Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-3207/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice LJP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Petra Dulčić Kardum, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Raiffesienbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 2. rujna 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice LJ i zamjenice punomoćnika tuženika AJP, na ročištu za objavu presude, dana 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb OIB: 53056966535 da tužiteljici EJP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.090,16 EUR s kamatom koja teče na iznose kako slijedi:

na iznos od 1,84 € od 31.10.08. do isplate

na iznos od 3,58 € od 31.12.08. do isplate

na iznos od 4,72 € od 31.01.09. do isplate

na iznos od 0,12 € od 19.02.09. do isplate

na iznos od 5,40 € od 28.02.09. do isplate

na iznos od 3,84 € od 31.03.09. do isplate

na iznos od 0,07 € od 22.04.09. do isplate

na iznos od 4,14 € od 30.04.09. do isplate

na iznos od 0,07 € od 26.05.09. do isplate

na iznos od 1,79 € od 31.05.09. do isplate

na iznos od 0,47 € od 31.07.09. do isplate

na iznos od1,41 € od 31.08.09. do isplate

na iznos od 1,33 € od 30.09.09. do isplate

na iznos od 0,38 € od 31.10.09. do isplate

na iznos od 2,17 € od 30.11.09. do isplate

na iznos od 3,60 € od 31.12.09. do isplate

na iznos od 5,65 € od 31.01.10. do isplate

na iznos od 5,18 € od 28.02.10. do isplate

na iznos od 7,95 € od 31.03.10. do isplate

na iznos od 7,42 € od 30.04.10. do isplate

na iznos od 8,45 € od 31.05.10. do isplate

na iznos od 17,31 € od 30.06.10. do isplate

na iznos od 15,49 € od 31.07.10. do isplate

na iznos od 21,06 € od 31.08.10. do isplate

na iznos od 19,14 € od 30.09.10. do isplate

na iznos od 16,04 € od 31.10.10. do isplate

na iznos od 22,58 € od 30.11.10. do isplate

na iznos od 30,89 € od 31.12.10. do isplate

na iznos od 25,00 € od 31.01.11. do isplate

na iznos od 27,07 € od 28.02.11. do isplate

na iznos od 24,44 € od 31.03.11. do isplate

na iznos od 24,91 € od 30.04.11. do isplate

na iznos od 36,06 € od 31.05.11. do isplate

na iznos od 37,15 € od 30.06.11. do isplate

na iznos od 0,06 € od 31.07.11. do isplate

na iznos od 46,32 € od 01.08.11. do isplate

na iznos od 41,60 € od 31.08.11. do isplate

na iznos od 36,37 € od 30.09.11. do isplate

na iznos od 35,64 € od 31.10.11. do isplate

na iznos od 31,77 € od 30.11.11. do isplate

na iznos od 3,46 € od 16.12.11. do isplate

na iznos od 32,12 € od 31.12.11. do isplate

na iznos od 5,60 € od 10.01.12. do isplate

na iznos od 31,77 € od 31.01.12. do isplate

na iznos od 8,11 € od 13.02.12. do isplate

na iznos od 40,17 € od 29.02.12. do isplate

na iznos od 38,68 € od 31.03.12. do isplate

na iznos od 39,68 € od 08.05.12. do isplate

na iznos od 0,08 € od 31.05.12. do isplate

na iznos od 40,30 € od 08.06.12. do isplate

na iznos od 0,01 € od 30.06.12. do isplate

na iznos od 39,20 € od 09.07.12. do isplate

na iznos od 0,03 € od 31.07.12. do isplate

na iznos od 39,49 € od 14.08.12. do isplate

na iznos od 0,06 € od 31.08.12. do isplate

na iznos od 38,59 € od 20.09.12. do isplate

na iznos od 36,76 € od 15.10.12. do isplate

na iznos od 38,77 € od 13.11.12. do isplate

na iznos od 39,74 € od 19.12.12. do isplate

na iznos od 39,06 € od 31.12.12. do isplate

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku Raiffesienbank Austria d.d. Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici EJP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.581,25 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 7. listopada 2025., kao dana donošenja odluke, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovog sudu dana 13. lipnja 2023. navodi se u bitnome da je tužiteljica dana 25. studenoga 2005. u Splitu sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj broj: 418-50-3162535, solemniziran kod javnog bilježnika Nevenka Kekez, pod brojem UO-1065/2005, a prema kojemu je tuženik tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 13.351,53 CHF sukladno uvjetima definiranima u predmetnom Ugovoru. Tužiteljica se navedeni iznos kredita obvezala vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom. Preuzetu obvezu po predmetnom Ugovoru prema tuženiku tužiteljica je u cijelosti ispunila. Prilikom sklapanja predmetnog ugovora tužiteljici nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužiteljici je ponuđen kredit vezan uz valutu CHF kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. U predmetnom ugovoru ugovorena je valutna klauzula vezana na švicarski franak bez mogućnosti tužitelja da pojedinačno pregovara o navedenoj odredbi te bez upozorenja o specifičnostima valute CHF, odnosno da se radi o valuti u odnosu na koju HNB ne štiti tečaj kune kao što to čini u odnosu na tečaj Eura niti da se radi o tzv. valuti utočišta u koju se investira u kriznim/recesijskim gospodarskom periodima što posljedično dovodi do enormnog povećanja vrijednosti navedene valute i njezine kunske protuvrijednosti koja je tužiteljici obračunavana prilikom dospijeća mjesečnih anuiteta.

1.2. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda posl.br: Pž-6632/17 od 14.06.2018. u toč. I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.: P- 1401/12 od 04.07.2013. kojom se utvrđuje da je, između ostalih, ovdje tuženik u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima. Presuda Visokog trgovačkog suda posl.br.: Pž-6632/17 od 14.06.2018. potvrđena je revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH posl.br.: Rev- 2221/18 od 03.09.2019. godine kojom se odbija kao neosnovana revizija između ostalih i ovdje tuženika.

1.3. S obzirom da je pravomoćnom presudama VTS-a utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivna prava i interese potrošača, korisnika kredita, zaključivanjem ugovora o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, i to za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004. - 31.12.2008., a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu, kao trgovci, potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, isto je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Slijedom ovako utvrđenih činjenica i pravnih stavova, tuženik je sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., i čl. 1115. ZOO-a. Također, člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 57/11, 70/19) propisano je: „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. “ Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09): „Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača… obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.” (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN 41/14 i 110/15).

1.4. Kako je i spomenutim pravomoćnim presudama utvrđena ništetnost ugovornih odredbi to je tuženik sukladno odredbama čl. 323. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi Ugovora. Utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF dovodi do anuliranja mjesečnih anuiteta po osnovi povećanja tečaja što znači da se prilikom izračuna mjesečnog anuiteta ima primijeniti početno ugovoreni tečaj dok svaki mjesečni anutitet koji je premašio navedeni iznos predstavlja razliku koju je tužitelj preplatio odnosno tuženi stekao bez osnove pa je stoga isti navedeno dužan i vratiti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana uplate svakog mjesečnog anuiteta do isplate, obzirom da je tuženik nepošten stjecatelj.

1.5. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila sudu da , primjenom članka 186. b. ZPP, donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da u roku od osam dana za sud i tužitelja dostavi dokumentaciju po Ugovoru o kreditu broj 418-50-3162535, i to početni otplatni plan po navedenom ugovoru o kreditu, podatak o visini kamatne stope od početka otplate kredita do danas te podatak o visini mjesečnog anuiteta u odnosu na kamatnu stopu, plan otplate kredita od početka otplate do danas sa svakom promjenom visine mjesečnog anuiteta u CHF valuti i kunama, specifikaciju uplata po kreditu iz kojeg je vidljiv iznos uplaćenog anuiteta, obavijesti o svim promjenama kamatne stope.

Nadalje je tužiteljica predložila sudu donošenje presude kojom će naložiti tuženiku da joj isplati iznos koji će biti specificiran nakon što bude udovoljeno rješenju kojim se tuženik poziva na dostavu naprijed navedene dokumentacije sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 18. prosinca 2023., tuženik u bitnome ističe da nije sporno da su tužiteljica i tuženik dana 25.11.2005.g. zaključili Ugovor o kreditu broj 418-50-3162535 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 13.351,53 a da je ugovorena redovna kamata 5,50 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva. Nadalje ističe da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

2.2. Tužiteljica neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužiteljicu upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužiteljicu pri sklapanju Ugovora, te je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF. Takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužiteljica samostalno i neovisno mogla birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu).

2.3. Tuženik nadalje ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Nadalje, da nisu osnovani navodi tužiteljice da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni uvjeti iz članka 81. Zakona o zaštiti potrošača /Narodne novine br. 96/03). Obzirom da je tužiteljica, nakon što je upozorena o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrala valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

2.4. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja te osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Rješenjem ovog suda broj P-3207/2023-6 od 26.ožujka 2024., naloženo je tuženiku da u roku od osam dana u spis predmeta dostavi dokumentaciju po Ugovoru o kreditu broj 418-50-3162535, i to početni otplatni plan, podatak o visini kamatne stope od početka otplate kredita do danas te podatak o visini mjesečnog anuiteta u odnosu na kamatnu stopu, plan otplate kredita od početka otplate kredita do danas koji će sadržavati svaku promjenu visine mjesečnog anuiteta naznačeno u CHF valuti i kunama, specifikaciju uplata po kreditu iz koje je vidljiv iznos svakog uplaćenog anuiteta , razdijeljeno na iznos kamate i glavnice , sve izraženo u CHF i kunama, obavijesti o promjenama kamatne stope. Tuženik je citiranu dokumentaciju dostavio podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 3. travnja 2024.

4. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 7. svibnja 2025., nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom I izreke, na isplatu iznosa od 1.090,16 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima kako je navedeno u podnesku.

5. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: Ugovor o kreditu broj 418-50-3162535 (list 6-11); kontrolni ispis unosa korištenja (list 33); otplatni plan (list 34-39); prijepis knjigovodstvene kartice na dan 27. ožujka 2024. (list 40-45). Nadalje, izvedene je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Anti Beusu, koji je izradio pisani nalaz i mišljenje te saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke.

6. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 1.090,16 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na ime vraćanja stečenog bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržanoj u Ugovoru o kreditu broj 418-50-3162535 , zaključenom među strankama dana 25. studenoga 2005.

9. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je između tuženika, kao kreditora, i tužiteljice, kao korisnika kredita, dana 25. studenoga 2005. godine sklopljen Ugovor o kreditu broj 418-50-3162535 s valutnom klauzulom u CHF na iznos od 13.351,53 CHF s rokom otplate u 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF važećem na dan dospijeća, za namjenu kupnje novog automobila Renault.

10. Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o kreditu o ugovaranju valutne klauzule u CHF nepoštene ugovorne odredbe, a što bi ih činilo ništetnim, o čemu ovisi i osnovanost zahtjeva tužiteljice za isplatom stečenog bez osnove, i to u visini razlike zbog promjene tečaja CHF tijekom otplatnog perioda. Sporna je i osnovanost istaknutog prigovora zastare.

11. Čitanjem Ugovora o kreditu broj 418-50-3162535 od 25. studenoga 2005. zaključenog među strankama, pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Ante Beusa, te analizom provedenih dokaza, sud je utvrdio kao pravno relevantne slijedeće činjenice:

- da su tužiteljica i tuženik dana 25. studenoga 2005. sklopili ugovor o kreditu broj 418-50-3162535 s valutnom klauzulom u CHF, na iznos od 13.351,53 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, za namjenu kupnje novog vozila automobila Renault;

- da se radi o tipskom ugovoru o kreditu kojeg je tuženik sklapao sa potrošačima,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa u bitnome proizlazi da je zbog promjene tečaja odnosno utjecaja valutne klauzule , tužiteljica kao korisnik kredita platila tuženiku više kredita u iznosu od 1.090,16 eura, bez utjecaja promjene kamatnih stopa, sa datumima plaćanja kako je navedeno u tablici vještva;

- da je individualnu tužbu tužiteljica u ovom predmetu podnijela 13. lipnja 2023.,

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 4. travnja 2012., a da je drugostupanjska presuda u pogledu ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je drugostupanjska presuda o ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018. ;

-da je tužiteljica u svome stranačkom iskazu u bitnome navela da je kredit podigla radi kupnje osobnog vozila, da joj je auto trebalo radi odlaska na posao i potreba dvoje male djece, došla je u Autokuću Gašperov, odakle su je, obzirom na mjesečna primanja, uputili da je za nju najpovoljniji kredit u valuti CHF, obzirom na plan otplate koji je morala podmirivati; ugovor da je zaključen na unaprijed pripremljenom obrascu, nije mogla pregovarati o pojedinim odredbama ugovora niti joj je itko objasnio značenje ugovorne odredbe o valuti CHF odnosno da mjesečne rate mogu tako puno rasti ovisno o kretanju CHF na tržištu, nakon dvije godine od zaključenja ugovora da su rate počele rasti gotovo pa duplo, nikada nije bila vlasnik obrta niti je imala neke udjele u trgovačkom društvu.

13. Dakle, iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru, u kojemu tužiteljica nesporno ima status potrošača. Stoga je u nastavku potrebno, kao prethodno pitanje, raspraviti jesu li dijelovi odredaba članka 1. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF, ništetne ili ne.

14. Odredbom članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz članka 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

15. Ove odredbe ZZP se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

16. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je, između ostalog, presuđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, da je naloženo tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

17. Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

18. Članak 118. ZZP određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

19. Dakle, ovaj sud obvezuje presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno ovaj sud je vezan za utvrđenje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

20. Sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018).

21. U navedenoj odredbi članka 502.c ZPP riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev zautvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

22. Osim toga, treba reći da je na temelju odredbe članka 81.stavka 4. ZZP/03, na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o valutnoj klauzuli u CHF pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81.stavak 1. i članak 82. alineja11. u vezi s člankom 87.stavkom 1. ZZP/07). Tuženik je tijekom postupka predlagao izvođenje dokaza saslušanjem javnog bilježnika Nevenke Kekez, međutim, ovaj sud je odustao od izvođenja navedenog dokaza, sve iz razloga obrazloženih pod točkom 3. obrazloženja ove odluke .

23. Uzimajući u obzir da je ugovor o kreditu između tuženika i tužitelja sklopljen u razdoblju na koji se odnosi gornja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a ovdje tuženik ničim ne dokazuje da je u konkretnom slučaju tužitelj prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora bio od strane istoga informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF, odnosno ne dokazuje da su tuženik i tužitelj prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika glede mogućnosti promjene valute, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom mijenjanju, a sve na štetu tužitelja kao potrošača.

24. Ovdje je glede valutne klauzule za istaknuti i da zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač moru tu odredbu razumjeti u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da i može procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Stoga u nedostatku drugih dokaza kojim bi tuženik potvrdio takve svoje navode, sama okolnost da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i uočljiva, kao i da je ugovor potvrđen po javnom bilježniku koji im je isti pročitao, a cijeneći i da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, ne ukazuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio adekvatno informirana glede ugovorene valutne klauzule.

25. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je i sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 L i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud u kojoj presudi sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

26. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

27. Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je pravomoćno okončan spor pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. (ovo glede kamate) te presude Pž- 6632/2017 dana 14. lipnja 2018. (ovo glede valute), kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2023., to je jasno da nije nastupila zastara potraživanja radi čega je tuženikov prigovor zastare u odnosu na restitucijski zahtjev s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, neosnovan.

28. Slijedom navedenog tužiteljica se ispravno pozvala na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

29. Stoga ovaj sud smatra da su ništetni dijelovi odredba članka 1. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem se odnosi na vezanje uz valutu švicarski franak, smatrajući da je došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja te je stoga vezano uz samu valutu u valutnoj klauzuli sud utvrdio ništavim pojedine odredbe predmetnog Ugovora.

30. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost valute CHF koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim, potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

31. Kada je sud, dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetni dijelovi odredaba ugovora u članku 1. i 7. Ugovora, valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF.

32. Tužiteljica je postavio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na restituciju temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Ante Beusa, na isplatu iznosa od 1.090,16 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

33. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva, sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je pročitao nalaz i mišljenje koje je izradio stalni sudski vještak za financije i računovodstvo Ante Beus.

34. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ante Beusa u bitnome proizlazi da je zbog promjene tečaja odnosno utjecaja valutne klauzule, tužiteljica kao korisnik kredita platila tuženiku više kredita u iznosu od 1.090,16 eura, bez utjecaja promjene kamatnih stopa, sa datumima plaćanja kako je navedeno u tablici vještva;

35. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa, obzirom na to da je nalaz dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju vezanu uz predmetni ugovor o kreditu, isti je valjano obrazložen i dan u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti, a stranke na pravilnosti i potpunost istoga nisu imale primjedbi.

36. Tužiteljica, dakle, temeljem izvršenih isplata s osnova koji je u ovom postupku utvrđen ništetnim, potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

37. Što se tiče pitanja tijeka kamata, ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotno načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta.

38. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO ("Narodne novine" broj 35/05), a od 1. siječnja 2023. pa do isplate na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22).

39. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

40. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužitelju pripada cjelokupan trošak postupka.

51. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.090,16 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

52. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 13. lipnja 2023. (Tbr. 7/1 Tarife) iznos od 150,00 eura;

-sastav podneska od 23. svibnja 2024. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 150,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 3. lipnja 2024. na kojemu se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9/2 Tarife), iznos od 75,00 eura,

-zastupanje na ročištu od 4. rujna 2024. (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 150,00 eura,

-zastupanje na ročištu od 7. travnja 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 150,00 eura;

-sastav podneska od 7. svibnja 2025. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 150,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 2. rujna 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 150,00 eura;

-pristup na ročište za objavu presude od 7. listopada 2025. (Tbr 9/3 Tarife), iznos od 100,00 eura; odnosno ukupni iznos od 1.075,00 eura.

53. Navedenom je iznosu valjalo pribrojiti iznos od 506,25 eura na ime troška predujma za financijsko-knjigovodstveno vještačenje, čime se došlo do ukupnog iznosa od 1.581,25 eura na ime troškova parničnog postupka, sa traženom zateznom kamatom tekućom od 7. listopada 2025., kao dana donošenja odluke (članak 151. st. 3. ZPP), po stopi određenoj člankom 29. st. 2. ZOO.

54. Slijedom iznijetog, riješeno je kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu 7. listopada 2025.

Sutkinja

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis