REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-139/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i dr. sc. Branka Brkića, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog GĆ zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 36/2024. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog GĆ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 18. prosinca 2024. broj K-493/2024-42 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 1. travnja 2025., broj Kž-198/2025-3, u sjednici Vijeća održanoj 7. listopada 2025.
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog GĆ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 18. prosinca 2024. broj K-493/2024-42 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 1. travnja 2025., broj Kž-198/2025-3 proglašen je krivim osuđeni PĆ za počinjenje kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11. te je na temelju članka 326. stavka 2. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora dvije godine.
2. Osuđeni PĆ je po branitelju, odvjetniku Daliboru Graniščaku, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude zbog „povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika – čl. 469.st.4. Zakona o kaznenom postupku“. Predložio je „da Vrhovni sud preinači pobijane presude … na način da osuđenika osudi za počinjenje kaznenog djela iz čl.326.st.1. Kaznenog zakona te da prema istome primijeni blažu kazneno pravnu sankciju“.
2.1. Osuđenik navodi da „činjenični opis ne odgovara opisu kvalifikatorne okolosti“ jer su „radnje okrivljenika opisane apstraktno … bez činjeničnog opisa u čemu se sastojala radnje nepropisne vožnje, koju to brzinu sud smatra prekomjernom brzinom, te koje prometne znakove ograničenja brzine okrivljenik nije poštivao“. Osuđenik smatra da u „apstraktnom opisu radnji okrivljenika ne proizlazi konkretna opasnost za imigrante te nedostaje opis uzročne veze između navedenih radnji … i moguće posljedice za“ imigrante. Također navodi da nije opisana uzročno posljedična veza između „vožnje okrivljenika te zaustavljanjem vozila na pola metra udaljenosti uz rub ceste u vodoravnom položaju te konkretne opasnosti za migrante“.
3. Zahtjev je sa spisom u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev, smatrajući da zahtjev treba kao neosnovan odbiti. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku i branitelju (list 634 spisa).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Najprije treba navesti da je prema pravnom opisu iz izreke presude osuđenik proglašen krivim da je počinio kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. jer su pri počinjenju kaznenog djela dovedeni u opasnost životi i tijela više osoba. U činjeničnom je opisu navedeno i da je osuđenik, „svjestan da nepropisnom vožnjom ugrožava zdravlje i živote putnika koji zbog prekomjernog broja u vozilu nisu imali mogućnosti biti vezani sigurnosnim pojasevima, među kojima su i malodobna djeca, vozio neprimjereno velikom brzinom, nepoštivajući prometne znakove ograničenja brzine“, a u nastavku vožnje nije se zaustavio „na naredbu policijskog službenika putem svjetleće palice „stop“, već je radi izbjegavanja zaustavljanja dodatno ubrzao vožnju te potom naglo zaustavio vozilo uz rub ceste, na udaljenosti od pola metra od jarka širine i dubine dva metra, kojim je protjecala voda visine 30 cm, pa je samo stjecajem okolnosti zbog njegovog načina vožnje izbjegnuta prometna nesreća, odnosno ozljeđivanje stranih državljana u njegovom vozilu“.
5.1. Iz takvog su činjeničnog opisa nižestupanjski sudovi zaključili da je opisanom vožnjom i zaustavljanjem vozila osuđenik „konkretno ugrozio zdravlje i živote putnika koje je prevozio jer je zbog brze i rizične vožnje moglo doći do prometne nesreće i stvarnog ugrožavanja zdravlja i života prevoženih osoba“ (odlomak 7. obrazloženja drugostupanjske presude). Drugostupanjski sud je prihvatio činjeničnu i pravnu raščlambu prvostupanjskog suda koji je, na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza, utvrdio da je u osobnom vozilu „bilo previše putnika koji zbog prekomjernog broja nisu imali mogućnost biti vezani sigurnosnim pojasom“, da je osuđenik „tijekom vožnje od 2 sata … vozio jako brzo zbog čega su se [svjedoci, putnici iz automobila] bojali da će poginuti“. Prvostupanjski sud navodi i da su u vozilu bila malodobna djeca i to jednogodišnje dijete „na prednjem sjedalu u naručju ženske osobe, a ostala djeca na stražnjim sjedalima odnosno na podu iza sjedala vozača“ te ocjenjuje da je „okrivljenik nepropisnom vožnjom (s obzirom na način i brzinu vožnje te raspored putnika u vozilu) i potom zaustavljanjem na mjestu gdje je prijetila opasnost od prevrtanja vozila doveo u opasnost živote i tijela više osoba … 7 stranih državljana koje je inkriminirane zgode prevozio“ osuđenik.
6. Pravnu raščlambu nižestupanjskih sudova o ostvarenju kvalifikatornih okolnosti kaznenog djela za koje je osuđenik proglašen krivim prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao najviši sud u Republici Hrvatskoj. Jednako tako, činjenični opis kaznenog djela za koje je osuđenik proglašen krivim sadrži dostatne okolnosti iz kojih proizlazi kvalifikatorna okolnost dovođenja u opasnost života i tijela više osoba.
6.1. U činjeničnom je opisu navedeno dovoljno okolnosti iz kojih se razumno može zaključiti o postojanju uzročno posljedične veze između nepropisne vožnje osuđenika i nastupanja konkretne opasnosti za sedmero putnika. Naime, putnici u osobnom vozilu, zbog njihove brojnosti i smještaja u osobnom vozilu, nisu mogli biti vezani, a tijekom dvosatne su, očito brze i nepropisne vožnje, bili u strahu za svoj život. Kada se k tome ima na umu i da je osuđenik osobno vozilo naglo zaustavio pola metra od jarka širokog i dubokog dva metra u kojem je bilo 30 cm vode, onda je sasvim jasno da je takvom vožnjom i naglim zaustavljanjem na navedenom mjestu mogla nastupiti konkretna opasnost za sedmero putnika u osobnom vozilu, bilo nastupanjem prometne nesreće uslijed nepropisne vožnje, bilo upadanjem vozila u jarak prilikom naglog zaustavljanja.
6.2. S obzirom na navedeno, nije osnovano ustrajavanje osuđenika na tome da u činjeničnom opisu nije opisano kojom je točno brzinom vozio i koje je sve prometne propise prekršio. Doduše, bilo bi idealno da činjenični opis sadrži i te detalje ili detalje o bojazni putnika za njihove živote o čemu su iskazivali i o čemu su nižestupanjski sudovi vodili računa. No, i bez tih detalja, iz činjeničnog opisa razumno je i životno zaključiti da je očito opasna vožnja osuđenika i naglo zaustavljanje na mjestu na kojem je stvarno postojala opasnost upadanja vozila u jarak dubine i širine dva metra u kojem je bilo 30 cm vode dovelo do konkretne opasnosti života i tijela više osoba, odnosno sedmero putnika u vozilu koji nisu mogli biti vezani sigurnosnim pojasevima.
7. Slijedom svega navedenog, u pravomoćnoj presudi nisu ostvarene povrede koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog čega je trebalo osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Damir Kos
