Poslovni broj: P-74/2023-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Jadranki Longin, u pravnoj stvari tužitelja VTO MARKER d.o.o. iz Zagreba, Ilica 276, OIB: 85250660511, zastupano po direktoru IŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ovaj po punomoćniku Marko Židić, odvjetnik iz Zagreba, Širolina 6, protiv tuženika BŠ (ranije I), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]), radi isplate, nakon glavne i javne rasprave dana 13. lipnja 2025. uz sudjelovanje zamj. pun. tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude dana 07. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku, pod prijetnjom ovrhe, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 341,15 EUR zajedno sa zateznim kamata na taj iznos tekućim od 25. svibnja 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu 429,64 EUR prema određenju suda zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve pod prijetnjom ovrhe, dok se odbija tužitelj za preostali zatraženi iznos troška tj. za iznos od 469,90 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je kao zajmodavac, sa tuženikom, kao zajmoprimcem, dana 23. travnja 2021. godine sklopio Ugovor o kratkoročnom zajmu broj 5300301841 temeljem kojeg je tužitelj bio u obvezi isplatiti tuženiku iznos od (2.100,00 kn) na rok otplate do 24. svibnja 2021. Predmetni Ugovor je zaključen bez ikakvih kamata, uz jednokratnu naknadu u iznosu od 30,00 kn (čl. 4. Ugovora). Nadalje, tužitelj navodi kako se tuženik obvezao dostaviti tužitelju instrumente osiguranja i to bianco zadužnicu i suglasnost o zapljeni primanja, dok je u čl. 7. citiranog Ugovora propisano da će tuženik, ukoliko u roku od 3 dana ne dostavi tužitelju opisane instrumente osiguranja, platiti tužitelju ugovornu kaznu na nenovčanu obvezu u iznosu od 0,8% isplaćenog zajma za svaki dan kašnjenja. Također, tužitelj navodi kako tuženik za cijelo vrijeme trajanja predmetnog Ugovora nije dostavio instrumente osiguranja te mu je stoga tužitelj obračunao ugovornu kaznu na nenovčanu obvezu za svaki dan trajanja ugovora, osim za prva tri dana.

2. Kako je dostava tužbe tuženiku osobno na odgovor bila neuredna jer su u to vrijeme prebivalište i boravište tuženika bili nepoznati, to je ovaj sud rješenjem od 22. kolovoza 2023. istom postavio privremenog zastupnika u osobi Josipa Petkovića, odvjetnika u Šibeniku. U odgovoru na tužbu privremeni zastupnik je osporio osnovanost tuženog zahtjeva, te istakao prigovor zastare. Nadalje, da je upitno da li je tužitelj kao pravna osoba ovlaštena baviti se davanje kratkoročnih zajmova s kamatama, te da li je za takvo poslovanje potrebno odobrenje HNB-a te da li je takav pravno posao koji je zaključio s tuženikom pravno valjan. Rješenjem ovog suda od 30. lipnja 2025. privremeni zastupnik tuženika odvjetnik Josip Petković razriješen je te dužnosti obzirom više nisu egzistirale pretpostavke za određivanje privremenog zastupnika.

3. Tužitelj je tijekom postupka uredio tužbeni zahtjev obzirom se od podnošenja tužbe promijenila valuta iz kuna u euro, pa sada potražuje iznos od 341,15 EUR (ranije 2.570,40 kuna). Istakao je i da je neosnovan prigovor zastare potraživanja jer ista nastupa protekom roka od 5 godina. U odnosu na navode da li je ovlašten baviti se davanjem kratkoročnih zajmova s kamatama ističe da se u konkretnom pravnom poslu radi o beskamatnom ugovoru o zajmu tako da za isti nije potrebno imati odobrenje HNB-a.

4. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u presliku ugovora o kratkoročnom zajmu br. 5300301841 od 23. travnja 2021. (l.s. 5), naloga od 23. travnja 2021. (l.s. 6), opći uvjeti o zajmovima VTO Marker d.o.o. (l.s. 7-8), računa br. 1392/001/12 od 24. svibnja 2021. (l.s. 9), dugovanja po zajmu br. 5300301841 od 24. svibnja 2021 (l.s. 10).

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, u daljnjem tekstu ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

6. Članak 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje:ZOO) propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

7. Članak 183. st. 1. ZOO propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

8. Članak 342. st. 1. ZOO propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

9. Članak 499. st. 1. ZOO propisuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

10. Na temelju uvida u ugovor o kratkoročnom zajmu br. 5300301841 od 23. travnja 2021. ovaj sud je utvrdio da su tužitelj, kao zajmodavac, i tuženik, kao zajmoprimac zaključili pisani ugovor o zajmu kojim se tužitelj obvezao isplatiti tuženiku zajam u iznosu od 2.100,00 kn (čl. 1. Ugovora), a tuženik vratiti pozajmljeni iznos 24. svibnja 2021. uz jednokratnu naknadu od 30,00 kn i to prije ili prilikom isplate zajma (čl. 4. i 5. Ugovora). Nadalje je uvidom u citirani Ugovor o zajmu utvrđeno da se po ovom zajmu ne obračunavaju niti plaćaju redovne (ugovorene) kamate (čl. 4 ugovora), kao i da je tuženik kao zajmoprimac tužitelju kao zajmodavcu na dan isplate zajma dužan dostaviti bjanko zadužnice i suglasnosti o zapljeni svojih primanja (čl. 6. ugovora), a ukoliko to ne učini u roku od tri dana od isplate zajma isti se obvezuje platiti zajmodavcu ugovornu kaznu na nenovčanu obvezu u iznosu od 0,8 % isplaćenog iznosa zajma za svaki dan kašnjenja (čl. 7. Ugovora).

11. Uvidom u nalog za plaćanje od 23. travnja 2021. u kojem nalogu stoji da je izvršen 23. travnja 2021. ovaj sud je utvrdio da je tužitelj ispunio svoju obvezu po predmetnom ugovoru o zajmu tj. isplatio sa svog računa na račun tuženika iznos od 2.070,00 kuna (što je iznos ugovorenog zajma od 2.100,00 kn umanjen za 30,00 kn jednokratne naknade koju je, prema čl. 4. predmetnog Ugovora o zajmu, tuženik dužan platiti tužitelju).

12. Obzirom da tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dostavio pisani dokaz (uplatnicu, izvod sa bankovnog računa i sl.) da je ispunio svoju obvezu povrata pozajmljenog iznosa od 2.100,00 kn (isplaćenih 2.070,00 kn + 30,00 kn jednokratne naknade) tužitelju do ugovorenog roka tj. do 24. svibnja 2021., a niti nakon isteka tog roka, ovaj sud smatra da je tuženik, na temelju čl. 499. st. 1. ZOO-a dužan tužitelju na ime povrata zajma isplatiti iznos od 2.100,00 kn.

13. Kako tuženik nije vratio pozajmljeni iznos do dana dospijeća zajma tj. do 24. svibnja 2021. to je na temelju čl. 29. st. 1. u vezi s čl. 183. st. 1. ZOO-a, dužan tužitelju platiti i zakonsku zateznu kamatu na pozajmljeni iznos od 2.100,00 kn tekuću od prvog sljedećeg radnog dana tj. od 25. svibnja 2021. do isplate.

14. Vezano uz utuženi dio glavnice od 470,40 kn koji se odnosi na ugovornu kaznu, sud ističe kako je ista ugovorena čl. 7. predmetnog Ugovora o zajmu ukoliko tuženik ne postupi po čl. 6. predmetnog Ugovora o zajmu tj. ukoliko tužitelju ne dostavi instrumente osiguranja povrata zajma (bjanko zadužnicu i suglasnost o zapljeni svojih primanja) na dan isplate zajma odnosno u roku od 3 dana od dana isplate zajma tj. u konkretnom slučaju na dan 23. travnja 2021. odnosno najkasnije do 26. travnja 2021.

15. Sud smatra da je odredba čl. 7. predmetnog Ugovora o zajmu dopuštena te u skladu sa čl. 350. st. 1. ZOO-a obzirom da je iz odredbe čl. 7. predmetnog Ugovora o zajmu razvidno da je ugovorena kazna ugovorena za nenovčanu obvezu tj. nedostavljanje ugovorenih instrumenata osiguranja iz čl. 6. Ugovora, a nije ugovorena za novčanu obvezu (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž- 2415/21-2 od 05.10.2021. godine).

16. Slijedom navedenog, kako je sukladno čl. 7. predmetnog Ugovora o zajmu instrumente osiguranja tuženik tužitelju trebao dostaviti najkasnije u roku od 3 dana od dana isplate zajma, što konkretno znači do 26. travnja 2021. obzirom da je zajam isplaćen tuženiku 23. travnja 2021. to tužitelj osnovano potražuje ugovornu kaznu, koja prema odredbi čl. 7. Ugovora iznosi 0,8% isplaćenog iznosa zajma za svaki dan kašnjenja, a što je u skladu i s odredbom čl. 351. st. 1. ZOO-a. Naime, 0,8% od iznosa zajma od 2.100,00 kn iznosi 16,80 kn, a kako tuženik tužitelju nije dostavio instrumente osiguranja do dana dospijeća zajma tj. 24. svibnja 2021. proizlazi da tužitelju pripada ugovorna kazna za 28 dana kašnjenja tj. od 26. travnja 2021. do 24. svibnja 2021. što ukupno iznosi 470,40 kn (28 dana x 16,80 kn/dan).

17. Na dio glavnice u iznosu od 470,40 kn (koji se odnosi na ugovornu kaznu) tužitelju pripada zakonska zatezna kamata tekuća od 25. svibnja 2021. do isplate, na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 183. st. 1. ZOO-a, obzirom da na temelju čl. 5.2 tužiteljevih Općih uvjeta, koji su sastavni dio predmetnog Ugovora o zajmu (kako to proizlazi iz čl. 8. Ugovora) proizlazi da ugovorna kazna dospijeva na naplatu na dan ugovorenog dospijeća zajma, a dospijeće zajma je 24. svibnja 2021.

18. U odnosu na prigovore tuženika po tadašnjem privremenom zastupniku za istaći je da tužitelju ne treba odobrenje, obzirom se radi o zajmu bez kamata. U odnosu na prigovor zastare isti je neosnovan s obzirom da obveza tuženika vratiti zajam dospijeva 24. svibnja 2021., a tužba je podnesena 20. srpnja 2021., slijedom čega se upućuje na čl. 225. u vezi s čl.215.st.1., čl.216. i čl. 241.ZOO).

19. Slijedom svega prethodno navedenog, presuđeno je kao u točki I izreke.

20. O trošku je odlučeno sukladno čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) te je tužitelju određen trošak za sastav tužbe u iznosu od 100,00 Eur (Tbr. 7. 1.), zastupanje na ročištima od 22. ožujka 2024. i 24. travnja 2024. u iznosima od po 25,00 Eur (Tbr. 9. 5.), zastupanje na ročištu od 13. lipnja 2025. 100,00 Eur, te za sastav podneska od 29. siječnja 2024. iznos od 100,00 Eur ( Tbr. 8.1.), što uz sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 Eur i presudu 13,27 Eur ukupno iznosi 369,91 Eur. Tom iznosu valja pribrojiti trošak objave oglasa o postavljanju privremenog zastupnika tuženiku u Narodnim novinama, koji trošak je predujmio tužitelj u iznosu od 59,73 Eur, pa ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 429,64 Eur. Tužitelj je, naime, predujmio ukupno 359,73 Eur na ime troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika, međutim uvidom u računovodstvenu karticu broja ovog predmeta vidljivo je da je iznos od 59,73 Eur isplaćen Narodnim novinama na ime objave oglasa, dok je na kartici ostao iznos od 300,00 Eur koji nije isplaćen jer privremeni zastupnik nakon primitka rješenja o razrješenju te dužnosti nije popisao trošak, pa će se taj iznos nakon pravomoćnosti vratiti tužitelju, zbog čega je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška u tom dijelu. Također je tužitelj odbijen u dijelu troška sudskih pristojbi povrh priznatog iznosa prema vrijednosti spora, kao i dio zatraženog iznosa za pristup na ročišta koja su odgođena prije početka raspravljanja.

21. Tužitelju je na parnični trošak dosuđena zakonska zatezna kamata, na temelju čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13,93/14, 55/16 i 73/17), tekuća od 28.02.2022. godine, kao dana presuđenja do isplate, pri čemu je sud uzeo u obzir i važeću sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Županijskog suda u Zagrebu.

Šibenik, 07. listopada 2025.

Sudac:

Jadranka Longin

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopušteno je podnijeti žalbu o kojoj odlučuje Županijski sud, a ista se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka i to u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove odluke na ročištu za objavu, odnosno od dana objave ove odluke na mrežnim stranicama e-Oglasne ploče sudova. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3 ZPP-a.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku