REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-483/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SARTURA d.o.o., OIB 27334333242, sa sjedištem u Zagrebu, Lendavska ulica 16A, zastupanog po punomoćniku Marku Karlu Bohačeku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Batarelo Dvojković Vuchetich d.o.o., u Zagrebu, protiv tuženika UI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Peri Juriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d. u Osijeku, radi nezakonitog korištenja poslovne tajne, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4999/2022-2 od 8. ožujka 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 178/2022-7 od 14. listopada 2022., u sjednici održanoj 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
I Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tuženik povrijedio poslovnu tajnu tužitelja nezakonitim korištenjem poslovne tajne koju čine kontakti klijenta i druge poslovne i tehnološke informacije vezano za suradnju s RAKwireless Technology Limited, sa sjedištem u Room1002, 10/F Easey Commercial Building 253-261 Hennessy Road, Wan Chai, Hong Kong SAR, NR Kina (točka I. izreke), naložen je tuženiku prestanak povrede, odnosno zabrana korištenja poslovne tajne tužitelja, koju čine kontakti klijenta i druge poslovne i tehnološke informacije vezano za suradnju s RAKwireless Technology Limited, sa sjedištem u Room1002, 10/F Easey Commercial Building 253-261 Hennessy Road, Wan Chai, Hong Kong SAR, NR Kina, kao i nuđenje ili pružanje usluga pri kojima se koristi poslovna tajna tužitelja, uključujući, ali ne isključivo, kontaktiranje, bilo kojim putem ili kanalom (osobno, online, telefonski, fax, e-mail, LinkedIn, Twitter, Instagram), svih sadašnjih i bivših klijenata, sadašnjih i bivših radnika i suradnika tužitelja, a s kojima je tuženik stupio u kontakt tijekom, odnosno u vezi s radom u i za tužitelja (točka II. izreke). Nadalje, naloženo je tuženiku zbog nezakonitog korištenja poslovne tajne o vlastitom trošku objaviti presudu u cijelosti u Narodnim novinama, kao i u najmanje dva druga dnevna lista koja pokrivaju teritorij cijele Republike Hrvatske, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude (točka III. izreke), zatim uništiti u cijelosti ili djelomično sve dokumente, predmete, materijale, tvari ili elektroničke spise koji sadržavaju poslovnu tajnu koju čine kontakti klijenta i druge poslovne i tehnološke informacije vezano za suradnju s RAKwireless Technology Limited, sa sjedištem u Room1002, 10/F Easey Commercial Building 253-261 Hennessy Road, Wan Chai, Hong Kong SAR, NR Kina (točla IV. izreke), te je sud tuženiku zapriječio novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kn / 1.990,84 eura, ako se tuženik ne bude ponašao u skladu s odredbama presude (točka V. izreke), a ako tuženik ne postupi po nalogu suda, sud će mu izreći kaznu i, u slučaju potrebe, zaprijetiti mu novim kaznama te ih izricati sve dok tuženik ne postupi po nalogu suda (točka VI. izreke). Ako tuženik ne plati novčanu kaznu u roku koji je određen odlukom suda, ta će se kazna zamijeniti kaznom zatvora po pravilima kaznenog prava o zamjeni novčane kazne zatvorskom kaznom (točka VII. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zahtjevao od suda da tuženiku zapriječi novčanom kaznom u iznosu od preko iznosa od 15.000,00kn/1.990,84 eura do iznosa od 30.000,00 kn/3.981,68 eura (točka VIII. izreke). Odbijen je i dio tužbenog zahtjeva koji glasi: "Tuženik UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], odgovara za štetu koja bi mogla nastati tužitelju Sartura d.o.o., OIB: 27334333242, Zagreb, Lendavska 16A, ako nakon dostave postupi protivno zabrani." (točka IX. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.050,00 kn/1.333,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. listopada 2022. do isplate (točka X. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja u točkama I. – VII. izreke i suđeno je tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.291,56 EUR / 9.731,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja drugostupanjske presude do isplate (točka II. izreke).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2435/2023-2 od 4. listopada 2023. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja: "Jesu li ugovorne odredbe, koje sadrže jasne kriterije za određivanje što predstavlja poslovnu tajnu i kojima se nameće obveza čuvanja povjerljivosti odnosno ograničava korištenje poslovne tajne, razuman korak u smislu čl. 3. st. 1. t. 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj: 30/18) u situaciji kada ne postoji interni akt o rukovanju poslovnom tajnom nositelja poslovne tajne?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže preinačenje pobijane presude na način da se potvrdi presuda suda prvog stupnja, podredno ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta tom sudu na ponovno suđenje.
5. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu mu troškova revizijskog postupka.
6. Revizija tužitelja je neosnovana.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je jesu li ugovorne odredbe razuman korak u smislu odredbe čl. 3. st. 1. t. 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18 - dalje u tekstu: ZZNITV) u situaciji kada ne postoji interni akt o rukovanju poslovnom tajnom nositelja poslovne tajne.
9. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da su 28. travnja 2020. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za posao programera, gdje se čl. 15. radnik obvezuje čuvati kao poslovnu tajnu povjerljive informacije i povjerljivi materijal, kao i Dodatak I. istog 28. lipnja 2020., da su 22. ožujka 2021. sklopili Sporazumi raskid ugovora o radu u kojem su stranke isključile obvezu radnika vezanu uz zabranu tržišnog natjecanja s poslodavcem. Tuženik je dakle kao programer bio u radnom odnosu kod tužitelja od 1. svibnja 2020. do 31.3.2021. (11 mjeseci).
9.1. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:
- da je u ugovoru o radu navedeno da je radnik (ovdje tuženik) po prestanku ugovora dužan vratiti poslodavcu bez odlaganja i bez da se to od njega posebno zahtijeva, sve papire, bilješke, memorandume, priručnike i upute, specifikacije, nacrte, uređaje, isprave, diskete i vrpce, kao i sve druge materijale – bez obzira na kakvom se mediju nalazili - koji sadrže ili otkrivaju bilo kakvu tehničku ili poslovnu informaciju (čl. 14. st. 2.), da se tuženik obvezao čuvati kao poslovnu tajnu povjerljive informacije i povjerljive materijale (čl. 15.) te da su stranke ugovorile zabranu tržišnog natjecanja,
- da su prema ugovoru o radu povjerljive informacije sve nejavne poslovne informacije koje poslodavac označi kao povjerljive, odnosno koje bi svaka prosječna pažljiva osoba trebala smatrati povjerljivima, s obzirom na okruženje i okolnosti u kojima bi iste mogle biti otkrivene trećim neovlaštenim osobama. Pojam "povjerljive informacije" uključuje bez ograničenja svaku informaciju o poslodavčevim hardverskim i/ili softverskim proizvodima, bez obzira da li su oni stavljeni na tržište ili ne, kao i svaku informaciju vezanu uz marketing i/ili promidžbu bilo kojeg poslodavčevog proizvoda i usluge, informacije o poslodavčevoj poslovnoj i kadrovskoj politici odnosno poslovanju i poslovnom planu, sve informacije o poslodavčevim zaposlenicima i vanjskim suradnicima te druge informacije u pogledu kojih je poslodavac (direktno ili indirektno) preuzeo obvezu čuvanja poslovne tajne. Nadalje, pojam "povjerljivi materijal" predstavlja materijalne medije koji sadrže "povjerljive informacije", kao što su npr. pisani materijal, CD-ovi, diskovi, diskete i sl.,
- da se radnik obvezao za vrijeme trajanja predmetnog ugovora o radu, kao i nadalje, nakon prestanka ugovora o radu, čuvati poslovne tajne poslodavca definirane pojmovima "povjerljive informacije" i "povjerljivi materijal" te da će poduzimati sve mjere opreza kako sadržaj istih ne bi dospio u ruku trećih neovlaštenih osoba te kako su sve povjerljive informacije i/ili povjerljivi materijali isključivo vlasništvo poslodavca, te činjenica što ih je poslodavac otkrio radniku, ovdje tuženiku, ne znači da je na radnika prenio bilo kakva prava vezana uz autorstvo, prava intelektualnog vlasništva, know-how, trgovačke poslovne tajne i sl. (sve čl. 15. Ugovora o radu),
- da je u sporazumnom raskidu ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji je stupio na snagu 31. ožujka 2021., navedeno da će svu imovinu koja pripada tužitelju, a nalazi se u posjedu tuženika, tuženik vratiti tužitelju bez odlaganja te da je radnik obvezan čuvati kao poslovnu tajnu povjerljive informacije (čl. 2. t. 2.3. i 2.4.) te da se tužitelj i tuženik odriču svih prava i obveza iz čl. 19. Ugovora o radu koji definira ugovornu zabranu natjecanja,
- da se tuženik 1. travnja 2021. putem e-maila obratio predmetnom Klijentu tužitelja te je istom ponudio svoje usluge te ponovno 6. travnja 2021. istog obavijestio kako je napravio poboljšanje Simple Multi WAN značajki te da je otkrio da trenutačna implementacija ne podržava IPv6 te da istu može nadograditi da ima punu IPv6 podršku. Tuženik s Klijentom nije postigao suradnju.
9.2. Prvostupanjski sud je na temelju činjeničnih utvrđenja ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o poslovnoj tajni, odnosno informacijama iz čl. 3. st. 5. ZZNITV, da su predmetne informacije tajne jer su tužitelj i Klijent sklopili Okvirni sporazum o razvoju softvera, a što tuženiku ne bi bilo poznato da nije bio zaposlenik tužitelja, kao i da predmetne informacije imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne i to iz razloga što bi njihovo nezakonito otkrivanje moglo naštetiti interesima osobe koja ih zakonito kontrolira, odnosno tužitelja, jer se time narušavaju njegovi poslovni ili financijski interesi, kao i sposobnost tržišnog natjecanja.
9.3. Prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj poduzeo razumne korake kako bi sačuvao tajnost spornih informacija i to na način da je prilikom sklapanja Ugovora o radu s tuženikom u čl. 15. ugovorio da se radnik obvezuje čuvati kao poslovnu tajnu povjerljive informacije i povjerljivi materijal, a isto je također ugovorio i prilikom sklapanja Sporazumnog raskida ugovora o radu u čl. 2. t. 2.4., a tuženik je nezakonito koristio poslovnu tajnu i to na način da je kao prijašnji zaposlenik tužitelja imao saznanja o pravnom poslu između tužitelja i Klijenta, putem e-maila je Klijentu ponudio poboljšanje projekta i na taj način je mogao naštetiti interesima tužitelja jer bi time narušio njegove financijske interese i sposobnost tržišnog natjecanja, a prethodno je bio upozoren i to prilikom sklapanja Ugovora o radu i Sporazumnog raskida ugovora čuvati poslovnu tajnu i to povjerljive informacije, a koje prema Ugovoru o radu predstavljaju svaku informaciju o tužiteljevim hardverskim i/ili softverskim proizvodima. Stoga je sud prvog stupnja ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitom korištenju poslovne tajne, a ne o ugovornoj zabrani natjecanja pa je tužbeni zahtjev prihvatio i odlučio u skladu sa čl. 11., 12., 13., 14., 15. i 21. ZZNITV.
10. Međutim, drugostupanjski sud ocjenjuje da pri donošenju odluke sud prvog stupnja nije vodio računa o odredbi iz čl. 3. st. 4. ZZNITV. Naime, da bi se određene informacije mogle štititi kao poslovna tajna potrebno je da su poduzete razumne mjere kako bi se iste zaštitile. No, tužitelj da je u čl. 15. Ugovora o radu načelno naveo da postoji obveza čuvanja poslovne tajne, ali nije naveo činjenice iz kojih bi se moglo zaključiti da je za konkretne informacije za koje tvrdi u ovom postupku da su poslovna tajna obavijestio radnika da su poslovna tajna, odnosno da postoji ikakav akt temeljem kojeg bi radnik znao što točno predstavlja poslovnu tajnu. Sud drugog stupnja ocjenjuje da nije moguće apsolutno sve podatke iz poslovanja proglasiti poslovnom tajnom te sama načelna obveza čuvanja poslovne tajne prihvaćena u čl. 15. Ugovora o radu ne znači da su svi podaci koje je radnik saznao za vrijeme trajanja ugovora o radu poslovna tajna, niti to poslodavac može naknadno – nakon prestanka ugovora o radu isticati, ako nije radniku jasno i nedvojbeno za vrijeme trajanja radnog odnosa rekao koje točno podatke smatra poslovnom tajnom.
11. Odredbom čl. 1. ZZNITV propisano je da se istim utvrđuju i uređuju pretpostavke zaštite i pravila postupka za zaštitu od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja poslovnih tajni koje se odnose na neobjavljene informacije koje imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost.
11.1. Odredbom čl. 3. (kojim se definira značenje pojmova) st. 1. t. 5. ZZNITV propisano je da su „poslovna tajna“ informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:
a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija
b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne
c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost.
Stavkom 4. ZZNITV istog članka je propisano da razumni koraci za očuvanje tajnosti informacija (iz st. 1.t.5 tog članka) mogu uključivati izradu internog akta o rukovanju poslovnom tajnom i krugu osoba te njihovim pravima i obvezama kod rukovanja poslovnom tajnom ili mjere fizičke ili virtualne zaštite pristupa i rukovanja poslovnom tajnom.
12. Prema ocjeni revizijskog suda, kada ne postoji interni akt nositelja poslovne tajne o rukovanju poslovnom tajnom tada razumni koraci mogu uključivati mjere fizičke ili mjere virtualne zaštite pristupa i rukovanja poslovnom tajnom. Dakle, nositelj poslovne tajne može odrediti fizičku ili virtualnu zaštitu pristupa i rukovanja poslovnom tajnom.
12.1. U okolnostima konkretnog slučaja nije sporno da tužitelj/poslodavac/nositelj nije izradio interni akt o rukovanju poslovnom tajnom, međutim nije dokazao da je osigurao bilo fizičku bilo virtualnu zaštitu kako bi onemogućio pristup poslovnoj tajni i rukovanje tom nezaštićenom poslovnom tajnom.
12.2. Tuženik tvrdi da je on kao programer koristio know-how koji je stečen i nije specificiran za tužitelja niti za bilo koga drugog, da taj know-how podrazumijeva znanja i vještine tuženika, a proizlazi iz softvera otvorenog koda koji se nalazi na internetu i svi ga mogu koristiti. Glavnina posla, dok je bio zaposlenik tužitelja, sastojala se u integraciji različitih programa otvorenog koda te da ne postoji nikakvo specifično vlasništvo tužitelja niti njegov know-how. Prema ocjeni revizijskog suda, tužitelj nije dokazao da je tuženik koristio njegov know-how odnosno nije dokazao da „to“ što je koristio tuženik nije lako dostupno osobama iz krugova koje se bave takvom vrstom informacija. Tako tužitelj zapravo nije identificirao poslovnu tajnu.
13. Stoga odgovor na postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Ugovorne odredbe, u situaciji kada ne postoji interni akt o rukovanju poslovnom tajnom, mogu predstavljati razuman korak u smislu čl. 3. st. 1. t. 5. ZZNITV, međutim prema ocjeni revizijskog suda tužitelj u konkretnom slučaju nije poduzeo razumne korake kako bi sačuvao tajnost. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.
14. Stoga se prema ocjeni revizijskog suda u ovom slučaju ne radi o nezakonitom korištenju poslovne tajne jer predmetna informacija ne predstavlja „poslovnu tajnu“ obzirom ne ispunjava jedan od zakonski predviđenih zahtjeva da bi bila poslovna tajna, a to je da osoba koja informacije zakonito kontrolira (tužitelj) nije poduzela razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost. Pritom je ovaj sud imao na umu činjenicu da je potrebno odrediti pravičnu ravnotežu između interesa poslodavca da štiti poslovnu tajnu i interesa radnika da mu se ne ograničava mobilnost i mogućnost korištenja iskustava i vještina koja je pošteno stekao radeći za poslodavca.
15. Obzirom prema ocjeni revizijskog suda ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
16. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju je odbijen jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković