Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-115/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PH, zbog kaznenog djela iz čl. 132. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011. i 144/2012., dalje: KZ), odlučujući o žalbama okrivljenika i Općinskog državnog odvjetništva (ODO) u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-991/2016-46 od 10. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba ODO u Splitu te se preinačuje pobijana presuda na način da se okrivljenik PH za kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja, neisplatom plaće iz čl. 132. st. 1. KZ za koje je proglašen krivim pobijanom presudom, na temelju čl. 132. st. 1. KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.
II. Žalba okrivljenika PH odbija se kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja okrivljenik PH proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja, neisplatom plaće iz čl. 132. st. 1. KZ (valja napomenuti da je sud prvog stupnja pri navođenju brojeva Narodnih novina u kojima je KZ objavljen, zajedno s izmjenama i dopunama, pogrešno naveo i brojeve 56/2015. i 61/2015., iako navedene izmjene nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, niti su blaže za okrivljenika) te je na temelju iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
1.1. Na temelju čl. 56. st. 1. KZ okrivljeniku PH izrečena je uvjetna osuda te je odlučeno da se odmjerena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako okrivljenik po pravomoćnosti ove presude u vremenu provjeravanja u trajanju od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 56. st. 4. KZ okrivljenik je obvezan da u roku od dva mjeseca po pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom oštećeniku ZH u iznosu od 8.819,35 kn/1.170,53 eura (fiksni tečaj konverzije 7,53450 kn).
1.3. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ odlučeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora osuđeniku koji u roku koji mu je određen bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ.
1.4. Na temelju čl. 158. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:
152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP-22, valja napomenuti da sud prvog stupnja nije naveo brojeve Narodnih novina u kojima je ZKP objavljen, zajedno sa svojim izmjenama i dopunama, a koje su bile na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude) obvezan je okrivljenik PH da na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećeniku SH naknadi iznos od 8.819,35 kn/1.170,53 eura.
1.5. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. toč. 1. ZKP-22 okrivljenik PH obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.201,79 eura/9.054,89 kuna, od čega iznos od 801,79 eura predstavlja nagradu stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Stjepanu Kolovratu na ime izrade nalaza i mišljenja te pristupa na raspravu i dopune istog te iznos od 400,00 eura paušalnu svotu u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žale se ODO u Splitu i okrivljenik PH.
2.1. ODO u Splitu žali se zbog odluke o uvjetnoj osudi te predlaže županijskom sudu da preinači pobijanu presudu i da okrivljenika osudi na kaznu zatvora.
2.2. Okrivljenik PH žali se po braniteljici Lovorki Franceschi, odvjetnici u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, o imovinskopravnom zahtjevu te o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine.
3. Odgovor na žalbu ODO u Splitu podnio je okrivljenik PH putem svoje braniteljice Lovorke Franceschi u kom predlaže da se žalba ODO u Splitu protiv prvostupanjske presude u cijelosti odbije kao činjenično i zakonski neutemeljena.
4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-22 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-122/2024-3 od 20. veljače 2024. isti vratilo ovom sudu.
5. Žalba ODO u Splitu je osnovana, dok je žalba okrivljenika PH neosnovana.
U odnosu na žalbu okrivljenika (osim zbog odluke o uvjetnoj osudi)
6. Žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka navodeći da postoje proturječnosti između izvedenih dokaza i razloga na koje se sud poziva ne obrazlažući isto, time da se obrazloženje žalbe odnosi na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je ovaj žalbeni sud preispitao pobijanu presudu i nije utvrdio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski sud je točno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na isto nije pogrešno primijenio KZ kada je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo za koje se tereti.
8. Naime, oštećenik PH je u svom iskazu naveo da je s TD Pronatio d.o.o. Split sklopio ugovor na određeno vrijeme za razdoblje od 26. veljače 2014. do 26. travnja 2014. za radno mjesto pomoćnog radnika na gradilištu kao montera gradnje, time da je taj ugovor potpisao direktor PH, koji isto ne osporava, a u spisu se nalazi i ugovor između njih iz kojeg proizlazi da je mjesečna plaća oštećeniku bila 3.000,00 kuna.
9. Oštećenik tvrdi da je taj ugovor usmeno produljen za još mjesec dana, tj. do 27. svibnja 2014., što okrivljenik poriče, navodeći da nije odjavio oštećenika, jer mu je još bio dužan oko 3.500,00 kuna.
10. Između okrivljenika i oštećenika je nesporno da je okrivljenik oštećeniku isplatio 6.000,00 kuna na ruke, međutim okrivljenik tvrdi da mu je taj iznos isplatio na ime plaće za redovni rad, dok oštećenik tvrdi da se radi o isplati za prekovremeni rad, a da je redovnu plaću trebao dobiti preko tekućeg računa, a što nije te da mu okrivljenik nije izvršio uplatu niti za mirovinsko, niti za zdravstveno osiguranje.
11. I sam okrivljenik navodi da radnicima nije isplaćivao plaću na tekući račun tvrdeći da nije mogao, što je demantirao stalni sudski vještak za financije i računovodstvo Stjepan Kolovrat koji je naveo da je okrivljenik PH u razdoblju od 15. ožujka 2014. do 15. lipnja 2014. bio mogućnosti isplatiti plaće i doprinose i to svim radnicima, pa tako i oštećeniku njegove tri dospjele plaće, da nije neopravdano samom sebi davao pozajmice na teret TD Pronatio d.o.o. Split, od čega je samo mali dio vratio te je ostalo nevraćenih pozajmica u iznosu od 64.541,76 eura. Tvrdnja okrivljenika da je tim novcem nabavljao materijal za rad nije ničim potkrijepljena, a osim toga, ako je imao materijala za rad i ako su mu radnici radili postojali bi nenaplaćeni dugovi, što bi vještak zasigurno evidentirao u svom nalazu.
12. Stoga je prvostupanjski sud ispravno prihvatio iskaz oštećenika i saslušanih svjedoka PHR i HH koji potkrjepljuju njegov iskaz i utvrđen objektivni elemenat kaznenog djela za koje se tereti.
13. Tvrdnja okrivljenika da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti njegovu namjeru počinjenja predmetnog kaznenog djela, tj. subjektivni elemenat kaznenog djela, također ne stoji, jer isti proizlazi iz točke 19. obrazloženja koji zaključak suda se temelji na nalazu i mišljenju vještaka za financije i računovodstvo.
14. Stoga ne postoje objektivni razlozi zbog kojih okrivljenik nije oštećeniku isplatio dužne mu plaće.
15. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni pravnog pravila "in dubio pro reo" te je prvostupanjski sud osnovano okrivljenika proglasio krivim i kaznio temeljem zakona.
16. Stoga je upravo okrivljenik osobno, kao fizička osoba, odnosno kao direktor TD "Pronatio" d.o.o. Split, koji je zastupao to TD kao poslodavac, kriv što oštećeniku TH nisu isplaćene tri dospjele plaće u bruto iznosu 3.017,61 kuna odnosno što za oštećenika nisu bili uplaćeni dužni doprinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje te što istome nije predao ni obračune plaća, čime je oštećenika TH oštetio za iznos od najmanje 8.819,35 kuna.
17. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-454/14 TD "Pronatio" d.o.o. obvezano je isplatiti iznos od 8.819,35 kuna na ime imovinsko- pravnog zahtjeva oštećeniku, međutim, budući je navedeno trgovačko društvo otišlo u stečaj, to se oštećenik iz istog nije mogao naplatiti. Stoga je ispravno postupio prvostupanjski sud kad je odlučio da je okrivljenik PH na ime postavljenog imovinsko-pravnog zahtjeva dužan naknaditi oštećeniku navedeni novčani iznos.
18. Žalitelj se uvodno žali i na troškove postupka, međutim iste ne obrazlaže. S obzirom da smatra da je prvostupanjski sud trebao donijeti oslobađajuću presudu očito je da smatra da ga je prvostupanjski sud trebao osloboditi plaćanja troškova postupka, odnosno da isti trebaju pasti na teret proračunskih sredstava. Međutim, budući je prvostupanjski sud donio ispravnu odluku, to je također ispravno obvezao okrivljenika na naknadu troškova kaznenog postupka od kojih se iznos od 400,00 eura odnosi na paušalnu svotu, a iznos od 801,79 eura odnosi se na nagradu stalnom sudskom vještaku na ime izrade nalaza i mišljenja, pristupa na raspravu te dopune nalaza i mišljenja.
Na žalbu ODO u Splitu i žalbu okrivljenika u odnosu na odluku o uvjetnoj osudi
19. ODO u Splitu smatra da je izrečena sankcija preblaga, jer je okrivljenik višestruki povratnik koji je u kontinuiranom sukobu sa zakonom te je čak u osam navrata pravomoćno kazneno osuđivan, od toga i na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Osim toga, da prvostupanjski sud nije adekvatno cijenio ni društvenu opasnost od ovog kaznenog djela, kao ni stupanj povrede zaštićenog pravnog dobra. Kod okrivljenika je prisutan kontinuitet i nepokolebljivost u protupravnom ponašanju te postoji vrlo velika vjerojatnost recidiva iz kog razloga nije bilo osnove da se okrivljenika ponovno osudi na uvjetnu osudu te predlaže da ga se osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.
20. Okrivljenik naprotiv navodi benifikatorne okolnosti i to njegovo korektno držanje na sudu, osobne i obiteljske prilike, činjenicu da je otac četvero djece, od kojih je jedno s posebnim potrebama te činjenicu da unatoč lošoj poslovnoj klimi u inkriminiranom razdoblju nije prestao raditi i doprinositi za svoju obitelj, što predstavlja garanciju njegove resocijalizacije. Ujedno ističe da trajanje ovog postupka iznosi devet godina od počinjenja kaznenog djela, a što predstavlja psihičko opterećenje za njega. Također da treba uzeti u obzir njegov status roditelja hranitelja te da bi njegovim odlaskom na izdržavanje kazne zatvora bila dovedena u pitanje egzistencija cijele njegove obitelji, iz kog razloga predlaže da se žalba ODO u cijelosti odbije kao neutemeljena.
21. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, a da je premalo cijenio otegotne, iz kog razloga je prihvatio žalbu ODO u Splitu te je preinačio pobijanu presudu na način da je za kazneno djelo za koje je okrivljenik pobijanom presudom proglašen krivim temeljem iste zakonske odredbe osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora (koju je ODO predložilo optužnicom) u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, kojom će se po mišljenju ovog suda postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ.
22. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede iz čl. 476. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), a s obzirom na navedeno, žalba ODO u Splitu je prihvaćena te je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP preinačena pobijana presuda u odluci o kazni na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude, dok je žalba okrivljenika odbijena kao neosnovana te je pobijana presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena na temelju čl. 482. ZKP (točka II. izreke ove presude).
U Varaždinu 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
