Poslovni broj: Us I-2638/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐT, rođenog **.**.1975., državljanina Kraljevine Maroko, kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Drobec, odvjetnik u Zagrebu, Ivana Šibla 15, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave dana, 07. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/23-06/12687, Urbroj: 511-01-212-25-16 od 03. lipnja 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati Nikoli Drobecu, odvjetnik u Zagrebu, Ivana Šibla 15, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, te za pristup na ročište dana 06.10.2025. g. - iznos od 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR plus 25% PDV – 250,00 EUR – sveukupno 1.250,00 EUR (tisućudvijestotinepedeset eura), u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/23-06/12687, Urbroj: 511-01-212-25-16 od 03. lipnja 2025. godine pod točkom I) odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a pod točkom II) je određeno da je tužitelj u roku 8 dana od izvršnosti tog rješenja dužan napustiti Europski gospodarski prostor /EGP)jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je pobijano rješenje tuženika nezakonito te protiv istoga tužitelj tužbom pokreće upravni spor i pobija isto iz razloga što: u pobijanom rješenju nije pravilno primijenjen zakon, što u postupku koji je prethodio donošenju rješenja nije se postupilo prema pravilima postupka koji su utjecali na rješavanje stvari, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, odnosno iz utvrđenih činjenica izveden je nepravilni zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Zapisnik o Zahtjevu za međunarodnu zaštitu od 23. Svibnja 2023. sadrži podatak da je tužitelj ušao u Republiku Hrvatsku iz pravca Slovenije, dok Zapisnik o saslušanju strane osobe od 20. svibnja 2023. godine sadrži kontradiktoran podatak da je tužitelj ušao u Republiku Hrvatsku iz pravca Bosne i Hercegovine, nezakonito prelazeći granicu kod Bihaća. Zapisnici od 20.05.2023., 23.05.2023. g. te 27.05.2025. g. sadrže niz kontradiktornih izjava stoga ostaje mogućnost da je činjenično stanje utvrđeno pogrešno, zbog nesporazuma tijekom prijevoda tužiteljevih izjava. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka odobrenja međunarodne zaštite nekoliko puta naveo da je Maroko napustio iz ekonomskih razloga, zato što nije mogao pronaći posao niti stupiti u radni odnos, ali Tuženik nije ispitao koji su razlozi za isključenje s tržišta rada i mogu li ti razlozi predstavljati diskriminatornu osnovu koja sama po sebi može predstavljati razloge proganjanja. Tužitelj ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava. Razlikovanje ekonomskog migranta i izbjeglice je ponekad nejasno, jednako kao i razlikovanje ekonomskih i političkih mjera u zemlji podnositelja zahtjeva. Iza ekonomskih mjera koje utječu na život pojedinca mogu stajati rasni, vjerski ili politički ciljevi ili namjere usmjerene protiv određene skupine. Kada ekonomske mjere uništavaju ekonomsko postojanje određenog dijela populacije (npr. uskraćivanjem prava na trgovinu, diskriminacijskim ili pretjeranim oporezivanjem određene etničke ili vjerske skupine) žrtve mogu, napuštajući svoju zemlju, u skladu s okolnostima postati izbjeglice. Da li će se isti kriterij primijeniti i na žrtve općih ekonomskih mjera (tj. onih koje se bez diskriminacije primjenjuju na čitavu populaciju), ovisit će o okolnostima slučaja. S druge strane, ono što na prvi pogled izgleda kao prvenstveno ekonomski motiv odlaska, može u stvarnosti sadržavati i politički element, pa je moguće da upravo politički stav pojedinca, a ne neslaganje s ekonomskim mjerama, bude razlog što je takav pojedinac izvrgnut sankcijama. Naprijed navedeno ukazuje na zaključak da je tužitelj u zemlji podrijetla bio diskriminiran po osnovi pripadnosti društvenoj skupini, te je zbog siromaštva bio isključen iz sustava obrazovanja i onemogućen u pronalaska posla što ga je dovelo u egzistencijalno ugrožavajuću poziciju te izložilo nečovječnom postupanju. IV Na temelju gore izloženog činjeničnog stanja, proizlazi da Tužitelj ispunjava uvjete iz čl. 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15, 127/17, 33/23, dalje ZMPZ), a podredno uvjete iz čl. 21. ZMPZ-a čije je ispunjenje potrebno za priznavanje supsidijarne zaštite.

Slijedom svega gore navedenoga, tužitelj predlaže da sud, a nakon provedenog postupka, poništi osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba u cijelosti neosnovana. U konkretnom slučaju, tužitelj je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio isključivo iz ekonomskih razloga. Sam je naveo da u zemlji podrijetla nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran niti uhićen, a njegovo mjesto boravka nikada nije bilo predmetom pretresa. Također, nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili bilo kojem obliku fizičkog nasilja, niti je imao problema povezanih sa spolom ili spolnom orijentacijom. Također, navodi kako je isključivi razlog za napuštanje Kraljevine Maroko to što nije mogao dobiti dovoljno plaćen posao. Mole da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis kojim je propisano da žalba na prvostupanjskom odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Takvo rješenje zauzeo je i Visoki upravni sud u presudi Usž-4354/19-3 od kolovoza 2020. godine.

Tuženik smatra da je tužba neosnovana te predlaže Upravnom sudu potvrditi rješenje ovog Ministarstva, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je dana 06. listopada 2025. g. održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenica tužitelja i tuženika, a u odsutnosti tužitelja za kojega je njegova opunomoćenica navela da se nalazi na izdržavanju kazne u Remetincu zbog k. d. krađe te da od prijedloga za njegovim saslušanjem, a ostaje kod prijedloga i navoda iz tužbe i da se izvrši uvid u spis MUP-a s čim se suglasila i opunomoćenica tuženika.

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/23- 06/2687, Urbroj: 511-01-212-25-16 od 03. lipnja 2025. godine Sud je utvrdio da je pod točkom I) odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a pod točkom II) je određeno da je tužitelj u roku 8 dana od izvršnosti tog rješenja dužan napustiti Europski gospodarski prostor /EGP)jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a, s obrazloženjem da je tužitelj podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Na zahtjevu je u bitnome naveo daje zemlju podrijetla napustio jer u Maroku nije mogao dobiti posao, a samim time nije se mogao uzdržavati. Naglašava kako je Maroko napustio iz ekonomskih razloga. Tražitelj je saslušan dana 27.5.2025. godine te je potvrdio razloge napuštanja zemlje podrijetla iz zahtjeva. Tražitelj je naveo daje zemlju podrijetla napustio iz ekonomskih razloga jer je trebao posao. U zemlji podrijetla je samo povremeno bio zaposlen te je prilikom napuštanja Maroka koristio krivotvorenu putovnicu jer ne posjeduje nikakve dokumente. U Priručniku Ureda visokog povjerenika l TNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglica prema Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica, navodi se kako je migrant osoba koja, zbog razloga koji nisu sadržani u definiciji pojma izbjeglice, dobrovoljno napusti svoju zemlju kako bi se nastanila negdje drugdje. Može biti potaknut željom za promjenom ili avanturom, obiteljskim ili nekim drugim razlogom privatne naravi. Ako je potaknut na odlazak isključivo ekonomskim razlozima, on je ekonomski migrant, a ne izbjeglica. Razvidno je kako je tražitelj dobrovoljno napustio svoju zemlju podrijetla zbog ekonomskih razloga, a ne zbog osnovanog straha od proganjanja zbog rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Budući da ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite, navedeni razlozi se dalje neće razmatrati. Jedini razlog napuštanja zemlje podrijetla prema tražiteljevim tvrdnjama je egzistencijalne prirode. Navedenim je sebe definirao kao ekonomskog migranta, a ne tražitelja međunarodne zaštite. Tražitelj prema vlastitim navodima u zemlji podrijetla nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen niti mu je mjesto boravka bilo pretreseno. Također, nije pripadnik niti jedne političke stranke. Stoga se ocjenjuje da tražitelj nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla, niti je vjerojatno da bi mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik proganjanja ili ozbiljne nepravde po povratku u zemlju podrijetla.

Zahtjev za međunarodnu zaštitu nije osnovan.

Sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Analizom izjava tražitelja koje su ocijenjene vjerodostojnima, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u zemlji podrijetla u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, odnosno nema dokaza da su tražiteljev život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, te da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka. Također, nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje. Naime, prema njegovim navodima u zemlji podrijetla nitko ga nije proganjao te je bez problema napustio zemlju podrijetla.

Sukladno članku 21. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. navedenog Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Sukladno članku 21. stavku 2. Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

U procjeni općeg stanja utvrđeno je da na području Tagnera na kojem je tražitelj živio ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo . Iz tog je razloga utvrđeno da povratkom u zemlju podrijetla tražitelj u ne prijeti opasnost od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

Nadalje, Odlukom ministra unutarnjih poslova o listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 45/2016), utvrđena je Lista sigurnih zemalja podrijetla. Sigurne zemlje podrijetla navedene su na Listi koja se nalazi u Prilogu I. koji je sastavni dio Odluke i smatraju se sigurnim zemljama podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Kraljevina Maroko je na listi sigurnih zemalja u Prilogu 1. navedene Odluke o listi sigurnih zemalja u postupku odobrenja međunarodne zaštite, ocijenjena kao sigurna zemlja podrijetla, iz čega proizlazi da je tražitelju siguran povratak u zemlju podrijetla.

Utvrđujući navedeno te osobne okolnosti tražitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde odnosno da će se suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, ili postojanju ozbiljne i individualne prijetnje tražiteljevom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za odobrenje azila navedene u članku 20. niti uvjete za odobrenje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona. Stoga je sukladno članku 38. stavak 1. točka 3. Zakona, odlučeno kao u izreci rješenja.

Člankom 37. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25). Člankom 37. stavkom 2. Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, propisano je između ostalog da će se prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka prednost dati dragovoljnom odlasku.

Sukladno članku 53. stavku 1. navedenog Zakona, tražitelj ima pravo boravka u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.

Člankom 183. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima, propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

Člankom 184. stavkom 1. Zakona o strancima, propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijeti rješenje o povratku. Člankom 184. stavkom 3. Zakona o strancima, propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

S obzirom da tražitelju danom izvršnosti ovog rješenja prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 183. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima, u vezi s člankom 184. stavcima 1. i 3. odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja. Prilikom određivanja roka iz točke II. izreke rješenja, vodilo se računa o tome da određeni rok za napuštanje Europskog gospodarskog prostora (EGP) bude primjeren rok unutar kojega tražitelj međunarodne zaštite s obzirom na osobne okolnosti odnosno Činjenicu da se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja koja ne posjeduje osobne isprave, a koja se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. st. 2. Zakona o strancima, ima dovoljno vremena za napuštanje Europskog gospodarskog prostora.

8. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se supsidijarna zaštita, priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. navedenog Zakona, ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

10. Odredbom članka 21. stavak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

11. Odredbom članka 38. stavak 1. točka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se zahtjev odbiti ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članka 20. i 21. navedenog Zakona.

12. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je tuženik pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, zbog kojeg se ne može ili ne želi staviti pod zaštitu svoje zemlje. Nadalje, tuženik je pravilno zaključio da tužitelj u iskazima danim pred tuženikom nije uložio istinski napor da uvjerljivo objasni svoju situaciju i probleme, te da dokazima potkrijepi svoj zahtjev, u kojem slučaju bi tek mogla doći u obzir primjena blagodati sumnje iz članka 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tuženik je obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite ili supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen ozbiljnoj nepravdi. Naime i sud ocjenjuje vrlo kontradiktornima i nedosljednima iskaze tužitelja dane pred tuženikom, a na Sud tužitelj nije došao dati svoj iskaz, oko razloga zbog kojih je ponio zahtjev za međunarodnu zaštitu razlozi napuštanja Turske (kao zemlje podrijetla) odnosno isti su ocijenjeni nevjerodostojnima, a i iz razloga što tužitelj nije pobio niti pojasnio uočene proturječnosti, nelogičnosti i netočnosti ne došavši ni na Sud. Uz to, za tužitelja nije utvrđeno postojanje predvidivog, stvarnog i osobnog rizika od mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja u zemlji podrijetla. Iz obrazloženja tužbe proizlazi da je tužitelj zapravo nezadovoljan odlukom tuženika temeljem koje je odbijen njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, lako tuženik ima razumijevanja za nezadovoljstvo tužitelja navedenom odlukom, ističe da subjektivno nezadovoljstvo osporavanim rješenjem ne znači da je osporavano rješenje i objektivno nezakonito.

Stoga je pravilno i zakonito iz utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku ocijenjeno kako proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite sukladno članku 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti pa je zato i u skladu sa zakonom njegov zahtjev odbijen.

Slijedom iznesenog, Sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

14. Kako je tarifnim brojem 27. važeće Tarife propisano da u upravnim sporovima za sastav tužbe i zastupanje na raspravi u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada 500 bodova, a vrijednost boda prema tarifnom broju 54. citirane Tarife iznosi Vrijednost boda iznosi 2,00 eura, to je Sud točkom III. izreke presude naložio tuženiku da isplati odvjetniku Nikoli Drobecu, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500 EUR, te za pristup na ročište dana 06. listopada 2025. g. iznos od 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR plus 25% PDV – 250,00 EUR – sveukupno 1.250,00 EUR.

U Zagrebu 07. listopada 2025.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. i čl. 70. ZUS-a).

DNA:

1. Odvjetnik Nikola Drobec, [adresa] Zagreb, Ivana Šibla 15,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335,

3. U spis