Posl. br. Psp-24/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Dariu Farčiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju kao punomoćnik zastupa Dino Žuvela odvjetnik u Blatu, protiv tuženih: 1. HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŠS iz [adresa], kbr. 209 A, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi tuženi kao preuzimatelji postupka nakon smrti ranije tuženog VS "Ciprijan" iz Korčule, radi smetanja suposjeda, nakon ponovljene rasprave zaključene dana 8. rujna 2025. u prisustvu punomoćnika tužiteljice te tuženika,
r i j e š i o j e
1. Utvrđuje se da je prednik tuženika VS "Ciprijan" iz Korčule, smetao tužiteljicu ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu dijela k. č. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je postavljanjem metalnih vrata izvršio oduzimanje suposjeda na dijelu k. č. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi puta koji vodi od javne ceste do kuće tužiteljice.
2. Nalaže se tuženima HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠS iz [adresa], kbr. 209 A, OIB: [osobni identifikacijski broj], MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao preuzimateljima postupka iza smrti VS " E" iz [adresa], da uspostave ranije posjedovno stanje na način da o svom trošku uklone postavljena metalna vrata u roku od 8 dana.
3. Zabranjuje se tuženima HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠS iz [adresa], kbr. 209 A, OIB: [osobni identifikacijski broj], MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao preuzimateljima postupka iza smrti VS " E" iz [adresa], takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužiteljice u posjedovanju predmetne nekretnine.
4. Nalaže se tuženima HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠS iz [adresa], kbr. 209 A, OIB: [osobni identifikacijski broj], MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknade tužiteljici ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 553,08 €, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi, koja je zaprimljena pred ovim sudom dana 7. kolovoza 2017., a upućena preporučenom pošiljkom dana 3. kolovoza 2017., tada pod posl. br. 34 Psp- 45/2017, navodi da je u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu dijela nekretnine preciznije opisane u točki 1. izreke ovog rješenja, a koja nekretnina u naravi predstavlja privatni put širine cca 3 m, koji vodi od javne ceste označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa do kuće tužiteljice, a koja je označena kao dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ovaj put prolazi dakle od javne ceste, a potom ispod i uz kuću tada tuženog s njene jugozapadne strane, pri čemu su kuće parničnih stranaka prislonjene jedna uz drugu. Opisani put tužiteljica i njena obitelj, jednako kao i tada tuženi i njegova obitelj, godinama koriste za pristup svojim kućama s javne ceste koja se nalazi u blizini, a ovaj put kao jedini i najbliži spoj sa javnom cestom koristili su kad god im se ukazala potreba, potpuno slobodno, pri čemu od nikoga nisu bili ometani, pa tako ni od strane tuženika. Na opisani način tužiteljica je zajedno sa obitelji, uz tada tuženog sa njegovom obitelji, koristila dio predmetne nekretnine, odnosno držala je zajedno sa tada tuženim u suposjedu, sve dok VS "Ciprijan" dana 23. srpnja 2017. nije protivno volji tužiteljice izvršio smetanje suposjeda kojim ju je potpuno isključio od dotadašnjeg suposjeda opisanog dijela predmetne nekretnine, na način da je na opisani put bez valjanog pravnog temelja, samovlasno i s namjerom da onemogući tužiteljici i njenoj obitelji prolazak do njene kuće, postavio metalna vrata koja od tada drži zaključana. Odmah potom tužiteljica je zbog opisanih radnji tada tuženika potražila pomoć od policije koja je izostala, a kako je opisanim radnjama izvršeno smetanje suposjeda tužiteljice, to ista ustaje predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci.
1.1. U svom odgovoru na tužbu od 22. rujna 2017. tada tuženi putem svog punomoćnika prvenstveno ističe da je tužba podnesena izvan zakonskog roka propisanog odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, slijedom čega se predlaže tužbu odbaciti. Naime, tada tuženi je željezna vrata na spornom putu postavio dana 20. svibnja 2017., a na kojim vratima je uz pomoć treće osobe obavio dodatne radove dana 22. svibnja 2017. U vrijeme postavljanja ovih vrata otac tužiteljice NS je još uvijek bio vlasnik susjedne kuće i okolnog zemljišta, a kako je isti na tužiteljicu pravo vlasništva ovih nekretnina prenio Ugovorom o darovanju od 19. srpnja 2017. to je od postavljanja samih vrata protekao rok od gotovo dva mjeseca. Osim toga nakon postavljana željeznih vrata otac tužiteljice je početkom mjeseca lipnja 2017. telefonom nazvao tada tuženog kojom prilikom je zatražio uklanjanje metalnih vrata, a što je tuženi odbio napraviti, iz čega je vidljivo da je tužba nepravodobno podnesena. Kako su vrata na spornom putu postavljena u vrijeme dok je vlasnik nekretnina bio otac tužiteljice, koji je očito ranije znao za postavljanje željeznih vrata, a nije tražio sudsku zaštitu to je očito da je tužba nepravodobna. U vrijeme kada je tužiteljica postala vlasnicom svojih nekretnina, dakle dana 19. srpnja 2017., već je istekao rok za traženje posjedovne zaštite, pa su ovi navodi tužiteljice usmjereni isključivo na prikazivanje tužbe pravodobnom. Osim što se ističe nepravodobnost tužbe u tužbi se navodi kako je tužba neosnovana i to iz slijedećih razloga. Naime, tada tuženi, otac tužiteljice do izvršenog darovanja i njihov susjed SS pok. OS u uvali Ripna imaju odvojene kuće u nizu koje su prislonjene jedna uz drugu, a do kojih zgrada se ranije dolazilo poljskim putem iz javne ceste do dvorišta svih zgrada koja su međusobno povezana u nizu. Zbog toga su se vlasnici svih zgrada i pripadajuće okućnice još 1990. ili 1991. dogovorili da svaki od vlasnika kuće osigura poseban pristup sa javne ceste, a sve kako vlasnici ne bi prolazili preko tuđeg dvorišta i na takav način ometali jedni druge. Nakon postignutog sporazuma tada tuženi je proširio raniji poljski put do svoje kuće, asfaltirao ga, a radi proširenja od puta porušio je i jednu svoju ranije postojeću zgradu. Susjed SS pok. OS uz južni rub svoje okućnice uredio je svoj pristupni put, dok otac tužiteljice nije ispunio preuzetu obavezu sve do izvršenog darovanja iako je od dogovora proteklo punih 25 godina. Obzirom na navedeno tada tuženi je više puta pozivao oca tužiteljice da izvrši preuzetu obavezu na što se on oglušio. Nadalje, ističe se kako je netočno da tužiteljica nema drugog prilaza svojoj kući budući je ista nakon postavljanja željeznih vrata do svoje kuće prolazila putem kojeg je uredio SS, a osim toga ima mogućnost da iz javne ceste do svoje kuće uredi poseban prilaz samo za svoje potrebe kako su to napravili i ostali vlasnici. Osim toga napominje se da dio zgrade u vlasništvu tužiteljice i dio zgrade u vlasništvu tada tuženog ima katastarsku oznaku kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj su kao suvlasnici upisani tužiteljica i tada tuženi za po 1/4 dijela te njihov susjed SS za 1/2 dijela pri čemu postojeće zgrade nikada nisu etažirane. Okolno zemljište ima katastarsku oznaku kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu je isto upisano kao suvlasništvo tada tuženog, oca tužiteljice i IS. Put koji se navodi kao predmet tužbe u većem dijelu predstavlja prolaz kojeg sva tri suvlasnika čest. zgr. [katastarska čestica] koriste kao dvorište. Obzirom na navedeno te obzirom na činjenicu da postavljanjem metalnih vrata tužiteljica nije onemogućena u pristupu svojoj kući, jer istoj može pristupati bilo preko prolaza kojeg je uredio SS bilo uređenjem posebnog prilaza preko svoje nekretnine, to se predlaže odbiti postavljeni tužbeni zahtjev.
1.2. U ovakvim svojim navodima parnične stranke ustrajale su tijekom čitavog postupka.
2. Radi razjašnjenja spornih činjenica i utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: četiri fotografije lica mjesta, presliku otpusnog pisma od 14. srpnja 2015., Ugovora o darovanju od 5. lipnja 2017., skicu lica mjesta sačinjenu po punomoćniku tuženog, zk izvatke za nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], presliku trajektne putne karte na relaciji Orebić – Dominče od 22. srpnja 2017., uvjerenja o prebivalištu za tužiteljicu od 4. listopada 2017., službene zabilješke PP Korčula od 23. srpnja 2017., u svojstvu svjedoka saslušani su KS, VS "Komesar", BS, SS, OS, NS i TS te je proveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka. Raspravnim rješenjem od 12. prosinca 2017. odbijeno je daljnje provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta i to iz razloga što je činjenično stanje dovoljno utvrđeno preostalim dokazima, a među strankama nije sporna identifikacija nekretnina koje su predmetom tužbe, te je izgled lica mjesta utvrđen uvidom u priložene fotografije kao i skicu sačinjenu od strane punomoćnika tuženog (čl. 220. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje ZPP). Također tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka nije saslušan MS budući je tužena strana odustala od njegovog saslušanja.
2.1. Nakon ovako provedenog postupka Sud je dana 19. prosinca 2017., tada pod posl. br. 34 Psp-45/2017, donio rješenje kojim je bio prihvaćen tužbeni zahtjev, pa je utvrđeno da je tada tuženi VS "Ciprijan" smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu dijela kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je postavljanjem metalnih vrata izvršio oduzimanje suposjeda na dijelu ove nekretnine, u naravi puta koji vodi od javne ceste do kuće tužiteljice. Ujedno, naloženo je tuženom da u roku od 8 dana, računajući od pravomoćnosti ovog rješenja, uspostavi ranije posjedovno stanje, zabranjeno mu je svako ovako i slično smetanje ubuduće, odbijen je prijedlog tužiteljice za izdavanjem privremene mjere kojom bi se naložilo tada tuženom da tužiteljici odmah omogući slobodan prolaz preko dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način otključa i širom otvori postavljena metalna vrata i tako ih drži otvorena radi slobodnog prolaza ili će se u protivnom isto ostvariti uz sudjelovanje sudskog ovršitelja, ovlaštenog bravara i djelatnika nadležne policijske postaje, a koja privremena mjera bi ostala na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka, te je naloženo tuženom da naknadi tužiteljici parnični trošak. Na ovo rješenje pravodobnu žalbu uložio je tadašnji punomoćnik tuženika, iz svih zakonom dopuštenih razloga, time da je predmetnom žalbom pobijao točku 1., 2., 3. i 5. izreke rješenja, a odlučujući po žalbi Županijski sud u Sisku, dana 24. travnja 2020. donio je rješenje pod poslovnim brojem Gž-144/2018. Predmetnim rješenjem uvažena je žalba punomoćnika tuženog, ukinuto je rješenje ovog suda posl. br. 34 Psp-45/2017 od 12. prosinca 2017. u pobijanim točkama 1., 2., 3. i 5. rješenja, te je predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda proizlazi kako je u ranije provedenom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju drugostupanjski sud mora paziti i po službenoj dužnosti. Ovo iz razloga što prvostupanjski sud prilikom obrazloženja svoje odluke nije dao razloge o odlučnoj spornoj činjenici da li je predmetna tužba pravodobno podnesena. Također, da prvostupanjski sud nije jasno i određeno obrazložio kada je prednik tuženika postavio metalna vrata i na temelju kojih dokaza je to utvrđeno, budući da tužiteljica tvrdi da su vrata postavljena 23. srpnja 2017. dok prednik tuženika navodi kako je vrata postavio 20. svibnja 2017. Ovime je počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka, a isto tako sud je prilikom ocjene izvedenih dokaza nejednako postupio prema parničnim strankama, i to iz razloga što dokaze predložene po jednoj strani prihvaća, a po drugoj ne. Upravo zbog ovakvih propusta prilikom provođenja postupka činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, a zbog čega je upitna i pravilnost primjene materijalnog prava. Stoga je Županijski sud uvažio žalbu tuženika, a ovom sudu dana je uputa da u ponovljenom postupku ponovno ocijeni sve izvedene dokaze, po potrebi da se izvedu i drugi dokazi koje stranke predlože, a potom da se donese nova odluka u ovoj pravnoj stvari koja mora biti pravilno obrazložena.
2.2. Nakon ukidne odluke Županijskog suda u Sisku ovaj postupak nastavljen je pod posl. br. 34 Psp-17/2020, a kako je tijekom postupka utvrđeno da je u međuvremenu umro tuženi VS " E", to je rješenjem Suda od 2. lipnja 2020. posl. br. 34 Psp- 17/2020 ovaj parnični postupak prekinut. Postupajući po službenoj dužnosti, a rješenjem od 16. svibnja 2025. pod posl. br. Psp-17/2020, Sud je odredio nastavak postupka, pri čemu je na preuzimanje postupka iza smrti ranije tuženog pozvao njegovu udovu HS te djecu ŠS, MS i AS, a koji su i proglašeni za njegove isključive nasljednike Rješenjem o nasljeđivanju od 26. ožujka 2024. posl. br. O- 438/2022. Po pravomoćnosti ovog rješenja postupak je nastavljen pod posl. br. Psp- 24/2025, time da su preuzimatelji postupka sada postali tuženi od ad 1/do 4/. U nastavku postupka stranke su u bitnom ustrajale u svim svojim navodima iz ranije provedenog postupka.
3. U ponovljenom postupku, a radi razjašnjenja spornih činjenica i utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz ponovnim pregledom svih priloženih isprava i čitanjem zapisnika o svim ranije provedenim radnjama. Raspravnim rješenjem suda od 8. rujna 2025. odbijena je provedba dokaza uviđajem na licu mjesta bez sudjelovanja mjernika vještaka, a ovo iz razloga što je činjenično stanje dovoljno dobro utvrđeno ranije provedenim dokazima (čl. 220 ZPP-a). Nakon ponovno provedenog postupka sud je prema svome uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdio da je zahtjev za posjedovnu zaštitu osnovan.
3.1. U ovom postupku među strankama je nesporno da je tužiteljica vlasnica i posjednica kuće koja se nalazi u uvali Ripna, a vlasništvo ove kuće stekla je temeljem darovnog ugovora kojeg je sklopila sa svojim ocem. Ne sporno je da se ova kuća nalazi u sredini, i to između kuće sada tuženih koja se nalazi sa sjeverne strane te kuće obitelji OS koja se nalazi sa njene južne strane, pri čemu sve tri kuće nose istu katastarsku oznaku kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Obzirom na navedeno u zemljišnim knjigama suda tužiteljica je upisana kao suvlasnica ove nekretnine za 1/4 dijela, prednik tuženih za 1/4 dijela dok je kao suvlasnik 1/2 dijela upisan SS pok. TS. Međutim, među upisanim suvlasnicima posjed samih zgrada je davno podijeljen, pa tako svatko od njih u svom posjedu drži točno određeni dio, odnosno svoju kuću. Sve opisane kuće položene su na zemljištu označenom kao čest. zem. [katastarska čestica] pri čemu su kao suvlasnici ovog zemljišta u zemljišnim knjigama upisani prednik tuženih i otac tužiteljice za po 1/4 dijela te SS za 1/2 dijela. Također, među strankama je nesporno da je prednik tuženih na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], i to onom dijelu koji predstavlja pristupni put od javne ceste pa do njegove kuće, a potom i do kuće tužiteljice, postavio metalna vrata koja je potom i zaključao. Međutim, među strankama je sporno da li je prednik tuženih opisanim radnjama smetao tužiteljicu u zadnjem i mirnom suposjedu ovog točno određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica], koji dakle u naravi predstavlja pristupni put, a sve radi pristupa tužiteljice na njenu nekretninu, kao i to da li je tužba pravodobno podnesena.
3.2. U pogledu prigovora nepravovremenosti tužbe potrebno je reći da je sud tijekom dokaznog postupka proveo sve dokaze koje su na ove okolnosti predložile parnične stranke. Tako tuženi svoju tvrdnju da je tužba nepravodobna temelje isključivo na iskazu svjedoka BS, koji je u iskazu naveo kako je bio u društvu sa VS " E" kada ga je otac tužiteljice nazvao telefonom, pa je tako dijelom i čuo njihov razgovor. Iz njegovog iskaza proizlazi da je ovaj razgovor uslijedio početkom mjeseca lipnja 2017., a kojom prilikom se razgovaralo upravo o postavljenim metalnim vratima. Tijekom ovog razgovora VS "Ciprijan" se prema iskazu svjedoka vidno uzrujao, a ujedno je i odbio maknuti postavljena metalna vrata. Međutim, sud iskazu ovog svjedoka nije poklonio vjeru budući je iz njegovog iskaza vidljivo da je sa prednikom tuženih u dobrim prijateljskim odnosima, isti mu je donedavno bio nadređena osoba na radnom mjestu te je sa njim osim u prijateljskim i u poslovnim odnosima budući mu prema vlastitom iskazu redovito prodaje vino, a prema mišljenju ovog suda, svjedok zapravo nije niti mogao precizno i u cijelosti čuti sadržaj telefonskog razgovora, već mu je sadržaj razgovora naknadno eventualno mogao prepričati prednik tuženika. Uostalom, ovaj svjedok je saslušan na ročištu održanom 15. studenog 2017., pa je sudu neuvjerljiva njegova tvrdnja iz koje proizlazi kako zna da se ovaj telefonski razgovor dogodio baš početkom mjeseca lipnja iste godine. Da se ovaj telefonski razgovor ikada dogodio u svom iskazu osporio je otac tužiteljice NS, a kojem je sud poklonio vjeru, i to iz razloga što bi ovaj svjedok, koji je u to vrijeme bio vlasnikom kuće, isto tako kao i sada tužiteljica, mogao pokrenuti postupak radi zaštite svog suposjeda, a što je izostalo. U potpunosti je neuvjerljiva tvrdnja da je otac tužiteljice učinjenim darovanjem zapravo pokušao prikazati predmetnu tužbu kao pravodobnu, kada je otac tužiteljice mogao sam pokrenuti postupak radi zaštite svog posjeda. S druge pak strane sud je poklonio vjeru dokazima koje je predložila tužiteljica, pa tako iz priložene trajektne karte na relaciji Orebić – Dominče proizlazi da je tužiteljica stigla na otok [adresa] upravo dana 22. srpnja 2017. Osim toga ovakav zaključak podupiru iskazi svi saslušanih svjedoka koji navode da je tužiteljica stigla u uvalu Ripna upravo u tom periodu, iz čega se zaključuje da je tužiteljica najranije za postavljanje metalnih vrata mogla saznati 22. srpnja 2017., dakle istog dana kada je stigla na [adresa]. Da je tome tako potvrđuju i iskazi svjedoka IS i OS koji su vidjeli postavljanje metalnih vrata, ali o tome prema vlastitom iskazu nisu obavijestili niti tužiteljicu niti njenog oca. Kako iz iskaza svjedoka proizlazi da otac tužiteljice zbog svog zdravstvenog stanja jako rijetko odlazi u uvalu Ripna, a u posljednjih nekoliko godina tu uopće i ne dolazi, utvrđeno je da je tužiteljica za postavljanje metalnih vrata saznala najranije danom dolaska na otok [adresa], dakle 22. srpnja 2017. Prema čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Budući je tužba u ovom postupku upućena sudu preporučenom pošiljkom dana 3. kolovoza 2017. sud nalazi kako je predmetna tužba pravodobno podnesena.
3.3. U pogledu preostalih navoda iz odgovora na tužbu prednika tuženih, kao i navoda koje tuženi ističu u ponovljenom postupku, potrebno je navesti da je temeljem čl. 441. ZPP-a raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. U ovakvim raspravama isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda, što eventualno može biti predmet u nekom drugom postupku.
3.4. Tvrdnja tuženih da tužiteljica ne bi bila ovlaštena na podnošenje ovakve tužbe, budući da nije niti suposjednica nekretnine koja je predmetom spora, kao i tvrdnja da postavljanjem metalnih vrata na pristupni put nije počinio smetanje suposjeda tužiteljice, budući da tužiteljica ima drugi pristup svojoj kući kao i da je u mogućnosti osigurati pristup svojoj kući preko dijela nekretnine koja je u njenom vlasništvu je neosnovana, a isto proizlazi upravo iz iskaza prednika tuženih koji navodi da je svrha postavljanja metalnih vrata "motiviranje" tužiteljice da ispuni obvezu koju je preuzeo još njen otac, odnosno da osigura pristup svojoj kući preko dijela nekretnine koji je u njenom vlasništvu. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza svih saslušanih svjedoka koji su iskazivali na okolnost načina na koji se prije postavljanja metalnih vrata pristupalo kući koja je sada u vlasništvu tužiteljice. Tako su svjedoci SS i OS, NS, pa i tužiteljica i prednik tuženih, u svom iskazu potvrdili da se prije postavljanja metalnih vrata do kuće tužiteljice pristupalo upravo preko dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], a koji dio u naravi predstavlja pristupni put. Nakon postavljanja metalnih vrata, a koje je prednik tuženih nesporno zaključao te ih odbija otključati, tijekom boravka u uvali Ripna u ljetnim mjesecima 2017. tužiteljica je do svoje kuće pristupala preko stepeništa obitelji OS, što su joj oni privremeno i dopustili. Pri tom je u ovom postupku potpuno nevažno da li je prednik tuženih metalna vrata postavio na nekretnini koja je u njegovom vlasništvu ili u vlasništvu tužiteljice ili pak neke treće osobe ili je u suvlasništvu stranaka. Naime iz iskaza prednika tuženih proizlazi da je tužiteljica, a prije nje i njen otac, te članovi njene obitelji, koristili predmetni put kao pristup za svoju nekretninu što je predniku tuženih bilo poznato i što je tolerirao od 1990. ili 1991., kada je prema njegovim navodima postignut sporazum o tome da svatko osigura poseban pristup za svoju kuću, a upravo radi sprječavanja ovakvog korištenja puta prednik tuženih je, prema vlastitom iskazu, dana 20. svibnja 2017., uz pomoć trećih osoba
– ali po njegovom odobrenju i nalogu, na pristupni put postavio metalna vrata, a potom ih i zaključao. Posjed je faktično stanje, a sam prednik tuženih u svom iskazu potvrđuje da je tužiteljica prolazila predmetnim putem, te je stoga očito da je tužiteljica u suposjedu dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to baš onog dijela koji u naravi predstavlja pristupni put koji od javne ceste označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodi do njene kuće. Iako je tužiteljica pravo vlasništva svoje kuće stekla nakon postavljanja metalnih vrata, ista je ovu kuću isključivo koristila i znatno ranije uz odobrenje svog oca, a prema iskazima svjedoka u posljednjih nekoliko godina, kao njen posredni posjednik, jer se kuća koristila isključivo u ljetnom periodu kada bi tužiteljica sa suprugom i djecom došla na ljetovanje, a potom bi se ponovno zatvarala do iduće godine, pa je tužiteljica i ovlaštena tražiti sudsku zaštitu svog suposjeda u smislu odredbe čl. 23. ZV-a.
3.5. Metalna vrata, koja je prednik tuženih prema vlastitom iskazu postavio na opisanom pristupnom putu dana 20. svibnja 2017., postavljena su samovlasno, odnosno prednik tuženih je postavljanjem i zaključavanjem ovih vrata onemogućio tužiteljicu u dotadašnjem načinu korištenja ovog pristupnog puta, odnosno u potpunosti je isključio iz dotadašnjeg suposjeda ovog dijela nekretnine jer odbija otključati predmetna vrata i na takav način omogućiti tužiteljici dotadašnji način korištenja ovog dijela zemljišta, zbog čega ovakav čin predstavlja smetanje suposjeda, pa je tužiteljica po osnovi čl. 24. a u vezi sa čl. 21. ZV-a ovlaštena zahtijevati sudsku zaštitu. Upravo zbog toga sud je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev, naložio uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, a ujedno i izrekao zabranu daljnjeg smetanja, sve na način kako je to navedeno u točki 1., 2. i 3. izreke ovog rješenja. O ostalim prigovorima tuženika, te o pitanjima pripada li tužiteljici zaista pravo suposjeda predmetnog puta i postoji li drugi pristup do njene kuće, odnosno da li je tužiteljica u mogućnosti i obvezi pristup svojoj kući osigurati preko vlastitog zemljišta, sud nije ni raspravljao obzirom da se posjedovna zaštita pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju u skladu sa odredbom čl. 22. st. 2. ZV-a, dok se pravo na posjed može utvrđivati u zasebnoj parnici u smislu odredbe čl. 26. istog zakona.
4. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to jednokratna nagrada za cijeli postupak u iznosu od 500,00 € prema odvjetničkoj tarifi (Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadni troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa)), kao i troškovi pristojbe na tužbu i odluku u daljnjem iznosu od 53,08 €, dakle u ukupnom iznosu od 553,08 €. Slijedom svega navedenog o troškovima postupka odlučeno je kao u točki 4. izreke ovog rješenja.
U Korčuli, 7. listopada 2025.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku 8 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
