REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1958/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Igor Vujičić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice 1. ZŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], i tuženice 2. KŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], obje zastupane po punomoćnici Sanji Borovnica, odvjetnici u Puli, radi raskida ugovora, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž- 100/2023-2 od 11. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-405/2020-38 od 26. listopada 2022., u sjednici održanoj 7. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-100/2023-2 od 11. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-405/2020-38 od 26. listopada 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica cijeni da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu, i to zbog nepodudarnosti s praksom revizijskog suda pri čemu je ukazano na odluku revizijskog suda broj Rev-677/2012-2 od 15. svibnja 2012.

2. Pitanja koja je tužiteljica naznačila u prijedlogu glase:

1) U kojem obliku (formi) i na koji način bračni drug i potomak davatelja uzdržavanja koji su pozvani na nasljedstvo, a u slučaju smrti davatelja uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, moraju iskazati svoj pristanak na preuzimanje (prelazak) prava i obveze davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživotnom uzdržavanju na njih; 2) Mora li pristanak bračnog druga i potomka davatelja uzdržavanja koji je umro prije primatelja uzdržavanja na preuzimanje prava i obveza davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživotnom uzdržavanju biti iskazan i priopćen izričito, jasno i nedvosmisleno primatelju uzdržavanja u pogledu konkretnog ugovora o doživotnom uzdržavanju i ispunjavanju obveza iz tog ugovora;

3) Može li se smatrati, u slučaju izostanka izričitog očitovanja volje bračnog druga i potomka davatelja uzdržavanja koji je umro prije primatelja uzdržavanja na preuzimanje prava i obveza davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživotnom uzdržavanju i izostanka stvarnog izvršavanja ili bar pokušaja stvarnog izvršavanja sadržaja obveza davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, da su bračni drug i potomak davatelja uzdržavanja preuzeli prava i obveze davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživotnom uzdržavanju;

4) Mora li pristanak bračnog druga i potomka davatelja uzdržavanja koji je umro prije primatelja uzdržavanja na preuzimanje prava i obveza davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživotnom uzdržavanju biti dan nakon smrti prethodnog (originalnog) davatelja uzdržavanja iz ugovora da bi proizveo pravne učinke prijelaza prava i obveza iz članka 585. stavak 1. ZOO ili ima jednaku vrijednost očitovanje takve volje istih osoba prije smrti izvornog davatelja uzdržavanja;

5) U kojem roku nakon smrti davatelja uzdržavanja njegov bračni drug i potomak moraju pristati na preuzimanje prava i obveza davatelja uzdržavanja iz ugovora o doživotnom uzdržavanju da bi nastali pravni učinci prijelaza prava i obveza iz članka 585. stavak 1. ZOO na njih?

3. Tuženice nisu odgovorile na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i stoga ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.

5. Naime, u skladu s odredbom članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti pogotovo ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

6. Prema ocjeni revizijskog suda, naznačena pravna pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti zbog kojeg bi valjalo tužiteljici dopustiti reviziju zato što pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda, a suprotno navodima predlagateljice, ne odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda izraženih u odluci broj Rev-677/2012-2 od 15. svibnja 2012.na koju se tužiteljica poziva kao razlog važnosti. Iz ove odluke proizlazi da nasljednici davatelja uzdržavanja nakon njegove smrti trebaju primatelju uzdržavanja dati svoj pristanak i ponudu na nastavak ispunjenja ugovora o doživotnom uzdržavanju na primjeren način. U konkretnom je slučaju upravo i utvrđeno da su tuženice nakon smrti davatelja uzdržavanja iskazale spremnost na ispunjenje obveza iz predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali je tužiteljica njihovu ponudu kategorički odbila te je nakon smrti davatelja uzdržavanja odbila komunikaciju s tuženicama jasno im dajući do znanja da ne želi njihovu pomoć te je za pomoć koja joj je potrebna angažirala treće osobe od kojih je s nećakinjom BŽ sklopila novi Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Štoviše, prednik tuženica je kao davatelj uzdržavanja ispunjavao svoju ugovornu obvezu iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od sklapanja tog Ugovora odnosno od 9. studenoga 2009. do iznenadne bolesti u prosincu 2018., a tuženice su volju za pružanjem pomoći tužiteljici iskazale i nakon što je JŽ (davatelj uzdržavanja) obolio te zbog svog zdravstvenog stanja više nije mogao brinuti o tužiteljici kao što je to do tada činio. Međutim, tužiteljica je još tada dala do znanja da ne želi s tuženicama kontaktirati ni primati od njih uzdržavanje čime je izrazila svoje protivljenje da njezino uzdržavanje preuzmu tuženice kao nasljednice izvornog davatelja uzdržavanja. To je ponovila i u tijeku ovog postupka navodeći da „ni u snu nije mogla pomisliti da svoj život stavi u ruke KŽ i ZŽ“ (tuženica) pored brojne rodbine koju ima i s kojom je u dobrim odnosima“.

7. Iz navedenoga valja zaključiti da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP jer pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda, suprotno tvrdnjama predlagateljice, nisu u suprotnosti s praksom revizijskog suda. To znači da se dopuštenjem revizije u opisanim okolnostima ne bi ostvarila javna funkcija revizije po dopuštenju koja se sastoji u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je prijedlog tužiteljice za dopuštenje valjalo odbiti i riješiti kao u izreci na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP.

Zagreb, 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil