1                                     Gž-492/2023-2

 

 

                  

         Republika Hrvatska

  Županijski sud u Dubrovniku

               Dubrovnik

 

                                                                                                                    Poslovni broj: Gž-492/2023-2

             

 

U   I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi  kao predsjednika vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Perić-Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz I. G., N. .., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica A. Č., odvjetnica iz Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d. iz Z., R. c. .., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u OD L. & p. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, posl.br. P-181/2019 od 13. travnja 2023., u sjednici održanoj 20. rujna 2023. 

 

p r e s u d i o j e

 

I.Žalba tuženika se u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana a u neznatnom dijelu uvažava i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, posl.br. P-181/2019 od 13. travnja 2023. se:

 

a) preinačuje u dijelu točke II. u kojem je naložena isplata zakonske zatezne kamate „od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1.1.2023.g. po do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena“  tako da glasi:

„od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1.1.2023.g. po do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena“,

 

b) potvrđuje u dijelu pod točkom I., preostalom dijelu točke II., te u točkama III. i IV. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 4., članka 5. i članka 6. Ugovora o kreditu broj .. od 22.11.2005. sklopljenog između tužitelja G. M. iz I.-G., N. .., OIB … i tuženika P. b. Z. d.d. iz Z., U. F. R. .., OIB … u dijelu u kojem se kamate određuju promjenjivima.

 

II Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. iz Z., U. F. R. .., OIB … isplatiti tužitelju G. M. iz I.-G., N. .., OIB … iznos od 248,42 eura / 1.871,75 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22.11.2005. do isplate i to u visini kamatne stope po Uredbi o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. a od 1. siječnja 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje od dospijeća pojedinih iznosa pa do 31. srpnja 2015.godine, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1.1.2023.g. po do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

 

III Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. iz Z., U. F. R. .., OIB … da tužitelju G. M. iz I.-G., N. .., OIB … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 745,40 eura / 5.616,22 kuna1 zajedno sa kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za plaćanje troškova ovog postupka u iznosu od 311,06 eura / 2.343,68 kuna, kao neosnovanim".

 

2. Ovu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti a tužitelju naložiti naknaditi tuženiku parnične troškove uključujući i troškove žalbe, podredno pobijanu presudu ukinuti i vratiti na ponovni postupak. Žalitelj u žalbi popisuje troškove žalbe.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba u pretežitom dijelu nije osnovana.

 

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja, kao potrošača, za utvrđenjem ništetnima odredbi ugovora o kreditu što su ga parnične stranke sklopile 22. studenog 2005. (dalje: Ugovor) kojima je određeno da je kamata promjenjiva, te isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi, sa zateznim kamatama od stjecanja do vraćanja.

 

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su parnične stranke predmetni Ugovor sklopile na iznos od 9.953,15 švicarskih franaka (CHF), s rokom otplate od 84 mjeseca, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, s početno ugovorenom kamatnom stopom od 5,50% i da je kredit u cijelosti otplaćen 30. siječnja 2012.

 

7. Prvostupanjski je sud utvrdio da se o predmetnim ugovornim odredbama koje se tiču promjenjive kamatne stope nije pojedinačno pregovaralo, da na predmetne odredbe sadržane na unaprijed formuliranom obrascu tuženika tužitelj nije mogao utjecati, da je promjena kamatne stope ovisila o odluci tuženika, a tužitelju nisu predočeni razlozi promjene kamatne stope, pa je zaključio da su zbog toga sporne odredbe nepoštene, a posljedica toga je njihova ništetnost, pozivajući se pri tome na odredbe članaka 96., 97. i 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 79/07 dalje: ZZP 07). Prvostupanjski se sud pozvao i na odredbu članka 322. Zakona o obveznim odnosima odnosima "(Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 dalje: ZOO) kojom je propisana ništetnost ugovora kad je on protivan zakonu, kao i odredbu članka 323. ZOO-a, kojom je propisana obveza vraćanja stečenog na temelju ništetnog ugovora.

 

8. Visinu više plaćenog zbog povećanja kamatne stope tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovorenu prvostupanjski je sud utvrdio na temelju financijskog vještačenja, te je tuženika obvezao platiti (vratiti) navedene svote sa zakonskim zateznim kamatama od primitka pojedinih mjesečnih iznosa do vraćanja, pozivajući se i na odredbu članka 111. stavak 3. ZOO-a kojom je propisana obveza vraćanja stečenog s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

9. Prvostupanjski je sud odbio prigovor zastare navodeći da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe u predmetu na koji se i tužitelj pozivao u tužbi, a riječ je o predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, a u kojem je 13. lipnja 2014. pravomoćnom postala presuda povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa i prava potrošača, a kojom je utvrđeno da je više banaka, među kojima i tužena, u određenim razdobljima, koje je u odnosu na tuženu trajalo od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u koje razdoblje spada i vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora), povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarala i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamatne stope.

 

10. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud donio utvrdivši da je tužitelj u sporu uspio 100% i pri tom se pozvao na odredbu članka 154. stavak 2. (očita omaška u pisanju, jer je s obzirom na utvrđeni uspjeh riječ o stavku 1.) u vezi članka 155. ZPP-a.

 

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi pobijana presuda, kao i postupak koji joj je prethodio, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti. Ni tuženik na neku bitnu povredu u žalbi posebno ne ukazuje.

 

12. Žalitelj napada pobijanu presudu tvrdeći da se ona ne može temeljiti na odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 (riječ je o presudi donesenoj povodom žalbe na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012) jer da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru koji je već ispunjen i nije na snazi, budući je kredit otplaćen. Ta činjenica nije od značaja jer ispunjenjem ništetnog ugovora, pa tako i ništetne odredbe, takav ugovor ili odredba ne prestaju biti ništetni.

 

13. Žalbena tvrdnja kako su tužitelju ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne, prihvatljive su na nivou njihovog jezičnog tumačenja, ali jasnoća na tom nivou nije relevantna za ocjenu nepoštenosti ugovorne odredbe, jer tužitelju nije bila sadržajno jasna budući mu nisu bili predočeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara o kojima je trebala ovisiti odluka banke o promjeni kamatne stope a što je upravo razlog pravnog utvrđenja o nepoštenosti i stoga ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama tuženih banaka, radi čega je u predmetu po kolektivnoj tužbi i pravomoćno presuđeno da su banke postupile suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i to za predmetni Ugovor relevantnih odredaba članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP 03, a ne ZZP 07, na koji se pozvao prvostupanjski sud jer je predmetni Ugovor sklopljen prije donošenja ZZP-a 07, ali ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe bila je propisana i tim Zakonom i to u članku 87. stavak 1.).

14. Žalbenim navodima koji se tiču prava tuženika da promijeni kamatnu stopu, nepostojanja zakonskih zapreka za ugovaranje promjenjive kamatne stope, tvrdnje da kamata koju je tuženik obračunavao tužitelju nikad nije bila viša od zakonom propisane najviše dopuštene, ne uspijeva se pobiti pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, posebice stoga što je prvostupanjski sud vezan za pravna utvrđenja iz postupka kolektivne tužbe u smislu i na način kako je to propisano odredbom članka 502. c ZPP-a, a tuženik nije predloženim i provedenim dokazima dokazao da je konkretnog tužitelja, u odnosu na generalno informiranje svih svojih klijenata, dodatno i dostatno informirao, dakle informirajući ga o egzaktnim parametrima o kojima će ovisiti njegova odluka o promjeni kamatne stope, čime je mogao otkloniti učinak navedenih pravnih utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

 

15. Žalbeni navodi koji se tiču zadatka kojeg je vještaku trebalo dati neosnovani su, jer bi takav zadatak po kojem je trebalo promjenjivu kamatnu stopu računati po parametrima koji bi bili naknadno određeni, značilo mijenjanje nepoštene ugovorne odredbe od strane suda, a to sud nije ovlašten činiti. 

 

16. Neosnovano žalitelj napada zaključak suda o neosnovanosti njegovog prigovora zastare jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da zastara u ovom slučaju teče od pravomoćnosti presude donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, upravo zbog vezanosti za pravna utvrđenja iz tog postupka, tumačeći odredbu članka 241. ZOO-a smisleno i u vezi s naknadno donesenim odredbama o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao i svrsi takve tužbe.  

 

17. Činjenica da je tužitelj mogao pokrenuti pojedinačni spor dok je trajao postupak po kolektivnoj tužbi nije od značaja na pitanje početka zastarnog roka tek od pravomoćnosti presude u postupku po kolektivnoj tužbi u kojem je prihvaćen zahtjev grupacije kojoj tužitelj pripada.

 

18. žalbeni navodi stoga nisu osnovani, ali pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijanog prava ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na dosuđene iznose glavnice dosudio zakonske zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate i

- po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- i po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

budući tužitelju za to razdoblje pripada samo potonje navedena kamatna stopa, radi čega je u tom dijelu pobijana presuda preinačena na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, te odlučeno kao pod točkom I.a) izreke ove drugostupanjske presude, dok je u preostalom dijelu pobijanu presudu valjalo potvrditi i odlučiti kao pod točkom I.b) izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, budući se i odluka o troškovima osporava samo posljedično, s obzirom na uspjeh u sporu.

 

19. O troškovima žalbenog postupka, s obzirom na (ne)uspjeh tuženika, odlučeno je kao u točki II. izreke na temelju članka 166. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

                                          U Dubrovniku, 20. rujna 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

 

                                                                                                                                 Đorđo Benussi v.r.