Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-334/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alen Đapić, odvjetnik u Solinu, Zvonimirova 75, protiv tužene OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Anić & Anić u Splitu, Lovretska 14, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1172/2021 od 22. rujna 2023. i o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1172/2021 od 22. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja KD, kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1172/2021 od 22. rujna 2023., pobijanom u dijelu pod točkom III. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 709,20 eura.

II. Preinačuje se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki III. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1172/2021 od 22. rujna 2023., u pobijanom dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 356,71 eura, i u tom dijelu odlučuje:

Nalaže se tuženoj OTP banki d.d. da tužitelju KD naknadi troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 356,71 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba tužene OTP banke d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1172/2021 od 22. rujna 2023., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 254,97 eura te u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke.

IV. Nalaže se tuženoj OTP banki d.d. naknaditi tužitelju KD trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,88 eura, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom iznosu od 341,40 eura, kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] 9. veljače 2005. zaključenog između tužitelja i HVB Splitske Banke d.d., sada OTP banka d.d., u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 31.000,00 CHF, te isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja, zatim članak 10,.b),1., u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim ratama u valuti CHF uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom deviznom tečaju vrijedećem za CHF - valutu Ugovora na dan ispunjenja obveze na način određen odjeljkom c) ove točke Ugovora, te članak 10.,d), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno da će ukoliko Korisnik kredita zakasni sa uplatom mjesečne rate, Kreditor prihvatiti/primijeniti prodajni devizni tečaj, vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje prenesenim/uplaćenim novčanim sredstvima- mjesečnom ratom. Pod točkom II. izreke nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.232,63 eura zajedno sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u izreci pobijane presude. Pod točkom III. izreke, nalaže se tuženici da tužitelju naknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 1.982,50 eura.

2. Prvostupanjskim rješenjam (koje nije predmetom žalbenog postupka), odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi;„Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 11. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 09. veljače 2005.g., zaključenog između tužitelja i HVB SPLITSKA BANKA d.d.,, Split, R. Boškovića 16, OIB: 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenljiva, a utvrđuje se aktom/odlukom Kreditora.“.

3. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u prvostupanjskoj presudi u dijelu pod točkom III. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 1.065,91 eura, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti odluku o troškovima postupka u smislu žalbenih navoda, podredno u tom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 373,28 eura.

4. U odgovoru na žalbu tuženica u bitnome ističe da je žalba tužitelja neosnovana, a pobijana odluka zakonita i pravilna. Predlaže žalbu odbiti.

5. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 254,97 eura te u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke, žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno u tom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku uz pripadajući PDV u iznosu od ukupno 311,07 eura te naknadu troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu prema odluci suda.

6. Žalba tužitelja (protiv odluke o troškovima postupka sadržane u prvostupanjskoj presudi) djelomično je osnovana.

7. Žalba tuženice nije osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu te postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, s time da nije počinjena niti bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženica u žalbi posebno upire, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. U presudi su navedeni jasni razlozi o tome zašto su utvrđenja iz parnice po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na Ugovor o kreditu zaključen između tužiteljice i tuženice, kao i razlozi o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u konkretnom slučaju te razlozi koji se odnose na visinu tužbenog zahtjeva.

9. Također, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a), valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, s time da u svojoj žalbi tuženica navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu izvedenih dokaza od strane tuženice, odnosno njezinog viđenja predmetne pravne situacije. Stoga se tuženica neosnovano žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (članak 355. ZPP-a), kao i tužitelj u odluci o troškovima postupka.

10. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja konačno postavljen (u skladu s rezultatima izvedenog financijskog vještačenja) podneskom od 12. svibnja 2023. (list 163 165 spisa), za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi (Ugovora o kreditu od 9. veljače 2005., kojeg su sklopili tužitelj, kao korisnik kredita i prednica tuženica, kao kreditor) i zahtjev za isplatom iznosa od 3.232,63 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, za koji iznos, pozivom na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., tužitelj tvrdi da ga je preplatio temeljem nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

11. U žalbenom stupnju postupka sporna je visina tužbenog zahtjeva s obzirom na prigovor tuženice koji je isticala i tijekom prvostupanjskog postupka, na potrebu uračunavanja negativne tečajne razlike.

12. Iz postupka koji je proveo prvostupanjski sud (analizom cjelokupne pisane dokumentacije te izvednim računovodstveno-financijskim vještačenjem), slijedi:

- da između stranaka nije sporno sklapanje i sadržaj predmetnog Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 9. veljače 2005. koji je sklopljen između prednika tuženice (HVB Splitska banka d.d. Split), kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita i protivnika osiguranja, te BD, kao protivnika osiguranja – fiducijarnog dužnika,

- da između stranaka nije sporno niti to da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, a kojima se utvrđuje da je između ostalih banaka, i prednica tuženice u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te joj je naloženo da prekine s gore opisanim postupanjem,

- da je prednica tuženice, odnosno njezina upravljačka struktura, u vrijeme sklapanja Ugovora, kao upravljačka struktura financijske ustanove, znala, odnosno po redovitom

tijeku stvari mogla i morala znati kakav bi u budućem ugovorenom razdoblju trajanja predmetnog kredita, mogao biti mogući smjer kretanja tečaja švicarskog franka, odnosno, da je kao financijska ustanova znala, odnosno po redovitom tijeku stvari mogla i morala znati kakav će u budućem ugovorenom razdoblju trajanja spornih kredita biti smjer kretanja tečaja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni krediti i uz primjenu valutne klauzule,

- da je temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Milenka Galiota dipl. oec., kao i njegovog dopunskog nalaza i mišljenja, utvrđen preplaćeni iznos anuiteta tijekom otplate predmetnog kredita s osnove (pozitivne) razlike nastale u promjeni tečaja valute CHF u odnosu na kune (valutne klauzule), u iznosu od ukupno 3.232,63 eura.

13. Polazeći od prednjih utvrđenja, pozivom na odredbu čl. 502.a i čl. 502.c ZPP-a, rukovodeći se pri tome naprijed navedenom pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača (te činjenicom da je predmetni Ugovor sklopljen tijekom 2005. godine i da je obuhvaćen utvrđenjem iz predmetne kolektivne tužbe, a da je tužitelj fizička osoba i potrošač o čijim interesima i pravima se odlučivalo u navedenom sporom), cijeneći da je sud vezan utvrđenjima iz navedene presude te da tužitelj u ovom postupku ne treba dokazivati ništetnost sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, prvostupanjski sud predmetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu kojima je iznos kredita vezan uz valutu CHF (članak 1., članak 10.b).1. i članak 10.d).1. predmetnog Ugovora o kreditu), utvrđuje ništetnima i zaključuje o djelomičnoj ništetnosti predmetnog Ugovora (u tom dijelu), posljedično čemu, sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), obvezuje tuženicu na povrat tužitelju svih neosnovano isplaćenih iznosa temeljem takvih ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnima, isplatom preplaćenih iznosa anuiteta (razlike zbog ugovorene valutne klauzule koja je nastala zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten, a sve sukladno otplatnom planu koji je tužitelju dostavljen kao sastavni dio Ugovora i nalazu računovodstveno financijskog vještaka u pogledu visine razlike preplaćenog iznosa i datuma dospijeća pojedinih iznosa te dana uplate svakog pojedinog anuiteta), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate, radi čega presuđuje kao pod točkom I. i II. izreke pobijane presude.

14. Temeljem svega navedenog, pozivom na odredbu čl. 225. ZOO-a, prvostupanjski sud otklanja i prigovor zastare.

15. Pri tome, u odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva (a što je predmetom ovoga žalbenog postupka), prvostupanjski sud nije uzimao u obzir tzv. negativne tečajne razlike (za koje tuženica smatra da utječu na visinu potraživanja tužitelja), s obrazloženjem da novčani iznosi tzv. negativne razlike u tečaju CHF, nisu mogli biti predmet tužbenog zahtjeva u okviru kojega sud donosi odluku, a da tuženica tijekom postupka nije isticala protutužbeni zahtjev, niti prigovor radi prebijanja.

16. Žalbenim navodima tuženica ustraje kod tvrdnji koje je isticala i tijekom prvostupanjskog postupka – da je tužbeni zahtjev za isplatu valjalo umanjiti s tzv. negativnim tečajnim razlikama (kada je tečaj za CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita).

17. Iz rezultata prvostupanjskog postupka i izvedenog vještačenja, neupitnim slijedi da je prvostupanjskom presudom naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos koji predstavlja samo pozitivnu tečajnu razliku, a da pri tome nisu uzete u obzir i negativne tečajne razlike (kada je tečaj za CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita).

18. Naime, sudski vještak za računovodstvo i financije Milenko Galiot dipl. oec., u nalazu i mišljenju je izračunao pozitivnu tečajnu razliku po osnovi promjenjive valutne klauzule u iznosu od 3.232,63 eura, s time da je iskazao i ukupnu razliku preplate po osnovi tečaja (po prijedlogu tuženice uzimajući u obzir i pozitivne i negativne tečajne razlike), u iznosu od 2.977,65 eura, s time da je tužitelj uskladio svoje potraživanje samo uzimajući u obzir pozitivnu tečajnu razliku u iznosu od 3.232,63 eura, kojem zahtjevu je sud prvog stupnja udovoljio.

19. Dakle, u ovom žalbenom stupnju postupka ostalo je sporno samo pitanje - može li sud u ovom postupku (u kojem tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli), tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. negativnim tečajnim razlikama.

20. O postavljenom pitanju je prošireno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., dalo odgovor koji glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.", uz obrazloženje da:"(...) ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, pa s obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate".

21. Stoga, rukovodeći se naprijed iznesenim pravnim stavom revizijskog suda kojeg prihvaća i ovaj sud, uzimajući u obzir da tuženica tijekom postupka nije istaknula materijalnopravni prigovor prijeboja, kao niti procesni prigovor radi prebijanja, a niti protutužbeni zahtjev (već je tuženica samo istaknula prigovor upravljen na visinu iznosa), pravilan je pristup suda prvog stupnja u kojem prilikom odlučivanja o visini postavljenog tužbenog zahtjeva nije uzeo u obzir tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita i za taj iznos umanjio potraživani iznos, čime je suđeno sukladno shvaćanju revizijskog suda u naprijed navedenoj odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

22. Utoliko su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude svi preostali žalbeni navodi tuženice kojima ukazuje na potrebu uračunavanja negatrivne tečajne razlike, uz tvrdnju da u tom kontekstu nije bilo potrebe za podnošenjem protutužbe, niti za isticanjem prigovora radi prebijanja.

23. Stoga, kako je izvedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi ugovora preplatio tuženici iznos od ukupno 3.232,63 eura, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženicu isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u izreci presude, od dana njihovog plaćanja, pa do isplate (sukladno čl. 1115. ZOO-a i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a).

24. Imajući u vidu sve naprijed obrazloženo, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice (u odluci o glavnoj stvari) i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka III. izreke ove presude).

25. U odnosu na odluku o naknadi praničnih troškova, pravilno sud prvog stupnja odlučuje o pravu tužitelja na naknadu prouzročenih parničnih troškova, koje troškove je sud prvog stupnja obračunavao sukladno tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa).

26. Međutim, po ocjeni ovog suda, djelomično osnovano tužitelj prigovara da mu je pogrešno sud prvog stupnja priznao troškove samo u odnosu na dva obrazložena podneska. Naime, pobijanim rješenjem neosnovano tužitelju nije priznat, kao potreban trošak, trošak za sastavljanje tri obrazložena podneska po Tbr. 8. toč. 1. Tarife po 100 bodova (ukupno 300 bodova), i to trošak za sastavljanje podneska od 1. veljače 2023. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu tuženice te za sastavljanje podnesaka od 23. ožujka 2023. i 12. svibnja 2023. kojima se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka (i njegovu dopunu) i u skladu s njima specificirao postavljeni tužbeni zahtjev, pri čemu mu neosnovano nije priznat niti trošak za sastavljanje jednog podneska po Tbr. 8. toč. 3. Tarife po 25 bodova (14. veljače 2023.), pa kako je sud tužitelju priznao trošak za sastavljanje samo dva obrazložena podneska, pravilnom primjenom materijalnog prava je tužitelju valjalo dosuditi daljnji trošak za ukupno nepriznatih 125 bodova, odnosno 248,85 eura, što uz 25% PDV-a (62,21 eura), iznosi 311,06 eura.

27. Također, pogrešno sud prvog stupnja tužitelju nije priznao niti trošak za pristup na ročište za objavu presude, koje ročište je održano 22. rujna 2023., na koje ročište je, kako to proizlazi iz sadržaja zapisnika o tom ročištu (list 173 spisa), pristupio punomoćnik tužitelja.

28. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj zahtjev za naknadu troška predmetnog ročišta za objavu presude određeno postavio u troškovniku predanom na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava (poleđina lista 172 spisa), dakle, pravodobno, zahtijevajući naknadu troška za pristup na ročište za objavu u iznosu od 99,54 eura uz PDV od 25% (24,89 eura), odnosno sveukupno u iznosu od 124, 43 eura.

29. Odredbom čl. 335. st. 7. ZPP-a propisano je da stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu, dok je st. 8. iste odredbe propisano da će sud stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje uručiti ovjereni prijepis presude, odnosno, da će se sukladno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP-a, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrati da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, dok je odredbom Tbr. 9. toč. 3. Tarife propisano da odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Tarife, za ročište na kojem se objavljuje presuda.

30. S obzirom na navedeno, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude ima se smatrati potrebnim radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a i dospjelim, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju valjalo dosuditi i trošak pristupa na ročište za objavu presude.

31. Međutim, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da mu sud pogrešno nije priznao troškove za sastavljanje podnesaka od 28. travnja 2023. i 1. ožujka 2023. Naime podneskom od 28. travnja 2023. tužitelj je ponavljao očitovanja iz podneska od 1. veljače 2023. kojim je odgovarao na prigovore tuženice iz odgovora na tužbu vezano uz negativne tečajne razlike, tako da trošak navedenog podneska nije bio potreban radi vođenja parnice u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, kao niti trošak za sastavljanje podneska od 1. ožujka 2023. kojim je tužitelj prilagao potvrdu o plaćenom trošku vještačenja. Također, neosnovano tužitelj prigovara da mu sud prvog stupnja nije priznao troškove izrade privatnog vještačenja. To stoga što niti navedeno vještačenje nije bilo potrebno radi vođenja parnice u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, imajući u vidu da je tijekom postupka izvedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku (po prijedlogu tužitelja), za koje vještačenje je tužitelju priznat trošak, u skladu s kojim vještačenjem je tužitelj u konačnome postavio tužbeni zahtjev, pa se vještačenje koje je izvedeno prije podnošenja tužbe ukazuje nepotrebnim.

32. U odnosu na žalbene prigovore tuženice, tuženica žalbom osnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja odluke o troškovima postupka u odnosu na dosuđeni trošak sudske pristojbe za presudu (u iznosu od 78,78 eura).

33. Naime, prema odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23, dalje ZSP) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude, od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Kako je u konkretnom slučaju riječ o takvom postupku, to je tužitelj na temelju zakona oslobođen od plaćanja sudske pristojbe za presudu, tako da nije bilo osnove dosuđivati tužitelju navedeni zatraženi trošak, koji trošak tužitelj nije niti podmirio.

34. Slijedom obrazloženog, cijeneći djelomično osnovanom žalbu tužitelja, valjalo je u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj presudi, na način da se tužitelju pored dosuđenog iznosa na ime parničnog troška, dosudi daljnji trošak u iznosu od 356,71 eura, koji iznos se odnosi na neosnovano nepriznatu nagradu za sastavljanje podnesaka po punomoćniku odvjetniku (zajedno s PDV-om u iznosu od 311,06 eura) te za pristup na ročište za objavu presude (zajedno s PDV-om u iznosu od 124,43 eura), što je ukupno 435,49 eura, od kojeg iznosa je valjalo oduzeti tužitelju pogrešno priznati trošak sudske pristojbe za presudu (u iznosu od 78,78 eura), za koji iznos su žalbeni navodi tuženice djelomično prihvaćeni, s time da je žalba tuženice u konačnome ocijenjena neosnovanom, imajući u vidu da su po žalbi tužitelja ovom odlukom tužitelju dosuđeni daljnji troškovi koji su veći od troška nesosnovano priznate pristojbe za presudu (na što se žalila tuženica), pa je odlučeno kao pod točkom II. i III. izreke ove drugostupanjske odluke.

35. U preostalom dijelu, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 709,20 eura, žalbu tužitelja je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I.

36. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbama čl. 166. st. 1. i 2., čl. 154. st. 1. te čl. 155. ZPP-a.

37. Budući je tužitelj djelomično uspio sa žalbom u omjeru od približno 34% (žalio se za iznos od 1.065,91 eura, a uspio sa žalbom u iznosu od 356,71 eura), tužitelju je u tom omjeru dosuđen trošak za sastavljanje žalbe prema Tbr. 10. toč. 4. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa/23) u iznosu od 75,00 eura, uvećano za trošak poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarifa/23), u iznosu od 18,75 eura, odnosno sveukupno 93,75 eura, što razmjerno uspjehu od približno 34%, u konačnome iznosi 31,88 eura.

38. Zbog izloženog, tužitelju je dosuđen trošak žalbenog postupka u iznosu od sveukupno 31,88 eura, dok je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 341,40 eura (točka IV. i V. izreke ove presude).

39. Tuženici nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer je njezina žalba u konačnome neosnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), kako je to navedeno pod točkom VI. izreke ove presude.

40. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš