REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1322/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vjekoslavu Cestaru, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d., odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1063/2019-26 od 8. srpnja 2025., na sjednici vijeća 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1063/2019-26 od 8. srpnja 2025. u točki I. izreke.
II. Prihvaća se djelomično žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1063/2019-26 od 8. srpnja 2025. u toč. II. izreke i sudi:
„II. 1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojeg glasi: „Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli isplati novčani iznos od 8.344,49 EUR (slovima: osam tisuća tristo četrdeset četiri eura i četrdeset devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni preplaćeni iznos i to:
- 1,10 EUR počevši od 01.10.2006. do isplate,
- 0,76 EUR počevši od 01.11.2007. do isplate,
- 0,21 EUR počevši od 01.12.2007. do isplate,
- 0,77 EUR počevši od 01.04.2008. do isplate,
- 8,62 EUR počevši od 01.11.2008. do isplate,
- 9,60 EUR počevši od 01.01.2009. do isplate,
- 11,51 EUR počevši od 01.02.2009. do isplate,
- 12,36 EUR počevši od 01.03.2009. do isplate,
- 10,02 EUR počevši od 01.04.2009. do isplate,
- 9,78 EUR počevši od 01.05.2009. do isplate,
- 7,55 EUR počevši od 01.06.2009. do isplate,
- 5,05 EUR počevši od 01.07.2009. do isplate,
- 5,83 EUR počevši od 01.08.2009. do isplate,
- 7,47 EUR počevši od 01.09.2009. do isplate,
- 6,53 EUR počevši od 01.10.2009. do isplate,
- 5,62 EUR počevši od 01.11.2009. do isplate,
- 7,71 EUR počevši od 01.12.2009. do isplate,
- 9,70 EUR počevši od 01.01.2010. do isplate,
- 11,79 EUR počevši od 01.02.2010. do isplate,
- 11,39 EUR počevši od 01.03.2010. do isplate,
- 14,76 EUR počevši od 01.04.2010. do isplate,
- 13,85 EUR počevši od 01.05.2010. do isplate,
- 15,62 EUR počevši od 01.06.2010. do isplate,
- 25,58 EUR počevši od 01.07.2010. do isplate,
- 21,71 EUR počevši od 01.08.2010. do isplate,
- 31,82 EUR počevši od 01.09.2010. do isplate,
- 27,64 EUR počevši od 01.10.2010. do isplate,
- 23,09 EUR počevši od 01.11.2010. do isplate,
- 34,22 EUR počevši od 01.12.2010. do isplate,
- 40,56 EUR počevši od 01.01.2011. do isplate,
- 35,96 EUR počevši od 01.02.2011. do isplate,
- 36,64 EUR počevši od 01.03.2011. do isplate,
- 33,33 EUR počevši od 01.04.2011. do isplate,
- 34,35 EUR počevši od 01.05.2011. do isplate,
- 45,58 EUR počevši od 01.06.2011. do isplate,
- 47,15 EUR počevši od 01.07.2011. do isplate,
- 60,53 EUR počevši od 01.08.2011. do isplate,
- 55,08 EUR počevši od 01.09.2011. do isplate,
- 48,05 EUR počevši od 01.10.2011. do isplate,
- 47,85 EUR počevši od 01.11.2011. do isplate,
- 47,10 EUR počevši od 01.12.2011. do isplate,
- 49,65 EUR počevši od 01.01.2012. do isplate,
- 52,46 EUR počevši od 01.02.2012. do isplate,
- 50,34 EUR počevši od 01.03.2013. do isplate,
- 50,89 EUR počevši od 01.04.2013. do isplate,
- 49,82 EUR počevši od 01.05.2013. do isplate,
- 46,63 EUR počevši od 01.06.2013. do isplate,
- 44,82 EUR počevši od 01.07.2013. do isplate,
- 46,41 EUR počevši od 01.08.2013. do isplate,
- 47,95 EUR počevši od 01.09.2013. do isplate,
- 50,70 EUR počevši od 01.10.2013. do isplate,
- 49,00 EUR počevši od 01.11.2013. do isplate,
- 6.921,98 EUR počevši od 20.11.2013. do isplate,
sve sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. tekućom od dospjelosti svakog pojedinog pretplaćenog iznosa pa do isplate, a u slučaju promjene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.“
2. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak postupka u iznosu 575,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2025. po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
III. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu 218,44 eura, u roku 15 dana, a u preostalom dijelu u iznosu 133,88 eura odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita zbog ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati novčani iznos od 1.910,24 EUR (slovima: tisuću devetsto deset eura i dvadeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni preplaćeni iznos i to:
- 12,09 EUR počevši od 01.10.2007. do isplate,
- 12,08 EUR počevši od 01.11.2007. do isplate,
- 12,19 EUR počevši od 01.12.2007. do isplate,
- 12,20 EUR počevši od 01.01.2008. do isplate,
- 12,41 EUR počevši od 01.02.2008. do isplate,
- 12,60 EUR počevši od 01.03.2008. do isplate,
- 12,77 EUR počevši od 01.04.2008. do isplate,
- 12,40 EUR počevši od 01.05.2008. do isplate,
- 12,35 EUR počevši od 01.06.2008. do isplate,
- 12,44 EUR počevši od 01.07.2008. do isplate,
- 12,17 EUR počevši od 01.08.2008. do isplate,
- 12,27 EUR počevši od 01.09.2008. do isplate,
- 12,39 EUR počevši od 01.10.2008. do isplate,
- 13,46 EUR počevši od 01.11.2008. do isplate,
- 12,68 EUR počevši od 01.12.2008. do isplate,
- 22,90 EUR počevši od 01.01.2009. do isplate,
- 23,18 EUR počevši od 01.02.2009. do isplate,
- 23,31 EUR počevši od 01.03.2009. do isplate,
- 22,96 EUR počevši od 01.04.2009. do isplate,
- 22,92 EUR počevši od 01.05.2009. do isplate,
- 32,55 EUR počevši od 01.06.2009. do isplate,
- 32,01 EUR počevši od 01.07.2009. do isplate,
- 32,18 EUR počevši od 01.08.2009. do isplate,
- 32,53 EUR počevši od 01.09.2009. do isplate,
- 32,33 EUR počevši od 01.10.2009. do isplate,
- 32,14 EUR počevši od 01.11.2009. do isplate,
- 32,58 EUR počevši od 01.12.2009. do isplate,
- 33,01 EUR počevši od 01.01.2010. do isplate,
- 33,46 EUR počevši od 01.02.2010. do isplate,
- 33,37 EUR počevši od 01.03.2010. do isplate,
- 34,09 EUR počevši od 01.04.2010. do isplate,
- 33,90 EUR počevši od 01.05.2010. do isplate,
- 34,28 EUR počevši od 01.06.2010. do isplate,
- 36,41 EUR počevši od 01.07.2010. do isplate,
- 35,58 EUR počevši od 01.08.2010. do isplate,
- 37,75 EUR počevši od 01.09.2010. do isplate,
- 36,85 EUR počevši od 01.10.2010. do isplate,
- 35,88 EUR počevši od 01.11.2010. do isplate,
- 38,26 EUR počevši od 01.12.2010. do isplate,
- 35,85 EUR počevši od 01.01.2011. do isplate,
- 34,95 EUR počevši od 01.02.2011. do isplate,
- 35,08 EUR počevši od 01.03.2011. do isplate,
- 34,44 EUR počevši od 01.04.2011. do isplate,
- 34,64 EUR počevši od 01.05.2011. do isplate,
- 36,82 EUR počevši od 01.06.2011. do isplate,
- 37,12 EUR počevši od 01.07.2011. do isplate,
- 39,72 EUR počevši od 01.08.2011. do isplate,
- 38,66 EUR počevši od 01.09.2011. do isplate,
- 37,30 EUR počevši od 01.10.2011. do isplate,
- 34,23 EUR počevši od 01.11.2011. do isplate,
- 34,09 EUR počevši od 01.12.2011. do isplate,
- 34,55 EUR počevši od 01.01.2012. do isplate,
- 35,05 EUR počevši od 01.02.2012. do isplate,
- 51,24 EUR počevši od 01.03.2013. do isplate,
- 51,39 EUR počevši od 01.04.2013. do isplate,
- 51,10 EUR počevši od 01.05.2013. do isplate,
- 50,25 EUR počevši od 01.06.2013. do isplate,
- 49,79 EUR počevši od 01.07.2013. do isplate,
- 50,21 EUR počevši od 01.08.2013. do isplate,
- 50,61 EUR počevši od 01.09.2013. do isplate,
- 51,33 EUR počevši od 01.10.2013. do isplate,
- 50,89 EUR počevši od 01.11.2013. do isplate,
sve sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. tekućom od dospjelosti svakog pojedinog pretplaćenog iznosa pa do isplate, a u slučaju promjene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli isplati novčani iznos od 8.344,49 EUR (slovima: osam tisuća tristo četrdeset četiri eura i četrdeset devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni preplaćeni iznos i to:
- 1,10 EUR počevši od 01.10.2006. do isplate,
- 0,76 EUR počevši od 01.11.2007. do isplate,
- 0,21 EUR počevši od 01.12.2007. do isplate,
- 0,77 EUR počevši od 01.04.2008. do isplate,
- 8,62 EUR počevši od 01.11.2008. do isplate,
- 9,60 EUR počevši od 01.01.2009. do isplate,
- 11,51 EUR počevši od 01.02.2009. do isplate,
- 12,36 EUR počevši od 01.03.2009. do isplate,
- 10,02 EUR počevši od 01.04.2009. do isplate,
- 9,78 EUR počevši od 01.05.2009. do isplate,
- 7,55 EUR počevši od 01.06.2009. do isplate,
- 5,05 EUR počevši od 01.07.2009. do isplate,
- 5,83 EUR počevši od 01.08.2009. do isplate,
- 7,47 EUR počevši od 01.09.2009. do isplate,
- 6,53 EUR počevši od 01.10.2009. do isplate,
- 5,62 EUR počevši od 01.11.2009. do isplate,
- 7,71 EUR počevši od 01.12.2009. do isplate,
- 9,70 EUR počevši od 01.01.2010. do isplate,
- 11,79 EUR počevši od 01.02.2010. do isplate,
- 11,39 EUR počevši od 01.03.2010. do isplate,
- 14,76 EUR počevši od 01.04.2010. do isplate,
- 13,85 EUR počevši od 01.05.2010. do isplate,
- 15,62 EUR počevši od 01.06.2010. do isplate,
- 25,58 EUR počevši od 01.07.2010. do isplate,
- 21,71 EUR počevši od 01.08.2010. do isplate,
- 31,82 EUR počevši od 01.09.2010. do isplate,
- 27,64 EUR počevši od 01.10.2010. do isplate,
- 23,09 EUR počevši od 01.11.2010. do isplate,
- 34,22 EUR počevši od 01.12.2010. do isplate,
- 40,56 EUR počevši od 01.01.2011. do isplate,
- 35,96 EUR počevši od 01.02.2011. do isplate,
- 36,64 EUR počevši od 01.03.2011. do isplate,
- 33,33 EUR počevši od 01.04.2011. do isplate,
- 34,35 EUR počevši od 01.05.2011. do isplate,
- 45,58 EUR počevši od 01.06.2011. do isplate,
- 47,15 EUR počevši od 01.07.2011. do isplate,
- 60,53 EUR počevši od 01.08.2011. do isplate,
- 55,08 EUR počevši od 01.09.2011. do isplate,
- 48,05 EUR počevši od 01.10.2011. do isplate,
- 47,85 EUR počevši od 01.11.2011. do isplate,
- 47,10 EUR počevši od 01.12.2011. do isplate,
- 49,65 EUR počevši od 01.01.2012. do isplate,
- 52,46 EUR počevši od 01.02.2012. do isplate,
- 50,34 EUR počevši od 01.03.2013. do isplate,
- 50,89 EUR počevši od 01.04.2013. do isplate,
- 49,82 EUR počevši od 01.05.2013. do isplate,
- 46,63 EUR počevši od 01.06.2013. do isplate,
- 44,82 EUR počevši od 01.07.2013. do isplate,
- 46,41 EUR počevši od 01.08.2013. do isplate,
- 47,95 EUR počevši od 01.09.2013. do isplate,
- 50,70 EUR počevši od 01.10.2013. do isplate,
- 49,00 EUR počevši od 01.11.2013. do isplate,
- 6.921,98 EUR počevši od 20.11.2013. do isplate,
sve sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. tekućom od dospjelosti svakog pojedinog pretplaćenog iznosa pa do isplate, a u slučaju promjene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.675,00 eura (slovima: tisuću devetsto dvadeset pet eura) u roku 15 dana.
III. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 0,40 eura (slovima: četrdeset centi) po osnovu glavnice kao i u odnosu na parnični trošak u iznosu od 450,00 eura (slovima: četiristo pedeset eura) kao neosnovan.“
2. Protiv presude i rješenja pravovremenu žalbu podnosi tuženik bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. ZPP, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, povrede prava na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku. Ukazuje da je neprimjenjiva odredba čl. 502. c ZPP, da sud nije proveo test poštenosti, da je odbio sve dokazne prijedloge tuženika te zaključio da se u konkretnom slučaju nije pojedinačno pregovaralo, da je valjao provesti financijsko vještačenje na način da se primijeni kamatna stopa koja je vrijedila na kunske kredite u predmetnom razdoblju, ukazuje na presudu Suda EU u predmetu C-15/11; da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna jer nije zabranjena niti protivna niti jednom prisilnom pravnom propisu, da se ne može ocjenjivati njezina poštenost, da je kamatna stopa mijenjana sukladno Zakonu o bankama do stupanja na snagu Zakona o kreditnim institucijama, da tuženik nije bez primjene adekvatnih kriterija mijenjao kamatne stope, da je dozvoljeno ugovaranje valutne klauzule, ukazuje na odluku Ustavnog suda RH U-I-392/2011, da sud nije obrazložio zbog čega je tuženik nepošteni stjecatelj, ukazuje na sudsku praksu, da nije bio u zakašnjenju do pravomoćnosti presuda u kolektivnom sporu. Ustraje u prigovoru zastare. Osporava i odluku o troškovima postupka ukazujući na zabranu retroaktivnosti te nepotrebnost troška za pristup na ročište za objavu. Predlaže preinačiti presudu, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 1.910,24 eura osnovom ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i to sa zateznim kamatama na svakomjesečni iznos od listopada 2007. do studenog 2013. i iznosa od 8.344,49 eura osnovom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sa zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose od listopada 2006. do studenog 2013., a koje ništetne odredbe su sadržane u Ugovoru o kreditu broj 5140030250-27000055307/2006 partija 25374549 od 21. srpnja 2006. Postupak je započet podnošenjem tužbe 12. lipnja 2019. glede isplate osnovom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok je zahtjev za isplatu osnovnom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli postavljen na glavnoj raspravi 10. lipnja 2024.
6. Nije sporno u postupku da su stranke (prednik tuženika) sklopile predmetni Ugovor o kreditu u iznosu od 39.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 21 godinu (dalje u tekstu Ugovor), da se kredit otplaćivao u jednakom mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća, odnosno plaćanja ukoliko se vrši prije roka dospijeća; da je ugovorena, čl. 4., promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke, odnosno izmjene su sastavni dio ugovora bez obveze zaključivanja aneksa. Nije sporno niti da su donesene pravomoćne odluke u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/2012 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke; odnosno da je pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/2018 od 03. rujna 2019. Nije sporan niti status potrošača tužitelja.
6.1. Sporno je:
- ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanima u Ugovoru i nastavno pravo tužitelja na isplatu koju potražuje, visina zahtjeva
- prigovor zastare.
7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz utvrđenja i zaključke:
- da je odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da je tužena u vremenu u kojem je sklopljen predmeti ugovor povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno promjenjivoj kamatnoj stopi,
- da se o tim odredbama Ugovora nije pojedinačno pregovaralo
- da su odredbe sadržane u tipskom ugovoru na koje tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati,
a iz čega zaključuje, da tužitelj s tuženikom nije pregovarao u svezi uvjeta kreditiranja, da su takve odredbe Ugovora nepoštene, nastavno ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i ugovorena valutna klauzula, čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača, u vezi sa čl. 502.c ZPP,
- da prigovor zastare nije osnovan jer zastarni rok iznosi pet godina, tužba je podnesena 12. lipnja 2019., a presuda poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Trgovačkog suda u Zagrebu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. (Pž-6632/17), čl. 225. ZOO,
- da visina zahtjeva slijedi iz nalaza vještaka Tomislava Borkovića iz kojeg slijedi da je tužitelj više platio osnovom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 1.910,24 eura, odnosno osnovom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 8.344,49 eura.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, ZPP/14), a koji se primjenjuje osnovom odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - („Narodne novine“ 70/19), utvrđenje je ovoga suda da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP/14 jer presuda ne sadrži razloge o svim bitnim činjenicama odnosno o određenom tijeku zateznih kamata, odnosno zašto tuženika smatra se nepoštenim stjecateljem, kao niti onih koje se tiču provođenja testa transparentnosti i tzv. testa poštenosti, odnosno o konkretno uzrokovanju znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a niti o tome jesu li odredbe tužitelju bile jasne, razumljive, lako uočljive. U dijelu koji se odnosi na utvrđenu činjenicu da stranke o odredbama Ugovora nisu pregovarale nije počinjena navedena bitna povreda, a ispravno radilo bi se o žalbenom navodu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Neovisno o počinjenoj bitnoj povredi iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, odluku je valjalo djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti jer se bitne činjenice mogu utvrditi iz izvedenih dokaza, čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP. Nema nepravilne primjene odredbe čl. 338. st. 4. ZPP u mjeri u kojoj bi bila od utjecaja na donošenje zakonite odluke. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP jer tuženiku u tijeku postupka nije onemogućeno raspravljanje. Nisu počinjene druge bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP/14.
9. Valja navesti da nije nedostatak obrazloženja, niti bitna povreda kada sud prvog stupnja ne provodi neke dokaze koje je predlagao tuženik ili ih ne vrednuje na način kako to tuženik smatra da treba. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenicu da stranke u predmetnom ugovornom odnosu o spornim odredbama nisu pojedinačno pregovarale. Tuženik na te okolnosti predlagao je izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja te čitanjem materijalnih dokaza te je dostavio i pisanu izjavu ADT. Međutim, iz takvih dokaza cijeneći da je tužitelj iskazao da nije mogao pregovarati o odredbama niti mu je tko posebno pojašnjavao pojedine odredbe, slijedi da tuženik, kako i navodi sud prvog stupnja, nije uspio dokazati da se u konkretnom slučaju postupalo drugačije nego što je to utvrđeno u već navedenom kolektivnom sporu. Teret dokaza o postojanju posebnih okolnosti koje isključuju vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu jest na tuženiku, a tuženik nije uspio dokazati da se u konkretnom slučaju postupalo drugačije nego što je to utvrđeno u naprijed navedenom kolektivnom sporu. Naime, tuženik nije dokazao niti da su materijalni dokazi tužitelju bili dostupni, a iz pisane izjave ADT slijedi da nije sudjelovala u sklapanju konkretnog ugovora.
10. Točno je da se presude donesene u navedenom kolektivnom sporu odnose na prosječne potrošače i da se u tom se sporu nije utvrđivalo kakve su informacije dobili pojedini potrošači tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ugovora o kreditu što znači da u pojedinačnom sporu banka može dokazivati obaviještenost potrošača, odnosno njegov informirani pristanak na sklapanje takvog ugovora. Međutim, tuženik niti iz dostavljenih materijalnih dokaza, promotivnih uvjeta, to nije dokazao, a nije npr. predlagao saslušanje osobe koja je npr. pregovarala s tužiteljem, odustao je od saslušanja GD i ADT. Osim toga, promotivnim uvjetima ne može se dokazati da su stranke pojedinačno pregovarale jer ti dokazi za takvo utvrđenje nisu podobni. Dakle, u tom segmentu sud prvog stupnja tuženiku nije onemogućio raspravljanje, a odluku je između ostalog pravilno temeljio na iskazu tužitelja kojeg neposredno ga ocjenjujući nedvojbeno prihvaća kao uvjerljivog i vjerodostojnog.
11. Nadalje odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., odnosno poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. obvezuje prvostupanjski sud, pa posljedično tomu prvostupanjski sud nije ni trebao posebno prosuđivati i obrazlagati ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli s obzirom na razloge ništetnosti koji su bili predmetom raspravljanja i u tim odlukama. Dakle, osnova odgovornosti tuženika utvrđena je u navedenim pravomoćnim presudama, odnosno presudi Trgovačkog suda u Zagrebu. Osim toga, prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, zato je prvostupanjski sud pravilno svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja utemeljio upravo na pravnim shvaćanjima sudova donesenim u postupcima po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Pritom valja dodati da neosnovano tuženik ukazuje na odredbu čl. 502.c ZPP jer se termin „naknade štete“ koji se u istoj koristi odnosi na povredu propisa zaštite potrošača, a ta povreda propisa konkretno je upravo rezultirala štetom - ništetnošću dijela odredbe ugovora kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope, odnosno valutne klauzule, a što nastavno tužitelju daje pravo na vraćanje više plaćenih iznosa; jer se u konačnici radi o iznosima isplaćenim po osnovi koja je otpala. To što je nastavno toj odredbi dodano i „ili isplatu“ (a što se ne primjenjuje na postupke pokrenute prije 1. rujna 2019., kakav je ovaj) ne ukazuje da tužitelj nema pravo na isplatu koju potražuje jer se samo radilo o preciziranju pravne norme, upravo kako bi se izbjegli ovakvi formalni prigovori. Inače odredba čl. 502.c ZPP unesena je u Zakon o parničnom postupku, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ 57/11, a po čl. 53. st. 1. tog zakona isti se primjenjuje i na postupke u tijeku, pa se tim više odredba čl. 502.c ZPP primjenjuje na ovaj postupak. Dakle, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (Rev - 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019), pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja glede pravne osnove spora ocijenio osnovanim kao prethodno pitanje.
12. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03; ZZP), koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati. Prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.). Valja reći da je ista materija jednako bila regulirana i odredbama ZZP iz 2007. godine. Stoga, primjenjujući valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu prema svojoj odluci tuženik je doveo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ovakvih nerazumljivih ugovornih odredbi o kojima nije pregovarano, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane što je suprotno odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05.; ZOO) koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, ali i odredbi čl. 4. ZOO kojom je određeno da su stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača, odnosno urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Tuženik kao banka je stručna osoba koja je sklopila konkretni ugovor iz područja svoje djelatnosti, pa je, čl. 10. st. 2. ZOO, kao sudionik u obveznom odnosu bila dužna u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).
13. Dakle, promjenom kamatne stope i tečaja uslijedi primjene valutne klauzule u CHF sav rizik tečajnih razlika prebačen je na tužitelja kao korisnika kredita, iz čega slijedi, cijeneći i visinu tražbine, da su takve obveze znatno povećale kreditno opterećenje tužitelja kao potrošača i tako prouzročile neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Osim toga, pojedinačno pregovaranje je u konkretnom slučaju izostalo, pa tuženik nije s tužitelje kao potrošačem postupao pošteno, odnosno pravedno, a tužitelj je kao potrošač doveden u znatno nepovoljniji položaj od onog u kojem bi inače bio da je izostalo takvo postupanje tuženika.
14. Test poštenosti spornih ugovornih odredbi proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik kao profesionalac, banka nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama, a tužitelj ima pravo na restituciju isplaćenih iznosa temeljem takvih odredbi prema pravilima o stjecanju bez osnove. U svezi navoda u smislu da su odredbe bile jasne, lako razumljive i lako uočljive valja dodati da je odredbom čl. 85. ZZP propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive. Dakle, odredbe (dakle i o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi) moraju biti ne samo na taj način napisane već mora biti moguće i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija (koji mu mogu biti i u pregovorima pojašnjeni) procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. Dakle, ne samo razumljivost odredbi na formalnoj i gramatičkoj razini, već na sadržajnoj, dakle uvažavajući činjenicu da je potrošač u odnosu na trgovca u slabijem položaju, osobito u pogledu obaviještenosti, utjecajnosti.
15. Dakle, odredba o valutnoj klauzuli jest nepoštena, ali nije nedopušteno ugovaranje valutne klauzule budući je tako propisano u odredbi članka 22. st. 1. ZOO. Međutim, nedopušteno takvu odredbu unijeti u ugovor, formalni ugovor, o čemu nije pregovarano niti su tužitelju dane sve potrebne informacije, a istom tužitelj snosi sav rizik promjene tečaja. Stoga, takva odredba, ne slijedi duh zakonske odredbe, pa nije niti izuzeta od primjene Direktive 93/13. Osim toga Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016., izjasnio se kako je ta odredba (o valutnoj klauzuli) po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla; a upravo je to izostalo u konkretnom slučaju – jednakost obiju ugovornih strana kroz ugovaranje i primjenu i tako ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli.
16. Nastavno, i presudom Europskog suda od 30. travnja 2014. godine u predmetu C-26/13, odlučeno da članak 4. st. 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti primjene valutne klauzule, promjene kamatne stope (parametri), odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu, tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice, a što je u konkretnom slučaju izostalo.
17. Nadalje, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u tim kreditnim odnosima nije utvrđena ništetnom zato što je promjenjiva (promjenjiva kamatna stopa nije zabranjena), već, ukratko, zato što je bila promjenjiva jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora stranke nisu pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna istih, a koji parametri bi bili odlučni za odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate (što je onda imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača) i to je sve konkretni slučaj.
18. Dakle, te su odredbe nepoštene, koji je zaključak u skladu i s pravom Europske unije u duhu kojega treba tumačiti sporna pitanja i iz ugovora sklopljenih prije službenog ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji se primjenjuje od 2005., pa su sudovi Republike Hrvatske obvezni tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije). Stoga, kod ovoga pitanja, kao i kod sljedećeg pitanja koje se odnosi na zastaru, treba voditi računa o tumačenju nacionalnog prava u duhu prava Europske unije, pa tako uzeti u obzir presude Europskog suda, konkretno presudu GDT i ŽDT Martínez protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C- 307/15 i C-308/15 gdje je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite potrošača od nepoštenih odredaba. Riječ je o tri pravila koja se primjenjuju kumulativno i tek je na taj način osigurana potpuna i djelotvorna zaštita sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a sastoji se u ostvarivanju prava potrošača na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštenih odredaba nije bilo, što podrazumijeva nastanak subjektivnog prava na restituciju i na ostvarenje pune restitucije svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je odredba nepoštena.
19. Prigovor zastare glede tražbine osnovom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nije osnovan jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 10. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. ZOO.
20. Međutim glede odredbe o valutnoj klauzuli odluka u kolektivnom sporu je pravomoćna 14. lipnja 2018. (presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja zahtjeva u tom dijelu, odnosno preinake tužbe na pripremnom ročištu 10. listopada 2024. protekao je zastarni rok od pet godina u kojem tražbina zastarijeva. Stoga je u tom dijelu uslijed osnovanosti prigovora zastare valjalo odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.
21. Stoga, u osnovi je sud prvog stupnja pravilno zaključio, kao prethodno pitanje, da su odredbe Ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa ništetne i da nije nastupila zastara, ali samo u dijelu u kojem se zahtijeva isplata osnovom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne i valutnoj klauzuli jer je u tom dijelu tužitelj zahtjev postavio tek 10. listopada 2024. (sud prvog stupnja omaškom navodi 10. lipnja 2024.) na pripremnom ročištu pa je protekao rok od pet godina od 14. lipnja 2018.). Pritom se radi o preinaci tužbe isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći, pa se ne primjenjuje pravno shvaćanje VSRH broj: Su-IV- 123/2024-5 od 27. svibnja 2024. da „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ U konkretnom slučaju proširena je i činjenična osnova jer je u tužbi tužitelj zahtjev temeljio samo na ništetnosti odredbe o primjeni primjenjive kamate stope prema odluci tuženika, ne i ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora.
22. Prema odredbi čl. 1115. ZOO/05, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten jer je, cijeneći i sve već navedeno, znao za nepoštenost ugovorne odredbe i o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli koje predstavljaju cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate (samo na iznose preplaćene osnovom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi) od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka. Upravo je postupanjem tuženika tužitelj doveden u neravnopravni položaj koji je u konačnici uzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu istog kao potrošača, što sve slijedi iz presude(a) tzv. kolektivnog spora. Takvo je postupanje, cijeneći da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.
23. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava nalaz i mišljenje vještaka valja navesti da u situaciji kada je kao prethodno pitanje utvrđeno da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi pravilno je prilikom vještačenja primijenjen početni tečaj - kao onaj koji bi se primjenjivao da nije bilo ništetne, odnosno nezakonite odredbe o valutnoj klauzuli i ona početno ugovorena kamatna stopa. Zato nije bilo osnove provoditi vještačenje primjenom kamatne stope iz kunskih kredita jer se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle, primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa između stranaka jer je ona rezultat volje stranaka prilikom sklapanja ugovora. Vještak je u nalazu i dopuni odgovorio na prigovore tuženika, a iz istih slijedi da je u izradi nalaza vodio računa i o moratoriju u otplati kredita.
24. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. i čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.
25. Odluku o trošku je valjalo preinačiti. Naime, tužitelj je u postupku uspio s 19% (1.910,24/10.254,73), a tuženik s 81%, pa je tužitelj dužan tuženiku naknaditi 62%, s time da tužitelju pripada trošak vještačenja u cijelosti kao nužan trošak u iznosu 300,00 eura.
26. Tuženiku pripada trošak za sastav odgovora na tužbu 100 bodova Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23- dalje:Tarifa), ne i za sastav podneska od 18. veljače 2021. i 1. listopada 2024. budući je sve navedeno u istima moglo biti navedeno i u odgovoru na tužbu, čl. 155. st. 1. ZPP, za sastav podneska od 22. listopada 2024. također mu ne pripada trošak jer istim samo dostavlja dokumentaciju vezanu za predmetni spor koju je mogao dostaviti već uz odgovor na tužbu; pripada mu za sastav podneska od 30. siječnja 2025. 100 bodova - Tbr. 8/1 Tarife, za zastupanje na ročištu 20. svibnja 2025. 25 bodova - Tbr 9/5 Tarife, jer se radi o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja, za zastupanje na ročištu 24. lipnja 2025. 100 bodova - Tbr. 9/1 te za sastav podneska od 27. svibnja 2025. 25 bodova - Tbr. 8/5 Tarife, ukupno uz PDV 875,00 eura; odnosno umanjeno za trošak tužitelja 575,00 eura, sa zateznim kamatama primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP.
27. Razmjerno uspjehu od 62% tuženiku pripada trošak za sastav žalbe 312,50 eura te pristojba na žalbu 39,82 eura, ukupno 352,32 eura, odnosno razmjerno uspjehu 218,44 eura, čl. 166. st. 1. ZPP.
U Puli – Pola 7. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Dolores Peruško
