Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-499/2024-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Igoru Plavšić, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupan po Odvjetničkom društvu Kallay i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-382/2020-33 od 24. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 07. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-382/2020-33 od 24. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredbe ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule vezane uz CHF te je tuženoj naloženo da tužiteljici s osnove navedene ništetne odredbe isplati iznos od 5.738,04 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dospijeća pa do isplate kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.942,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2.1. Tužena navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje vezano za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF odnosno nije obrazloženo na temelju kojih zakonskih odredbi je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost odredbe.
Pri tome paušalno pozivanje na presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF nije osnovano jer se u kolektivnom sporu pružala zaštita potrošačima na apstraktnoj razini.
2.2. Nadalje prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada se poziva na odredbe Direktive vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje u tekstu Direktiva) obzirom na rationae temporis odnosno pristupanje Republike Hrvatske u Europsku Uniju.
2.3. Tužena osporava zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare kao i dosuđeno zakonsku zateznu kamatu na navodno preplaćene iznose kredita jer se tužena u smislu odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) ne može smatrati nepoštenim stjecateljem.
2.4. Slijedom gore navedenog osporava i odluku o troškovima postupka a napose smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a kada je tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznao troškove pristupa ročištu za objavu presude.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 1. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita.
7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 11. travnja 2007., broj: 198-50-4028223 prema kojem je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 29.668,28 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 84 mjeseca.
Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjao tečaj CHF a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita zbog promjene tečaja CHF u iznosu od 5.738,04 eura.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 81. stavak 1., članka 83. i članka 87. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03., 46/07., 79/07. - dalje u tekstu ZZP/03.) nadalje Direktivu te odredbu članka 502.c. ZPP-a odnosno utvrđenja sudova u postupu kolektivne zaštite potrošača utvrđuje ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te pozivom na odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a nalaže tuženoj isplatu preplaćenih iznosa kredita sa zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate pri čemu kao neosnovan odbija istaknuti prigovor zastare.
9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da su navedene ugovorne odredbe ništetne imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.
10.1. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10.2. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10.3. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.
Tužena pravilno navodi da se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U- III/4613/2021., U-III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).
10.4. Pri tome ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je tužiteljica kao potrošač u potpunosti bio upoznata sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogla donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene.
10.5. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke te pravilnom ocjenom njezinog iskaza utvrdio da nije bila upoznata od strane tužene sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi da se prvostupanjski sud u obrazloženju presude ne poziva na zakonske odredbe vezano za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli obzirom da iz obrazloženja jasno proizlazi da se prvostupanjski sud poziva ne samo na utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača već i na odredbe ZZP/03. i Direktive.
Vezano za žalbene navode u pogledu pozivanja prvostupanjskog suda na odredbe Direktive ovaj sud napominje da je Republika Hrvatska 29. listopada 2001. potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s ciljem usklađivanja postojećih zakona i budućeg zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske Unije a slijedom navedenog postoji i obveza domaćih sudova da nacionalno zakonodavstvo tumače sukladno pravnoj stečevini EU i u pogledu pravnih odnosa koji su nastali prije pristupa Republike Hrvatske Europskoj Uniji (o tome VSRH, Rev-2245/2017., Revd-479/2020., Revd-499/2020. itd.).
10.6. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a).
Potraživanje tužiteljeva zahtjeva zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 25. studenog 2020. te pravomoćnost presude o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2).
11. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.
Naime prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila navedene ništetne odredbe a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita.
11.1. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.
Pri tome je neosnovan žalbeni navod da tužiteljica zastupana po punomoćniku na ostvaruje pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude. Radi se o nužnom trošku u smislu članka 155. stavak 1. i 2. ZPP-a jer ovu radnju određuje i zakazuje sud te poziva stranke na ročište a ukoliko se iste ne odazovu nastupaju procesne posljedice prvenstveno u pogledu dostave presude.
Nadalje na ročištu za objavu presude osim što se objavljuje njezin sadržaj sud ukratko iznosi i usmeno obrazlaže razloge svoje odluke (o tome VSRH, Rev- 832/2022.).
11.2. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.
Vukovar, 07. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Irena Lenić
