REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-1283/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnica Suzana Malenica, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Antonio Šalov, odvjetnik u Trogiru, radi raskida ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda Šibeniku, poslovni broj P-1014/2023-31 od 29. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog suda Šibeniku, poslovni broj P-1014/2023-31 od 29. svibnja 2025. i sudi:
„I.1. Raskidaju se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 16. studenog 2020. ovjeren kod Općinskog suda u Šibeniku dana 14. prosinca 2020. godine pod poslovnim brojem R2-382/2020 i Aneks Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 10. siječnja 2023. zaključen u obliku javnobilježničkog akta javnog bilježnika Ljiljanke Malenice u Šibeniku pod poslovnim brojem OU – 2/2023, a koji su zaključeni između BN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primatelja uzdržavanja i PN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davatelja uzdržavanja.
2. Nalaže se upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika PN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], nekretnine opisane kao stan položen na četvrtom katu, ravno – jug, površine 73,77 m2, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice i lođe, kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-40) u nekretnini oznake čest. broj 393/3 oznake zgrada i dvor površine 1322,00 m2 upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te se nalaže da se kao vlasnik predmetne nekretnine upiše tužitelj BN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].
3. Nalaže se upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika PN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] oznake dvor površine 32,00 m2, čest. zem. [katastarska čestica] oznake dvor površine 60,00 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] oznake kuća površine 16,00 m2 upisanih u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te se nalaže da se kao vlasnik predmetnih nekretnina upiše tužitelj BN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].
4. Nalaže se upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika PN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] oznake štala površine 32,00 m2 upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te se nalaže da se kao vlasnik predmetnih nekretnina upiše tužitelj BN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu 2.553,08 eura, u roku petnaest dana, a u preostalom dijelu u iznosu 1.500,00 eura odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu 1.300,00 eura.“
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu 312,50 eura u roku 15 dana, a u preostalom dijelu u iznosu 53,09 eura zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je: „I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (ime u nominativu) BN, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi: „.1. Raskidaju se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 16. studenog 2020. godine ovjeren kod Općinskog suda u Šibeniku dana 14. prosinca 2020. godine pod poslovnim brojem R2-382/2020 i Aneks ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 10. siječnja 2023. godine zaključen u obliku javnobilježničkog akta javnog bilježnika Ljiljanke Malenice u [adresa] pod poslovnim brojem OU – 2/2023, a koji su zaključeni između BN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao primatelja uzdržavanja i PN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao davatelja uzdržavanja.
2. Nalaže se upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika PN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], nekretnine opisane kao stan položen na četvrtom katu, ravno – jug, površine 73,77 m2, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice i lođe, kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-40) u nekretnini oznake čest. broj 393/3 oznake zgrada i dvor površine 1322,00 m2 upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te se nalaže da se kao vlasnik predmetne nekretnine upiše tužitelj BN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].
3. Nalaže se upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika PN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] oznake dvor površine 32,00 m2, čest. zem. [katastarska čestica] oznake dvor površine 60,00 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] oznake kuća površine 16,00 m2 upisanih u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te se nalaže da se kao vlasnik predmetnih nekretnina upiše tužitelj BN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].
4. Nalaže se upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika PN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] oznake štala površine 32,00 m2 upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te se nalaže da se kao vlasnik predmetnih nekretnina upiše tužitelj BN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].“
II. Nalaže se tužitelju (ime u nominativu) BN, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tuženiku (ime u nominativu) PN, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.300,00 eura (tisuću tristo eura), u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, čl. 354. st 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, da valjanost ugovora nikada nije dovedena u pitanje, da je bio nezadovoljan načinom ispunjavanja ugovornih obveza, ali nije tražio raskid već je odselio kod nove supruge ŽN koja mu je uredno kuhala, prala odjeću, ali i tada nije imao namjeru raskinut ugovor već u siječnju 2023. zaključuje aneks ugovora. Ističe da je odluku o pokretanju postupka radi raskida ugovora donio tek nakon što je tuženik odbio ispuniti ugovorne obveze u pogledu skrbi za tužiteljevo zdravlje i dao mu do znanja da ugovor ne misli ispunjavati dok mu tužitelj ne preda svoje financije na upravljanje i vrati se živjeti u [adresa]; da stoga razlog neispunjavanja ugovornih obveza nije preseljenje u [adresa]. Ukazuje na komunikaciju u WhatsApp aplikaciji, da iz iste slijedi da su odnosi do te mjere poremećeni da onemogućavaju bilo kakvo daljnje smisleno ostajanje u ugovornom odnosu, da sud komunikaciju stranaka nelogično i neživotno ocjenjuje kao pripremu za podnošenje tužbe, da ne obrazlaže izjavu tuženika upućenu tužitelju, da je izostala objektiva analiza dokaza, da se radi o dvostrukim standardima u ocjeni dokaza. Ističe da tuženik ne ispunjava svoje ugovorne obveze, da ga je tužitelj pozvao na ispunjenje ugovor usmeno i pisano; ukazuje na svojstvo svjedoka čije iskaze sud cijenio na štetu tužitelja. Predlaže preinaku presude, podredno ukinuti istu i vratiti na ponovno odlučivanje drugom sucu pojedincu. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.
3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da utvrđenje pobude za sklapanje ugovora nije relevantno; da pobudu sud utvrđuje iz razloga kako bi utvrdio stav tuženika prema ugovornom odnosu, odnosno postoji li interes tužitelja da šikanoznim ponašanjem spriječi tuženika u ispunjavanju ugovornih obveza i prisilnim narušavanjem odnosa stvori tezu za raskid predmetnog ugovora; ukazuje na WhatApp komunikaciju, da iz iskaza svjedoka slijedi da je tuženik ispunjavao ugovorom preuzete obveze dok ga tužitelj u tome nije onemogućio, da mu je pružao uzdržavanje, da to ni tužitelj ne spori, da tužitelj razloge za raskid nalazi u tuženikovom odbijanju da tužitelja o svom trošku vozi u Krapinu, da se radi jednom sporadičnom slučaju neispunjenja ugovornih obveza koji nije valjan razlog za raskid ugovora, da je tuženik naveo da je spreman uzdržavati tužitelja, da mu je jedino povratak u obiteljsku kuću u [adresa] dopušten jedino bez ŽN, da je preseljenjem u [adresa] otežan tuženiku neposredni kontakt, da je pravilan zaključak suda da je tužitelj činom iseljenja iz obiteljske kuće znatno otežao tuženiku ispunjenje ugovornih obveza. Ukazuje na sudsku praksu, da ga je i nakon iseljenja uzdržavao u opsegu u kojem su to dozvoljavale promijenjene okolnosti, da je tužitelj jednostrano vlastitim ponašanjem narušio odnose s tuženikom. Predlaže odbiti žalbu te potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskidom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim 16. studenog 2020. i Aneksa toga Ugovora od 10. siječnja 2023. sklopljenim između tužitelja kao primatelja uzdržavanja i tuženika, njegovog sina, kao davatelja uzdržavanja te zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama navedenim u izreci, a koje su, nesporno, predmet navedenog Ugovora s Aneksom.
6. Nije sporno u tijeku postupka da su stranke sklopile navedeni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 16. studenog 2020. ovjeren kod Općinskog suda u Šibeniku dana 14. prosinca 2020. pod poslovnim brojem R2-382/2020 (dalje u tekstu Ugovor) i Aneks Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 10. siječnja 2023. zaključen u obliku javnobilježničkog akta javnog bilježnika Ljiljanke Malenice u [adresa] pod poslovnim brojem OU-2/2023; da je tužitelj primatelj, a tuženik davatelj uzdržavanja, da je Ugovorom tuženik se obvezao, članak 2. Ugovora, primatelja uzdržavanja uzdržavati do njegove smrti, tj. opskrbljivati ga potrebnom hranom i pićem, odjećom i obućom, spremati mu stan i prati rublje, brinuti se o njegovu zdravlju, u koju svrhu mu u slučaju bolesti nabavljati lijekove i pružati njegu, brinuti se za smještaj u bolnici i plaćati bolničke troškove, a nakon smrti pokopati ga o svome trošku, prema mjesnim običajima ili prema posebnim željama tužitelja. Zauzvrat mu je tužitelj prenio u vlasništvo i posjed određene nekretnine navedene u čl. 1. Ugovora odnosno Aneksa Ugovora.
7. Sporno je:
- je li tuženik izvršavao obveze preuzete Ugovorom s Aneksom
- jesu li ispunjeni uvjeti za raskid Ugovora s Aneksom.
8. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužitelja utvrdivši da je nedugo nakon sklapanja predmetnog Ugovora preminula supruga tužitelja i majka tuženika IN **.**.2020., da je u ljeto 2021. tužitelj odselio iz obiteljske kuće u [adresa] u stan svjedokinje ŽN u [adresa], da je s istom 3. rujna 2022. zaključio brak, da je time promijenio tuženiku mogućnost da svakodnevno izvršava Ugovorom preuzete obveze kako je određeno Ugovorom što je tuženik do tada izvršavao, da mu je otežao neposredni kontakt radi brige o zdravlju, pružanju njege, nabavi lijekova, da je ponašanje tužitelja dovelo do takve situacije između stranaka koja je uvjetovala da bilo kakvo ispunjenje obveza tuženika iz spornog Ugovora postalo je gotovo nemoguće, a slijedom čega zaključuje da tužitelj nije ovlašten u smislu odredbe čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) tražiti raskid predmetnog Ugovora s Aneksom.
9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga određeno navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP, odnosno iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP), ali je iz utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno izveo zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio odluku što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, o kojima nema proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
11. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). U pravo je tako postupio sud prvog stupnja, ali je iz izvedenih dokaza izveo pogrešne zaključke da je postupanje tužitelja razlog koji je doveo do situacije da je ispunjenje obveza tuženika iz Ugovora postalo gotovo nemoguće.
12. Po provedenom postupku u predmetnoj pravnoj stvari sud prvog stupnja je utvrdio uz zaključke:
- da je tužitelj brak s NN zaključio 20. rujna 1975.; da je supruga tužitelja i majka tuženika NN preminula **.**.2020.
- da je osam-devet mjeseci po smrti supruge NN, dakle tijekom ljeta 2021. preselio iz obiteljske kuće u [adresa] u stan svjedokinje ŽN u [adresa]; da je u to vrijeme u tom stanu obitavala i tužiteljeva kći AN rođena **.**.1995. iz njegove veze s ŽN
- da je tužitelj s ŽN zaključio brak 3. rujna 2022.
- da iz prepiske stranaka po preseljenju tužitelja preko WhatsApp aplikacije slijedi da tužitelj tuženiku u razgovorima ne spočitava neizvršavanje Ugovora osim u navodu od 30. ožujka 2023. kada ga skoro ultimativno pita je li spreman odvesti ga na liječenje u Krapinu i vratiti ga o svom trošku; te navod da ŽN misli renovirati kupatilo, pa pita tužitelj tuženika mogu li on i ŽN boraviti u B
- da je neuvjerljiva teza tužitelja da je razlog zaključenja Ugovora bilo očekivanje da će mu sin pomoći u premošćivanju nastale situacije nakon smrti supruge NN, kada je napustio obiteljsku kuću svega nekoliko mjeseci po smrti supruge; da je uvjerljiv iskaz tuženika kada navodi da je Ugovor sačinjen jer se tužitelj osjetio nesiguran u novonastaloj situaciji da bi mogao ostati bez imovine
- da i svjedok KN (supruga tuženika) navodi da je tužitelj potencirao sklapanje ugovora govoreći tuženiku da će mu ŽN i Antonia sve uzeti
- da je tuženik uzdržavao tužitelja odnosno ispunjavao obveze iz Ugovora jer i sam tužitelj navodi da je znao otići kod sina na ručak, da mu je nevjesta jedne prigode u studenom došla i očistila stan, da ga je prije zaključenja Ugovora tuženik vozio iz Krapine,
- da tužitelj tužbom želi resetirati svoju životnu situaciju,
a iz čega zaključuje da je tužitelj zasnivanjem bračne zajednice sa svjedokinjom ŽN u bitnom svojom voljom promijenio tuženiku mogućnost pristupa njegovoj novoformiranoj obitelji i tako sam otklonio mogućnost istom da svakodnevno izvršava spornim ugovorom utanačene obveze, da je udaljenim stanovanjem u [adresa] tuženiku otežao neposredni kontakt radi brige o tužiteljevu zdravlju, liječenju, nabavki lijekova, smještaju u bolnicu, a zbog čega nije ovlašten tražiti raskid Ugovora.
13. Takav se zaključak ne može prihvatiti kao pravilan iz utvrđenih činjenica.
14. Odredbom čl. 589. ZOO propisano je da na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Odredbom čl. 583. ZOO određeno je da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje. (2) Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor. (3) Svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.
15. Iz izvedenih dokaza, pojedinačno i u ukupnosti, pravilno je i po stavu ovoga suda zaključio prvostupanjski sud da je tuženik izvršavao obveze iz Ugovora do preseljenja tužitelja iz [adresa] u [adresa]. Pravilno je zaključio i da je time, preseljenjem, otežano tuženiku izvršavanje onih obveza iz Ugovora koje je trebalo svakodnevno izvršavati (briga o hrani, piću, održavanje kuće, panju rublja), ali i voditi brigu o njegovom zdravlju, potrebama za liječenjem.
16. Međutim, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da time, preseljenjem vlastitom voljom iz obiteljske kuće u [adresa] i zasnivanjem zajednice života s ŽN, tužitelj je svojom voljom tuženiku otklonio mogućnost da svakodnevno izvršava Ugovorom preuzete obveze, pa da nije ovlašten tražiti raskid Ugovora.
17. Točno je da je slobodna odluka tužitelja da, i pored postojanja Ugovora, zaključi brak, pa i da se preseli u drugi grad konkretno [adresa] radi života s novom partnericom, nastavno suprugom.
18. Međutim, razlog poremećenih odnosa stranaka nije samo preseljenje tužitelja i u ukupnosti novonastala životna situacija tužitelja, već i neprihvaćanje te novonastale situacije kod tužitelja od strane tuženika. Dakle, krivnja za nastalu situaciju u smislu poremećenih odnosa nije u cijelosti na tužitelju.
19. Za predmetni spor bitno je li se obveza tuženika iz Ugovora izvršava i nakon preseljenja tužitelja. Nije sporno, da je obveza tuženika iz Ugovora s Aneksom bila da uzdržava tužitelja do njegove smrti odnosno opskrbljuje ga potrebnom hranom, pićem, odjećom i obućom, sprema mu stan i pere rublje, brine se o zdravlju u koju svrhu mu u slučaju bolesti nabavlja lijekove, pruža njegu, brine se za smještaj u bolnici i plaća bolničke troškove, a nakon smrt pokopa ga o svom trošku prema mjesnim običajima ili željama tužitelja.
20. Ovaj sud prihvaća utvrđenu činjenicu da je tuženik izvršavao obvezu uzdržavanja tužitelja iz Ugovora do preseljenja tužitelja u ljeto 2021. kod ŽN u [adresa] jer je tužitelj imao mogućnost ručati s obitelji tuženika, a supruga tuženika mu je čistila stan (iskaz tuženika, svjedoka KN, supruge tuženika, svjedoka sinova tuženika ĐN, LN i JN, ali i tužitelja). To i neovisno što iz iskaza tužitelja slijedi da nije bio sasvim zadovoljan pruženim uslugama.
21. Preseljenjem tužitelja u [adresa] cca 40 km u jednom smjeru udaljen od ranijeg prebivališta tužitelja u [adresa], tuženiku jest otežano izvršavanje obveza iz Ugovora svakako i onemogućeno izvršavanje onih koje se ostvaruju kroz svakodnevnu neposrednu brigu o tužitelju u smislu osiguravanja hrane, pića, čišćenja stana, pranja rublja, pa i brige o zdravlju jer je svakodnevni neposredni kontakt sada otežan uslijed veće fizičke udaljenosti stranaka.
22. Nastavno, iz izvedenih dokaza i navoda stranaka u tijeku postupka slijedi i da se obveza tuženika iz Ugovora po preseljenju tužitelja u [adresa] kod ŽN više ne izvršava jer i sam tuženik navodi da je onemogućen izvršavati obveze preseljenjem tužitelja, samo smatra da je to – nemogućnost izvršavanja njegovih obveza isključivo krivnja tužitelja. Činjenica da tuženik plaća davanja, režije, za stan, kuću ne predstavlja izvršavanje obveze uzdržavanja tužitelja kada su mu te nekretnine prenijete Ugovorom u vlasništvo, a nastavno tuženik i živi u kući, dok u stanu živi njegov sin.
23. Dakle, nedvojbeno je da se obveze preuzete Ugovorom od strane tuženika po preseljenju tužitelja nisu izvršavale i da to neizvršavanje istih do određenog vremena niti tužitelju nije bilo bitno jer je očito cilj sklapanja Ugovora bio i zaštita imovine od (neovisno radilo se o očekivanim ili stvarnim) zahtjeva ŽN i P, a ne samo uzdržavanje tužitelja. Zato je i unatoč neizvršavanju obveza iz Ugovora od strane tuženika mogao biti sklopljen Aneks Ugovora u siječnju 2023.
24. Stoga, iako je zahtjev za prijevozom do Krapinskih toplica krajem ožujka 2023. samo jedan okolnost u kojoj tuženik nije ispunio obveze iz Ugovora, slijedi da je ipak zahtjev tužitelja osnovan jer tuženik obveze iz Ugovora po preseljenju tužitelja nije ispunjavao, pa niti u mjeri kojoj je to mogao, barem povremenim iskazivanjem brige za život i zdravlje, potrebe tužitelja.
25. Nastavno, kako protek vremena nije doveo do prihvaćanja novonastale situacije od strane tuženika (pa tako navodi da tužitelj može doći u stan, ali bez nje, misleći na ŽN), niti je isti prilagodio toj situaciji izvršavanje obveza iz Ugovora, odnosno izvršavao ih u mjeri i način kako je to moguće u danim okolnostima, to neizvršavanje obveza iz Ugovora na strani tuženika posljedica je stava tuženika koji u takvim novonastalim uvjetima nije prihvatio izvršavati tu obvezu barem u onom dijelu u kojem je to moguće, prilagođeno novonastaloj situaciji – komunicirati s tužiteljem i tada interesirati se i brinuti o njegovom zdravlju, odvesti ga liječniku kada je to moguće i potrebno i isti od njega to zatraži, pa i povremeno mu odnijeti potrepštine, posjetiti ga. Svakako je otežana, pa i onemogućena svakodnevna skrb u smislu kuhanja, pranja, čišćenja, ali je to sada i moralna obveza supruge tužitelja. Dakle, obveze iz Ugovora i dalje su se mogle izvršavati, samo uvažavajući sada udaljenost između prebivališta stranaka.
26. Neizvršavanje obveza iz Ugovora posljedica je, dakle, odluke tuženika koji je pogrešno zaključio da u takvim promijenjenim uvjetima u kojima mu je nedvojbeno teže izvršavati obvezu iz Ugovora u onom svakodnevnom dijelu (spremati tužitelju stan, prati rublje, opskrbljivati ga hranom, pićem) upravo je tužitelj taj koji mu je onemogućio izvršenje obveze. Kako je navedeno, tuženik se Ugovorom obvezao uzdržavati tužitelja, a to je mogao činiti i u ovakvim uvjetima, svakako ne svakodnevno tužitelju kuhati, prati, čistiti jer je to sada otežano, ali je mogao prilagođeno novonastalo situaciji pokazati brigu za život i zdravlje tužitelja i izvršavati obveze u mjeri i na način kako je to sada moguće i primjereno novonastaloj situaciji.
27. Raskid ugovora može tražiti samo ona strana koja nije kriva za neispunjenje ugovora, a u konkretnom slučaju krivnja je ipak na strani tuženika koji nije prihvatio novonastalu životnu situaciju primatelja uzdržavanja. Moguće jest da je tužitelj imao namjeru WhatsApp porukama prikupiti dokazni materijal za potrebe ove parnice, ali tuženik mu je svojevoljno i slobodno u porukama dao do znanja da neće učiniti ono što ga je tražio i da ne prihvaća njegovu novu bračnu vezu, odnosno suprugu; da će o njemu voditi brigu kada se vrati.. .
28. Slijedom navedenog, kako tuženik obveze iz Ugovora ne izvršava, osnovano tužitelj zahtijeva raskid Ugovora, time i vraćanje danog vlasništva na nekretninama, čl. 368. st. 2. ZOO, pa je primjenom odredbe čl. 373. t. 2. i 3. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.
29. Uslijed preinake odluke valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te odbiti zahtjev tuženika kao neosnovan, a tužitelju primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dosuditi trošak za sastav tužbe 100 bodova - Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), podneska od 27. listopada 2023. i 31. ožujka 2025. za svaki 100 bodova - Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 27. listopada 2023., 23. svibnja 2024., 11. rujna 2024., 4. prosinca 2024., 20. veljače 2025., 3. travnja 2025. za svako 100 bodova - Tbr. 9/1, za zastupanje na raspravama 29. lipnja 2023., 29. kolovoza 2023., 15. ožujka 2023. i 23. travnja 2024. tužitelju pripada 25 bodova za svako jer su odgođena prije početka raspravljanja - Tbr. 9/5 Tarife, sve uz PDV te trošak pristojbe na tužbu 26,54 eura i presudu 26,54 eura, ukupno 2.553,08 eura.
30. Tužitelju ne pripada trošak za sastav prijedloga za privremenu mjeru budući je prijedlog sadržan u tužbi, kao niti trošak sastava podnesaka od 22. svibnja 2024. i 3. svibnja 2024. koji nisu bili potrebni radi vođenja parnice već su posljedica pokušaja dogovora stranaka radi mirnog rješenja spora.
31. Kako je žalba osnovana, tužitelju pripada trošak za sastav iste 125 bodova plus PDV, odnosno 312,50 eura - Tbr. 10/1 Tarife, čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP; ne i trošak pristojbe na žalbu jer nije plaćena.
U Puli-Pola 7. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Dolores Peruško