Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-384/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Milina, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Predraga Jovanića, člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Antonio Medić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10,OIB: 92963223473, kojega zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-173/2020-33 od 15. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-173/2020-33 od 15. veljače 2022.

II. Žalba tužitelja BA se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, te se dopunska presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-173/2020-50 od 6. veljače 2025.:

- potvrđuje u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 116,14 eura,

- preinačuje u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu, do iznosa od 282,04 eura, na način da se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 165,90 eura, sa zateznom kamatom od 15. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 25,00 eura, sa zateznom kamatom od 7. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.263,74 kn/1.760,74 eura, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, iskazano po mjesecima za razdoblje od rujna 2006. do srpnja 2013. (točka I. izreke presude) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 10.625,00 kn/1.410.18 eura, sa zateznom kamatom od 15. veljače 2022. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovora provedenom dokaznom postupku i ocjeni izvedenih dokaza, ističe bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i članka 354. stavka 1., u vezi sa člankom 106.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Tuženik smatra da tužitelj nije dokazao status potrošača, ističe prigovor zastare i prigovara tijeku zateznih kamata, s pozivom na sudsku praksu u istovrsnim predmetima. Pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu troška parničnog postupka tuženiku, uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu tuženiku troškova žalbe.

3. Protiv odluke o troškovima postupka, točke II. izreke presude, u dijelu kojim tužitelju nije priznato pravo na naknadu troškova postupka i u preostalom dijelu, žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u bitnom potražuje naknadu troškova postupka za sastav podneska od 15. rujna 2020., provedeno preliminarno vještačenje (prije pokretanja parnice) i razliku sudske pristojbe za tužbu i presudu. Žalba po svom sadržaju predstavlja prijedlog za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka, a podredno žalbu protiv odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da sud preinači odluku o troškovima postupka u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine presudu u tom dijelu i predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz naknadu tužitelju troškova žalbe.

4. Dopunskom presudom poslovni broj: P-173/2020-50 od 6. veljače 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 282,04 eura/2.125,00 kn zajedno sa zateznim kamatama.

4.1. Protiv dopunske presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. ZPP. U žalbi u bitnom ponavlja žalbene razloge iz žalbe protiv presude, kao i prijedlog za donošenje odluke drugostupanjskog suda.

5. Odgovori na žalbu nisu izjavljeni.

6. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja protiv dopunske presude djelomično osnovana.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo. Za svoju odluku dao je jasne razloge i presuda se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP, niti bitne povrede odredaba postupka na koje upire tuženik u žalbi.

8. Nije osnovan prigovor zastare. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prigovor zastare odbio kao neosnovan, uz poziv na pravno shvaćanje Građanskog odjela Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., a što je u skladu i s objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Republike Hrvatske od 30. siječnja 2022. Isto vrijedi i za pravilno utvrđen tijek zateznih kamata, na svaki iznos razlike plaćenog anuiteta, u odnosu na visinu anuiteta da je tečaj CHF bio isti kao na dan isplate kredita, od dana plaćanja pojedinog anuiteta do isplate, pa su žalbeni prigovor tuženika u tom dijelu neosnovani.

8.2. Nadalje, okolnost što tužba nije elektronski potpisana (tužba je podnesena prvostupanjskom sudu kao preporučena pošiljka 25. svibnja 2020., potpisana od strane punomoćnika tužitelja) nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Temeljem podnesene tužbe prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa bi odbacivanje tužbe, u ovom stadiju postupka, zbog toga što tužba nije elektronski potpisana, predstavljalo pretjerani formalizam.

9. Tužitelj je podnio tužbu za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja valute švicarski franak (dalje: CHF) u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.

10. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili 3. srpnja 2006. Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3206947887/06, temeljem kojeg je Banka odobrila tužitelju kredit za kupnju vozila u iznosu od 16.070,25 CHF u protuvrijednosti kuna, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20 % godišnje, odnosno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan dospijeća.

11. Sporno je između stranaka jesu li odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, odnosno da ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane. Sporno je pripada li tužitelju status potrošača, da li je potraživanje tužitelja u zastari, te visina utuženog potraživanja.

12. Stranke su sklopile Ugovor o namjenskom kreditu, tuženik je tužitelju odobrio kredit za kupnju motornog vozila, tužitelj je sklopio Ugovor kao fizička osoba i tužbu je podnio u svojstvu potrošača.

12.1. Ako tuženik tvrdi suprotno, tj. da tužitelju ne pripada svojstvo potrošača u ovoj pravnoj stvari, protivno odredbama Ugovora, pa i samoj oznaci Ugovora, teret dokaza je u ovom slučaju na tuženiku, u skladu sa člankom 221.a ZPP, u vezi sa člankom 219. ZPP, a što tuženik nije dokazao. Stoga je prigovor tuženika, u dijelu da tužitelj nema svojstvo potrošača u ovoj parnici, paušalan i protivan odredbama Ugovora o kreditu i izvedenim dokazima, odnosno isti je neosnovan.

12.3. Pri tome nije od utjecaja na pravilnost utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ostvaruje svoja prava u ovoj parnici kao potrošač okolnost što tužitelj nije saslušan kao stranka jer taj dokaz nije bio neophodan za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja.

13. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio, pri čemu je visinu utvrdio temeljem nalaza i mišljenja Zrinka Ručevića, stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire iz DARFIN d.o.o. (stranice 114-119, 167-169, te 176-180 spisa), ocjenjujući ništetnim predmetne odredbe ugovora o kreditu s obzirom na vezanost za pravna utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u kojem je i donesena presuda poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., primjenom odredbe članka 502.c ZPP.

13.1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i tužbeni zahtjev je konačno odredio u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje u matematičkom smislu, već je osporavao pravnu osnovu zahtjeva tužitelja. Tuženik nije predložio izradu dopune nalaza i mišljenja, provođenje novog vještačenja, niti je nakon dopune nalaza i mišljenja predložio saslušanje sudskog vještaka (kako to proizlazi iz zapisnika s ročišta od 19. siječnja 2022. – stranice 188-189 spisa), što je prvostupanjski sud pravilno cijenio kod donošenja pobijane presude, uključujući i zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije podnio protutužbu niti jasan i određen prigovor radi prijeboja, a vezano za uračunavanje manje plaćenih anuiteta u slučaju kada je tečaj CHF bio manji od tečaja koji je bio na snazi u vrijeme isplate kredita ( odnosno da se na strani tužitelja ne radi o stjecanju bez osnove jer ni u razdoblju kada je tečaj CHF bio manji od početnog tečaja nije ništa primio, pa samim time nije ništa ni dužan vratiti tuženiku. Za svoju odluku u tom smislu sud je dao jasne razloge.

13.2. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje kao objektivan i stručan, te visinu preplate po osnovi promjene tečaja CHF pravilno utvrdio (kako je to navedeno u točkama 5. do 7., te točki 16. obrazloženja prvostupanjske presude).

14. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03., dalje: ZZP/03.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.).

14.1. Prema odredbi članka 82. točka 19. istog Zakona, propisano je da bi se mogle smatrati nepoštenim odredbe ugovora kojima se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.

14.2. Člankom 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14.) koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13 Europske ekonomske zajednice od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva) kojom su regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima, je propisano da se smatra nepoštenom jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14.3. Prema članku 3. Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora (stavak 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati ne njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (stavak 2.), a iz odredbe članka 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi (stavak 1.), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice (stavak 2.).

15. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, odredbe ZZP/03., u vezi s odredbama ZZP/14. i odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO), kada je utvrđeno da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu nepoštene odredbe, da su iste ništetne i tužbeni zahtjev je prihvaćen, uz pravilnu primjenu članka 502.c ZPP i pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP), kako je to suđeno točkom I. izreke presude.

16. Kod odlučivanja o troškovima postupka sud je dužan uzeti u obzir vrstu spora, vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu, kao i koje su radnje bile potrebne za vođenje postupka, u skladu sa člancima 154. i 155. ZPP.

17. Pobijanom presudom tužitelju je priznato pravo na naknadu troškova postupka za obavljene radnje koje su i po ocjeni ovog suda bile potrebne za vođenje postupka, uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18.), cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu.

17.1. Međutim, u odnosu na radnje za koje tužitelju prvostupanjskom presudom nije priznato pravo na naknadu troškova postupka, odnosno u dijelu troškova o kojima je odlučeno dopunskom presudom, došlo je djelomično do pogrešne primjene odredaba ZPP o troškovima postupka i pogrešne primjene odredaba Tarife.

17.2 Tužitelju pripada, po ocjeni ovog suda, pravo na naknadu troškova postupka za sastav podneska od 15. rujna 2020. (stranice 97-103 spisa) jer se radi o obrazloženom podnesku, kojim se tužitelj očitovao na podnesak tuženika od 4. rujna 2020. (stranice 88-96 spisa), a koji podnesak je tužitelju dostavljen na očitovanje po naredbi suca od 10. rujna 2020. (naredba prileži iza stranice 96 spisa), sve u skladu s Tbr. 8. t. 1. Tarife, u potraživanom iznosu od 1.000,00 kn/132,72 eura.

17.3. Nadalje, tužitelju pripada pravo na trošak razlike sudske pristojbe za presudu, u iznosu od 250,00 kn/33,18 eura (500,00 kn, koliko je tužitelj platio sudsku pristojbu – stranice 252-253 spisa, umanjeno za 250,00 kn, koliko je tužitelju priznato pravo na naknadu toga troška pobijanom prvostupanjskom presudom).

17.4. Stoga je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 165,90 eura/1.250,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

17.5. U ostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka nije osnovan. U ovoj parnici je provedeno novo knjigovodstveno-financijsko vještačenje, radi utvrđivanja visine tražbine tužitelja, pa trošak vještačenja, provedenog prije pokretanja parnice, ne predstavlja trošak potreban za vođenje ovog postupka, dok je glede sudske pristojbe za tužbu tužitelju pravilno priznato pravo na naknadu troškova po toj osnovi prema iznosu sudske pristojbe koji je tužitelj platio.

18. Cijeneći navedeno, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na glavnu stvar i troškove postupka, koje je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju presudom od 15. veljače 2022. (članak 368. stavak 1. ZPP), dok je žalba tužitelja djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično prihvaćena i dopunska presuda je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena i odlučeno je kao u izreci ove presude.

19. Tuženik nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki III. izreke ove odluke (članak 166. ZPP).

20. Tužitelj je djelomično uspio sa žalbom protiv dopunske presude pa mu je tuženik dužan naknaditi djelomično trošak žalbe, u skladu s Tbr. 9. točka 4. Tarife, u iznosu od 25,00 eura (1/2 potraživanog iznosa od 50,00 eura), s pripadajućom zateznom kamatom od donošenja odluke do isplate, kako je odlučeno točkom IV. izreke ove odluke.

Sisak, 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Milina