Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-855/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari 1. tužiteljice- protutuženice CČ ([osobni identifikacijski broj]), 2. tužitelja-protutuženika IČ (OIB [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Branka Ivana Savičević, odvjetnica u Zagrebu, 3 tužiteljice– protutuženice GČ (OIB [osobni identifikacijski broj]) i 4 tužitelja-protutuženika HČ (OIB [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Damir Vukoja-Trošić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika- protutužitelja EČ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 2. tuženika-protutužitelja MČ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju obojicu zastupa punomoćnik Emil Havkić, odvjetnik u Zagrebu i 3. tuženika- protutužitelja ŽČ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama 1.-3. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1121/2021-21 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1. tuženika-protutužitelja EČ, 2. tuženika- protutužitelja MČ i 3. tuženika-protutužitelja ŽČ kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1121/2021-21 od 25. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom IV izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1121/2021-21 od 25. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I, II i III izreke, i sudi:

1. Odbija da zahtjev 1. tužiteljice-protutuženice CČ 2. tužitelja- protutuženika IČ, 3 tužiteljice–protutuženice GČ i 4 tužitelja- protutuženika HČ, koji glasi:

„I Utvrđuje se da je uknjižba cijepanja z.k. č. br. [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa] u površini od 895 čhv ili 3218 m2, koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjižba cijepanja z.k. č. br. [katastarska čestica] livada u površini od 413 čhv ili 1487 m2, koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i sve dopuštene uknjižbe prava vlasništva, a koje uknjižbe su riješene i upisane u zemljišnoj knjizi temeljem rješenja zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu, Zemljišno knjižno odjel, poslovno broj Z-17441/97 Ozn.Z-17008/95 od 23.6.1997. godine pravno nevaljane i sljedom čega se nalaže brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog provedbom gore navedenog rješenja u zemljišnoj knjizi tada se briše uknjižba cijepanja zk.čest.br. [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa] u površini od 895 čhv ili 3218 m2, k. o. [katastarska općina] i uknjižba cijepanja zk.čest.br. [katastarska čestica] livada u površini od 413 čhv ili 1487 m2 k. o. [katastarska općina] u nove čestice, i to zk.čest.broj [katastarska čestica] livada [adresa] površine 190 čhv ili 683 m2 k. o. [katastarska općina], zk.čest.broj [katastarska čestica] ulica površine 8 čhv ili 30 m2 k.o. [katastarska općina], zk.čest.broj [katastarska čestica] pašnjak površine 995 čhv ili 3578 m2 k. o. [katastarska općina], zk.čest.broj [katastarska čestica] ulica površine 10 čhv ili 35 m2 k. o. [katastarska općina], zk.čest.broj [katastarska čestica] livada površine 51 čhv ili 184 m2 k. o. [katastarska općina], zk.čest.broj [katastarska čestica] livada površine 48 čhv ili 173 m2 k. o. [katastarska općina], i zk.čest.broj [katastarska čestica] ulica površine 6 čhv ili 22 m2 k. o. [katastarska općina] i brišu se sve uknjižbe prava vlasništva upisane u korist tuženika, kao i svi drugi upisi provedeni u zemljišnoj knjizi i uspostavlja se stanje u zemljišnoj knjizi kakvo je bilo prije provedbe rješenja Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu, zemljišno knjižno odjel, poslovni broj Z-17441/97, Ozn. Z-17008/95 od 23.6.1997. godine.

II Utvrđuje se da Kupoprodajni ugovor zaključen u [adresa] dana 27.8.1985. godine i Utanačenje od 8.5.1989. godine predstavljaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva tužitelja CČ, IČ, GČ i HČ svakog u ¼ dijela, kao zakonskih nasljednika iza pokojnog FČ na zk.čest.broj [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa], površine 895 čhv ili 3218 m2, zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i sljedom čega se temeljem ove presude tužitelji ovlašćuju upisati ako vlasnici gore opisane nekretnine uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, odnosno njihovih prednika, a koji uspi je I tuženika, kao zakonski nasljednik JČ dužan trpjeti“.

2. Odbija se zahtjev 1. tužiteljice-protutuženice CČ 2. tužitelja- protutuženika IČ, 3 tužiteljice–protutuženice GČ i 4 tužitelja- protutuženika HČ za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

3. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III Nalaže se 1. tužiteljici-protutuženici CČ 2. tužitelju-protutuženiku IČ, 3 tužiteljici–protutuženici GČ i 4 tužitelju-protutuženiku HČ naknaditi trošak sastava žalbe 1. tuženiku-protutužitelju EČ i 2. tuženiku-protutužitelju MČ u iznosu od 1.019,31 eura eura te trošak sastava žalbe 3. tuženiku-protutužeitelju ŽČ u iznosu od 1.113,10 eura, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev 1. tužiteljice-protutuženice CČ 2. tužitelja- protutuženika IČ, 3 tužiteljice-protutuženice GČ i 4 tužitelja- protutuženika HČ za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke utvrđeno da je uknjižba cijepanja z.k. č. br. [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa] u površini od 895 čhv ili 3218 m2, koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjižba cijepanja z.k. č. br. [katastarska čestica] livada u površini od 413 čhv ili 1487 m2, koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i sve dopuštene uknjižbe prava vlasništva, a koje uknjižbe su riješene i upisane u zemljišnoj knjizi temeljem rješenja Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-17441/97 Ozn.Z-17008/95 od 23.6.1997. godine pravno nevaljane i sljedom čega se nalaže brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog provedbom gore navedenog rješenja u zemljišnoj knjizi tada se briše uknjižba cijepanja zk.čest.br. [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa] u površini od 895 čhv ili 3218 m2, k. o. [katastarska općina] i uknjižba cijepanja zk.čest.br. [katastarska čestica] livada u površini od 413 čhv ili 1487 m2 k. o. [katastarska općina] u nove čestice, i to zk.čest.broj [katastarska čestica] livada [adresa] površine 190 čhv ili 683 m2 k. o. [katastarska općina], zk.čest.broj [katastarska čestica] ulica površine 8 čhv ili 30 m2 k. o. [katastarska općina], zk.čest.broj [katastarska čestica] pašnjak površine 995 čhv ili 3578 m2 k. o. [katastarska općina], zk.čest.broj [katastarska čestica] ulica površine 10 čhv ili 35 m2 k. o. [katastarska općina], zk.čest.broj [katastarska čestica] livada površine 51 čhv ili 184 m2 k. o. [katastarska općina], zk.čest.broj [katastarska čestica] livada površine 48 čhv ili 173 m2 k. o. [katastarska općina], i zk.čest.broj [katastarska čestica] ulica površine 6 čhv ili 22 m2 k. o. [katastarska općina] i brišu se sve uknjižbe prava vlasništva upisane u korist tuženika, kao i svi drugi upisi provedeni u zemljišnoj knjizi i uspostavlja se stanje u zemljišnoj knjizi kakvo je bilo prije provedbe rješenja Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu, zemljišno knjižno odjel, poslovni broj Z-17441/97, Ozn. Z-17008/95 od 23.6.1997. godine.

Pod točkom II izreke je utvrđeno da Kupoprodajni ugovor zaključen u [adresa] dana 27.8.1985. godine i Utanačenje od 8.5.1989. godine predstavljaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva tužitelja CČ, IČ, GČ i HČ svakog u ¼ dijela, kao zakonskih nasljednika iza pokojnog FČ na zk.čest.broj [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa], površine 895 čhv ili 3218 m2, zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i sljedom čega se temeljem ove presude tužitelji ovlašćuju upisati ako vlasnici gore opisane nekretnine uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, odnosno njihovih prednika, a koji uspi (pravilno: upis) je I tuženik, kao zakonski nasljednik C JČ dužan trpjeti.

III. Pod točkom III izreke je naloženo tuženicima naknaditi 1. tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 11.419,91 eura; 2. tužitelju u iznos od 11.370,43 eura; 3. tužiteljici u iznosu od 11.301,68 eura; 4. tužitelju u iznosu od 11.301,68 eura, a svima sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (25.10.2024.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, svima u roku 15 dana.

Pod točkom IV izreke je odbijen protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništav u cijelosti Kupoprodajni ugovor od 27. kolovoza 1985. o prodaji (nekretnine) predniku tužitelja FČ kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ([adresa]) površine 898 čhv, potpisan osobno s jedne strane od FČ kao kupca, a s druge strane osobno od JČ kao prodavatelja i punomoćnika.

2. Utvrđuje se da je ništav u cijelosti ugovor nazvan "Utanačenje" od dana 8. svibnja 1989. potpisan osobno s jedne strane od FČ, kao kupca, i JČ s druge strane kao prodavatelja i punomoćnika, a kojem stranke "kupoprodajni ugovor od dana 27. kolovoza 1985. o prodaji predniku tužitelja FČ kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ([adresa]), površine 898 čhv danas i ubuduće priznaju u postupnosti valjanom za međusobne odnose…".

Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-1121/2021 od 25. listopada 2024. je odbačena tužba u dijelu u kojem se zahtijeva utvrđenje da je Ugovor o prodaji nekretnina zaključen dana 22.5.1997. godine između VČ i JČ, oboje iz [adresa], kao prodavatelja, i MČ iz [adresa] i ŽČ iz [adresa], kao kupaca, ništetan.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žalbu su pravovremeno podnijeli 1. tuženik- protutužitelj EČ i 2. tuženik-protutužitelj MČ (dalje: 1. i 2. tuženici) zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) te predlažu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbene zahtjeve 1.-4. tužitelja- protutuženika, a prihvatiti protutužbene zahtjeve, uz naknadu parničnih troškova tuženicima kao i troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Protiv prvostupanjske presude žali se i 3. tuženik-protutužeitelj ŽČ zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbene zahtjeve 1.-4. tužitelja-protutuženika te u cijelosti usvojiti protutužbene zahtjeve, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje drugom sucu, sve uz naknadu troškova tuženicima kao i troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

4. U odgovoru na žalbe 1.-.3. tuženika-protutužitelja, 1.-4. tužitelji-protutuženici (dalje: 1.-4. tužitelji) poriču žalbene navode i predlažu obje žalbe odbiti kao neosnovane.

5. Žalbe 1. tuženika-protutužitelja EČ, 2. tuženika-protutužitelja MČ i 3. tuženika-protutužitelja ŽČ su (dalje: 1.3. tuženici) djelomično osnovane.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer nedostaju jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama te da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

7. Tako prvostupanjski sud nije utvrdio koji su se objekti nalazili na nekretnini u vrijeme sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 22. svibnja 1997. te jesu li prodavatelji JČ i VČ bili u posjedu predmetne nekretnineu vrijeme sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 22. svibnja 1997. i jesu li je predali u posjed 2. tuženiku MČ i 3. tuženiku ŽČ, a što je prvostupanjski sud treba utvrditi prema uputi ovog drugostupanjskog suda u odluci poslovni broj Gž-6272/18 od 19. siječnja 2019. (list 514-522 spisa) pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 373.b st. 2. ZPP-a zakazao ročište za dan 7. listopada 2025. na koje je pozvao sve stranke radi saslušanja i njihove punomoćnike.

8. Na ročištu održanom dana 7. listopada 2025. je 1. tužiteljica CČ u svom iskazu navela da je predmetnu parcelu, koja je velika, ne zna točno površinu, kupio njezin muž 1985. i htio je graditi poslovni centar; da je na tom zemljištu bilo više građevina, jednu je koristilo poduzeće [obrt], bila je [obrt]; da su to sve bili montažni objekti, kiosci, osim što je građevina koju je koristio [obrt] imala zidane temelje dok su zidovi bili drveni; da ona sada na toj zemlji ima skladište i ljetnu kuhinju; da su nakon smrti njezinog muža, ona i njezin sin ZČ na predmetnom zemljištu počeli graditi kuću, negdje nakon završetka Domovinskog rata, bez građevinske dozvole, pa im je Građevinska inspekcija tu kuću srušila; da je njezin muž gradio ljetnu kuhinju i poslovno prostor te još jedan prostor, a svi ti objekti su bili uz njihovu kuću i bliže dnu predmetne parcele gledano od [adresa], odnosno nisu bili uz [adresa]; da se sjeća kako je njezin suprug rekao da je zemljište bilo nacionalizirano te da JČ nije mogao prodati zemljište niti je njezin muž mogao kupiti; da su zbog toga išli na Općinu, ali da su oni ostali kod Utanačenja, te da JČ nije njezinom mužu FČ vratio novac za kupnju; da je JČ naplaćivao zakupninu [obrt], a njezin suprug nije, te je na pitanje sutkinje izvjestiteljice kako je JČ predao u posjed FČ dio nekretnine koju su koristile druge pravne i fizičke osobe odgovorila da je „Autoškola koristila svoje, ali su koristili i oni“.

2. tužitelj IČ, rođen 1977., je na istom ročištu iskazao da ne zna kako je zemljište izgledalo 1985. jer je bio dijete, ali se sjeća da je kasnije njegov tata gradio skladište i ljetnu kuhinju a onda je nadogradio još jedan poslovni prostor; da je njegov tata htio napraviti jedan veći objekt, nešto poput [obrt], ali se razbolio te je umro 1992.; da je, nakon što mu je sud predočio skicu na listu 161 u spisu broj Pp- 164/98 (u ovom spisu je to list 577 spisa) iskazao da objekti uz liniju parcele [broj] i [broj] - označeni jedan zelenom te tri plavom bojom - predstavljaju poslovne prostore i ljetnu kuhinju koju je gradio njegov otac FČ, da je crveno označeni objekt na [broj] 1. tužiteljica CČ kupila od [obrt]; da je plavo označeni objekt uz poslovni prostor FČ koristila [obrt] i tog objekta danas više nema jer je srušen 90 i neke, a da u kući kupljenoj od [obrt] živi njegov brat od 1995.

3. tužiteljica KČ, rođena 1980., je iskazala da je bila dijete u vrijeme sklapanja spornog ugovora te o tome nema neposrednih saznanja, već samo zna da se na tom zemljištu igrala; da se sjeća da su na tom zemljištu oko 1996. bili [obrt], kesteni, [obrt] i [obrt]; da je također bio i tatin poslovni prostor, a uz objekt [obrt] je bio boks u kojem je bio pas; da danas ne postoje objekti uz glavnu ulicu tj. [adresa] jer su srušeni, a ne zna tko je i kada srušio te objekte.

4. tužitelj HČ, rođen 1989., je iskazao da je predmetnim zemljištem prolazio kad je išao u školu i na tom zemljištu je bio njegov pas i autić na pedale te ljuljačka, da se on na tom zemljištu igrao negdje 1993.; da je na skici od 12. ožujka 1996. na listu 161 u spisu Pp-164/98 pokazao da su pas i ljuljačka bili na području između narančasto označenog objekta [obrt] i plavo iscrtanog objekta – srušene kuće; da se sjeća da je uz [adresa] bio pečenjar kojeg su zvali I i on je prodavao kestenje, kukuruz i kokice i davao mu ih je besplatno, da bi na posebno pitanje punomoćnika 3. tuženika ŽČ da li se sjeća objekata kioska – Duhan, kokice, sjemenarna, kožna galanterija i ćevapi sve uz [adresa], odgovorio da se ne sjeća.

2. tuženik MČ je iskazao da je njegov pokojni otac radio s VČ u [adresa] u [adresa], a 2. tuženik MČ je imao lokal u [adresa] te kada se VČ vratio iz [adresa] govorio mu je da ima zemljište sa bratom JČ kojeg bi htjeli prodati, ali da imaju pravo korištenja pa ne mogu prodati; da mu je 1994. pokazao tu parcelu na kojoj je bilo pet kioska (čevabdžinica [obrt], kožna galanterija, sjemenarna, Duhan i kokice), a malo dublje u parceli su bili [obrt] i izviđači; a je u dnu parcele bilo jedno skladište koje je napravio FČ te objekt [obrt]; da je 2. tuženik MČ dobio dopis od odvjetnika Budaka da je to zemljište kupio FČ te je otišao kod braće VČ i pitao o čemu se radi, a oni su mu pokazali presudu da je kupoprodajni ugovor utvrđen ništetnim, pokazali su mu potvrdu suda da je JČ vratio novce FČ kao i zk izvadak u kojem su oni bili upisani kao korisnici te kopiju katastarskog plana; da su mu također pokazali posjedovni list u kojemu su oni bili upisani kao posjednici te su meni i ŽČ predali zemljište u suposjed 1994., a 1995. su zaključili ugovor o ortakluku; da su VČ i JČ podnijeli zahtjev za lokacijsku dozvolu i dobili su lokacijsku dozvolu na svoje ime te su temeljem toga podnijeli zahtjev Gradu Zagrebu za dokup susjednog zemljišta u vlasništvu Grada Zagreba kako bi se ishodila novoformirana čestica; da su 1994. godine na parceli kčbr. [katastarska čestica] postojali samo objekt [obrt] i jedno skladište u dnu parcele koje je napravio FČ otprilike 14x6 m (vidljivo na listu 154 u spisu Pp-164/98), dok su preostali skladišni objekta sagrađeni kasnije, kao i kuća koja je srušena 1995.; da je [obrt] srušena 1997. jer je bilo izdano rješenje od Grada Zagreba za rušenje, dok su kiosci srušeni 1996.; da je tužiteljima negdje 1996. nudio nagodbu da bi dobio građevinsku dozvolu jer mu se žurilo budući da ge je projekt skupo koštao; da im je nudio dio zemljišta na dnu parcele gdje je [obrt] te dva ili tri poslovna prostora koje sam planirao graditi, a koje je trebao biti hotel od 50 soba i 50 lokala; da je 1997. kupio predmetno zemljište i to novoformiranu česticu, a ne onu koja je bila predmet iz kupoprodajnog ugovora te je platio kupoprodajnu cijenu JČ i VČ u iznosu od 500.000 DM u gotovini i to zajedno s ŽČ, jer su bili kompanjoni; da su mu JČ i VČ rekli da su objekt [obrt] kupili K, a 2. tuženik MČ nije provjeravao da li u tom objektu netko živi; da su mu VČ i JČ pokazivali rješenja o uklanjanju (rušenju) objekata na zemljištu, a on nije ulazio u skladište i druge objekte.

3. tuženik ŽČ je iskazao da je u cijelosti suglasan s iskazom 2. tuženika MČ kojeg je slušao; da je neki dan bio na predmetnom zemljištu, na koje se može doći automobilom iz ulice [adresa] te na zemljište zapravo može doći svatko i tamo se parkiraju automobili; da su na zemljištu braća JČ imali voćnjak, moglo se raditi o 10 stabala koje su tužitelji posjekli da bi sagradili kuću koja im je poslije srušena jer nisu imali građevinsku dozvolu; da je sada na dijelu predmetne parcele je šikara, a na jednom dijelu ljudi parkiraju automobile te pokazuje na skici na listu 154, u predmetu Pp-164/98, da je šikara uz [adresa] te uz kuću koja se nalazi na lijevoj strani uz kuću [adresa], dok se na centralnom dijelu čestice [katastarska čestica] parkiraju automobili koji dolaze iz ulice [adresa] i [adresa], s time da tamo bude parkirano 15 do 20 automobila, a od kraja 70-tih godina pa do 2020. su dolazili kamioni s drvima te su ljudi tamo prodavali drva.

8.1. Iz navedenog proizlazi da 2. tužitelj IČ, 3. tužiteljica BČ i 4. tužitelj HČ nemaju relevantnih saznanja kako je predmetno zemljište izgledalo u vrijeme sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 27. kolovoza 1985. niti tko je bio u posjedu istog jer su bili djeca, pri čemu je iskaz 4. tužitelja HČ da se sjeća pečenjara I koji je pekao kestene i kokice uz [adresa], a ne sjeća se niti jednog drugog objekta koji su nedvojbeno bili uz [adresa] – neuvjerljiv. No, 2-4. tužiteljima je poznato da je objekt [obrt] kupila njihova majka, da se boks u kojem je bio pas nalazio uz taj objekt uz koji se nalazilo i skladište koje je sagradio njihov otac, a taj dio iskaza je u skladu s drugim provedenim dokazima u spisu. 1. tužiteljici CČ je bilo poznato da sporno zemljište ne može biti predmet kupoprodaje i da je Ugovor o kupoprodaji od 11. rujna 1985. ništav, da nije znala iskazati jesu li JČ i VČ predali njezinom suprugu cijelo sporno zemljište u posjed i na koji način.

8.2. S druge strane je jasan i prihvatljiv iskaz 2. tužitelja MČ o tome koji su objekti postojali na predmetnom zemljištu 1994. i 1997., da mu je bilo poznato da je 1. tužiteljica CČ kupila objekt od [obrt] na dnu parcele te da su on i ŽČ kupili 1997. kupio novoformiranu česticu, a ne onu koja je bila predmet iz kupoprodajnog ugovora iz 1985., a koji iskaz je prihvatio i 3. tuženik ŽČ.

9. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno slijedeće:

- da je između FČ, kao kupca, te ŠČ i OČ, kao prodavatelja, zaključen jedan ugovor dana 27. kolovoza 1985., i po njemu je predmet prodaje bila nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 898 čhv, a što po staroj izmjeri odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a po novoj izmjeri kat. čest. broj [katastarska čestica], za kupoprodajnu cijenu od 2.500.000,00 novih dinara, uz slijedeću ugovornu odredbu u čl. VIII: “U slučaju da se kod nadležnih organa upravo iz bilo kojih razloga ne bi mogao provesti postupak uknjižbe na kupca u zemljišnim knjigama, prodavalac se odriče polaganja prava vlasništva na predmetne nekretnine, koje bez obzira na uknjižbu u zemljišnim knjigama postaju vlasništvo kupca iz ovog ugovora”,

- da je drugi ugovor zaključen između istih ugovornih strana dana 11. rujna 1985., za kupoprodajnu cijenu od 930.000,00 dinara, prema kojem je predmet prodaje nekretnina upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od drvene kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] ([katastarska čestica]) s ukupno 898 čhv zemljišta, u [adresa]. uz drugačiju naznaku u čl. VIII ugovora: “Drvena kuća sagrađena bez građevinske dozvole 1962. godine i kupuje se kao neuseljiva. ”, a ugovor je podnesen tadašnjoj Skupštini općine Dubrava i zaprimljen pod brojem [broj],

- da osim potpisa kupca FČ i prodavatelja ŠČ (u svoje ime i po punomoći za brata C), oba ugovora su potpisana po svjedocima

LČ i SČ,

- da je Općina Dubrava (zastupana po Javnom pravobranilaštvu) podnijela prvostupanjskom sudu dana 15. siječnja 1986. tužbu radi utvrđivanja ništavosti ugovora od 11. rujna 1985., uz očitu grešku u pisanju tužbenog zahtjeva u kojem je navedeno da se predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ništav kupoprodajni ugovor od 9.11.1985. godine (umjesto ispravno ugovor od 11.9.1985.), kojim JČ i OČ prodaju, a FČ kupuje neizgrađeno građevinsko zemljište i to dio kat. čest. broj [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 898 čhv, taj postupak se vodio pred istim prvostupanjskim sudom pod brojem P- 608/86,

- da je u predmetu pod brojem P-608/86 dana 23. lipnja 1992. proveden očevid na licu mjesta te je po sudu utvrđeno da je prednik tužitelja, FČ pokazao drveni prizemni objekt, koji je bio predmet kupoprodaje iz ugovora od 11. rujna 1985. te je utvrđeno da se radi o prizemnom objektu veličine 8x12 m, postavljenom na betonskim temeljima, koji objekt je prazan jer su korisnici iselili, a kojeg je u vrijeme zaključenja ugovora koristio “[obrt]”; da je FČ pokazao da je izgradio garažu i skladište veličine 14x6 m i to na zapadnom dijelu nekretnine, a na terasi u sjevernom dijelu ljetnu kuhinju veličine 4x6 m tako da je objekt naslonjen na stambeno poslovnu zgradu FČ u [adresa] i predstavlja jednu cjelinu,

- da je dana 13. veljače.1992. na ročištu za glavnu raspravu u tom predmetu JČ osobno izjavio da je FČ na zemljištu izgradio garažu, a da se prilikom kupoprodaje na zemljištu nije nalazio nikakav stambeni object; da JČ na ročištu održanom 14. listopada. 1992. ponavlja da je FČ izgradio garažu i dodaje da se radilo o gradnji na njihovom zemljištu (njega i VČ), da je do gradnje došlo jer ga je FČ pitao može li izgraditi garažu, a da mu je JČ to odobrio, jer mu je FČ rekao da će on to srediti preko općine; da je na istom ročištu JČ problematizirao odredbu u čl. VIII ugovora od 11. rujna 1985. i tvrdio da on nikada nije imao drvenu kućicu, ali je priznao da je na tom zemljištu [obrt] izgradio jednu drvenu baraku,

- da je u odgovoru na tužbu od 8. prosinca 1986. JČ priznao tužbeni zahtjev, a priznao ga je i FČ te je nastavno izjavio da je primio novac za ovo zemljište, te je zemljište u posjedu JČ i VČ, a nakon toga JČ na zapisnik izjavljuje da je već kupoprodajni ugovor razvrgnut tako su oni (JČ i VČ, jer JČ izjavljuje da i VČ priznaje tužbeni zahtjev) FČ vratili novac za ovo zemljište,

- da je VČ prvi puta pristupio sudu dana 28. prosinca 1992. te je, između ostalog, naveo da punomoć izdanu dana 19. kolovoza 1985. on nije potpisao niti je na punomoći njegovo potpis; da je tvrdio kako mu brat (JČ) nikada nije govorio da bi prodavao zemljište niti mu je u [adresa], u kojoj je živio 36 godine i u kojem razdoblju nije dolazi u Hrvatsku, slao novac koji je dobio od zemljišta te je o svemu saznao kada je dobio presliku zapisnika od 14. listopada 1992., a tvrdnju o nedolasku brata u Hrvatsku potvrdio je i JČ navodeći da ne zna kako je došlo do toga da je na punomoći ovjeren Ivanov potpis, jer isti nije dolazio u Hrvatsku 36 godina,

- da je dana 3. rujna 1993. pod brojem P-608/86 donesena presuda kojom je utvrđen ništavim kupoprodajni ugovor od 9.11.1985. u kojem VČ i JČ prodaju FČ neizgrađeno građevinsko zemljište (i to dio kat.čet.broj [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 898 čhv, a Iako je u izreci presude pogrešan datum ugovora, jasno je iz činjeničnih navoda tužbe, dokumentacije i navoda ugovornih stranaka da se radi o ugovoru od 11.9.1985. godine,

- da su 8. svibnja 1989. UČ u svoje ime i kao punomoćnik brata C, s jedne strane, i FČ, s druge strane, u odvjetničkom uredu odvjetnika Slobodana Budaka, potpisali utanačenje da i danas i dalje priznaju u potpunosti valjanim ugovor od 27. kolovoza 1985., da prodavatelji priznaju primitak kupoprodajne cijene u vrijeme potpisivanja ugovora, te priznaju da je kupac u posjedu istih nekretnina i uživa ih i u vrijeme potpisa utanačenja, a u čl. 2 utanačenja posebno se navodi da će se stranke pridržavati čl. VIII ugovora,

- da je uvidom u punomoć od dana 19. kolovoza 1985. utvrđeno da piše da VČ ovlašćuje svojeg brata UČ radi prodaje i zakupa zemlje u katastarskoj općini [katastarska općina], zemljišno knjižni uložak [broj ZK uloška], kat. čest. broj [katastarska čestica], površine 898 čhv,

- da je davatelj punomoći VČ ovjerio potpis pred tada nadležnim gradskim uredom, Općinom Maksimir, a identitet je ovlaštena službena osoba utvrdila uvidom u osobnu iskaznicu i navela broj iste, dok je MUP RH, PU zagrebačka dostavila očitovanje uvidom u koje je utvrđeno da osobna iskaznica, koja je korištena prilikom ovjere potpisa na punomoći, izdana na ime VČ, ime oca G, datum rođenja **.**.1934.,

- da je uvidom u izvatke iz matice umrlih, rođenih te rješenje o nasljeđivanju utvrđeno da je VČ, brat FČ, rođen **.**.1921. i da im se otac zvao H,

- da je UČ u svojem iskazu tvrdio da njegov brat za kupoprodaju nije znao, da je njegova odluka bila potpis na punomoći ovjeri osoba istog imena i prezimena, koja je njegov bratić,

- da su saslušani svjedoci ĆČ i AČ u svojim iskazima u bitnome tvrdili da su svi u [adresa] znali da je FČ kupio zemljište, a uz to i da je FČ na kupljenoj zemlji izgradio skladište, da za njegovog života nitko nije tražio da skladište ukloni, a AČ navodi da nije htio kupiti zemljište kad mu se nudilo, jer je znao da ga je FČ kupio,

- da je svjedok SČ, koji je sačinio kupoprodajni ugovor, naveo da je po zaključenju istoga FČ ušao u posjed zemljišta, a i on potvrđuje gradnju skladišta,

- da iz priznanica, a na kojima ŠČ priznaje da je njegov potpis, proizlazi da je FČ 4. kolovoza 1985. dao kaparu, a dana 27. kolovoza 1985. je UČ potvrdio da je za sebe i brata C primio u cijelosti kupoprodajnu cijenu po ugovoru od 27. kolovoza 1985. u iznosu od 2.500.000,00 dinara,

- da pravni prednik 1.-4. tužitelja i 1. tuženika EČ tijekom postupka nisu ni ponudili dokaze niti pokušali obrazložiti zašto su u tako kratkom vremenu (manje od mjesec dana) napravljena dva kupoprodajna ugovora u kojima su iste ugovorne strane i u kojima je predmet prodaje ista stvar, uz bitno različitu kupoprodajnu cijenu,

- da je FČ posjedovao ono što je bio predmet kupoprodaje, jer je, između ostalog, izgradio skladište,

- da su točne tvrdnje tuženika da u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 995 čhv, a koja je bila predmet kupovine 2. i 3. tuženika po ugovoru od 22.5.1997. godine, nije bila upisana niti jedna od privremenih mjera.

10. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud iznosi sljedeće ocjene:

- da ne prihvaća iskaz JČ da bi se ostvarena cijena u iznosu od 25.000,00 DEM vratila i to na sudskom hodniku, jer to jednostavno nije životno, i to iz razloga što UČ ne bi u tom slučaju dozvolio kupcu da nekretninu uživa i na njoj gradi skladište, a taj čin pokušava objasniti na način da mu ga je FČ pitao može li izgraditi garažu, da mu je on to odobrio uz obećanje G da će on to srediti preko općine,

- da tvrdnju UČ da je utanačenje od 8.5.1989. potpisao pod prijetnjom pištolja u to u svojoj kući, prvostupanjski sud ne prihvaća, jer imenovani istu tvrdnju nije niti pokušao dokazati kroz druge dokazne prijedloge, a s obzirom da je UČ iskazao da su u kući tada bili njegova supruga, sin i snaha, pa su isti mogli o navodnoj prijetnji pištoljem iskazivati,

- da sadržaj utanačenja ukazuje da se ponovno iskazuje volja izražena u ugovoru od 27.8.1985. godine na način da se potvrđuje kupoprodaja, primitak kupoprodajne cijene, priznanice koje se popisane, kao i činjenica da je kupac, FČ stupio u posjed i uživa nekretnine,

slijedom čega sud prvog stupnja zaključuje da je kupac isplatio kupoprodajnu cijenu i stupio u posjed kupljenoga, a da je predmet kupoprodaje bilo neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu među strankama i nije sporno.

10. Opisana utvrđenja, ocjene i zaključak prvostupanjskog suda žalitelji osporavaju u cijelosti.

11. Tako 1.tuženik EČ i 2. tuženik NČ u žalbi ističu da je JČ na ročištu održanom dana 14. listopada 1992. u predmetu pod poslovnim brojem P-608/86 izričito izjavio, pred trećetuženim FČ, da “Što se tiče cijene iz kupoprodjanog ugovora ističe da je primljeni iznos vraćen FČ, a ovaj novac da je vraćen nakon što je održana prva rasprava kod suda”; da na tu izričitu izjavu JČ trećetuženi FČ, prisutan u sudnici, nije reagirao niti je osporio tu izjavu, a nije od JČ kasnije nikada zatažio povrat novca, pa zbog toga 2. i 3. tuženici nisu imali razloga vjerovati da postoje treće osobe koje bi polagale osnovana prava na predmetnu nekretninu. Pored toga, ističu da okolnost da su tužitelji bili svjesni da nisu ni na osnovi ugovora iz 1985. ni na temelju utanačenja od 8. svibnja 1989. stekli parvo vlasništva predmetnih nekretnina, proizlazi iz činjenice da je 1. tužiteljica CČ nekoliko godina kasnije, tj. 1994., istu nekretninu koju su po vlastitim tvrdnjama navodno kupili od JČ, ponovo kupili od “Stokoprometa” kao treće osobe. Stoga žalitelji smatraju kako je jasno da je ugovor iz 1985. raskinut, zbog čega podnošenjem tužbe Opčinskom sudu u Zagrebu pod brojem P-5241/97, 1. tužiteljica traži izdavanje tabularne isprave (t. II petita) i zapravo priznaje raskid ugovora (list 52-53 spisa). Također i 3. tuženik ČČ u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir da je vraćena kupoprodajna cijena od strane JČ.

12. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.

12.1. Toćno je da je JČ na ročištu održanom dana 14. listopada 1992. izjavio da je vratio kupopninu nakon što je održana prva rasprava u sudu. Iz sadržaja spisa broj P-608/86 proizlazi da je prvo ročište na kojem je bio prisutan JČ održano dana 8. prosinca 1986., dok na iduće ročište koje je održano 12. prosinca 1988. 1. tuženik JČ, 2. tuženik VČ I 3. tuženik FČ nisu pristupili.

Iz podataka u ovom spisu je vidljivo da je tužitelj na ročištu održanom dana 8. srpnja 1998. (list 184-185 spisa) iskazao da je vratio FČ iznos od 25.000,00 DEM na sudskom hodniku (i to nekih mjesec dana nakon što mu je taj iznos isplatio FČ), a nije bio prisutan nitko drugi osim njih dvojice te nisu sastavili potvrdu o vraćanju tog iznosa..

Iz naprijed navedenog prozlazi kako je JČ tvdio da je u prosincu 1986. vratio iznos od 25.000,00 DEM, i to na sudskom hodniku, koja tvrdnja je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda neživotna i neuvjerljiva jer se radi o znatnom novčanom iznosu za koji nije nimalo vjerojatno da bi ga bilo koja osoba nosila sa sobom na sudsku raspravu i vraćala bez ikakve potvrde, i to na sudskom hodniku. Pored toga, sada pok. JČ je gotovo tri i pol godine kasnije potpisao utanačenje od 8. svibnja 1989. (list 9 spisa) u kojem je navedeno da JČ i VČ kao proadavatelji, a FČ kao kupac izjavljuju da danas I ubuduće priznaju u potpunosti valjanim za međusobne odnose između njih sklopljen i potpisan kupoprodajni ugovor od 27. kolovoza 1985., kojim ugovorom su prodavatelji prodali kupcu nekretnine i to k. č. br. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina], ukupne površine od 898 čhv, koje čestice odgovaraju po staroj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica] upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nalazeće u [adresa], između [adresa] i [adresa], a po kojem je kupoprodajnom ugovoru kupac isplatio prodavateljima u potpunosti cijeni od din 2.500.000 (dva i pol milijuna), plativši je u vrijeme potpisivanja kupoprodajnog ugovora, o čemu su stanke sastavile i posebnu ispravu, a nakon toga je kupac stupio u posjed istih nekretnina te ih i danas posjeduje i uživa.

Okolnost da su u utanačenju od 8. svibnja 1989., u kojem ugovorne strane nastoje osnažiti kupoprodajni ugovor od 27. kolovoza 1985., ugovorne strane potvrdile da je kupoprodajna cijena od 2.500.000 dinara isplaćena u cijelosti, a da niti jednom rječju nije spomenut povrat navedenog iznosa, govori upravo u prilog pravilnosti utvrđenja činjenice da navedenu kupoprodajnu cijenu JČ nije vratio FČ.

13. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da iz radnje VČ proizlazi da je on odobrio radnje svojeg brata, pri čemu je taj sud posebno cijenio pisanu Izjavu I VČ od 27. svibnja 1998. (list 739 spisa) u kojoj je naveo da je u Hrvatsku došao 1990. te sud prvog stupnja smatra da je tada morao vidjeti skladište FČ na nekretnini, da je morao reagirati tj. poduzeti određene pravne radnje, a sve kako bi se smatralo da isti nikako ne odobrava pravna raspolaganje učinjeno po bratu. Pritom prvostupanjski sud ocjenjuje da bi bilo životno za očekivati da se poduzmu radnje kojima će isti vratiti posjed nekretnine koju treći drži bez ikakve osnove, a VČ je prvi puta takvu radnju poduzeo tek podnošenjem tužbe zbog smetanja posjeda 9. ožujka 1995. godine (broj Pp-128/95), zajedno sa svojim bratom UČ, a protiv ovdje 1. tuženice CČ i ZČ, i to zbog početka radova na temeljima na nekretnini koja je predmet ovog spora.

14. Osnovano žalitelji osporavaju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da iz radnje VČ proizlazi da je on odobrio radnje svojeg brata.

14.1. Odredbom čl. 88. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) propisano je da ugovor što ga neka osoba sklopi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. U stavku 2. istog članka je propisano da strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava.

Prema stavku 3. istog članka ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen.

14.2. U konkretnom slučaju je nedvojbeno da 1. -4. tužitelji, kao niti njihov pravni prednik FČ, nisu postupili u skladu s odredbama čl. 88. st. 2. i 3. ZOO/91 te nisu zahtijevali od neovlašteno zastupanog VČ da se u određenom roku izjasni odobrava li ugovor.

14.3. Naknadno odobrenje ugovora može biti učinjeno ne samo izrijekom već i konkludentnim radnjama (tako i Rev-x 444/11-2 od 14.02.2012.).

14.4. Iz sadržaja spisa nedvojbeno proizlazi da sada pok. VČ (pravni prednik 1. tuženika EČ) prije prodaje nije imao saznanje da njegov brat JČ namjerava prodati nekretninu, da ga njegov brat o tome nije obavijestio ni nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora od 27. kolovoza 1985. (za čije postojanje je VČ saznao tek nakon primitka zapisnika od 14. listopada 1992. u spisu poslovni broj P-608/86) te nije primio novac od prodaje njegovog suvlasničkog dijela (njegov iskaz u predmetu broj P-608/86 na ročištu od 28. prosinca 1992.) niti je bilo kojim svojim konkretnim postupkom na nesumnjiv način iskazao svoje naknadno odobrenje – tako da se prema pravnom shvaćanju ovog suda ne može smatrati da je VČ naknadno, konkludentnim radnjama odobrio sklapanje predmetnog ugovora (tako i Rev 1336/12-2 od 14. veljače 2017.)

14.5. U situaciji kada je VČ došao u Hrvatsku 1990., prvi puta nakon emigracije u [adresa] koja je trajala 36 godina (to jest od 1954.), što znači da u Hrvatskoj nije bio ni u vrijeme kada je rješenjem o nasljeđivanju broj O-1912/70 od 23. svibnja 1975. (povijesni z.k. izvadak na listu 305 spisa) stekao pravo korištenja predmetne nekretnine u ½ dijela, ni u vrijeme izdavanja punomoći od 19. kolovoza 1985. niti u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji te nekretnine 27. kolovoza 1985., pri čemu nije imao nikakvih saznanja o toj prodaji, zaključak suda prvog stupnja o tome da je imenovani trebao pokrenuti sudski postupak radi povrata predmetne nekretnine da bi se smatralo da nije dao odobrenje za prodaju te nekretnine, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda je neživotan i pogrešan, osobito kad se uzme u obzir da se VČ u [adresa] vratio u dobi od 69 godina (rođen **.**.1921.) nakon 36.-godišnjeg kontinuiranog izbivanja, zbog kojeg je nemoguće bilo očekivati njegovo poznavanja pravnog sustava države u koju se vratio nakon tri i pol desetljeća, pa nametanje tereta nužnosti pokretanja sudskog postupka da bi se smatralo da nije dao (prešutno) odobrenje za sklapanje ugovora o kupoprodaji od 27. kolovoza 1985. - potpuno je neprihvatljivo.

14.6. S obzirom da je u tijeku prvostupanjskog postupka nedvojbeno utvrđeno da VČ, sin E i brat JČ, rođen **.**.1921., nije potpisao punomoć od 19. kolovoza 1985. za sklapanje ugovora o kupoprodaji od 27. kolovoza 1985., a po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije dao niti naknadno odobrenje za sklapanje tog ugovora, to je neosnovan tužbeni zahtjev pod točkom II izreke u dijelu u kojem 1.-4. tužitelji zahtijevaju utvrđenje da Kupoprodajni ugovor zaključen u [adresa] dana 27.8.1985. godine i Utanačenje od 8.5.1989. godine predstavljaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva tužitelja CČ, IČ, GČ i HČ svakog u ¼ dijela, kao zakonskih nasljednika iza pokojnog FČ na zk.čest.broj [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa], površine 895 čhv ili 3218 m2, zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to u odnosu na ½ dijela navedene nekretnine koja je bila upisana kao vlasništvo, a prethodno kao pravo korištenja, VČ.

Stoga je neosnovan tužbeni zahtjev u pogledu postojanja valjane pravne osnove za stjecanje 1/2 dijela nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa], površine 895 čhv ili 3218 m2, zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je bila upisana u korist VČ, te je prvostupanjsku presudu pod točkom II izreke u tom dijelu valjalo preinačiti i taj dio zahtjeva odbiti kao neosnovan.

15. U odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva u pogledu postojanja valjane pravne osnove za stjecanje 1/2 dijela nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa], površine 895 čhv ili 3218 m2, zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je bila upisana kao pravo korištenja JČ, a od 21. ožujka 1997. (list 304 spisa) kao pravo suvlasništva JČ, treba reći sljedeće.

16. Kupoprodajni ugovori od 27. kolovoza 1985. i 11. rujna 1985., predmet kojeg je bilo građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu, su ništavi po samom zakonu. To iz razloga što je odredba čl. 2. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91), koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja navedenih ugovora, propisivala da pravo vlasništva ne može postojati na stvarima koje mogu biti samo u društvenom vlasništvo, a u čl. 8. st. 2. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", br. 54/80 i 42/86, 41/88, 48/88 - prečišćeni tekst, 16/90, 44/92 i 91/96) je bilo određeno da se građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu ne može otuđivati niti se mogu prenositi prava u pogledu toga zemljišta protivno odredbama tog Zakona, dok je u st. 2. istog članka bilo propisano da pravni posao zaključen protivnom odredbama toga Zakona je ništav.

17. Odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", br. 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00, 131/00., 27/01., 65/01. i 118/01, 80/02 i 81/02 – dalje: Zakona o naknadi), koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., propisano je da pravni poslovi koje su prijašnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu smatraju se valjanim ukoliko nemaju drugih nedostataka koji ih čine ništavim ili pobojnim.

U čl. 18. st. 2. Zakona o naknadi propisano je da osobi koja je na temelju stavka 1. ovoga članka stekla pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu pravo vlasništva priznat će na njezin zahtjev služba nadležna za obavljanje imovinskopravnih poslova u uredima državne uprave u županijama (u daljnjem tekstu: nadležna služba ureda državne uprave).

Osoba kojoj se na temelju odredaba ovoga članka priznaje pravo vlasništva na neizgrađenom građevinskom zemljištu dužna je platiti porez na promet nekretnina u roku od 15 dana od dana primitka rješenja, ako taj porez nije platila do stupanja na snagu ovoga Zakona (čl. 18. st. 3. Zakona o naknadi).

18. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je izražen u odlukama poslovni broj Rev-x 172/09-2 od 10. studenoga 2015. i Rev 1476/11-2 od 6. listopada 2015., odredba čl. 18. st. 1. Zakona o naknadi uređuje pitanje konvalidacije ništavih pravnih poslova o prometu neizgrađenog građevinskog zemljišta sklopljenih prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96 - dalje: ZVDSP) 1. siječnja 1997. i odnosi se na sve pravne poslove ako nemaju drugih nedostataka koji ih čine ništavim ili pobojnim.

19. S obzirom na izneseno, valja zaključiti da, prema prihvaćenoj sudskoj praksi, ugovori o kupoprodaji zemljišta u društvenom vlasništvu konvalidiraju po samom zakonu, neovisno o tome je li osobi koja je sklopila takav ugovor pravo vlasništva priznato u upravnom postupku od strane služba nadležne za obavljanje imovinskopravnih poslova.

20. U skladu s odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o građevinskom zemljištu neizgrađenim građevinskim zemljištem u smislu ovoga zakona smatra se ono zemljište na kojem nije izgrađen nikakav ili na kojem postoji privremeni ili sporedni objekt koji ne služi za redovnu upotrebu postojeće stambene ili poslovne zgrade i za čiju izgradnju nije potrebna građevinska dozvola.

21. Iz Lokacijske dozvole od 18. srpnja 1995. (list 68-70 spisa) proizlazi da su u vrijeme njezinog izdavanja na spornom zemljištu postojale izgrađene dvije barake uz zapadnu među koje su koristili autoškola, knjižnica i [obrt] te građevinska zadruga i izviđači; južno su se nalazili veći kiosci za namjenu ugostiteljstva i trgovina kožne galanterije, tri manja kioska za prodaju duhana i novine, voća i povrća te sjemenja; na sjevernom cijelu je započeta gradnja bez građevinske dozvole te je doneseno rješenje o uklanjanju izvedenih radova; uz zapadnu među je izgrađen objekt skladišta bez građevne dozvole koji se dijelom nalazi na parceli k. č. br. [katastarska čestica], a dijelom na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Iz zapisnika s očevida održanog dana 23. lipnja 1992. u spisu broj P-608/86 (preslika na listu 421 ovog spisa) proizlazi da se pored montažnog drvenog objekta površine 84 m2, koji je bio predmet kupoprodaje od 11. rujna 1985., nalazi garaža i skladište veličine 14x6 metara koje je izgradio FČ, pravni prednik 1. -4. tužitelja te na terasi na sjevernom dijelu ljetna kuhinja veličine 4x6 metara.

22. No, iako su se na predmetnom zemljištu nalazili određeni objekti, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je predmet kupoprodaje prema ugovoru od 27. kolovoza 1985. bilo neizgrađeno građevinskog zemljište te da je to među strankama nesporno.

23. Naime, u podnesku od 13. rujna 2019. (list 531) su 1.-4. tužitelji izričito naveli da je sporna nekretnina neizgrađeno građevinsko zemljište, a što su pravni prednici 1. tuženika (JČ i VČ) naveli u svom podnesku predanom na ročištu dana 1, ožujka 1996. (list 97-98 spisa), dok su isto potvrdili 2. tuženik MČ i 3. tuženik ŽČ u podnesku od 16. srpnja 1998. (list 07-2011) u kojem su izjavili da stupaju kao tuženici u ovu parnicu.

24. Dakle, iz stanja ovog spisa od ukupno 941 lista, kao i iz izreke pravomoćne presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-608/86 od 3. rujna 1993., proizlazi da je predmet kupoprodaje u Ugovoru od 27. kolovoza 1985. bilo neizgrađeno građevinskog zemljište. To iz razloga što su objekti koji su se na zemljištu nalazili bili montažni (privremeni).

25. 1.tuženik EČ i 2. tuženik MČ u žalbi ističu da Ugovor od 27. kolovoza 1985. nije mogao konvalidirati jer je taj pravni posao pravomoćnom sudskom odlukom, koja i danas egzistira, utvrđen ništavim, dok 3. tuženik ŽČ u žalbi smatra da je zaključak drugostupanjskog suda u odluci poslovni broj Gž-6272/18 od 19. ožujka 2019. o tome da zakonodavac može osnažiti, odnosno konvalidirati nešto što je pravomoćnom sudskom postupka utvrđeno ništetnim, opasan i dovodi do povrede jednog od osnovnih ustavnopravnih načela – načela trodiobe vlasti.

26. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1483/13 od 26. listopada 2016. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje:

„Dakle, svi ugovori kojima su bivši vlasnici, u ovom slučaju tužena, raspolagali građevinskim zemljištem protivno zakonu, temeljem citirane odredbe Zakona o naknadi konvalidiraju, dakle proizvede pravne učinke, osim ako ne sadržavaju neke druge nedostatke koji bi ih činili ništavim ili pobojnim.

Prema ocjeni ovog suda, domašaji ove odredbe ne mogu se zaustaviti samo na krugu onih ugovora koji nisu u sudskom postupku utvrđeni ništavim primjenom ranijih propisa, jer bi se time stjecatelji prava vlasništva na temelju ugovora koji nisu bili osporeni u sudskom postupku našli, samo zbog te činjenice, u povoljnijem položaju od onih stjecatelja čiji su ugovori osporeni u sudskom postupku i koji ugovori su proglašeni ništavim primjenom propisa koji su odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o naknadi izgubili svoju pravnu snagu.“

27. Odredbom čl. 5. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 21/22., 16/23. i 155/23) propisano je da sudovi sude na temelju Ustava, pravne stečevine Europske unije, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava.

28. Budući da su sudovi dužni suditi na temelju zakona, i prvostupanjski i drugostupanjski sud su dužni primijeniti odredbu čl. 18. st. 1. Zakona o naknadi, a prema kojoj je ugovor od 27. kolovoza 1985. konvalidirao dana 1. siječnja 1997., i to u dijelu koji se odnosi na suvlasnički dio JČ od ½ dijela jer u odnosu na otuđenje ½ dijela u suvlasništvu VČ taj ugovor nije ni nastao, a iz razloga koji su objašnjeni u prethodnom dijelu ove presude.

29. S obzirom da je u tijeku prvostupanjskog postupka pravilno utvrđeno da je sporno zemljište bilo neizgrađeno te da se pravni posao iz 1985. smatra valjanim temeljem odredbe čl. 18. st. 1. Zakona o naknadi, koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997., u odnosu na ½ dijela predmetnog zemljišta, a UČ i VČ su kao prodavatelji sklopili ugovor o prodaji spornih nekretnina dana 22. svibnja 1997. s 2. tuženikom MČ i 3. tuženikom ŽČ kao kupcima (koji ugovor tijekom postupka nije dostavljen na spis, ali tu činjenicu stranke čine nespornom), radi se o višestrukom ugovaranju otuđenja u odnosu na dio čestice z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

30. Sukladno odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP) kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva.

31. U skladu s odredbom čl. 125. st. 2. ZVDSP-a brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. ovoga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupilo u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.

32. U konkretnom slučaju je nesporno da su 2. tuženik MČ i 3. tuženik ŽČ prvi zatražili upis u zemljišne knjige te je potrebno ocijeniti jesu li postupali u dobroj vjeri prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 22. svibnja 1997. s JČ i VČ, kao prodavateljima.

33. Iz očitovanja predsjednice Zemljišnoknjižnog odjela DČ od 16. siječnja 2006. (list 391 spisa) proizlazi da je dana 28. svibnja 1997. na spis poslovni broj Z- 17008/95 zaprimljen podnesak koji je u urudžbeni brojevnik upisan pod poslovnim brojem Z-17441/97, a kojim je u spis, prema navodima u podnesku, između ostalog, dostavljen Kupoprodajni ugovor kojim predlagatelji kupuju novormiranu zkčbr. [katastarska čestica]

– pašnjak pov. 995 čhv ili 3578 m2 k. o. [katastarska općina].

34. Iz navedenog proizlazi da je predmet kupoporodaje bila zkčbr. [katastarska čestica] – pašnjak pov. 995 čhv ili 3578 m2 k. o. [katastarska općina], dok su predmet Kupoprodajnog ugovora od 27. kolovoza 1985. bile „kat. čestice broj [katastarska čestica] površine 898 čhv (ove čestice odgovaraju staroj izmjeri i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]“.

35. Da bi se smatralo kako stjecatelj nije postupio u dobroj vjeri, potrebno je da je znao da je nekretnina drugome valjano otuđena i predana u samostalan posjed.

36. U konkretnom slučaju su prodavatelji JČ i VČ predočili 2. tuženiku MČ, što jasno i uvjerljivo proizlazi iz njegovog iskaza na ročištu održanom dana 7. listopada 2025. pred ovim sudom, presudu poslovni broj P- 608/86-45 od 3. rujna 1993. (list 19 spisa, greškom u pisanju je u izreci navedeno „kupoprodajni ugovor od 9. 11. 85.“) kojom je kupoprodajni ugovor od 11. rujna 1985. (list 197 spisa) utvrđen ništavim, zbog čega stjecatelji nekretnine 2. tuženik MČ i 3. tuženik ŽČ nisu imali saznanja da bi nekretnina koju kupuju bila valjalo otuđena.

37. Pored toga, iz dokaza u spisu ne proizlazi ni da bi zemljište k. č. br. [katastarska čestica], u cijeloj površini, bilo predano FČ, pravnom predniku 1. -4. tužitelja, u samostalan posjed.

38. Naime, iz sadržaja spisa poslovni broj Pp-164/98 proizlazi da su 1. tuženik ZČ i 2. tuženica CČ u odgovoru na tužbu, predanom na ročištu dana 13. ožujka 1995. (list 10-12 tog spisa i 29-30 spisa) naveli kako poriču tvrdnje tužitelja JČ i VČ da bi bili u posjedu k. č. br. [katastarska čestica] površine od 828 čhv, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] [adresa] te ističu da „dio prijepora, i to južni dio, koriste i posjeduju [obrt], koja tamo drži poslovni prostor, a na dijelu južnog dijela parcele već godinama parkiraju kamioni, te se tamo prodaje ogrjevno drvo“. U istom predmetu se na listu 51-52 spisa nalazi preslika tužbe koju su dana 21. svibnja 1991. podnijeli Općinskom sudu u Zagrebu tužitelji JČ i VČ protiv tuženika Društvo „[obrt]“ [adresa], radi naknade štete i činidbe, u kojoj se navodi da su tužitelji vlasnici k. č. br. [katastarska čestica] od 828 čhv, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da tuženik neosnovano koristi pola parcele od oko 400 čhv na kojoj je tuženik sagradio barake, poslovni prostor – [obrt]; da nikakav ugovor o zakupu nikada nije zaključen te da tuženik navedeno zemljište koristi sasvim neosnovano pa tužitelji predlažu donošenje presude da je tuženik dužan tužiteljima isplatiti naknadu štete s osnove neosnovanog korištenja njegovog zemljišta za period od 1. lippnja 1986. do 1. lipnja 1991, godišnje po 150.000.- dinara te da je tuženik dužan „iseliti iz parcele tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]“, na istoj srušiti svoje barake, navesti plodnu zemlju, te odvesti kamen i otpad i osposobiti navedenu parcelu za poljoprivredu te je slobodnu od osoba i stvari predati tužiteljima. Uz navedenu tužbu je priložena presuda broj P-5209/80-34 od 10. veljače 1983. (list 53-56 spisa), kojom je odlučeno da je tuženik [obrt] dužan tužiteljima ĐČ i PČ isplatiti iznos od 58.500. - dinara sa zateznom kamatom tekućom od 9. siječnja 1981. pa do isplate, kao i iznos od 34.500. -, a na ime korištenja zemljišta k. č. br. [katastarska čestica] livade [adresa] u [adresa], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (za radzoblje od 1. listopada 1997. do 30. srudenoga 1982.), kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 34.500. - dinara, sve u roku 15 dana. Također je uz tužbu priložena presuda broj P-3482/78 od 25. lipnja 1979. (list 57-59 spisa) kojom je odlučeno da je tuženi „[obrt]“, [adresa] dužna platiti tužiteljima RČ i VČ, oboje iz [adresa], iznos od 36.000,00 dinara sa zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 1977. pa do isplate, dok je u obrazloženju presude navedeno da se radi o imovini na kojoj tužitelji imaju pravo korištenja (k. č. br. [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa] u površini od 898 čhv, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da tuženi nekrekidno koristi dio čestice tužitelja za potrebe održavanja auto-škole, ne plaća zakupninu, koju je dužan plaćati pa je na temelju proedenog vještačenja po vještaku građevinske struke sud utvrdio visinu zakupnine za utuženo razdoblje i prihvatio tužbeni zahtjev, a koji se odnosi na razdoblje od 1. listopada 1974. do 30. rujna 1977.

39. Iz naprijed navedenog jasno proizlazi da JČ i VČ nisu bili u posjedu gotovo polovice parcele k. č. br. [katastarska čestica] od 828 čhv u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora od 27. kolovoza 1985. (jer su predaju u posjed tog dijela parcele imenovani zahtijevali tužbom 21. svibnja 1991. podnesenom prvostupanjskom sudu dana 21. svibnja 1991. protiv posjednika [obrt]), tako da taj dio parcele nedvojbeno nisu mogli predati u posjed FČ u kolovozu 1985. jer u to vrijeme dio parcele koju je koristila [obrt] nedvojbeno nije bio u njihovom posjedu. Pored toga, jedan dio južnog dijela parcele su desetljećima koristile treće osobe koje su dovozile kamione i prodavale drvo za ogrijev. To proizlazi iz navoda ZČ i CČ, koje su iznijeli u odgovoru na tužbu od 13. ožujka 1995. (na listu 10-12 spisa u predmetu poslovni broj Pp-164/98 /ranije Pp-128/95 i Pp-2/96/), a to je potvrdio u svom iskazu i 3. tuženik ŽČ na ročištu održanom dana 7. listopada 2025. (kada je iskazao da su kamioni s ogrijevnim drvima koristili zamljište od kraja 1970.-tih godina do 2020.) pred drugostupanjskim sudom.

40. Nadalje, iz prikaza stanja u katastarskom operatu u vrijeme utuženja 9. ožujka 1995. u predmetu Pp-164/98 (ranije broj Pp-128/95 i Pp-2/96, list 146-147 i 154 spisa, koji je priložen ovom spisu, a preslika kojih prikaza se nalazi na listovima 569- 570 i 573 ovog spisa), je vidljivo da je u posjedu k. č. br. [katastarska čestica] od 84 m2 (objekt [obrt]) bila CČ, dok su kao posjednici k. č. br. [katastarska čestica] od 4303 m2 bili upisani JČ i VČ.

Na dan očevida 12. ožujka 1996. su u katastarskom operatu bili upisani (list 148 i 156 spisa u predmetu Pp-164/98 te list 570 /stražnja strana/ i list 574 /stražnja strana/ u ovom spisu) CČ na k. č. br. [katastarska čestica] od 84 m2; JČ i VČ na k. č. br. [katastarska čestica] od 703 m2 te MČ i ŽČ na k. č. br. [katastarska čestica] od 3600 m2, svaki u ½ dijela.

Iz prikaza odnosa površina katastarskih i zemljišno-knjižnih čestica (list 150, 154 i 164 spisa Pp-164/98 kao i listova 572, 573 stražnja strana i 578 stražnjastrana u ovom spisu) je vidljivo da k. č. br. [katastarska čestica] odgovara dijelu z.k. č. br. [katastarska čestica] od 1473 m2 i dijelu 2983/3 od 2127 m2; da k. č. br. [katastarska čestica] od 84 m2 odgovara dijelu z.k. č. br. [katastarska čestica] od 84 m2 te k. č. br. [katastarska čestica] od 703 m2 ogovara dijelu z.k. č. br. [katastarska čestica] od 607 i dijelu z.k. č. br. [katastarska čestica] od 96 m2.

41. Iz navedenog je vidljivo da k. č. br. [katastarska čestica] od 703 m2, a na kojoj se nalazi drveni objekt s betonskim temeljima koji je CČ kupila od [obrt], oznake k. č. br. [katastarska čestica], nije uopće bio predmet Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 22. svibnja 1997. između prodavatelja JČ i VČ te kupaca 2. tuženika MČ i 3. tuženika ŽČ, pa okolnost da je 2. tuženik MČ znao da je 1. tužiteljica CČ kupila drveni objekt od prodavatelja [obrt] nije od utjecaja na njegovo postupanje u dobroj vjeri jer predmet Ugovora o kuporpodaji od 22. svibnja 1997. nije bio ni drveni objekt [obrt] označen u katastarskom operatu kao k. č. br. [katastarska čestica] (uvjerenje Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove od 13. prosinca 1995., list 710 ovog spisa) niti zemljište na kojem se taj objekt nalazi (k. č. br. [katastarska čestica]).

42. Slijedom svega navedenoga, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 125. st. 2. ZVDSP-a za brisanje uknjižbe prava vlasništva MČ i ŽČ te upisa prava vlasništva 1.-4. tužitelja, a s obzirom da su zemljište k. č. br. [katastarska čestica], koje odgovara z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 995 čhv stekli u dobroj vjeri, zbog čega je na temelju odredbe čl. 373.a st. 3. u svezi s čl. 373.b st. 2. ZPP-a valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom I izreke i odbiti taj dio tužbenog zahtjeva.

43. U odnosu na točku II izreke prvostupanjske presude treba reći da je odredbom čl. 187. st. 1. ZPP-a propisano da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.

44. 1.-4. tužitelji traže utvrđenje da Kupoprodajni ugovor zaključen u [adresa] dana 27.8.1985. godine i Utanačenje od 8.5.1989. godine predstavljaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva tužitelja CČ, IČ, GČ i HČ svakog u ¼ dijela, kao zakonskih nasljednika iza pokojnog FČ na zk.čest.broj [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa], površine 895 čhv ili 3218 m2, zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i sljedom čega se temeljem ove presude tužitelji ovlašćuju upisati ako vlasnici gore opisane nekretnine uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, odnosno njihovih prednika, a koji uspi (pravilno: upis) je I tuženik, kao zakonski nasljednik C JČ dužan trpjeti.

45. Iz javno dostupnih podataka Zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra proizlazi da je u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisana k. č. br. [katastarska čestica] livada [adresa] od 190 čhv (683 m2) i k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] od 19 m2. Stoga je neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da Kupoprodajni ugovor zaključen u [adresa] dana 27. kolovoza.1985. predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva tužitelja CČ, IČ, GČ i HČ svakog u ¼ dijela jer taj Ugovor ne može predstavljati valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na ½ dijela nekretnine na kojoj je pravo suvlasništva imao VČ (kako je to naprijed obrazloženo), jer za to nije izdao valjanu punomoć, dok taj Kupoprodajni ugovor od 27. kolovoza 1985. ne predstavlja ni valjanu pravnu osnovu u preostaloj ½ dijela za stjecanje prava vlasništva na na zk.čest.broj [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa], površine 895 čhv ili 3218 m2 iz zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer u zemljišnim knjigama ne postoji čestica broj [katastarska čestica] koja bi bila površine 895 čhv ili 3218 m2 i upisana u k. o. [katastarska općina]. Pored toga, Utanačenje od 8. svibnja 1989. ne predstavlja pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva u skladu s čl. 20. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91) jer se ne radi o pravnom poslu – kupoprodajnom ugovoru, već od izjavama ugovornih strana iz Kupoprodajnog ugovora od 27. kolovoza 1985. pa ni u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan.

46. Zbog navedenog je valjalo, na temelju odredbe čl. 373.a st. 3. u svezi s čl. 373.b st. 2. ZPP-a, preinačiti presudu pod točkom II izreke te odbiti tužbeni zahtjev i u tom dijelu

47. U pogledu protutužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti Kupoprodajnog ugovora od 27. kolovoza 1995., valja reći da je taj Ugovor konvalidirao u odnosu na ½ dijela nekretnine koja je bila predmet tog Ugovora, dok u odnosu na ½ dijela nije nastao (nije ništav), dok u odnosu na Utanačenje od 8. svibnja 1989. 1.-3. tuženici nisu niti iznijeli jasno određene razloge zbog kojih bi to utanačenje bilo ništavo, pa je u odnosu na točku IV izreke prvostupanjske presude žalbe 1. -3. tuženika trebalo odbiti.

48. S obzirom da je donošenjem ove odluke promijenjen omjer uspjeha stranaka u sporu, trebalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te odbiti zahtjev 1.-4. tužitelja za naknadu troškova postupka.

49. Budući da 1.-4. tužitelji nisu uspjeli s tužbenim zahtjevom, a 1. -3. tuženici nisu uspjeli s protutužbenim zahtjevom, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda stranke su u sporu uspjele u podjednakim omjerima pa je na temelju odredebe čl. 154 .st. 4. ZPP-a odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

50. Budući da su 1.-3. tuženici uspjeli sa žalbom u odnosu na tužbeni zahtjev, a nisu uspjeli u odnosu na protutužbeni zahtjev, to su u žalbenom postupku uspjeli u omjeru od 50% pa su u tom omjeru 1. -4. tužitelji dužni naknaditi im trošak, i to 1. tuženiku TČ i 2. tuženiku MČ u iznosu od 1.019,31 eura (50% od ukupnog troška žalbe od 1.375,00 eura /1250,00 eura + uvećanje 10% za zastupanje dvije stranke/ te 50% plaćene pristojbe na žalbu u iznosu 663,61 euro), a 3. tuženiku ŽČ iznos od 1.113,10 eura (50% od troška žalbe 1.250,00 eura + PDV 312,50 eura te 50% plaćene pristojbe na žalbu 663,70 eura) pa je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

51. Odbijen je zahtjev 1.-4. tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (točka IV izreke).

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac