REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2019/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, sa sjedištem u Zagrebu, Martićeva 71, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-291/2023-3 od 15. siječnja 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-131/2019 od 29. prosinca 2022., u sjednici održanoj 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnoga ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-291/2023-3 od 15. siječnja 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-131/2019 od 29. prosinca 2022. te kojom je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku „prouzročeni trošak žalbenog postupka u visini od 75,00 EUR“. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koje podnositelj cijeni da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje.
2. Pitanja koje je tužitelj u prijedlogu naznačio glase:
"1. Ima li tuženik, koji je u cijelosti izgubio parnicu, pravo na naknadu troškova žalbenog postupka ako je sa žalbom uspio u odluci o trošku, a odluka o glavnoj stvari je ostala nepromijenjena (dakle, parnicu je izgubio u cijelosti, a preinačena je samo odluka o troškovima postupka kao sporednom potraživanju);
2. Obzirom da je tuženik žalbom uspio samo u odnosu na dio sporednog potraživanja (troškovi postupka) ima li isti pravo na naknadu troškova za sastav žalbe uzevši u obzir da je tužitelj u cijelosti uspio glede glavnog potraživanja;
3. Pripada li tuženiku pravo na naknadu troškova za sastav žalbe, ukoliko žalbom nije uspio glede glavnog potraživanja (odluka je ostala nepromijenjena) nego samo glede sporednog potraživanja (troškovi postupka)?".
2.1. Tužitelj smatra da su naznačena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i to zbog odstupanja od prakse revizijskog suda, pri čemu je ukazano na odluke broj Revr-1903/2010-2 od 26. svibnja 2011, Rev-1466/2011-2 od 22. travnja 2015., kao i zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova pri čemu je ukazano na odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-779/2024 od 15. srpnja 2024. i Gž-494/2022-2 od 18. srpnja 2022. te Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-507/2017-2 od 15. svibnja 2019.
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.
5. Pitanje opravdanosti parničnog troška koji se odnosi na pojedinu parničnu radnju, uključujući i trošak pravnog lijeka u okolnostima kada stranka uspije u pravnom lijeku djelomično ili potpuno, ali samo u odnosu na trošak kao sporedni dio zahtjeva, a ne i u odnosu na glavni zahtjev, ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Odluke na koje se predlagatelj poziva kao razloge važnosti za dopuštenje revizije valja razumjeti kao odluke u kojima trošak revizije odnosno trošak žalbe nije bio opravdan u tim pojedinim slučajevima, a ne općenito. Osim toga, ni u jednom od tih odluka stranka koja je uspjela u pravnom lijeku nije, kao u konkretnom slučaju, uspjela na način da je njezina obveza plaćanja troška postupka smanjenja za gotovo 25% u odnosu na obvezu utvrđenu prvostupanjskom odlukom o trošku (u konkretnom je slučaju po žalbi tuženika potvrđena prvostupanjska odluka o trošku u odnosu na iznos od 4.933,00 EUR, dok je preinačena za iznos od 1.595,00 EUR koji čini razliku između zatraženog iznosa od 6.528,00 EUR i dosuđenog iznosa od 4.033,00 EUR, u kojem je dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan).
6. Zbog navedenih je razloga prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP.
7. Postupajući u skladu s odredbom članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 2. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH). Spomenute odredbe sadrže određena procesna jamstva, pa se zbog pogrešne primjene materijalnog prava ova povreda ne može ni počiniti. Pored toga, revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, pobijanom su odlukom za dosuđenje troška žalbe tuženiku dani razboriti, jasni, detaljni, logični, uvjerljivi i dostatni razlozi, pa valja zaključiti da sadržaj predmetnog prijedloga i njegovih priloga ne upućuje na vjerojatnost arbitrarnosti sudova niti na zaključak da je tužitelju u ovom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
8. U opisanim okolnostima kada, dakle, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, njegov je prijedlog u odnosu na povredu ovoga konvencijskog prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. i 5. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
