Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kžzd-51/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Marte Jelić, kao predsjednice vijeća za mladež, te Nikše Lučića i Domagoja Raguža kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv VP zbog kaznenih djela iz članka 172. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog VP, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem KO-35/2015-68 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog VP kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženi VP je proglašen krivim da je počinio deset kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece i to pet kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 1. i 2. KZ/11 i pet kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. KZ/11 te mu je za svako od tih kaznenih djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od po tri mjeseca nakon čega je optuženik na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci nakon čega mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna na koju je osuđen u trajanju deset mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u vremenu provjeravanja dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12–odluka ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14,–dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova ovog kaznenog postupa i to iznos od 100,00 eura na ime paušala sukladno članku 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, kao i troškove punomoćnika oštećenika o kojim troškovima će sud naknado donijeti posebno rješenje sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi VP putem branitelja Nikole Fanuka, odvjetnika u Rijeci zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u kojoj predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i oslobodi optuženika, podredno da istu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te moli da ga se obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Branitelj okrivljenika zatražio je obavijest o sjednici vijeća, kojoj je pristupio zamjenik županijske državne odvjetnice u Dubrovniku Dominko Hladilo. Okrivljeni i njegov branitelj nisu pristupili sjednici vijeća iako su o istoj uredno obaviješteni, pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti temeljem odredbe članka 475. stavak 4. ZKP/08.

3. Žalba optuženog VP nije osnovana.

4. Premda žalitelj ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, on ga ne obrazlaže, a niti se može razabrati zašto smatra da je ostvarena ova povreda, već samo polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem. Međutim, sud prvog stupnja je glede odlučnih činjenica označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik VP počinio kaznena djela, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio i na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio.

5. U žalbi optuženik ističe da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, koju povredu zakonski ne označava navodeći da nisu ostvarena obilježja kaznenih djela jer okrivljenik nije s namjerom odbio uredno ispunjavati svoju obvezu niti je s namjerom zanemario svoju dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja djece dok iz sadržaja njegove žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako su izrekom pobijane presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim i osuđen, onda nikako ne postoji povreda kaznenog zakona.

6. Stoga bitna povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona nisu ostvarene, a niti je ovaj sud, ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08, utvrdio da bi u presudi bile ostvarene i neke druge bitne povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, pa žalba optuženika iz navedenih žalbenih osnova nije osnovana.

7. Jednako tako nije osnovana niti žalba optuženika VP iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja upire kako je optuženik živio u zajedničkom domaćinstvu sa svojo djecom do 30. srpnja 2021. pa slijedom navedenog nije bio u obvezi plaćati uzdržavanje određeno pravomoćnom presudom jer je sudjelovao u troškovima zajedničkog kućanstva. Također optuženik navodi u žalbi da je činom darovanja suvlasničkog dijela stana zapravo dao svojoj djeci i više nego što je bio dužan.

7.2. Razmotrivši razloge koje je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude za svoja utvrđenja odlučnih činjenica, kao i istaknute prigovore u žalbi optuženika, a kojima u suštini ne iznosi ništa novo što već nije naveo u svojoj obrani u tijeku postupka i što nije bilo predmetom raspravljanja i ocjene od strane suda prvog stupnja, ovaj sud drugog stupnja, ocjenjuje da optuženik DP u navodima svoje žalbe nije ni najmanje doveo u sumnju razloge na kojima je utemeljena prvostupanjska presuda kojom je oglašen krivim da je počinio deset kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece i to pet kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 1. i 2. KZ/11 i pet kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. KZ/ na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

7.3. Sud prvog stupnja temeljito je i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao obranu optuženika VP danu u tijeku postupka pri čemu ju je detaljno analizirao samu za sebe, kao i u vezi s drugim dokazima koji su provedeni u tijeku postupka i osnovano zaključio da njegova obrana nije vjerodostojna.

7.3. Suprotno navodima žalbe optuženika, sud prvog stupnja je pravilnom ocjenom vjerodostojnosti iskaza svjedoka FP i SP utvrdio da optuženi VP nije sudjelovao u odgoju svoje djece niti je brinuo za svoju djecu. Gore navedeno proizlazi i iz dokumentacije pročitane u dokaznom postupku i to prvenstveno iz dopisa [obrt] od 17. travnja 2014., pedagoškog mišljenja [obrt] ZP od 23. travnja 2014. te iz izvješća Centra za socijalnu skrb Rijeka od 18. lipnja 2014. i od 18. rujna 2013. Iskaze svjedoka EP i AP prvostupanjski sud s pravom nije cijenio kao vjerodostojne navodeći da su iste nastojale umanjiti kazneno pravnu odgovornost svog oca iz razloga što im je isti poklonio svoj suvlasnički dio stana.

7.4. U odnosu na kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja, suprotno žalbenom navodu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano, sveobuhvatno i valjano ocijenjeni dokazi izvedeni na raspravi, na temelju kojih je činjenično stanje pravilno utvrđeno. Prvostupanjski sud pozorno je cijenio obranu optuženika, te nesporno utvrdio da nije davao dužno uzdržavanje po pravomoćnoj presudi, da u vremenskom razdoblju od 13. lipnja 2009. do 19. veljače 2018. nije bio u istražnom zatvoru, te da je u to vrijeme bio u radnom odnosu i ostvarivao dohodak, da je evidentiran kao kupac polovnih motornih vozila tijekom 2010. i 2011., i u vlasništvu ½ stana u [adresa], da je ostvarivao prihode od neprijavljenog rada, radno je sposoban i zaposlen, te da nije ničim potvrdio da je u tom vremenskom razdoblju bio radno nesposoban ili bolestan, da ne može raditi i davati dužno uzdržavanje za ZP (rođenu **.**.1996.) sve do 7. svibnja 2014., za mlt PP (rođenu **.**.1998.) sve do 10. rujna 2016., mlt ĆP (rođenu **.**.2000.), mlt. ŠP (rođenu **.**.2003.) i mlt UP (rođenog **.**.2005.) do 19. veljače 2018. Stoga, kraj takvog stanja, prvostupanjski sud je sve sporne okolnosti pozorno ocijenio i pravilno utvrdio da je optuženik bio u mogućnosti i da je bio radno sposoban da privređuje i da daje dužno uzdržavanje, što prihvaća i ovaj sud.

7.5. Budući da optuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju potpuna i pravilna utvrđenja odlučnih činjenica kaznenih djela za koja je proglašen krivim, to žalba optuženika VP zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nije osnovana.

8. Optuženi VP u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o kazni, ali zbog istaknute žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud je shodno članku 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.

8.1. Prilikom odmjeravanja kazne u odnosu na optuženog VP prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, te društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku za svako kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca nakon čega ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 mjeseci nakon čega je na temelju odredbe članka 56. KZ/11 prema optuženom primijenio uvjetnu osudu, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 2 (dvije) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženi VP u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

8.2. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena optuženiku dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11).

9. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu presudu, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća za mladež

Marta Jelić