Poslovni broj: P-178/2024-5

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217 zastupani po punomoćnicima Odvjetničkom društvu Žurić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika odvjetnicu Martinu Alagić, a u odsutnosti tuženika, dana 9. rujna 2025. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 11.1. Ugovora o kreditu broj , zaključen dana 30.08.2006. godine između tužiteljice JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., i tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, u dijelu u kojemu je određeno da je prijevremena otplata kredita moguća sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, da isplati tužiteljici JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 458,72 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 22.08.2011. god. pa do isplate po stopi od 12% godišnje do 31.07.2015. godine; od 1.8.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217 da tužiteljici JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 669,52 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude tj. od 7. listopada 2025. pa sve do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i isplate. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom dana 30. 8. 2006. sklopila ugovor o kreditu u iznosu od 37.967,00 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca. U članku 11. točka 1. ugovorena je moguća prijevremena otplata kredita na pisani zahtjev korisnika kredita ali prema uvjetima u Odluci o kamatama i naknadama Kreditora.

Tužiteljica navodi da je dana 22. 8. 2011. izvršila prijevremenu otplatu predmetnog kredita a tuženik joj je tom prilikom naplatio naknadu za prijevremenu otplatu u iznosu do 3.456,20 kuna, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, čime je prouzročena znatna neravnoteža međusobnih obveza na štetu potrošača. Tužiteljica stoga predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnom odredbu čl. 11. toč. 1. predmetnog Ugovora, te naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 3.456,20 kuna (458,72 eura) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da smatra kako je tužba u cijelosti neosnovana zbog čega istu osporava u cijelosti. Nadalje u bitnome navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani smatrajući da je potraživanje tužiteljice u zastari; da utvrđenja iz parnice u kolektivnom sporu nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe; da su tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu neosnovane i neutemeljene; da naknada za prijevremenu otplatu kredita nije ništetna, suprotno navodima tužitelja. Stoga predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i obveže tužiteljicu da mu naknadi troškove parničnog postupka.

3. 3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid ugovor o kreditu, izračun prijevremene otplate kredita, presliku naloga za plaćanje, prometna kartica kredita te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice.

4.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP –a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu o prijevremenoj otplati kredita kao i naknade za obradu kreditnog zahtjeva te da obveže tuženika na isplatu iznosa od 458,72 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5.Nesporno je:

- da je tužiteljica s prednikom tuženika dana 30.08.2006. zaključila Ugovor o kreditu broj 772077 na iznos od 37.967,00 CHF

- da je ugovorena odredba za slučaj prijevremenog povrata kredita, prema kojoj Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata,

- visina tužbenog zahtjeva.

6.Sporno je:

-

da li je ugovorna odredba o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita, protivna pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno je li ništetna.

-

da li posljedično ništetnosti navedene ugovorne odredbe, tužiteljica ima pravo na povrat isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita

-

da li je nastupila zastara potraživanja.

8.Prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim.

U konkretnom slučaju radi se o restitucijskom zahtjevu temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05 - u daljnjem tekstu: ZOO). u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredaba, dakle od dana pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa i u slučaju kada je je kao prethodno pitanje riješeno pitanje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenu kamatne stope.

Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.siječnja 2020. „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena, ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

Stoga u smislu čl. 225. ZOO-a tražbina nije zastarjela.

9.Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice.

9.1.Tužiteljica u danom iskazu navodi da je ugovor s tuženikom zaključila 30.8.2006., a tada nije bila klijent Volksbanke, nego je od auto kuće dobila preporuku da u toj banci podigne kredit. Tužiteljica je odlučila kredit otplatiti u cijelosti prije dospijeća, te je s obzirom na to, da je tečaj CHF-a svakodnevno rastao, odlučila prijevremeno otplatiti kredit. Navodi da joj osobni bankar nije niti rekao da mora platiti naknadu za prijevremenu otplatu, te da nije imala saznanja o tome da li je u ugovoru naznačeno da je dužna platiti naknadu za prijevremenu otplatu, ali u svakom slučaju nije naveden iznos koji je trebala platiti. Također navodi da od osobnog bankara nije dobila nikakve podatke o učinjenim uslugama i nastalim troškovima ili bilo kakvo obrazloženje o postojanoj opravdanosti naplate troškova zbog prijevremene otplate kredita. Navodi da o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu nije mogla pregovarati s osobnim bankarom niti je bila u prilici da pregovara. Tužiteljica smatra da za slučaj da je odbila platiti naknadu, ne bi mogla izvršiti prijevremenu otplatu, s tim da se točno ne sjeća ali misli da je naknada iznosila negdje oko 3.500,00kn.

10. Obzirom da se tuženik nije protivio visini tužbenog zahtjeva tj. nije osporio da je tužiteljici od strane tuženika naplaćena naknada u zatraženom iznosu i to za jednokratnu naknadu za obradu kredita u iznosu 458,72 eura, a što nesporno proistječe iz izračuna prijevremene otplate na strani 17 spisa, sud na navedenu okolnost nije izvodio daljnje dokaze.

11. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

12. Prije svega treba naglasiti da je odredbom čl. 81. st. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 97/03, 46/07 i 79/07 – u daljnjem tekstu ZZP) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca te da je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

13. Prema odredbi čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni dopuštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, s time da je i odredbom članka 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima propisano da se procjena o tome jesu li neke odredbe nepoštene ne odnosi na definiciju glavnog predmeta ugovora ni na primjerenost cijene i naknade na jednoj strani te isporučene usluge i robe na drugoj strani, sve dok su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene. Inače, ugovorna odredba je jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proistječu, odnosno kako bi mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.

14. Imajući na umu da se odredbama ZZP-a uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača, koji se u ugovorima s trgovcima posebice tzv. tipskim unaprijed formuliranim ugovorima, što je sukladno odredbi čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, i 29/18 – u daljnjem tekstu ZOO) i predmetni Ugovor o kreditu, pojavljuju kao "slabija strana" , jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, može prouzročiti znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, sud je analizirajući odredbu čl. 11. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena prijevremena otplata kredita ocijenio da ta ugovorna odredba ne predstavlja odredbu o predmetu ugovora i cijeni, odnosno "glavni predmet ugovora", što rezultira time da se na tu ugovornu odredbu ne odnosi isključenje testa poštenosti.

15. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice uvjerljivim i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u spis. Provedenim dokazima nije utvrđeno da se o spornoj odredbi u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo.

16. Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je odredba čl. 11. predmetnog ugovora o kreditu, kojim je ugovorena prijevremena otplata kredita, za što je tužiteljica platila naknadu u iznosu od 458,72 eura/3.456,20 kn, nepoštena ugovorna odredba, a time sukladno odredbi čl. 87. st. 1 . ZZP-a ništetna jer se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo nego je istu formulirao tuženik – trgovac.

17. Stoga tužiteljica kao potrošač nije niti imala utjecaja na njezin sadržaj jer je u pitanju odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovaca, što suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, a to tim više što je naknada za prijevremenu otplatu kredita određena samo na način da je upućena na odluke o kamatama i naknadama kreditora, ne navodeći koji se to troškovi pokrivaju tom naknadom.

18. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP-a podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proistječu za njega.

19. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-112/2018 od 9. ožujka 2022. utvrđene su ništetnim i odredbe ugovora o kreditu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, jer banka nije dokazala koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpjela prijevremenom otplatom kredita niti je dokazala na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, pa da stoga pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja trajanja tog ugovora.

20. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe članka 325. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 81. st. 1 i st. 2. ZZP-a, odredbom čl. 84. ZZP-a, odredbom čl. 87. st.1. ZZP-a, odredbom čl. 2., 4. st. 2. i 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ, odredbom čl. 2. ZPP- a, odredbom čl. 295. ZOO-a, odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a i odredbom čl. 1115. ZOO-a, sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje ništetnom odredba čl. 11.1. Ugovora o kreditu i ujedno naložio tuženiku platiti tužiteljici iznos od 458,72 eura (što predstavlja protuvrijednost iznosa od 3.456,20 kn). Stoga je sud donio odluku kao u izreci.

21. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

22. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužiteljici uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 458,72 eura, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku za sastav tužbe ( Tbr. 7. t. 1. Tarife) i podneska od 24.11.2022., za zastupanje na ročištima od 20. 6. 2024. i 9.9. 2025. po 100,00 eura, za sastav podneska od 13.10.2022. u iznosu od 25,00 eura, za sastav žalbe od 14.2.2023. u iznosu od 50,00 eura, te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50,00 eura što čini novčani iznos od 525,00 eura, a što uvećano za PDV iznosi 656,25 eura. Tužitelju je sud priznao i trošak na ime sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 13,27 eura. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer isti nije platila. Tužitelju također nije priznat trošak na ime sudske pristojbe na presudu iz razloga jer je čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine 51/23) – koji je stupi na snagu 20. 5. 2023. , dakle prije donošenja prvostupanjske presude - propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a što je ovdje slučaj.

22.1. Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 669,52 eura.

U Vinkovcima, 7. listopada 2025.

Sudac:

Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u II stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST:

1. Odvjetnica Martina Alagić, Vukovar – punomoćnik tužitelja

2. Hrvatska poštanska banka d.d. [adresa],