/2024-2

Gž-1764/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica DV iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o Zagreb, protiv tužene Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB 32206148371, koju zastupa punomoćnik JV iz Odvjetničkog društva Ravlić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama umješača na strani tuženice i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1513/2020-44 od 21. prosinca 2023. i žalbi tužiteljice protiv dopunskog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1513/2020-53 od 30. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba umješača na strani tuženice u pogledu odluke o glavnoj stvari te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1513/2020-44 od 21. prosinca 2023. u pobijanom dijelu – točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaćaju žalba tuženice i umješača na strani tuženice u pogledu odluke o parničnim troškovima te se preinačuje točka III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1513/2020-44 od 21. prosinca 2023. na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 124,38 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 21. prosinca 2023. do isplate, dok se u preostalom dijelu, za iznos od 1.964,26 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 21. prosinca 2023. do isplate, žalba odbija i potvrđuje pobijana odluka.

II. Prihvaća se žalba tužiteljice te se preinačuje dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1513/2020-53 od 30. kolovoza 2024. u pobijanom dijelu – točki I. izreke tako da ista sada glasi:

„Odbija se zahtjev umješača za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 700,00 eura.“

III. Odbijaju se zahtjevi tuženice i umješača na strani tuženice za naknadu troškova žalbi protiv presude.

IV. Nalaže se umješaču na strani tuženice naknaditi tužiteljici troškove žalbe protiv dopunskog rješenja u iznosu od 93,75 eura, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici s naslova naknade štete ukupan iznos od 1.172,00 eura / 8.830,43 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od 11. rujna 2019. do isplate (točka I. izreke) i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 2.088,64 eura / 15.736,85 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja 21. prosinca 2023. do isplate (točka III. izreke). Preostali dio presude, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 458,20 eura / 3.452,31 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od 10. rujna 2019. do isplate te dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zahtijevala zatezne kamate na dosuđeni iznos za dan 10. rujna 2019. (točka II. izreke), nije predmet pobijanja žalbama umješača i tuženice.

2. Nakon donošenja prvostupanjske presude, umješač na strani tuženice je podnio prijedlog za njezinu dopunu, jer je prvostupanjski sud propustio odlučiti o njegovom zahtjevu za naknadu parničnih troškova.

2.1. Dopunskim rješenjem naloženo je tužitelju naknaditi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 700,00 eura (točka I. izreke). U preostalom dijelu od 500,00 eura (točka II. izreke), koji sadržajno nije predmet pobijanja žalbom, zahtjev umješača za naknadu troškova je odbijen.

3. Protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude (točke I. i III. izreke) umješač na strani tuženice je podnio pravovremenu i dopuštenu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), kao i relativno bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 323. (sadržajno se referira na članak 223.) i člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, a u pogledu odluke o parničnim troškovima da prvostupanjski sud nije primijenio odredbe članka 158. stavka 1. te članka 311. stavka 2. ZPP-a. Osporava osnovu i visinu tražbine tužiteljice. U pogledu osnove u bitnome problematizira trenutak puknuća tetive (je li puknuće postojalo u trenutku pregleda ili je do toga došlo naknadno), doprinos tužiteljice nastanku štete (uslijed činjenice što je došla na pregled kod umješača tri dana nakon ozljede te na novi pregled u drugu medicinsku ustanovu nakon 14 dana) kao i protupravnost odnosno krivnju u postupanju umješača. Iznoseći u okviru žalbe drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, a posebice nalaza i mišljenja vještaka, smatra da prvostupanjski sud nije dao obrazloženje u pogledu prijedloga umješača da se vještačenje obnovi po drugom vještaku, kao ni u pogledu doprinosa tužiteljice šteti, uslijed čega da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 338. stavka 4. i članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. U pogledu visine tražbine tužiteljice, umješač navodi da vještak nije argumentirao trajanje fizičkih bolova i straha niti se očitovao o prigovorima tuženice i umješača o tome, a da o tim prigovorima ni pobijana presuda ne sadrži razloge. Smatra da je prvostupanjski sud neovlašteno primijenio članak 223. ZPP-a kada je utvrdio visinu cijene sata pružanja tuđe njege i pomoći, a utvrđena satnica od 4,00 eura da je previsoka. Umješač pobija i odluku o parničnim troškovima, smatrajući da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja troškova tužiteljici nije primijenio članak 158. stavak 1. ZPP-a, imajući u vidu da je tijekom postupka smanjila tužbeni zahtjev s 20.500,00 kuna na 1.630,20 eura / 12.282,74 kuna. Smatra da su tužiteljici priznati nerazmjerno visoki troškovi s obzirom na dosuđenu naknadu štete, da sud pritom nije uzeo u obzir odredbu članka 311. stavka 2. ZPP-a niti stajališta Europskog suda za ljudska prava iz odluke Klauz protiv Hrvatske, kao i da je prvostupanjski sud nepotrebno priznao tužiteljici troškove za sedam ročišta (uključujući ročište za objavu), za sastav dva podneska (od 29. rujna 2020. i 20. rujna 2023.), za sudske pristojbe i u cijelosti za medicinsko vještačenje. Žalbeni je prijedlog umješača preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbe.

3.1. Protiv točke III. izreke prvostupanjske presude, kojom je odlučeno o parničnim troškovima, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je i tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja troškova nije primijenio odgovarajući broj Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa) s obzirom na vrijednost predmeta spora u fazi poduzimanja određene radnje po punomoćniku odvjetniku. Smatra da sud nije adekvatno cijenio uspjeh tužiteljice u sporu, imajući u vidu da je tijekom postupka smanjila tužbeni zahtjev. Tuženica ističe da je tužiteljici neosnovano priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude od 21. prosinca 2023. budući da punomoćnica tužiteljice na to ročište nije pristupila, kao i da prvostupanjski sud nije trebao primijeniti vrijednosni bod od 1,99 eura / 15,00 kuna iz Izmjene Tarife („Narodne novine“ broj 126/22), koja je stupila na snagu u tijeku parnice. Smatra da tužiteljičin uspjeh u sporu iznosi 43,07%, u skladu s čime da joj je trebalo priznati i parnične troškove. Žalbeni je prijedlog tuženice preinačiti pobijanu presudu u odluci o parničnim troškovima, a podredno u tom dijelu ukinuti odluku. Zahtijeva trošak žalbe u visini sudske pristojbe na žalbu.

4. Protiv dopunskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima umješača žalbu je podnijela tužiteljica. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka time što je odlučio o umješačevom prijedlogu za dopunu presude i dosudio mu parnične troškove, jer prema članku 208. stavku 1. ZPP-a umješač dijeli pravnu sudbinu tuženice koja nije tražila troškove. Navodi da umješač, u smislu članka 206. stavka 1. ZPP-a, nije imao pravni interes za miješanje u parnicu. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio uspjeh umješača u sporu, jer da ni tuženica nije uspjela u sporu s obzirom na to da joj je naložena isplata naknade štete tužiteljici. Žalbeni je prijedlog tužiteljice preinačiti predmetno rješenje u skladu sa žalbenim navodima, uz naknadu troška žalbe.

5. Sa žalbama umješača, tuženice i tužiteljice postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

5.1. Tužiteljica i tuženica nisu podnosile odgovore na žalbu, dok je umješač podnio odgovor na žalbu protiv dopunskog rješenja, predlažući odbijanje odnosno odbacivanje žalbe tužiteljice.

6. Žalbe umješača i tuženice protiv prvostupanjske presude su djelomično osnovane, i to isključivo u dijelu odluke o parničnim troškovima, dok je žalba tužiteljice protiv dopunskog rješenja o parničnim troškovima osnovana u cijelosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela uslijed produženog liječenja zbog propusta djelatnika umješača, osiguranika tuženice, u postavljanju dijagnoze puknuća tetive prilikom pregleda obavljenog 14. siječnja 2019. u Kliničkoj bolnici Dubrava, a na koji pregled se tužiteljica javila zbog ozljede palca lijeve ruke koju je zadobila tri dana ranije prilikom rukovanja kuhinjskim nožem.

8. U žalbenoj fazi postupka sporne su osnova i visina tražbine tužiteljice na ime neimovinske štete, kao i na ime imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći. U vezi s osnovom, sporna je odgovornost umješača kao i doprinos tužiteljice nastanku štete.

9. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita, izuzev u dijelu točke III. izreke kojom je odlučeno o parničnim troškovima.

9.1. S druge strane, ispitavši na isti način dopunsko rješenje o parničnim troškovima (članak 381. stavak 1. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud, priznavanjem parničnih troškova umješaču, pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužiteljice.

10. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

10.1. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na postojanje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

11. Nakon provedenog postupka i dovoljne raspravljenosti svih za ovaj predmet pravno relevantnih pitanja, prvostupanjski je sud u pogledu odgovornosti za štetu utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica obavila prvi pregled kod umješača 14. siječnja 2019.;

- da tom prigodom liječnica specijalizantica zaposlena kod umješača nije prepoznala da je došlo do ozljede tetive na bazi prvog prsta lijeve ruke, što prema nalazu i mišljenju vještaka predstavlja liječnički propust;

- da je tužiteljica nakon pregleda obavljenog kod umješača došla na previjanje kod svoje obiteljske liječnice, koja je uvidjela da funkcija palca nije zadovoljavajuća te je uputila tužiteljicu na pregled u drugu ustanovu, gdje je tužiteljica pregledana 28. siječnja 2019. i odmah potom operirana;

- da je tužiteljica nakon prvog pregleda kod umješača imala zamotan prst pa nije vjerojatno da je u međuvremenu došlo do neke druge povrede niti o doprinosu tužiteljice vlastitoj šteti postoji bilo kakav dokaz;

- da je prilikom obrade kod umješača napravljena isključivo rendgenska snimka koja ne prepoznaje ozljede mekih tkiva kakva je tetiva, što se moglo utvrditi drugim pretragama (npr. magnetnom rezonancom) koje nisu učinjene;

- da je tužiteljica, uslijed propusta liječnice zaposlene kod umješača da prepozna ozljedu tetive, kao i da odredi drugu vrstu dijagnostičke obrade, operirana sa zakašnjenjem od 14 dana, zbog čega je trpjela fizičke bolove i strah te je imala dodatnu potrebu za tuđom njegom i pomoći, što bi bilo izbjegnuto da je kod tužiteljice odmah utvrđena povreda tetive i da je tužiteljica odmah medicinski zbrinuta na pravi način;

- da postoji odgovornost tuženice kao osiguravatelja umješača.

11.1. Takva utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda rezultat su valjane i savjesne ocjene dostupnih mu i predočenih dokaza, za koju je taj sud dao dostatne, dosljedne i logične razloge koji su u suglasju s cjelokupnim stanjem spisa, pa takva činjenična utvrđenja i zaključke u cijelosti prihvaća i ovaj sud. U vezi s time, na pravilnost i potpunost tako utvrđenog činjeničnog stanja ne utječu ni žalbeni navodi umješača u okviru kojih iznosi vlastitu, drugačiju ocjenu dokaza, izvlačeći iz cjelovitog konteksta pojedine dijelove iskaza svjedoka, a osobito nalaza i mišljenja vještaka, fragmentarno ih tumačeći u svoju korist te pritom iznoseći drugačije stručne sudove na koje je ovlašten isključivo vještak, koji je u okviru svog nalaza i mišljenja dao valjanu, logičnu i dostatnu argumentaciju.

11.2. Suprotno žalbenim navodima umješača, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi iznio dostatne i jasne razloge u pogledu otklanjanja prigovora umješača o doprinosu tužiteljice nastanku štete, posebice u okviru ocjene nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. Božidara Šebečića (točke 22. -30. obrazloženja) koji je utvrdio minimalnu mogućnost da je do puknuća tetive došlo naknadno, s obzirom na to da je tužiteljica imala zamotan palac i bolove u palcu, što je onemogućavalo gibanje prsta. Također, činjenica da se tužiteljica javila tri dana nakon ozljeđivanja nožem, kao i činjenica da je operirana s odmakom od 14 dana, prema nalazu i mišljenju vještaka, nisu bile od utjecaja na krajnji ishod liječenja niti to umanjuje odgovornost umješača čiji djelatnici nisu prepoznali ozljedu ekstenzorne tetive, što se pažljivim prvim pregledom trebalo utvrditi. Konačno, vještak je iskazao da iz priložene medicinske dokumentacije nigdje ne proizlazi da bi tužiteljica zadobila bilo kakvu naknadnu ozljedu.

11.3. Tužiteljica se, kao laik, uzdala s povjerenjem u pravilnost postupanja medicinskog osoblja umješača, javila se na pregled kod umješača nakon što se stanje po ozljedi nije popravilo u roku od tri dana, a u razdoblju između prvog pregleda kod umješača i upućivanja u drugu medicinsku ustanovu je bila pod nadzorom obiteljske liječnice pa se, i prema stavu ovog suda, ne može govoriti o njenom doprinosu nastanku štete.

11.4. Cijeneći navedeno, kao i činjenicu da je teret dokaza doprinosa oštećenika bio na tuženici odnosno umješaču, a da isti za to nisu pružili ni jedan konkretan dokaz, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nema doprinosa tužiteljice nastaloj šteti, i za to dao odgovarajuće obrazloženje (točke 22. -30. i 33.-37. obrazloženja). Pritom nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. niti ona iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda sadrži dostatne razloge koji otklanjaju takav prigovor umješača.

12. Sudski vještak prof.dr.sc. Božidar Šebečić je valjano, detaljno i jasno iznio svoj nalaz i mišljenje, kako u pisanom obliku tako i usmeno na ročištu, kojom prilikom su stranke mogle vještaku iznijeti primjedbe i postaviti sva dodatna pitanja, na koja je vještak pružio odgovarajuće odgovore odnosno objašnjenja, istaknuvši pritom da je svoj nalaz i mišljenje dao na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i stanja spisa. S obzirom na to da su, i prema stavu ovog suda, nakon usmenog saslušanja vještaka valjano otklonjene sve bitne primjedbe umješača i tuženice, a tako iznesen nalaz i mišljenje nema nejasnoća, nedostataka ni proturječnosti koji bi doveli u sumnju njegovu pravilnost (članak 261. ZPP-a), to nije bilo razloga za obnovu vještačenja pa je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti (točke 30. i 33. obrazloženja). Za istaknuti je pritom da nezadovoljstvo stranke provedenim vještačenjem samo po sebi nije opravdani razlog za obnovu vještačenja, posebice onda kada je, kao u konkretnom slučaju, nalaz i mišljenje vještaka primjereno obrazložen, razumljiv i time kontrolabilan.

12.1. Slijedom navedenog, umješaču nije uskraćena mogućnost da pri izvođenju dokaza vještačenjem raspravlja pred sudom (pisanim očitovanjem i postavljanjem pitanja vještaku na ročištu) pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Nije ostvarena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, jer propust prvostupanjskog suda da u pobijanoj presudi navede dodatne razloge zašto nije prihvatio prijedlog umješača za obnovu vještačenja, kraj prethodno navedenog, nije bio niti mogao biti od utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.

13. Konačno, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je na strani umješača došlo do liječničkog propusta, kakav zaključak je također potkrijepljen nalazom i mišljenjem vještaka. Naime, vještak je iskazao da se propust sastoji u tome što prilikom prvog pregleda nije prepoznato da je ekstenzorna tetiva za palac presječena, a što se moglo utvrditi dovoljno pažljivim kliničkim pregledom funkcije palca ili drugačijom dijagnostičkom metodom (magnetna rezonanca). Naime, iako je u liječnikom nalazu navedeno da je tetivni aparat očuvan, nigdje nije navedeno da je pokretljivost palca ispitana odnosno uredna, dok provedeno rendgensko snimanje nije predstavljalo odgovarajuću metodu za prepoznavanje ozljede mekih tkiva kao što je tetiva.

13.1. Stoga je, prema shvaćanju ovog suda, zaključak vještaka da pregled kod umješača nije obavljen s potrebnom pažnjom u potpunosti u skladu s člankom 10. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO) kojim je, u ispunjavanju obveza iz profesionalne djelatnosti, predviđena dužnost postupanja s povećanom pažnjom dobrog stručnjaka. U tom kontekstu, za cijeniti je i činjenica da je pregled obavljala liječnica specijalizantica koja nije konzultirala dežurnog liječnika specijalista, a radiolog koji je obavio rendgensko snimanje je i sam potvrdio da se ozljede mekog i polutvrdog tkiva, kakva je i ozljeda tetive, nisu mogle vidjeti na RTG pretrazi na koju je tužiteljicu uputila liječnica zaposlena kod umješača.

14. Na temelju prethodno iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odgovornost umješača, odnosno tuženice kao njenog osiguratelja, po osnovi presumirane krivnje, i to primjenom članka 1061. ZOO-a koja predviđa odgovornost poslodavca za štetu koju njegov zaposlenik prouzroči u radu ili u svezi s radom. Naime, sukladno odredbi članka 29. Zakona o zaštiti prava pacijenata („Narodne novine“ broj 169/04. i 37/08.) pacijent ima pravo na naknadu štete sukladno općim propisima obveznog prava. Doduše, pritom se prvostupanjski sud nepotrebno poziva i na odredbu članka 1062. ZOO-a koja regulira odgovornost pravne osobe za štetu koju prouzroči njezino tijelo, s obzirom na to da ta zakonska odredba, prema shvaćanju ovog suda, nije mjerodavna za predmet spora.

15. Visinu naknade štete je prvostupanjski sud pravilno odmjerio u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prof.dr.sc. Božidara Sebečića, iz kojeg proizlazi da je tužiteljica, uslijed produženog liječenja zbog propusta umješača, trpjela fizičke bolove srednjeg intenziteta sedam dana i manjeg intenziteta tri tjedna kumulativno, zatim sekundarni strah jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta četiri dana te manjeg intenziteta dva tjedna kumulativno, kao i da je imala potrebu za nemedicinskom tuđom njegom i pomoći u trajanju od dva tjedna po dva sata dnevno (točka 27. obrazloženja).

15.1. U skladu s navedenim, sud je tužiteljici odmjerio naknadu neimovinske štete, na ime fizičkih boli i straha, u iznosima od 610,00 eura i 450,00 eura, kao i imovinsku štetu u iznosu od 112,00 eura, što ukupno daje iznos od 1.172,00 eura, kako je to specificirano u točkama 39. – 42. obrazloženja prvostupanjske presude. Navedeno je, u odnosu na neimovinsku štetu, rezultat pravilne primjene članka 1100. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 19. ZOO-a, dok je u odnosu na imovinsku štetu pravilno primijenjen članak 1095. ZOO-a u vezi s diskrecijskim ovlaštenjem iz članka 223. ZPP-a prilikom utvrđivanja naknade za taj oblik štete.

15.2. Suprotno žalbenim navodima umješača, pobijana presuda i u pogledu visine štete sadrži dostatne, dosljedne i dovoljno jasne razloge, u skladu je s nalazom i mišljenjem vještaka koji je utemeljen na cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji i stanju spisa, pri čemu je vještak izričito naveo da je procijenio isključivo one vidove štete koji su posljedica produženog liječenja uslijed propusta djelatnika umješača, što i jest predmet spora. I u pogledu visine štete, umješač je sve primjedbe i pitanja imao prilike iznijeti na ročištu na kojem je vještak usmeno saslušan, a na njegove upite su dani odgovarajući odgovori i pojašnjenja (točka 29. obrazloženja), pa ni u tom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi umješača da pobijana presuda o tome ne sadrži razloge.

16. Prvostupanjski sud pri odmjeravanju visine imovinske štete nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 223. ZPP-a jer je, i prema shvaćanju ovog suda, prilikom utvrđivanja cijene sata pružanja nemedicinske tuđe njege i pomoći sud ovlašten primijeniti diskrecijsko ovlaštenje iz članka 223. ZPP-a. Prvostupanjski sud je, primjenom te zakonske odredbe, pravilno utvrdio cijenu sata u iznosu od 4,00 eura, što je u okvirima važeće sudske prakse.

17. Slijedom svega iznesenog, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odgovornost umješača i tuženice kao njegovog osiguratelja, te je pravilno odmjerio i dosudio tužiteljici naknadu štete, pa je neosnovana žalba umješača protiv odluke o glavnoj stvari sadržane u točki I. izreke prvostupanjske presude.

18. Odluka o parničnim troškovima iz točke III. izreke prvostupanjske presude je također pravilna i zakonita, osim u dijelu u kojem je prvostupanjski sud tužiteljici priznao nagradu za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 124,38 eura (50 bodova pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 eura/bod i uvećano za PDV 25%) s obzirom na to da, uvidom u zapisnik s tog ročišta, zaista proizlazi da na to ročište nije pristupio nitko niti isti sadrži potpise stranaka odnosno njihovih punomoćnika. Stoga je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbe tuženice i umješača te preinačiti točku III. izreke prvostupanjske presude na način da se odbije zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 124,38 eura.

18.1. U preostalom dijelu odluke o parničnim troškovima žalbeni navodi tuženice i umješača nisu osnovani, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a kada je tužiteljici, kao stranci koja je u većoj mjeri uspjela u postupku, odmjerio parnične troškove uzimajući u obzir uspjehe obiju stranaka u sporu, koje je sud utvrdio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, pravilno cijeneći kako kvalitativni tako i kvantitativni uspjeh tužiteljice (točka 46. obrazloženja prvostupanjske presude).

18.2. Na takvu, pravilnu primjenu materijalnog prava ne utječu ni žalbeni navodi umješača i tuženice da je tužiteljica tijekom postupka smanjila tužbeni zahtjev, s obzirom na to da se početni tužbeni zahtjev iz tužbe i konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska od 20. rujna 2023., prema vrijednosti spora, nalaze u istom tarifnom razredu Tarife (10.000,01 - 100.000,00 kuna, Tbr. 7.1) za koji je predviđena ista visina nagrade, pa početnim isticanjem zahtjeva iznad konačnog postavljenog nisu nastali posebni troškovi zastupanja, koji bi opravdavali priznavanje troškova tuženici odnosno umješaču u smislu članka 158. stavka 1. ZPP-a.

18.3. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio i vrijednost boda od 1,99 eura / 15,00 kuna iz Tbr. 50. Tarife, koja vrijednost je povećana člankom 1. Izmjene Tarife („Narodne novine“ broj 126/22), a sve na temelju odredbe Tbr. 48. stavka 3. Tarife kojom je predviđeno da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Navedeno je u skladu kako sa shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-562/2024) tako i sa shvaćanjima Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u presudi broj Usoz- 55/2024-21 od 18. srpnja 2025. potvrdio zakonitost istovjetne odredbe sada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 138/23.).

18.4. Prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici priznao troškove podnesaka od 29. rujna 2020. (list 28-29 spisa) i 20. rujna 2023. (list 97-98 spisa), s obzirom na to da se u njima tužiteljica meritorno očitovala na navode tuženice iz odgovora na tužbu o njezinom doprinosu, odnosno uredila je tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja. Pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici priznao i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu te medicinskog vještačenja, koje je bilo potrebno za dokazivanje kako osnove tako i visine štete, pri čemu je prvostupanjski sud i te troškove odmjerio razmjerno utvrđenom uspjehu tužiteljice u sporu.

18.5. Parnični trošak u korist tužiteljice je, dakle, odmjeren na pravilan i zakonit način, na što nije od utjecaja odredba članka 311. stavka 2. ZPP-a koja propisuje dužnosti suda (a ne stranke) prilikom rukovođenja glavnom raspravom, kao što nisu od utjecaja ni stajališta iz odluke Europskog suda za ljudska prava Klauz protiv Hrvatske, jer se ista odnosi na potpuno drugačiji činjenično pravni supstrat od ovopredmetnog.

19. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u dopunskom rješenju o parničnim troškovima, u točki I. izreke, umješaču dosudio parnične troškove u iznosu od 700,00 eura.

19.1. S obzirom na žalbene navode tužiteljice, stav je ovoga suda da prvostupanjski sud prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je odlučivao o umješačevom prijedlogu za dopunu presude, jer umješač, u smislu odredaba članka 208. u vezi s člankom 209.a i člankom 339. stavkom 1. ZPP-a, ima pravo poduzimati sve one radnje na koje je ovlaštena i stranka kojoj se pridružio, pri čemu i odredba članka 154. stavka 1. ZPP-a izričito priznaje umješaču pravo na troškove. Također, stav je ovog drugostupanjskog suda da je umješač, kao osiguranik tuženice, imao pravni interes pridružiti se tuženici u ovoj parnici (članak 206. stavak 1. ZPP-a).

19.2. Međutim, s obzirom na to da umješač nije stranka u postupku, već dijeli pravnu sudbinu stranke kojoj se pridružio, a prvostupanjski sud je, pravilnom primjenom članka 154. stavka 2. ZPP-a, utvrdio da je tužiteljica u većoj mjeri uspjela u sporu (razlika postotaka od 72%) te joj je i dosudio parnične troškove (točke 46. i 47. obrazloženja prvostupanjske presude), to nije bilo osnove da se umješaču, suprotno pravnoj sudbini tuženice kojoj se i pridružio, priznaju parnični troškovi, već je takav zahtjev umješača valjalo odbiti u cijelosti. Umješaču te troškove nije trebalo priznati ni po odredbi članka 158. stavka 1. ZPP-a, na kojoj je umješač utemeljio svoj zahtjev za donošenje dopunske odluke, s obzirom na prethodno već iznesene razloge da se i prvotni i konačni tužbeni zahtjev nalaze unutar istog tarifnog razreda Tarife.

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu umješača i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odluke o glavnoj stvari, kao što je odlučeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

20.1. U pogledu odluke o parničnim troškovima, valjalo je, na temelju članka 380. točke 3. u vezi s člankom 373. točkama 1. i 3. i člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, djelomično prihvatiti žalbe tuženice i umješača te preinačiti prvostupanjsku presudu u tom dijelu, kao i prihvatiti u cijelosti žalbu tužiteljice i preinačiti dopunsko rješenje u pobijanom dosuđujućem dijelu, kao što je to odlučeno u točkama I. i II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

21. Budući da su tuženica i umješač sa svojim žalbama protiv presude uspjeli samo u neznatnom dijelu odluke o parničnim troškovima, valjalo je na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a, odbiti njihove zahtjeve za naknadu troškova žalbe, kao što je i odlučeno u točki III. izreke rješenja.

22. Tužiteljica je uspjela sa svojom žalbom protiv dopunskog rješenja o parničnim troškovima pa joj je, s obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela od 700,00 eura, valjalo priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 75,00 eura, prema Tbr. 10. toč. 4. u vezi Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 54. i Tbr. 52. stavku 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25.), uvećan za PDV 25%, što iznosi 93,75 eura. Trošak sudske pristojbe na žalbu tužiteljici nije priznat, jer spisu ne prileži dokaz da je pristojba plaćena.

22.1. Stoga je, na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki IV. izreke rješenja.

U Puli 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus