Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4222/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Sabine Dugonjić, izvjestitelj i član vijeća Amande Snoj te člana vijeća Josipa Grubišića, u pravnoj stvari tužitelja KI (OIB [osobni identifikacijski broj]) odvjetnika iz Karlovca, Vladimira Nazora 3, kojega zastupa punomoćnik Željko Štapek, odvjetnik iz Karlovca, protiv tuženika GI (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Maravić i Maravić iz Ogulina, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika , izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Povrv-168/2018-23 od 12. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Povrv-168/2018- 23 od 12. lipnja 2024. u dijelu toč. I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Blanke Žaje iz Karlovca, poslovni broj Ovrv-2598/2017 od 19. prosinca 2017. kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 778,04 eur sa zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2017. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023., pa nadalje, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana, te pod toč. III. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 602,47 eur sa zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana, kao i pod toč. IV. izreke.

II. Preinačava se navedena presuda u dijelu pod toč. I. kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju daljnji iznos od 743,11 eura sa zateznim kamatama kao i u dijelu pod toč. III. izreke navedene presude kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u daljnjem iznosu od 630,03 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Ukida se platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 743,11 eura sa zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2017. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023., pa nadalje, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana, i odbija se tužbeni zahtjev za taj iznos.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka za iznos od 630,03 eura sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi trošak žalbe u iznosu od 152,68 eura u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe u preostalom iznosu od 159,82 eur, kao i za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Blanke Žaje iz Karlovca poslovni broj Ovrv-2598/17 od 19. prosinca 2017. održan je na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku GI (platiti tužitelju iznos od 1.521,15 eur sa zateznim kamatama). Pod toč. II. ukinut je navedeni platni nalog kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 35,66 eura sa zateznim kamatama i odbijen je tužbeni zahtjev u tom dijelu. Pod toč. III. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.232,50 eura dok je pod toč. IV. odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), i predlaže istu ukinuti uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.521,15 eur (11.461,15 kn) na ime troškova zastupanja tuženika po tužitelju kao odvjetniku u parničnom i ovršnom postupku, temeljem izdane punomoći od strane tuženika, a sve temeljem računa broj 7/7/P2/1 i specificiranog troškovnika (list 4 i 5 spisa).

5. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP pa tako ni onaj iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire žalba jer presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka kao nesporno je utvrđeno da je tužitelj temeljem punomoći zastupao tuženika u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1242/07 (novi broj Ovr-4045/18), te u predmetu poslovni broj P-2441/10 (novi broj P-4096/16) u kojem je tuženik otkazao punomoć za zastupanje tužitelju, prije okončanja tog postupka, te da stranke nisu sklopili pisani ugovor o zastupanju kojim bi drugačije uredile međusobni odnos u svezi s plaćanjem nagrade odvjetnika.

7. Nadalje je utvrđeno da utuženo potraživanje nije plaćeno, da tuženik nije dokazao da bi se priloženi račun od 3. srpnja 2014. (list 4 spisa) odnosio na zastupanje u navedenim predmetima, da stranke nisu u smislu Tbr. 39 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, i 107/15 – dalje OT) u pismenoj formi ugovorili visinu nagrade za odvjetnički rad, da je punomoć tuženik otkazao 30. siječnja 2017., da u smislu čl. 776. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO – citiranoj u prvostupanjskoj presudi) dospijeće naknade nakon obavljenog posla dospijeva otkazom punomoći, te da se sukladno Tbr. 48. OT primjenjuje Tarifa koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade. Kako je uvidom u predmete Ovr-4045/18 (raniji broj Ovr-1242/07) i P-4096/16 (ranije poslovni broj (P-2441/10) utvrđeno da je tužitelj obavio sve radnje specificirane u troškovniku i imao trošak u ukupnom iznosu od 1.232,50 eura, a koji trošak nije plaćen te tužitelj ima pravo i na zatezne kamate tekuće od 25. listopada 2017., prvostupanjski sud odlučuje kao pod toč. I. izreke prvostupanjske presude.

8. Suprotno žalbi prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio odredbe čl. 763. st. 1. ZOO, čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: ZOD) te Tbr. 48 OT, citirane u prvostupanjskoj presudi, jer su stranke potpisivanjem punomoći sklopile ugovor o nalogu a otkazom punomoći dospjela je tražbina tužitelja prema tuženiku za obavljene radnje u predmetnom parničnom i ovršnom postupku i tužitelj je svoje usluge obračunao nakon što je izvršio nalog, a stranke nisu u smislu čl. 39. OT u pismenoj formi ugovorile visinu naknade.

9. U odnosu na tvrdnju tuženika da je platio usluge tužitelja u odnosu na utuženi parnični predmet, obzirom na priloženi račun 3/P1/1 od 3. srpnja 2014. (list 43 spisa) i po mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud je opravdano navedenu tvrdnju tuženika, ocijenio neosnovanom jer iz te potvrde ne proizlazi da bi se plaćanje odnosilo na neki od utuženih troškova, kao i da bi se uopće odnosilo na parnični predmet P-4096/16. Pored toga iz predmeta P-4096/16 razvidno je da je do dana 3. srpnja 2014. (kada je navodno plaćen predmetni račun), u tom predmetu tužitelj podnio odgovor na tužbu 12. travnja 2010. i sudjelovao na ročištu 12. travnja 2010. za koje radnje potražuje prema troškovniku 1.500,00 kn odnosno s PDV iznos od 1.687,50 kn, pa je nelogično da bi tužitelju za te dvije odvjetničke radnje, prema navedenom računu, tuženik platio iznos od 5.500,00 kn. Obzirom na navedeno te kako iz predmetnog računa nije razvidno na što se plaćanje odnosi, dok tužitelj tvrdi da se plaćanje ne odnosi na predmetni parnični postupak, predloženo saslušanje parničnih stranaka na te okolnosti, ukazuje se irelevantnim za odlučivanje u ovom sporu, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio provođenje tog dokaza. Nadalje, neosnovano tuženik u žalbi smatra da je tužitelj u podnesku od 22. siječnja 2024. (list 45 spisa), "priznao da se potraživanje odnosi samo na parnični postupak poslovni broj P-4096/16, a sud suprotno navedenom tužitelju dosuđuje trošak ovršnog postupka". Naime, iz sadržaja tog podneska razvidno je da je tužiteljeva tvrdnja da se utuženi račun isključivo odnosi na usluge zastupanja u parničnom predmetu P- 4096/16, iznesena u svezi sa spornim računom na listu 4 spisa za koji tužitelj tvrdi da se odnosi na drugi parnični predmet, pa neosnovano tuženik smatra da tužitelj ne potražuje trošak ovršnog postupka, koji je specificiran u troškovniku i zatražen tužbom.

10. Neosnovano tuženik smatra da je vrijednost predmeta spora u predmetu poslovni broj P-4096/16, iznos od 5.000,00 kn, jer je iz priležećeg spisa razvidno da je vrijednost predmeta spora naznačena u iznosu od 5.500,00 kn, pa visina boda s obzirom na vrijednost predmeta spora, po Tbr. 7 OT iznosi 70 bodova, za sastav tužbe, protutužbe, prijedloga ili zahtjeva.

11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je tužitelju u odnosu na parnični predmet dosudio trošak odgovora na tužbu od 9. travnja 2010. u iznosu od 75 bodova, Tbr. 8/1, u svezi Tbr. 7. toč. 1. OT), i samo taj odgovor na tužbu postoji u spisu, trošak zastupanja na ročištu od 20. rujna 2016. i ročištu od 30. siječnja 2017. (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7. toč. 1. OT) u iznosu od po 75 bodova, jer se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari, dok za zastupanje na ročištu od 5. travnja 2011. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima ima pravo na naknadu u iznosu od 37,5 bodova (Tbr. 9/2 OT u vezi Tbr. 7/1 OT), a nema pravo na naknadu u iznosu od 75 bodova, kako je to dosudio prvostupanjski sud, te po Tbr. 42 ima pravo na te radnje obračunati PDV. Nadalje, ima pravo na trošak upotrebe vlastitog vozila (Tbr. 46/3 OT) za dolazak iz Karlovca na ročište održano u Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 30. siječnja 2017., povratak iz Zagreba u Karlovca gdje je sjedište odvjetničke kancelarije (koja je udaljenost je ukupno 113,14 km), što uz 30 % cijene litre bezolovnog benzina (3,30 kn) iznosi 374,22 kn, ali kako tužitelj taj trošak potražuje u iznosu od 250,00 kn to ima pravo na trošak u tom iznosu. Također u smislu Tbr. 47/1 OT za navedeno ročište ima pravo na trošak pola dnevnice suca Županijskog suda u Zagrebu, što prema javno dostupnim podacima iznosi 90,00 kn, a ne u iznosu od 180,00 kn kako je to dosudio prvostupanjski sud. Neosnovano je dosuđen i trošak podneska "OD Žurić i partneri" u iznosu od 15 bodova, jer taj podnesak ne postoji u spisu, a ne postoji niti još jedan odgovor na tužbu, koji je prvostupanjski sud dosudio u iznosu od 75 bodova.

12. Neosnovano tuženik smatra da tužitelj nema pravo na trošak zastupanja na ročištu održanom 30. siječnja 2017., jer da mu je bila otkazana punomoć. Naime, iz spisa je razvidno da otkaz punomoći ne postoji u spisu, a iz zapisnika s ročišta od 30. siječnja 2017. razvidno je da je odvjetnik Mario Maravić punomoć za zastupanje tuženika izdanu 30. siječnja 2017., predao na tom ročištu na koje je po sudskom pozivu pristupio tužitelj, koji je nakon provedenog ročišta, kao punomoćnik tuženika i vlastoručno potpisao zapisnik.

13. Kako tuženik nije dostavio pismeni otkaz punomoći, niti o tome obavijestio tužitelja, niti prvostupanjski sud, to tužitelj ima pravo naknade troška zastupanja tuženika na tom ročištu u iznosu od 75 bodova, kako je to prvostupanjski sud i dosudio.

14. Stoga ukupni parnični trošak tužitelja u predmetu P-4096/16 iznosi 3.543,75 kn, a preostali trošak parničnog postupka je neosnovano dosuđen.

15. Tužitelj ima pravo i na trošak zastupanja tuženika u predmetu poslovni broj Ovr- 4045/18 (ranije poslovni broj Ovr-1242/07) jer iz tog spisa, koji je priložen osnovnom spisu, razvidno je da je tužitelj zastupao tuženika u tom predmetu, što tuženik nije niti osporio.

16. Točni su žalbeni navodi da prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi nije naveo kolika je vrijednost predmeta tog spora, međutim time nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu tuženika jer bi tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora pripadalo više nego što je tražio.

17. Naime, iz predmetnog spisa razvidno je da je ovršni prijedlog podnesen na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Ogulinu (list 3 tog spisa), kojom je tuženiku naloženo tužitelju GI isplatiti iznos od 450.000,00 kn sa zateznim kamatama, te je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 2 spisa), naloženo tuženiku platiti dosuđeni iznos te trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 6.100,00 kn, za koji i sam tuženik navodi da ga je platio.

18. Obzirom na navedeno jasno je da je vrijednost predmeta tog spora 450.000,00 kn (59.725,26 eura), pa bi tužitelju za sastav podneska iz Tbr. 11/10 OT u vezi Tbr. 7 OT pripadao iznos od 125 bodova, dok tužitelj za sastav takvog podneska potražuje 15 bodova, za zastupanje na raspravi (Tbr. 12/1 OT), iznos od 500 bodova, dok tužitelj taj trošak traži u iznosu od 125 bodova, a za trošak sastava prigovora iz Tbr. 11/1 OT pripadao bi mu iznos od 500 bodova, dok tužitelj potražuje iznos od 75 bodova. Kako tužitelj tužbom potražuje znatno manji iznos troškova zastupanja, od onog koji bi mu stvarno pripadao, a iz ovršnog spisa je razvidno koje su točno odvjetničke radnje obavljene i koja je vrijednost predmeta spora, to obzirom na sve navedeno, time što prvostupanjski sud nije naznačio vrijednost predmeta spora, nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu tuženika.

19. Slijedom navedenog tužitelj ima pravo naknade troška sastava podnesaka iz Tbr. 11/10 OT i to podnesaka od 16. siječnja 2013., 3. ožujka 2011., 7. listopada 2009., 23. ožujka 2009. i podneska od 17. srpnja 2009., u iznosu od 15 bodova svaki, kako je zatraženo, trošak sastava odgovora na prigovor treće osobe od 27. studenog 2009. u iznosu od 75 bodova (Tbr. 11/10 OT) kako je zatraženo, te zastupanja na ročištu od 21. travnja 2009. (Tbr. 12/1 OT) u iznosu od 125 bodova kako je i zatraženo, što sa PDV ukupno iznosi 2.189,47 kn, te trošak plaćanja dostave sudskog dostavljača od 128,92 kn, pa taj trošak ovršnog postupka iznosi ukupno 2.318,39 kn, dok nema pravo troška sastava podneska od 2. studenog 2011. i 11. travnja 2011. jer ti podnesci ne postoje u spisu, pa je taj trošak neosnovano dosuđen.

20. Slijedom iznesenog, kako tužitelj ima pravo na naknadu troška zastupanja tuženika u ovršnom i parničnom postupku u ukupnom iznosu od 778,04 eur, sa zateznim kamatama tekućim od 25. listopada do isplate, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude, dok nema pravo na trošak zastupanja tuženika u tim postupcima u ukupnom iznosu od 630,03 eur, pa je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

21. S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u postupku odlučeno je i o troškovima predmetne parnice.

22. Mjerodavnim pravilima o naknadi parničnih troškova, koja se primjenjuju i u predmetnoj parnici (čl. 28. st. 3. ZID ZPP/2019) propisano je da će sud u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici najprije utvrditi postotak u kojem je svaka stranka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke, koja je u većoj mjeri uspjela u parnici a koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i toj će stranci odmjeriti naknadu djela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici s tim da će omjer uspjeha u parnici ocijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. st. 2. ZPP), da će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, osobito vodeći računa o pravilima ZPP koje za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu (čl. 155. st. 1. ZPP), primijeniti mjerodavnu Tarifu (čl. 155. st. 2. ZPP), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima zastupanja na teret protivne stranke (Tbr. 48/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu OT).

23. Tužitelj je s obzirom na osporavanu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev (1.521,15 eura) uspio u parnici 75,57 % (100% osnov + 51,14 % visina = 151,14 % : 2 = 75,57 %), a tuženik 24,43%, što znači da je u skladu sa odredbom čl. 154. st. 2. ZPP tuženik dužan naknaditi tužitelju 51,14 % pripadajućih troškova. Prema stanju spisa potrebni su bili troškovi zastupanja tužitelja po punomoćniku, a kako je to utvrđeno i prvostupanjskom presudom, i to za sastav obrazloženih podnesaka od 28. travnja 2023. i 22. siječnja 2024. (Tbr. 8/1 OT) u iznosu od po 100 bodova svaki, za zastupanje na ročištu od 18. prosinca 2023. i 21. svibnja 2024. (Tbr. 9/1 OT) u iznosu od po 100 bodova, te za zastupanje na ročištu od 20. lipnja 2023. (Tbr. 9/2 OT), na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima, trošak u iznosu od 50 bodova, što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura i PDV ukupno iznosi 1.125,00 eura, što uz trošak plaćene sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, iznosi 1.178,09 eura.

24. Kako je tužitelj u parnici uspio 51,14 %, to ima pravo na naknadu parničnog troška u iznosu od 602,47 eur, pa je odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude, a nema pravo na naknadu parničnog troška u iznosu od 630,03 eur (toč. II. izreke ove presude), dok tuženik nema pravo naknade parničnog troška (toč. IV. izreke ove presude).

25. Kako je tuženik sa žalbom uspio u odnosu na glavnu stvar 48,86 % to ima pravo na naknadu troška žalbe (Tbr. 10/1 i Tbr. 42 OT) u iznosu od 152,68 eur (toč. III. izreke ove presude), dok nema pravo naknade troška žalbe u preostalom iznosu (159,82 eur) te nema pravo naknade troška sudske pristojbe na žalbu, jer ista nije plaćena (toč. III. i IV. izreke ove presude).

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić