Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Ovr-383/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sutkinji pojedinki, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Petru Ćubeli, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1266/2025-2 od 10. travnja 2025., 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1266/2025-2 od 10. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
„Nalaže se ovršeniku JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi ovrhovoditelju BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovršnog postupka u iznosu od 203,13 EUR u roku od osam (8) dana.“
2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovršenik 19. svibnja 2025. ne navodeći izričito zakonske razloge zbog kojih žalbu podnosi, a predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje.
3. Odgovor na žalbu podnio je ovrhovoditelj 24. lipnja 2025., u kojem osporava navode žalbe u cijelosti te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovrhovoditelj je svojim zahtjevom od 7. travnja 2025. zatražio da mu prvostupanjski sud dosudi troškove nastale u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA), a koju izravnu naplatu je zatražio na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3530/2021 od 11. prosinca 2023. kojom je naloženo ovršeniku kao tuženiku da ovrhovoditelju kao tužitelju isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.012,43 eura.
5.1. Ovrhovoditelj traži trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na presudu broj P-3530/2021 od 11. prosinca 2023. Općinskog građanskog suda u Zagrebu u iznosu od 50,00 eura, trošak sastava zahtjeva za izravnu naplatu u iznosu od 150,00 eura i trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 150,00 eura te PDV na navedene radnje, odnosno ukupno potražuje iznos od 437,50 eura.
5.2. Prvostupanjski sud je primjenom Tbr. 36. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa) ovrhovoditelju priznao trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti presude koja je ovršna isprava u iznosu od 50,00 eura te PDV od 12,50 eura jer je taj trošak bio nužan i bez navedene potvrde FINA bi odbila provedbu zahtjeva za izravnu naplatu. Prema Tbr. 11. točka 6. Tarife priznat je trošak zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i u vrijednosti od 75,00 eura i PDV-a od 18,75 eura, a po Tbr. 11. točka 10. Tarife trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 37,50 eura i iznosa PDV-a od 9,38 eura obzirom da navedeni trošak ovrhovoditelj može ostvariti samo podnošenjem zahtjeva sudu. Ukupno je, dakle, ovrhovoditelju priznat trošak u visini 203,13 eura za navedene tri radnje, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev odbijen. Kao vrijednost predmeta spora za izračun nagrade za rad punomoćnika ovrhovoditelja primjenom Tarife uzet je iznos od 1.012,43 eura, koji iznos predstavlja glavnicu u postupku izravne naplate.
5.3. Navedeni trošak dosuđen je primjenom članka 14. stavak 4. i 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020. i 114/2022.; dalje: OZ).
6. Iako ovršenik ne navodi izričite razloge zbog kojih podnosi žalbu, ovaj sud je temeljem članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.- Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), a koji Zakon se primjenjuje i u ovršnim postupcima primjenom članka 21. stavak 1. OZ-a, po službenoj dužnosti ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje se pazi po službenoj dužnosti.
7. Sadržajno ovršenik navodi kako je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe preuranjen jer ovrha za koju ovrhovoditelj traži trošak još nije završena i ista se ne može dovršiti prije 1. lipnja 2025.
7.1. Po ocjeni ovog suda, zahtjev za naplatu troškova izvansudske ovrhe nije preuranjen obzirom da prema članku 14. stavak 6. OZ-a se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku 30 dana od dana završetka postupka. Dakle, takav zahtjev se može podnijeti i ranije za trošak koji je nastao, a zakonski je određen samo krajnji rok unutar kojeg se takav zahtjev može podnijeti.
7.2. Nadalje, ovršenik smatra kako niti vrijednost predmeta spora od koje je sud računao trošak nije pravilno utvrđena jer da presuda broj P-3530/2021 od 11. prosinca 2023. nije glasila na novac, već je glavna tražbina stvarnopravni zahtjev. Kako ovrhovoditelj u postupku izravne naplate traži temeljem navedene presude naplatu parničnog troška, a prema članku 35. stavak 2. ZPP-a se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir kod utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, ako ne čine glavni zahtjev, to da niti vrijednost predmeta spora nije pravilno utvrđena.
7.3. Pogrešan je stav ovršenika u odnosu na vrijednost predmeta spora jer se odredba članka 35. stavak 2. ZPP-a ne može primijeniti kad se radi o ovršnom postupku čiji predmet je novčana tražbina iz parničnog postupka, bez obzira što se radi o sporednoj tražbini u parničnom postupku, odnosno o parničnom trošku. U ovršnom postupku navedeni parnični trošak čija se naplata traži predstavlja glavnicu i od iste se određuje i nagrada za rad punomoćnika stranaka, ovdje konkretno ovrhovoditelja.
7.4. Ovršenik također smatra da se ovrhovoditelju nije mogao priznati trošak pribave klauzule pravomoćnosti/ovršnosti jer da sud izdaje tu potvrdu elektroničkim putem pa od uvođenja e-Komunikacije ne postoji više odvjetnička radnja pribave klauzule pravomoćnosti jer sud istu dostavlja punomoćniku stranke e-Komunikacijom.
7.5. Zakonom nije predviđena obveza sudova da nakon što njihove odluke postanu pravomoćne i ovršne potvrde o pravomoćnosti/ovršnosti dostavljaju punomoćnicima stranaka. Ukoliko punomoćnik stranke koji je ujedno i obveznik korištenja e- Komunikacije zatraži takvu potvrdu, sud j3 i dostavlja putem e-Komunikacije. Međutim, u konkretnom slučaju, a što je vidljivo iz kartice Otpravci u eSpisu u predmetu broj P- 3530/2021 potvrda pravomoćnosti/ovršnosti izdana je punomoćniku ovrhovoditelja Petru Ćubeli neposredno, što znači da je ta potvrda izravno predana punomoćniku na njegov zahtjev, pa isti ima pravo na nagradu za tu radnju primjenom Tarife.
8. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu ovršenika i potvrdio pobijanu odluku primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.
Koprivnica, 7. listopada 2025.
Sutkinja
Vesna Rep
