Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1609/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Veselića i Tihane Marije Miladin, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Gradskog komunalnog poduzeća Komunalac d.o.o. iz Koprivnice, Mosna 15, OIB 41412434130, protiv tuženog MĆ, osobno i kao vlasnika obrta [obrt] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Radišiću, odvjetniku iz Koprivnice, Opatička 2a, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Povrv-52/2018-19 od 8. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženog MĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Povrv-52/2018-19 od 8. veljače 2023., u izreci pod I, II i dijela izreke pod III, kojim je tuženom naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 132,66 €[1] / 999,53 kn.

r i j e š i o  je

Uvažava se žalba tuženog TĆ i preinačava navedena presuda u dijelu izreke pod III, te se rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja Gradskog komunalnog poduzeća Komunalac d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 207,38 € / 1.562,50 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja djelomično je održan na snazi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ronalda Pavlovića iz [adresa], poslovni broj. Ovrv-517/14 od 6. veljače 2014., kojim je naloženo tuženom namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 11.947,16 € / 90.015,89 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak I presude), kao i da namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 31,78 € / 239,47 kn prema obračunu kamata na zatvorene stavke (stavak II izreke) i naknadi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 340,04 € / 2.562,04 kn (stavak III izreke)

2. Protiv navedene presude žali se tuženi, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155 u daljnjem tekstu - ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, pred drugog suca, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ovaj postupak je pokrenut kao ovršni postupak, u kojem je, radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 93.103,92 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, ovrhovoditelj predložio (i ishodio) donošenje rješenja o ovrsi općenito na imovini ovršenika, protiv kojega je ovršenik pravovremeno podnio prigovor, kojim navedeno rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, slijedom čega je, sukladno odredbi čl. 58 st. 3 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - u daljnjem tekstu OZ), postupak nastavljen prema pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

5. U tijeku postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da je utuženo potraživanje u iznosu od 6.994,94 € / 52.703,38 kn po osnovu ispostavljenih računa za izvršenu uslugu za potrošnju plina, potrošnju vode i pražnjenje, odvoz i zbrinjavanje fekalija cisternom, te novčani iznos od 5.362,07 € / 40.400,54 kn na ime obračunatih kamata na zatvorene stavke. Tužitelj, podneskom koji je zaprimljen kod Trgovačkog suda u Varaždinu 4. rujna 2017., od tuženog IĆ (osobno i kao vlasnika obrta "[obrt]" koji je odjavljen 1. prosinca 2013. godine) potražuje novčani iznos od 11.978,94 € / 90.255,36 kn.

6. U tijeku postupka utvrđeno je, kao nesporno, da je tuženi JĆ obavljao poslovnu djelatnosti putem pekarsko, trgovačko, i ugostiteljskog obrta [obrt]., koji je odjavljen sa sjedišta na adresi u [adresa], a koji je odjavljen 1. prosinca 2013., kao i da je tuženi primio i kao vlasnik registriranog obrta račune za pružene i izvršenu usluge tužitelja, te da je bio u obvezi podmirivati račune prema dospjelosti, a nije podmirio utužene tražbine po pojedinim računima, kao ni za pojedinu izvršenu uslugu.

7. Nadalje, utvrđeno je i da su stranke dana 10. siječnja 2013. sklopile Sporazum o podmirenju duga, u točki I. utvrđeno da dugovanje dužnika (tuženog) ukupno iznosi 13.172,83 € / 99.250,65 kn (za račune i kamate) koji dug dužnik u cijelosti priznaje, te se odriče zastare (u slučaju nastupila zastare) potpisom tog Sporazuma.

7.1. Nadalje, u točki II. Sporazuma je navedeno da se dugovanje odnosi po računima u iznosu od 9.375,43 € / 70.639,16 kn, dugovanje za kamate na zatvorene stavke u iznosu od 3.797,40 € / 28.611,49 kn, dok je točkom III. navedenog Sporazuma utvrđena dinamika podmirenja dugovanja.

8. Obzirom da tuženi nije postupio po sklopljenom Sporazumu, tužitelj kao ovrhovoditelj je podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku, radi namirenja 6.994,94 € / 52.703,38 kn na ime ispostavljenih i dospjelih računa za potrošnju plina, potrošnju vode i pražnjenja, odvoz i zbrinjavanje fekalija cisternom i iznos od 5.362,07 € / 40.400,54 kn na ime obračunatih kamata na zatvorene stavke.

9. Konačno, nije sporno da je tuženi u tijeku postupka podmirio dio utuženog dugovanja za vodne usluge uplatama u ukupnom iznosu od 441,64 € / 3.327,50 kn, pa kako je uplatom izvršenom nakon utuženja priznao dug za potrošnju vode, to tužitelj s toga osnova potražuje zakonske zatezne kamate na zatvorene stavke u iznosu od 31,78 € / 239,47 kn.

10. Obzirom da je tuženi tijekom postupka osporio osnov i visinu potraživanja (izvršene komunalne usluge kao i obračunate kamate po obračunu kamata), na pripremnom ročištu 13. svibnja 2015. predložio je da se provede financijsko- knjigovodstveno vještačenje, međutim na ročištu 11. listopada 2018. odustao je od navedenog prijedloga, iz razloga što nije bio spreman platiti predujam.

11. Imajući u vidu naprijed utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud temelji svoju odluku na zaključku da je, primjernom pravila tereta o dokazivanju, tužitelj dokazao da je tuženi dužan izvršiti plaćanje, kako s osnova isporučenog plina, te po obračunu kamata, tako i za izvršenu uslugu odvoza i zbrinjavanja fekalija, a obzirom da tijekom postupka nije dokazao da je izvršio plaćanja za utuženo vremensko razdoblje, koji zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. U odnosu na žalbene prigovore tuženoga kako pobijana presuda ne sadrži odbijajući dio, odnosno dio kojim se djelomično ukida platni nalog, valja reći da je sud prvog stupnja navedeni propust ispravio dopunskom presudom poslovni broj Povrv- 52/2018-25 od 25. studenog 2024., dok u odnosu na prigovor pogrešnom OIB [osobni identifikacijski broj]u tuženoga valja reći da je odredbom čl. 342 st. 1 ZPP propisano da će pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba.

13. Na žalbeni prigovor tuženoga da je sud donio pobijanu odluku utemeljenu isključivo na dokumentaciji tužitelja, bez ikakve provjere, a da se radi o nizu dokumenata-računa te obračuna kamata, a da sud ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima za provjeru osnovanosti zahtjeva tužitelja, valja reći da je sam tuženi predložio provođenje financijskog vještačenja, od kojega je odustao na zadnjem ročištu, pa je naknadni prijedlog tužitelja za provođenje istoga prvostupanjski sud pravilno odbio, a žalitelj niti u tijeku postupka, niti u žalbi ne navodi u čemu bi se sastojao eventualni pogrešni obračun, već navedeni prigovor ističe samo paušalno.

14. Konačno, odredbom čl. 219 st. 1 ZPP je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a imajući u vidu da je tuženi pobijao navode tužitelja u odnosu na obračun potrošnje plina, kao temelj izračuna tražbine, to je na njemu bio teret dokazivanja te činjenice. Kako istu, međutim, nije dokazao, to nije s uspjehom osporio osnovanost tužbenog zahtjeva.

15. Žalitelj prigovara da je pravno neuka stranka i da je u trenutku potpisivanja predmetnog sporazuma bio u ovisnom odnosu prema tužitelju, jer je cjelokupna proizvodnja u tom trenutku bila ovisna o isporuci plina, kao i da je bio izložen prijetnjama i ucjeni prestanka isporuke plina, s čime u vezi valja reći da navedeni prigovori nisu osnovani, obzirom da se i od pravnog laika očekuje da razumije značaj potpisa priznanja dugovanja, dok navode o prijetnjama i ucjeni nije ničim dokazao.

16. Nadalje, tijekom postupka tuženi nije niti osporavao da je u utuženom razdoblju bio evidentiran kao korisnik naprijed navedenih usluga, što je i vidljivo iz priloženih računa, a što tuženi niti ne osporava.

17. U odnosu na osporavanje pasivne legitimacije valja reći da odredbe Zakona o obrtu ("Narodne novine" broj 143/13, 127/19 i 41/20) propisuju da je obrtnik, kao fizička osoba, nositelj svih prava i obveza obrta (pri čemu valja istaknuti da obrt ne može imati niti pravnu osobnost, već to ima obrtnik-vlasnik obrta), slijedom čega proizlazi da je upravo tuženi JĆ, kao fizička osoba koja je vlasnik obrta, u obvezi namiriti navedeno potraživanje.

18. Također valja reći da je prvostupanjski sud pravilno otklonio prigovor zastare, obzirom da je potpisom naprijed navedenog Sporazuma tuženi priznao dugovanje, a sukladno odredbi čl. 220 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO) pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare.

19. Što se tiče, kako žalitelj navodi, "nerazjašnjenog pitanja aktivne legitimacije", pri čemu ističe da je u srodnim predmetima protiv tuženoga za dugovanje po osnovu potrošnje plina kao tužitelj nastupao Koprivnica plin d.o.o., a ne GPK Komunalac d.o.o., valja reći da je, temeljem Zakona o energiji ("Narodne novine" broj 68/01, 177,04, 76/07, 152/08 i 127/10) kao i čl. 73 Zakona o tržištu plina ("Narodne novine" broj 40/07, 152/08, 83/09, 91/11 i 114/11), rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru od 17. travnja 2008. GPK Komunalac d.o.o. [adresa] osnovao novo poduzeće Koprivnica Plin d.o.o, kao statusno povezano društva u 100%-tnom vlasništvu GPK Komunalac d.o.o..

20. Preostali žalbeni navodi tuženoga svode se na vlastitu ocjenu rezultata provedenog dokaznog postupka i ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

21. Obzirom da tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, u skladu s odredbom čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci presude.

22. Osnovano, međutim, žalitelj prigovara dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, ističući da mu sud nije priznao trošak sastava žalbe protiv rješenja o određivanju privremene mjere, s kojom žalbom je u cijelosti uspio. Obzirom da sastav iste s PDV-om iznosi 207,38 €, to je navedeni iznos valjalo odbiti od troška koji je dosuđen tužitelju, slijedom čega je, temeljem odredbe čl. 380 toč. 3 ZPP, valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Penić Lukač